Studenti u akciji!

Početkom prošlog mjeseca olujno nevrijeme poharalo je Rijeku. Internetski portali izvještavali su o snažnom vjetru koji je nosio limene krovove, obarao stabla i rasvjetne stupove, potapao brodice i paralizirao promet na cestama. Gradsko groblje Kozala, koje je zaštićeno kao kulturno-povijesna cjelina, pretrpjelo je goleme štete. Index je izvijestio da su se na groblju srušila ili nagnula 193 stabla. Oborena stabla oštetila su velik broj grobnica. Fotografije oštećenih grobnica proširile su se i Facebookom.

Oštećene grobnice (preuzeto iz članka Ivice Nikolca "Bura nanijela velike štete na groblju Kozala" objavljenog na portalu Moja Rijeka)

Dvoje studenata konzervacije-restauracije sa dubrovačkog sveučilišta, Riječanin Neven Peko i njegova kolegica Karmen Lečić, zaključili su da nešto treba poduzeti. I poduzeli su! Sastavili su dopis kojim pozivaju studente konzervacije-restauracije da se uključe u projekt dokumentiranja stanja oštećenih grobnica i prikupljanja odlomljenih dijelova. Dopis su uputili pročelnicima triju hrvatskih studija konzervacije-restauracije – svom matičnom, dubrovačkom, te studijima u Splitu i Zagrebu – i zatražili njihovu podršku. Akciju je spremno podržalo Društvo za zaštitu i razvoj baštine, koje je nekoliko mjeseci ranije u Zagrebu organiziralo konferenciju o zaštiti kulturnih dobara u kriznim uvjetima. Kako se cijela stvar dalje odvijala, doznajemo od Nevena i Karmen...


Za početak, možete li objasniti kako ste došli na ideju da pokrenete ovu akciju? 
Na ideju smo došli nekoliko dana nakon što smo na Facebooku i raznim portalima vidjeli fotografije i pročitali izvještaje o velikim oštećenjima koja je na Groblju Kozala prouzročilo nevrijeme koje je poharalo Rijeku 11. studenoga. Poticaj za razmišljanje o akciji bila nam je Konferencija o zaštiti kulturnih dobara u kriznim uvjetima kojoj smo prisustvovali u listopadu, a na kojoj smo se dotakli i pitanja sudjelovanja studenata konzervacije-restauracije u akcijama spašavanja ugrožene kulturne baštine.

Kako ste zamislili akciju? 
Htjeli smo dokumentirati zatečeno stanje oštećenih grobnica te prikupiti i arhivirati dijelove koji su se odlomili, da ne završe na otpadu. Budući da je groblje jako veliko, znali smo da nam treba veći broj ljudi, zato smo se obratili trima studijima konzervacije-restauracije i zamolili ih da nam pošalju nekoliko svojih studenata. Ipak, glavni razlog za uključivanje studenata u projekt bilo je to što smo htjeli da što više ljudi dobije informaciju o sustavu zaštite kulturne baštine u kriznim situacijama, odnosno o njegovu nepostojanju. Projekt smo, zapravo, zamislili kao "generalnu probu" za uključivanje studenata u veće akcije hitne sanacije kulturne baštine nakon kriznih događaja. Za očekivati je da nakon neke veće nepogode – potresa, poplave, požara ili rata, vandalskih napada i sl. – zaposlenici ustanova koje brinu o kulturnoj baštini neće moći sami dovoljno brzo odreagirati i obaviti "trijažu" i osnovnu zaštitu predmeta koju čuvaju. Razlozi mogu biti različiti, prvi koji nam pada na pamet je da nemaju dovoljan broj zaposlenika. Upravo u takvim situacijama pomoć studenata konzervacije-restauracije bila bi dragocjena.

Čini mi se, ipak, da studenti ne mogu puno toga učiniti ako "nastupaju" sami. 
To je točno, i to je jedan od razloga zašto smo se obratili Društvu za zaštitu i razvoj baštine za pomoć. Drugi, važniji razlog je to što je Društvo organiziralo konferenciju o zaštiti kulturnih dobara u kriznim uvjetima, onu o kojoj smo ranije govorili. Gospodin Saša Tkalec, predsjednik Društva, spremno nam je odlučio pomoći u organizaciji akcije.

No, trebalo je brzo djelovati? 
Nevrijeme se dogodilo 11. studenoga, a mi smo par dana nakon toga počeli razmišljati o akciji. Željeli smo posao napraviti čim prije pa smo si postavili zadatak da unutar dva tjedna, dakle do kraja studenoga, sve organiziramo, od kompletiranja liste sudionika do rješavanja pitanja smještaja i pribavljanja potrebnih dozvola. Od trenutka kada smo shvatili kakav posao smo si zapravo zadali, postalo je jako intenzivno. Sama akcija je trajala od 25. do 30. studenoga, s tim da su studenti u Rijeku doputovali dan ranije, a otputovali dan nakon završetka akcije.

Stanje koje su studenti zatekli na terenu (Neven Peko mi je ljubazno ustupio sve fotografije u nastavku teksta)

Iako akcija počiva na volonterskom radu, neki su troškovi neizbježni: prijevoz, smještaj, prehrana... Kako ste to riješili? 
Financijska konstrukcija projekta od početka je bila problematična. Zamislili smo da odjeli/odsjeci podmire troškove putovanja za svoje studente, a da smještaj pokrijemo iz donacija. Komunalno društvo Autotrolej omogućilo nam je da se besplatno koristimo javnim gradskim prijevozom, a za smještaj smo dobili sponzorstvo hostela Dharma, na čemu im od srca zahvaljujemo. Budući da je ipak trebalo pokriti troškove boravišne pristojbe i održavanja soba, zatražili smo pomoć sponzora, a odazvali su nam se izdavačka kuća EDIT, Vijeće talijanske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije, Komunalno društvo Kozala i Ris d.o.o. Akciji su pokroviteljstvo dali Ministarstvo kulture i ASCE. Grad i Županija nam, nažalost, nisu mogli pomoći, jer im taj trošak nije bio predviđen proračunom.

Kakav je bio odaziv fakulteta? Koliko se studenata uključilo u projekt? 
Pročelnici su se manje-više odmah pozitivno izrazili o našoj inicijativi. Odaziv studenata bio je izrazito dobar; u akciji je sudjelovalo njih četrnaestero, po pet sa splitskog i dubrovačkog studija te četvero sa zagrebačkog. Sa zagrebačkim je studentima u Rijeku doputovao i jedan nastavnik, docent Alen Novoselec, no nije mogao ostati dulje od jednoga dana. Žao nam je što se akciji nije priključilo više profesora, jer bi nam njihovo iskustvo zasigurno ubrzalo i olakšalo rad.

'Ajmo sad malo o konkretnim radovima. Kakvo ste stanje zatekli na groblju? Je li situacija bila bolja ili gora od onoga što se spominjalo na portalima? 
Stanje koje smo zatekli dva tjedna nakon nevremena zapravo je bilo bolje nego što smo očekivali! Da podsjetimo, prve informacije o oštećenjima dobili smo s Facebooka i internetskih portala, a potom i direktno od ljudi koji su obišli Kozalu i vidjeli razmjere oštećenja. Fotografije su zaista izgledale zastrašujuće, no dogodilo se da je bura puhala nekim neobičnim koridorima pa su, zapravo, najveća oštećenja pretrpjele grobnice na tim pravcima, dok je dio grobnica bio neoštećen. 

Neven i Karmen pokraj ostataka jednog oborenog stabla 
  

Još jedan primjer oštećenja grobnica    
  

Jeste li se odmah bacili na posao? 

Ne, najprije je trebalo obaviti neke pripremne radnje. Prvog smo se dana sastali s konzervatorima u Konzervatorskom odjelu u Rijeci. Oni su nam prezentirali elaborat o Groblju Kozala iz 2006. godine, u kojemu je zabilježeno stanje grobnica od posebnog interesa. Predložili su da taj elaborat koristimo kao podlogu za našu dokumentaciju, što smo mi i prihvatili. Na sastanku su nam objasnili koji su njihovi prioriteti u ovoj akciji. U Konzervatorskom odjelu pridružila nam se  mr. sc. Daina Glavočić, kustosica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i autorica monografije Groblja Kozala, koja nam je održala predavanje o povijesnom razvoju i značaju groblja. Nakon toga smo prionuli poslu. Nismo si zacrtali koliki dio groblja želimo obraditi, jer nismo bili sigurni kolikom ćemo dijelu uopće moći pristupiti, budući da su se pojedini dijelovi groblja u to vrijeme još raščišćavali. 

Kako je izgledao vaš radni dan? 
Na Groblje smo dolazili oko 8.30 ujutro. Podijelili bismo se u nekoliko grupa, a svaka je grupa trebala "pokriti" jedan sektor. Sredinom dana napravili bismo pauzu za grijanje i kavu. Radili smo dokle smo mogli izdržati hladnoću i vjetar. S poslom smo obično završavali oko 15 ili 15.30 sati. Nakon toga je slijedio ručak u menzi te odlazak u hostel ili druženje u centru. Tijekom pet dana izradili smo dokumentaciju koja uključuje opis i fotografije zatečenog stanja gotovo tri tisuće grobnica, mauzoleja i kapela. 

Odradili ste ogroman posao! 
Da, ali on još nije završen. Budući da je dokumentacija na terenu pisana rukom, još nam predstoji njena digitalizacija i povezivanje s odgovarajućim fotografijama, nakon čega ćemo je predati Konzervatorskom odjelu u Rijeci. 

Kakvi su bili komentari sudionika? Što im se svidjelo, jesu li imali kakvih zamjerki? 
Komentari su uglavnom bili pozitivni. Bilo je malih nespretnosti u organizaciji, no nadamo se da će nam kolege progledati kroz prste – ipak nam je ovo bio prvi put (smijeh). Vjerujemo da su ipak svi najviše uživali u "neslužbenom" dijelu programa, tj. u druženju i upoznavanju kolega s drugih studija. 

A vaši dojmovi? Da li biste se opet upustili u nešto slično? 
Čini nam se da smo dobro odradili posao, ako se uzme u obzir da smo sve organizirali u jako kratkom roku. Uvidjeli smo, međutim, da bi institucije trebale imati veću ulogu u organizaciji ovakvih akcija. Hitno nam je potreban dobro razrađen i zakonski reguliran sistem brze reakcije u kriznim situacijama. Sreća u nesreći je ta da se u ovom slučaju nanesena šteta nije povećavala kroz vrijeme pa hitna reakcija nije bila nužno potrebna, ali u nekim drugim slučajevima vjerojatno neće biti tako. Mislimo da je ovo tema o kojoj bi trebalo puno više razgovarati. Možda bi se mogle organizirati pokazne vježbe i obuka u suradnji sa hitnim službama; tako bi se osiguralo da svi dobro zajednički funkcioniraju na terenu, imajući u vidu sigurnost sudionika i dobrobit ugrožene baštine. Pitali ste da li bismo se opet upustili u nešto slično? Ukoliko bi bilo potrebno, da, rado bismo pomogli u organizaciji sličnih akcija, ali uz veći angažman institucija i lokalne samouprave. 

Zbog čega vam je ovaj projekt bio važan? 
Projekt nam je (bio) važan iz više razloga. Za početak, na ovaj se način povećava vidljivost konzervacije-restauracije u medijima, a samim time podiže se svijest ljudi o vrijednosti kulturne baštine i važnosti njena očuvanja. Mediji su dobro popratili naš projekt; članak o ovoj akciji izašao je i u talijanskom dnevniku La voce del popolo. Smatramo da iskustvo organiziranja i sudjelovanja u ovakvom projektu može biti izuzetno korisno svima uključenima, jer su dobili uvid stanje i način funkcioniranja sustava očuvanja kulturne baštine u ovakvim situacijama. Budući da je ovo bila prva akcija ovog tipa, nadamo se da će ona biti poticaj kolegama iz drugih gradova da se na sličan način angažiraju u svojim sredinama i okušaju u organizaciji sličnih aktivnosti. Izrazito važna komponenta ovakvih projekata je međusobno upoznavanje sudionika, tj. budućih kolega u struci, razmjena iskustava, upoznavanje novih metoda rada… Ne manje važno, kroz akciju smo dobili mogućnost okušati se u drugačijoj vrsti rada na terenu pa i iskusiti kako je to kada nema profesora da ti pomaže i "gura" te. No, možda najvažniji dio projekta je to da se sveučilištima, odnosno odjelima i odsjecima za konzervaciju-restauraciju, ali i Ministarstvu kulture, pokaže da su studenti spremni na sebe preuzeti ovakve zadaće. Tako se, vjerujemo, kod svih dionika pobuđuje svijest o važnosti uključivanja što većeg broja partnera u buduće akcije koje se tiču ugrožene baštine. Ne govorimo samo o provedbi zaštitnih mjera kada šteta već nastane, nego i o prevenciji i edukaciji. 

Želite li još nešto dodati? 
Pa, vrijedi spomenuti da su nas posljednjeg dana akcije posjetili ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda, prof. Mario Braun, i gospodin Saša Tkalec. S njima smo razgovarali o akciji, ali i o drugim temama vezanim za konzervatorsko-restauratorsku struku. 

Na kraju, spomenimo sve studente koji su sudjelovali u ovoj hvalevrijednoj akciji. To su: Lea Blažeka, Jan Cerovečki, Karmen Lečić, Daria Margeta i Neven Peko s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, Vanda Krstinić, Duje Matešan, Mateja Novaković, Dominik Rajčević i Ivana Vukadin s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu te Paula Bule, Melita Kurtić, Petra Lulić i Petar Rogić s Odsjeka za konzerviranje i restauriranje Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Studenti, BRAVO!

Studenti koji su sudjelovali u akciji 

Sisak u rujnu

Potkraj rujna u Sisku su održani Dani industrijske baštine grada Siska. Dvotjednu manifestaciju organizirali su Konzervatorski odjel u Sisku, Gradska galerija Striegl i Gradski muzej Sisak, a program je uključivao javna predavanja, izložbe i projekcije dokumentarnih filmova. U sklopu manifestacije, od 19. do 28. rujna, održana je i druga konzervatorsko-restauratorska radionicu u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Radionicu smo vodile mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i ja, a u njoj je sudjelovalo šestero studenata, petero s Umjetničke akademije u Splitu i jedan student Odjela za umjetnost i restauraciju dubrovačkog sveučilišta. Studenti su svaki dan izvještavali o svojim aktivnostima na blogu Stažiranje među umjetninama.

Otvaranje Dana industrijske baštine grada Siska

U Sisak sam doputovala nekoliko dana prije početka radionice kako bih nazočila svečanom otvaranju Dana industrijske baštine. Na otvaranju je bila i delegacija Ministarstva kulture, jer su usporedo s Danima industrijske baštine u Sisku otvoreni i Dani europske baštine. Svečanost je upriličena u nedavno obnovljenom prizemlju Holandske kuće gdje su posjetitelji mogli razgledati izložbu mr. sc. Vlatka Čakširana, kustosa Gradskog muzeja Sisak, o industrijskoj baštini grada Siska.

Dane industrijske baštine grada Siska osmislili su i organizirali Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku (u sredini), mr. sc. Vlatko Čakširan, kustos Gradskoga muzeja Sisak (na slici lijevo) i Alma Trauber, kustosica Gradske galerije Striegl
  

Dani industrijske baštine grada Siska i Dani europske baštine svečano su otvoreni u zgradi u kojoj se nekoć nalazilo žitno skladište; zgrada je zbog svoga pročelja dobila naziv Holandska kuća
  

Holandska se kuća našla i na naslovnici brošure s programom Dana europske baštine
  

Posjetitelji su nakon otvaranja mogli pogledati izložbu o industrijskoj baštini Siska koju je priredio mr. sc. Vlatko Čakširan iz Gradskog muzeja Sisak 
  

Nakon svečanog otvaranja autobusima smo se zaputili u Caprag, jer se drugi dio programa odvijao u bivšem Institutu Željezare Sisak. Tu je upriličena projekcija dokumentarnog filma Gorana Devića "Dvije peći za udarnika Josipa Trojka", a posjetitelji su mogli pogledati izložbu Marijana Crtalića Nevidljivi Sisak i ambijentalnu instalaciju Gorana Nježića Čemu trud.

Prije odlaska u Institut uzvanicima sam pokazala djelić Park skulptura, a osobito dirljiv bio je susret s akademskim kiparom Josipom Diminićem pored njegove skulpture Objekt II koja će iduće godine biti restaurirana. Premda je skulptura u jako lošem stanju – oštećena, zaprljana i išarana grafitima – gospodin Diminić nije bio razočaran; veselilo ga je što je Park zaštićen i što netko o skulpturama sada brine.

Drugi dio svečanog otvaranja Dana industrijske baštine grada Siska i Dana europske baštine odvijao se u bivšem Institutu Željezare Sisak 
  

Projekcije i izložbe održavale su se na 5. katu zgrade. Samo je prizemlje zgrade privedeno svrsi, sve ostalo je zapušteno  
  

Konferencijska sala u kojoj se odvijala projekcija filma, nakon odlaska posjetitelja
  

Napušteni laboratorij (prizori iz Instituta podsjetili su me na ruševine Detroita)
  

Na jedinom sačuvanom uređaju u laboratoriju...
  

...piše da je bezvrijedan
  

Zapuštenost i propadanje vide se i na drugim mjestima u Capragu; ovo je unutrašnjost sportske dvorane Željezarinog "rekreacionog centra" u kojoj se i danas vježba.(!) Zgrada je vrlo lijepa pa se nadam da će je jednom obnoviti
  

Ja bih sačuvala i natpis na pročelju dvorane
  

...i table s obavijestima koje se nalaze u Capragu
  

Evo kako danas izgleda bazen koji je Željezara izgradila za svoje radnike. Najbolju usporedbu Željezarine prošlosti i sadašnjosti dao je (na) svojim fotomontažama sisački umjetnik Marijan Crtalić    
  

Intervjui s umjetnicima

Gospodin Diminić je jedan od šestero umjetnika koje sam u Sisku intervjuirala prije početka radionice. (O intervjuiranju umjetnika pisala sam ovdje.) Umjetnike – autore skulptura iz Parka kontaktirala sam još u ožujku. Da budem preciznija, kontaktirala sam one umjetnike do čijih smo adresa Valentina i ja uspjele doći, njih petanestak. Svakom sam poslala anketni listić s pitanjima o izvornom izgledu njegove skulpture, tehnologiji njezine izrade, njenom sadašnjem stanju i mogućoj restauratorskoj intervenciji. Priložila sam nekoliko fotografija (total i karakteristična oštećenja) te pismo u kojem sam objasnila zašto su restauratorima ti podaci važni. Da budem sigurna da će mi odgovoriti, svakom sam umjetniku poslala frankiranu omotnicu u koju je samo treba(l)o ubaciti popunjeni anketni listić.

Posljednje pitanje u mojoj anketi bilo je da li je umjetnik voljan doći u Sisak da ga intervjuiramo. Deset je umjetnika pristalo, no termin koji smo im ponudili odgovarao je samo šestorici. U Sisak su doputovali Petar Barišić, Peruško Bogdanić, Hamo Čavrk, Josip Diminić, Ante Rašić i Zlatko Zlatić. Svaki je umjetnik intervjuiran pored svoje skulpture, a intervjue smo snimili; za snimanje je bio zadužen gospodin Ratko Vrbanus iz Siska. Transkripte intervjua izradit će moji studenti, a svi će materijali – video zapisi i transkripti – biti priloženi konzervatorsko-restauratorskoj dokumentaciji. Ne samo to; transkripte ću pohraniti u Arhiv intervjua sa suvremenim umjetnicima. Riječ je o projektu koji sam pokrenula u sklopu kolegija o metodama istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji, gdje studenti intervjuiraju suvremene umjetnike o načinu na koji stvaraju svoje radove, metodama i materijalima koje koriste te njihovu pogledu na očuvanje tih radova sada i u budućnosti. Prikupljene informacije koristit će ne samo konzervatorima-restauratorima, već i povjesničarima umjetnosti, kustosima i drugima.

A kakve su informacije prikupljene od umjetnika u Sisku i kako pomažu usmjeriti konzervatorsko-restauratorske radove na skulpturama iz Parka? Ilustrirat ću to najdrastičnijim primjerom, skulpturom Muškarac i žena akademskog kipara Petra Barišića. Autor je skulpturu posljednji put vidio 1979. godine, kada je i nastala. U intervjuu je objasnio da je interes za skulpturu izgubio jer ona nije izvedena prema njegovoj zamisli. Nedostaju neki dijelovi: kroz dvije su figure trebale prolaziti cijevi i ukrštavati se ispred njih. I materijal je izmijenjen; Barišić je htio da skulptura bude načinjena od "golog" željeza koje će, izloženo atmosferilijama, propadati baš kao što propada ljudski život koji predstavlja. Nakon što je napustio Sisak, skulptura je pocinčana, a time je poništena ideja njegova rada. "Ideja mora biti ostvarena," kaže gospodin Barišić u intervjuu, "ako nije ostvarena... I kad je ostvarena, to moram ponoviti, kad je ostvarena ideja može umjetnik biti nezadovoljan i reći ne, rušim sve i doviđenja. I to je njegovo legitimno pravo." Traži da mu se dozvoli da dovrši svoju skulpturu, odnosno da doda elemente koji nedostaju. Ne samo to: zahtijeva da se sa skulpture odstrani sloj cinka i da se materijalu dozvoli da propada. Restauratori se sada nalaze pred velikim izazovom: što napraviti?

Priprema za snimanje intervjua s Petrom Barišićem pored njegove nedovršene skulpture Muškarac i žena 

Isječak iz intervjua s Petrom Barišićem (snimatelj: Ratko Vrbanus)

Petar Barišić (snimatelj: Ratko Vrbanus)

Crtice s Lopuda

Ovogodišnja Međunarodna konzervatorsko-restauratorska radionica na Lopudu, jedanaesta po redu, održana je od 25. kolovoza do 8. rujna. Da podsjetim, riječ je o zajedničkom projektu Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu (Njemačka), Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu (Hrvatska), Sveučilišta u Antwerpenu (Belgija) i Državne visoke škole za vizualne umjetnosti, La Cambre iz Bruxellesa (Belgija).

Moja prva asocijacija na Lopud: čarobni sumraci
  

...i krasne pješačke staze!

Radionica se održava svake godine i traje dva tjedna, a vodi je tim profesora spomenutih fakulteta. U njoj sudjeluje dvadesetak studenata konzervacije-restauracije. Od splitskih studenata ove su godine u radionici sudjelovale Petra Baleta i Ana Šapina; evo kako im je bilo. Moja kolegica Lana Kekez na Lopudu je provela prvi tjedan, a ja drugi. Dok je Lana vodila zahvat na slici Čistilište s oltara Gospe od Karmela iz crkve Gospe od Spilice, moj je zadatak bio nadzirati radove na drugoj slici iz te crkve, Smrt sv. Josipa.

Studenti dokumentiraju zatečeno stanje slike Smrt sv. Josipa

Tijekom drugog tjedna radionice zahvat na slici Čistilište preuzela je Petra Demuth s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu. S njom je pravo zadovoljstvo raditi, jer uvijek naučite nešto novo. Na slici Čistilište, primjerice, problem je bilo to što se platno stisnulo pa je slikani sloj na jednom dijelu "poskočio". Činilo se da ga nećemo moći spustiti bez oštećivanja, no Petra je imala rješenje. Na problematičnu zonu nanijeli smo ljepilo za podljepljivanje. Kratko smo pričekali da slikani sloj "omekša", a onda je Petra s donje strane slike lagano prislonila žaruljicu. Temperaturu žarulje, odnosno jačinu svjetlosti, regulirala je potenciometrom. Pomicanjem žarulje uz blagi pritisak platno se širilo. Jedna je studentica za to vrijeme preko komadića Melinexa spuštala odvojene ljuskice slikanog sloja. Zahvat je uspio!

Petra blago pritišće platno žaruljicom s donje strane slike

 

Detalj Čistilišta nakon spuštanja slikanog sloja i uklanjanja požutjelog laka s problematične zone

Za ovaj se zahvat mogu koristiti žaruljice različitih oblika 

Temperatura žarulje regulira se potenciometrom

Za premošćivanje, odnosno lijepljenje niti platna preko poderotina i tekstilnih umetaka, Petra i njeni studenti koristili su posebno pripremljeno platno. Zamolila sam je da mi objasni o čemu se radi.

Iz platna koje je napeto na radni podokvir izvuku se niti potke u trakama širine 2 - 3 centimetra. Unutar svake trake izreže se svaka druga nit osnove. Tako pripravljeno platno stavi se na silikonizirani papir i premaže Bevom. Osušeno ljepilo ostat će samo na jednoj strani niti. Platno se skine s podokvira i razreže; sada ga se može koristiti! Trake se napnu pristima, ljepilo reaktivira toplom peglicom, a niti izrezuju nožicama.

Priprema niti za premošćivanje; Petra mi je otkrila da je ovo "izum" jedne njene studentice

Ljepilo na nitima reaktivira se toplinom 

Izrezivanje 

Niti su pravilno zalijepljene za platno, a površina nije zaprljana ljepilom

Ove smo godine prvi put organizirali obilazak crkve Gospe od Šunja uz vodstvo konzervatora-restauratora. Obilaske smo vodili kolega Hans Portsteffen i ja, a cilj nam je bio približiti Međunarodnu restauratorsku radionicu Lopud stanovnicima i posjetiteljima otoka. Izradila sam promotivni poster s osnovnim informacijama o projektu te rasporedom obilazaka naše improvizirane radionice u crkvi Gospe od Šunja. Tekst je bio na hrvatskom i engleskom jeziku. Plakate sam zalijepila na oglasnu ploču ispred jedine prodavaonice na Lopudu te u predvorju hotela Lafodia. Uspjeh nije izostao! Imali smo dosta posjetitelja, ali najviše ću pamtiti jednu gospođu koja je u hotelu Lafodia radila kao kuharica. Zaboravila sam iz kojeg je mjesta (negdje na sjeveru Hrvatske), ali me oduševilo što je svoj jedini slobodan dan u tjednu iskoristila za šetnju otokom i upoznavanje njegova kulturnog blaga.

Plakat o Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud 

Plakat na oglasnoj ploči ispred jedine trgovine u Lopudu  

Obavijest o stručnom vodstvu bila je zalijepljena i na vratima crkve, za putnike-namjernike 

Prva grupa posjetitelja

Sve je posjetitelje najviše zanimala skulptura raspetoga Krista koja krasi oltar sv. Križa u Gospi od Šunja. Skulptura je jedinstvena po načinu izrade: snimanje CT metodom otkrilo je da je njena unutrašnjost najvećim dijelom šuplja, dok su stijenke napravljene od ferule, biljke spužvaste strukture, preko koje je nanesen debeli sloj papirne pulpe, zatim sloj preparacije i, konačno, oslik. Restauriranje raspela ove je godine privedeno kraju, a njegovo vraćanje na monumentalni oltar sv. Križa označilo je i kraj dugogodišnjeg konzervatorsko-restauratorskog zahvata na oltaru.

Prije sastavljanja skulpture (ruke su bile odvojene), umetnuli smo u nju cedulju s porukom na engleskom i hrvatskom jeziku: "Ovo je raspelo restaurirano od 2007. do 2013. godine u sklopu dvotjedne Međunarodne restauratorske radionice Lopud. Dokumentacija konzervatorsko-restauratorskog zahvata nalazi se u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Dubrovniku. Lopud, rujan 2013. g." Malo iznenađenje za buduće restauratore! :)

Poruka za buduće konzervatore-restauratore pisana njemačko-engleskim jezikom :)

Umetanje poruke 

Spajanje ruke 

Vraćanje raspela na oltar 

Oduševljeni sudionici radionice prate rad kolega na skeli

Upoznajte industrijsku baštinu grada Siska!

U rujnu se diljem Europe održavaju Dani europske baštine, manifestacija koja za cilj ima predstaviti kulturnu raznolikost europskog kontinenta i bogato naslijeđe njegovih naroda, ali i upozoriti na potrebu zaštite i očuvanja te baštine. U sklopu manifestacije organiziraju se posjeti lokalitetima koji građanima inače nisu toliko dostupni, izložbe, javna predavanja, okrugli stolovi i druga događanja. Dani europske baštine u Hrvatskoj ove se godine otvaraju u Sisku, a taj ih je grad odlučio obilježiti programom naslovljenim Dani industrijske baštine grada Siska. U programu sudjeluje stručni tim Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, kojemu je prošle godine povjeren projekt obnove sisačkoga Parka skulptura.

Željeznički most u Sisku (snimio Željko Rakarić; ljubazno ustupila Alma Trauber)

Dani industrijske baštine grada Siska, 20. rujna – 5. listopada 2013. 

Industrijska baština grada Siska izuzetno je bogata: tu su pogoni nekadašnje Željezare Sisak i radnička naselja koja ih okružuju, bogata umjetnička ostavština Željezarine Kolonije likovnih umjetnika, gradska prometna infrastruktura, komunalni objekti i žitna skladišta – sve ono što je od druge polovice 19. stoljeća do danas obilježilo povijest toga grada. Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Konzervatorski odjel u Sisku žele pokazati da ta, danas zanemarena ostavština, predstavlja izniman povijesni i kulturni resurs koji može biti poticaj daljnjem razvoju grada. Industrijska baština, uvjereni su, može biti okosnica turističke ponude Siska, može pokrenuti njegovu ekonomiju, donijeti nova radna mjesta i poboljšati kvalitetu života njegovih stanovnika.

Da bi javnost upoznali sa svojim idejama, ali i konkretnim projektima, osmislili su bogat i raznovrstan program: Dane industrijske baštine grada Siska. Program započinje u petak 20. rujna; tada će se u Holandskoj kući, starom žitnom magazinu koji je Ministarstvo kulture uključilo u svoj program zaštite kulturnih dobara, otvoriti izložba "Industrijska baština grada Siska". Autor izložbe je mr. sc. Vlatko Čakširan, viši kustos Gradskog muzeja Sisak. Nakon izložbe, u zgradi bivšeg Instituta Željezare Sisak bit će prikazan nagrađeni dokumentarni film režisera Gorana Devića "Dvije peći za udarnika Josipa Trojka". Film prikazuje ostatke nekada velike industrije željeza u Sisku te prati rezanje i demontiranje čuvene peći Siemens-Martin s kojom su radnici svojevremeno nekoliko puta postigli svjetski rekord u proizvodnji željeza.

Plakat Devićevog dokumentarca "Dvije peći za udarnika Josipa Trojka"

Istoga se dana otvaraju još dvije izložbe: "Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara" Marijana Crtalića i "Otisci prostora" Gorana Nježića. Crtalić će svojim sugrađanima predstaviti multimedijsku instalaciju o Željezari koja mu je 2010. godine donijela drugu nagradu na natječaju THT@MSU. Nježić se, pak, publici predstavlja slikarskim i video radovima kojima je zabilježio "otiske'" industrijskih i stambenih prostora (nekoć) radničkog naselja Caprag u Sisku.

Sisački umjetnik Marijan Crtalić predstavit će nagrađenu izložbu "Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara"

Konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura 

Na zelenim površinama naselja Caprag razasuto je četrdesetak metalnih skulptura koje su nastale u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak između 1971. i 1990. godine. Budući da su godinama izložene atmosferilijama, a o njima nitko nije vodio računa, skulpture su jako oštećene pa im predstoji restauriranje. Taj će posao obaviti Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu. Kao uvod u predstojeće radove, od 23. do 27. rujna u sisačkome Parku skulptura održat će se konzervatorsko-restauratorska radionica koju ćemo voditi mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i ja. U radionici će sudjelovati šestero studenata konzervacije-restauracije, a pridružit će nam se dr. sc. Ivica Ljubenkov, voditelj Akademijinog laboratorija za konzervatorsko-restauratorska istraživanja.

Stara fotografija skulpture Ante Kuduza, koja je nastala u sklopu Željezarine likovne kolonije 1985. godine 

Ista skulptura danas (snimila Sagita Mirjam Sunara)

O lošem odnosu prema baštini svjedoči činjenica da se gornji dio skulpture koristi za privezivanje bicikala (snimila Nađa Šperac). Više o projektu obnove skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak možete doznati na blogu Stažiranje među umjetninama. Tekstove pišu studenti konzervacije-restauracije, a uređuje ih docentica Sagita Mirjam Sunara.

Konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura dio je projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak" koji je pokrenut prošle godine, a cilj mu je istražiti i revitalizirati kulturne vrijednosti koje je Željezara stvorila nakon Drugog svjetskog rata te očuvati industrijski krajolik Željezare i radničko naselje Caprag s pripadajućim parkom i skulpturama. Uoči početka radionice u Sisak će doputovati desetak umjetnika – autora skulptura, koje će restauratori intervjuirati pored njihovih radova. Cilj je prikupiti podatke o tome kako su skulpture nastale i kako su izvorno izgledale, što će restauratorima pomoći u njihovu poslu.

Dvotjedne "Interpolacije"

Od 23. rujna do 5. listopada odvijat će se teorijsko-umjetnički program "Interpolacije" posvećen temi Željezare, Capraga i Parka skulptura. Organizatori najavljuju javna predavanja, izložbe, projekcije i likovne radionice za djecu iz lokalnih osnovnih i srednjih škola; razgledavanje industrijskih objekata, obilazak rute industrijske baštine grada Siska, okrugli stol na temu budućnosti njegove industrijske baštine i formiranje Društva prijatelja industrijske baštine grada Siska "Industriopolis". U sklopu programa bit će upriličena i svečana promocija knjige Arhitekt Lavoslav Horvat – kontekstualni ambijentalizam koju potpisuje dr. sc. Zrinka Paladino, a objavljena je u izdanju Meandarmedije i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Program Dana industrijske baštine grada Siska osmislili su mr. sc. Vlatko Čakširan iz Gradskog muzeja Sisak, pročelnica sisačkih konzervatora Ivana Miletić Čakširan i kustosica Gradske galerije Striegl Alma Trauber. Pokrovitelji su Grad Sisak i Sisačko-moslavačka županija. Prostor za dio događanja velikodušno je ustupila tvrtka Applied Ceramics.

Sisak, pogled na riječnu luku (snimio Željko Rakarić; ljubazno ustupila Alma Trauber)

RASPORED DOGAĐANJA

Petak 20. rujna – Holandska kuća: otvaranje izložbe "Industrijska baština grada Siska" i prezentacija manifestacije Dani industrijske baštine grada Siska // Zgrada bivšeg Instituta Željezare Sisak: projekcija dokumentarnog filma "Dvije peći za udarnika Josipa Trojka'', otvaranje izložbe Marijana Crtalića "Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara" i izložbe Gorana Nježića "Otisci prostora"

Subota 21. rujna i nedjelja 22. rujna – Intervjui s umjetnicima – autorima skulptura iz Parka skulptura u Capragu (voditeljica: Sagita Mirjam Sunara, Umjetnička akademija u Splitu / UMAS, uz sudjelovanje Alme Trauber, Gradska galerija Striegl)

Ponedjeljak 23. rujna – nedjelja 29. rujna – Druga konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak (voditeljice: mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i Sagita Mirjam Sunara, UMAS)

Ponedjeljak 23. rujna – Javno predavanje "Idejni projekt revitalizacije naselja Caprag" (predavači: Nina Vojnović, Maksin Pužar i Nikolina Rusac, Filozofski fakultet u Zagrebu / FFZg), projekcija filma "Željezara Sisak – Caprag nekad i danas" 

Utorak 24. rujna – Javno predavanje "Željezara Sisak – nezaobilazan igrač na političkoj sceni grada i države" (predavač: dr. sc. Hrvoje Klasić, FFZg) 

Srijeda 25. rujna – Javno predavanje "Ima li baština (socijalizma) budućnost? – primjer parka skulptura Željezare Sisak" (predavači: dr. sc. Sanja Potkonjak i dr. sc. Tomislav Pletenec, FFZg) 

Četvrtak 26. rujna – Javno predavanje "Industrijsko nasljeđe kao prostori instalacija" (predavači: Ana Sopina i Jasenko Horvat, Arhitektonski fakultet u Zagrebu) 

Petak 27. rujna – Javno predavanje "Glas umjetnika. Informacije prikupljene od autora skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak" (predavačica: Sagita Mirjam Sunara, UMAS); javno predavanje "Izrada 3D modela za skulpture iz Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak" (predavač: Zlatan Novak, Vektra d.o.o., Varaždin)

Subota 28. rujna – Razgledavanje industrijskih objekata u gradu Sisku, uz stručno vodstvo

Ponedjeljak 30. rujna – Javno predavanje "Likovna kolonija Željezare Sisak" (predavač: mr. sc. Vlatko Čakširan, Gradski muzej Sisak) i razgledavanje istoimene izložbe 

Utorak 1. listopada – Javno predavanje "Industrijska baština grada Zagreba" (predavač: mr. sc. Goran Arčabić, Muzej grada Zagreba) 

Srijeda 2. listopada – Promocija knjige dr. sc. Zrinke Paladino Arhitekt Lavoslav Horvat – kontekstualni ambijentalizam (izdavači: Meandarmedia i HAZU) 

Petak 4. listopada – Okrugli stol o sudbini industrijske baštine grada Siska, formiranje Društva prijatelja industrijske baštine grada Siska "Industriopolis"

Subota 5. listopada – Obilazak rute industrijske baštine grada Siska, uz stručno vodstvo