O Hrvatskom restauratorskom društvu (HRD), krovnoj strukovnoj udruzi hrvatskih konzervatora-restauratora, prvi put sam pisala 2012. godine. Sugovornik mi je tada bio mr. art. Andrej Aranicki, izvanredni profesor na Odjelu za konzervaciju i restauraciju umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Društvo ove godine obilježava 25. godišnjicu svojega osnutka, što mi je bio povod za razgovor s Marijom Reberski, aktualnom predsjednicom.
Marija, što je Vas ponukalo da se učlanite u Hrvatsko restauratorsko društvo? Zašto je uopće važno sudjelovanje u radu strukovnih udruženja?
Kada je HRD osnovan, 1994. godine, ja sam još uvijek bila u filmskoj branši. Studij konzervacije-restauracije upisala sam 1997. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pripadam, dakle, prvoj generaciji diplomiranih konzervatora-restauratora zagrebačkog Sveučilišta.
U HRD sam se učlanila 2010. godine. Ne znam kako se dogodilo da sam se tako kasno učlanila – vjerojatno zbog toga što HRD i njegov rad jedno vrijeme nisu bili dovoljno vidljivi u javnosti. Poticaj za priključivanje dobila sam od kolega Andreja Aranickog i Denisa Vokića koji su se tih godina intenzivno bavili buđenjem HRD-a iz zamrlosti i okupljanjem novih članova.
Smatram da je uključivanje u rad strukovnih udruga važno jer se kroz takve organizacije može efikasnije raditi na afirmaciji konzervatorsko-restauratorskog zanimanja te očuvanju i unapređivanju etičkih, socijalnih i legislativnih interesa struke u skladu s odgovarajućim međunarodnim konvencijama.
Funkciju predsjednice HRD-a preuzeli ste 2014. godine. Što biste izdvojili kao najvažnija postignuća Društva u svome mandatu?
Najprije bih istaknula da je 2014. značajna jer je te godine HRD postao punopravni član Europske konfederacije konzervatorsko-restauratorskih organizacija (European Confederation of Conservator-Restorers' Organisations, E.C.C.O.), ponajviše zalaganjem ranije spomenutih kolega, Vokića i Aranickog, koji su na tome radili od 2009. godine.
Najvažnije odrednice mojeg programa bile su – i još uvijek jesu – povećanje broja članova, bolja prezentacija HRD-a u medijima i kontaktima s javnošću te općenito bolja vidljivost.
Jedan od glavnih ciljeva bio mi je uvesti HRD na popis umjetničkih strukovnih udruga čiji članovi ostvaruju pravo na neoporezivi iznos u visini 25% od ostvarenih poslovnih primitaka za obavljanje umjetničkih i kulturnih djelatnosti, ukratko – porezne olakšice. Zadovoljna sam što smo uspjeli ostvariti taj cilj. Ranije se ta povlastica mogla ostvariti preko članstva u ULUPUH-u, HDLU-u ili HZSU-u, ali je mladim konzervatorima-restauratorima, koji su tek izašli sa studija, bilo teško dobiti članstvo u tim udrugama.
Uspjeli smo povećati broj članova. Vodimo njihovu evidenciju u elektroničkom obliku. Izdajemo članske iskaznice. Definirali smo vizualni identitet HRD-a – imamo svoj logotip. Redizajnirali smo internetsku stranicu. Imamo Facebook stranicu, profil na Instagramu i Twitteru. Sudjelujemo na profesionalnim skupovima.
Osobitu pažnju posvećujemo studentima konzervacije-restauracije i onima koji su nedavno diplomirali. Kontinuirano radimo na uključivanju i educiranju mladih kako bi sami mogli prvenstveno razumjeti, a onda i utjecati na unapređivanje etičkih, socijalnih i legislativnih interesa struke u skladu s odgovarajućim međunarodnim konvencijama. Osim toga, želimo ih pripremiti za utrku na tržištu rada. Nužno je studente informirati o mogućnostima zaposlenja i samozaposlenja, što podrazumijeva upoznavanje s osnovama samostalnog poduzetništva, poreznog sustava i tržišta, pravnom regulativom, ali i o mogućnostima dobivanja profesionalne podrške. Radimo na prijenosu znanja, razvoju osnovnih i transverzalnih vještina te razmjeni informacija. Surađujemo s Odsjekom za konzerviranje i restauriranja umjetnina zagrebačke Akademije na redovnim tribinama "Srijedom u 12", na kojima gosti-predavači mladima prezentiraju najnovije tehnike i tehnologije. Surađujemo i s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju splitske Akademije. Sudjelujemo na godišnjim Međunarodnim konferencijama studija konzervacije-restauracije. Kontinuirano organiziramo predavanje na temu "Što dalje...", kako bi mladima omogućili kvalitetniji i lakši početak samostalnog rada.
Još jedno područje našega djelovanja je razvoj suradnje s Ministarstvom kulture. Prije dvije godine, 2017., HRD je uputio Ministarstvu kulture niz prijedloga za unapređenje pravnih akata koji koji se tiču konzervatorsko-restauratorske struke. Želja nam je bila da se hrvatsko zakonodavstvo uskladi s E.C.C.O.-ovim smjernicama. Tek je malen broj naših prijedloga usvojen. Za neke nam je rečeno da će biti razmotreni, ali većina toga nije uvažena.
Još uvijek traje javna rasprava o trima pravilnicima o stručnim zvanjima koja se tiču konzervatora-restauratora. Znam da HRD planira dostaviti svoje prijedloge. Nažalost, Ministarstvo kulture nije uključilo HRD u izradu nacrta tih akata, niti je Društvo bilo konzultirano kod izrade Pravilnika o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koji je donesen kajem prošle godine.
Pozitivno je to što je Ministarstvo kulture prepoznalo je potrebu za usklađivanjem nacionalnih zakona: Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakona o muzejima i Zakona o arhivskom materijalu i arhivima.
Nažalost, HRD još uvijek nije prepoznat kao relevantni dionik, pa nismo imali svoga predstavnika u tijelima koja su izrađivala nacrte izmjena i dopuna spomenutih zakona i pravilnika koji iz njih proizlaze, a koji se direktno tiču konzervatorsko-restauratorske struke. Zapravo, nitko izvan Ministarstva kulture i s Ministarstvom povezanih ustanova nije bio uključen u rad na tim pravnim aktima.
HRD se zalaže usklađivanje hrvatskih zakona i pravilnika s međunarodnim konvencijama koje se bave konzervatorsko-restauratorskom strukom, ponajprije s E.C.C.O.-ovim smjernicama. Kad smo kod E.C.C.O.-a, vrijedno je spomenuti da je HRD svoj 25. rođendan obilježio organiziranjem Generalne skupštine E.C.C.O.-a. Tom su se prilikom u Zagrebu okupili delegati strukovnih udruženja iz 21 europske zemlje. Kako je došlo do toga?
Na ideju o organiziranju Generalne skupštine E.C.C.O.-a u Zagrebu došla sam "ne svojom krivnjom"... Pripremajući se 2017. godine za odlazak na Skupštinu u Stockholmu, obratila sam se Turističkoj zajednici grada Zagreba – zamolila sam ih da doniraju suvenire iz Zagreba čelnim ljudima E.C.C.O.-a, koje sam tada trebala prvi put upoznati. Sposobna i poticajna gđa Aleksandra Mandić Kauzlarić pitala me zašto im ne bih predložila da se jedna od sljedećih Skupština održi u Zagrebu. Tu je začeta ideja o E.C.C.O.-ovu gostovanju u Hrvatskoj. Iduće godine, 2018., o tome sam razgovarala s kolegom Stefanom Belishkim iz Bugarske, potpredsjednikom E.C.C.O.-a, koji je u Splitu imao gostujuće predavanje na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. Uslijedila je elektronička prepiska. Ispostavilo se da je domaćinstvo Skupštini ponudila i Francuska. Naime, Skupština se svake godine održava u drugoj zemlji, najčešće vezano za neku obljetnicu ili kakav važni događaj. Primjerice, 2016. godine, povodom 25. godišnjice E.C.C.O.-a, Skupština je održana u Berlinu. Naredne je godine domaćin bio Stockholm. Švedsko strukovno udruženje, NKF, te je godine slavilo svoj jubilej. Prošle je godine Skupština održana na Malti... Nisam bila potpuno svjesna u što se upuštamo. Konačno, krajem prosinca 2018. E.C.O.O. nam je potvrdio da je Zagreb dobio domaćinstvo. To smo izborili uz svesrdno zalaganje kolege Beliskhog. Obavijestili su nas da će se Skupština održati 1. travnja, a ne u svibnju, kako je bilo prijašnjih godina. To je značilo da nam se značajno skratio rok za organiziranje cijelog događaja.
Skupštinu smo financirali najvećim dijelom iz HRD-ova budžeta, koji se "puni" članarinama. Da bismo zatvorili financijsku konstrukciju, morali smo pronaći sponzore i donatore. Uz pomoć obrta za trgovinu "Juriček", Haga-metala i Crescata uspjeli smo namaknuti sredstva za catering i najam autobusa. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu podmirila je trošak tiskanja propagandnih materijala. Turistička zajednica grada Zagreba donirala nam je propagandne materijale o Zagrebu.
Muzej Mimara ustupio nam je dvoranu za predavanja, a ravnateljica te ustanove, gđa Lada Ratković-Bukovčan, prigodno je ispred Muzeja pozdravila E.C.C.O.-ove delegate. Muzej za umjetnost i obrt ustupio nam je prostoriju Književnog kluba za predsastanke Upravnog odbora E.C.C.O.-a. Cijelo događanje se odvijalo pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu, gđa Tatjana Horvatić, održala je u ime Ministarstva kulture pozdravni govor na svečanom otvorenju Skupštine.
Kolegice iz Muzeja za umjetnost i obrt organizirale su za delegate besplatni obilazak stalnog postava uz stručno vodstvo. Ksenija Pintar, viša restauratorica, prezentirala je konzervatorsko-restauratorske postupke na pojedinim predmetima. Andreja Dragojević, pročelnica Središnjeg odjela za konzervaciju-restauraciju Hrvatskog državnog arhiva, provela je delegate kroz Arhiv i njegove konzervatorsko-restauratorske radionice. Uz sve navedeno, delagatima smo organizirali obilazak Muzeja suvremene umjetnosti. Voditeljica Odjela zaštite građe i restauracije toga muzeja, Mirta Pavić, pokazala im je na kojim se umjetničkim djelima trenutno radi. Sva stručna vodstva i razgovor s delegatima kolegice su odradile s puno entuzijazma, profesionalno i potpuno besplatno, na čemu im i ovim putem zahvaljujem. Usto su osigurale stručno vodstvo kustosa kroz stalne postave svojih ustanova.
Iskoristit ću priliku da javno zahvalim članovima Upravnog i Nadzornog odbora HRD-a, kao i mladim entuzijastima iz redova studenata koji se sve više uključuju u rad Društva. Bez njihove pomoći ne bi bilo moguće organizirati Generalnu skupštinu. Ne smijem zaboraviti ni vrijedne kolege iz radnih grupa koje su bile sastavljene prema pojedinim zadacima.
Na marginama Generalne skupštine E.C.C.O.-a u Zagrebu su se održavali i sastanci odbora Europske mreže obrazovnih ustanova u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti (European Network for Conservation-Restoration Education, ENCoRE). Ti su se sastanci odvijali u prostorijama Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti.
Činjenica da smo u Zagrebu uspjeli okupiti čelne ljude dviju najvažnijih organizacija za konzervaciju-restauraciju u Europi ispunjava me ponosom.
Kada je HRD osnovan, 1994. godine, ja sam još uvijek bila u filmskoj branši. Studij konzervacije-restauracije upisala sam 1997. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pripadam, dakle, prvoj generaciji diplomiranih konzervatora-restauratora zagrebačkog Sveučilišta.
U HRD sam se učlanila 2010. godine. Ne znam kako se dogodilo da sam se tako kasno učlanila – vjerojatno zbog toga što HRD i njegov rad jedno vrijeme nisu bili dovoljno vidljivi u javnosti. Poticaj za priključivanje dobila sam od kolega Andreja Aranickog i Denisa Vokića koji su se tih godina intenzivno bavili buđenjem HRD-a iz zamrlosti i okupljanjem novih članova.
Smatram da je uključivanje u rad strukovnih udruga važno jer se kroz takve organizacije može efikasnije raditi na afirmaciji konzervatorsko-restauratorskog zanimanja te očuvanju i unapređivanju etičkih, socijalnih i legislativnih interesa struke u skladu s odgovarajućim međunarodnim konvencijama.
Funkciju predsjednice HRD-a preuzeli ste 2014. godine. Što biste izdvojili kao najvažnija postignuća Društva u svome mandatu?
Najprije bih istaknula da je 2014. značajna jer je te godine HRD postao punopravni član Europske konfederacije konzervatorsko-restauratorskih organizacija (European Confederation of Conservator-Restorers' Organisations, E.C.C.O.), ponajviše zalaganjem ranije spomenutih kolega, Vokića i Aranickog, koji su na tome radili od 2009. godine.
Najvažnije odrednice mojeg programa bile su – i još uvijek jesu – povećanje broja članova, bolja prezentacija HRD-a u medijima i kontaktima s javnošću te općenito bolja vidljivost.
Jedan od glavnih ciljeva bio mi je uvesti HRD na popis umjetničkih strukovnih udruga čiji članovi ostvaruju pravo na neoporezivi iznos u visini 25% od ostvarenih poslovnih primitaka za obavljanje umjetničkih i kulturnih djelatnosti, ukratko – porezne olakšice. Zadovoljna sam što smo uspjeli ostvariti taj cilj. Ranije se ta povlastica mogla ostvariti preko članstva u ULUPUH-u, HDLU-u ili HZSU-u, ali je mladim konzervatorima-restauratorima, koji su tek izašli sa studija, bilo teško dobiti članstvo u tim udrugama.
Uspjeli smo povećati broj članova. Vodimo njihovu evidenciju u elektroničkom obliku. Izdajemo članske iskaznice. Definirali smo vizualni identitet HRD-a – imamo svoj logotip. Redizajnirali smo internetsku stranicu. Imamo Facebook stranicu, profil na Instagramu i Twitteru. Sudjelujemo na profesionalnim skupovima.
Osobitu pažnju posvećujemo studentima konzervacije-restauracije i onima koji su nedavno diplomirali. Kontinuirano radimo na uključivanju i educiranju mladih kako bi sami mogli prvenstveno razumjeti, a onda i utjecati na unapređivanje etičkih, socijalnih i legislativnih interesa struke u skladu s odgovarajućim međunarodnim konvencijama. Osim toga, želimo ih pripremiti za utrku na tržištu rada. Nužno je studente informirati o mogućnostima zaposlenja i samozaposlenja, što podrazumijeva upoznavanje s osnovama samostalnog poduzetništva, poreznog sustava i tržišta, pravnom regulativom, ali i o mogućnostima dobivanja profesionalne podrške. Radimo na prijenosu znanja, razvoju osnovnih i transverzalnih vještina te razmjeni informacija. Surađujemo s Odsjekom za konzerviranje i restauriranja umjetnina zagrebačke Akademije na redovnim tribinama "Srijedom u 12", na kojima gosti-predavači mladima prezentiraju najnovije tehnike i tehnologije. Surađujemo i s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju splitske Akademije. Sudjelujemo na godišnjim Međunarodnim konferencijama studija konzervacije-restauracije. Kontinuirano organiziramo predavanje na temu "Što dalje...", kako bi mladima omogućili kvalitetniji i lakši početak samostalnog rada.
Još jedno područje našega djelovanja je razvoj suradnje s Ministarstvom kulture. Prije dvije godine, 2017., HRD je uputio Ministarstvu kulture niz prijedloga za unapređenje pravnih akata koji koji se tiču konzervatorsko-restauratorske struke. Želja nam je bila da se hrvatsko zakonodavstvo uskladi s E.C.C.O.-ovim smjernicama. Tek je malen broj naših prijedloga usvojen. Za neke nam je rečeno da će biti razmotreni, ali većina toga nije uvažena.
Još uvijek traje javna rasprava o trima pravilnicima o stručnim zvanjima koja se tiču konzervatora-restauratora. Znam da HRD planira dostaviti svoje prijedloge. Nažalost, Ministarstvo kulture nije uključilo HRD u izradu nacrta tih akata, niti je Društvo bilo konzultirano kod izrade Pravilnika o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, koji je donesen kajem prošle godine.
Pozitivno je to što je Ministarstvo kulture prepoznalo je potrebu za usklađivanjem nacionalnih zakona: Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakona o muzejima i Zakona o arhivskom materijalu i arhivima.
Nažalost, HRD još uvijek nije prepoznat kao relevantni dionik, pa nismo imali svoga predstavnika u tijelima koja su izrađivala nacrte izmjena i dopuna spomenutih zakona i pravilnika koji iz njih proizlaze, a koji se direktno tiču konzervatorsko-restauratorske struke. Zapravo, nitko izvan Ministarstva kulture i s Ministarstvom povezanih ustanova nije bio uključen u rad na tim pravnim aktima.
HRD se zalaže usklađivanje hrvatskih zakona i pravilnika s međunarodnim konvencijama koje se bave konzervatorsko-restauratorskom strukom, ponajprije s E.C.C.O.-ovim smjernicama. Kad smo kod E.C.C.O.-a, vrijedno je spomenuti da je HRD svoj 25. rođendan obilježio organiziranjem Generalne skupštine E.C.C.O.-a. Tom su se prilikom u Zagrebu okupili delegati strukovnih udruženja iz 21 europske zemlje. Kako je došlo do toga?
Na ideju o organiziranju Generalne skupštine E.C.C.O.-a u Zagrebu došla sam "ne svojom krivnjom"... Pripremajući se 2017. godine za odlazak na Skupštinu u Stockholmu, obratila sam se Turističkoj zajednici grada Zagreba – zamolila sam ih da doniraju suvenire iz Zagreba čelnim ljudima E.C.C.O.-a, koje sam tada trebala prvi put upoznati. Sposobna i poticajna gđa Aleksandra Mandić Kauzlarić pitala me zašto im ne bih predložila da se jedna od sljedećih Skupština održi u Zagrebu. Tu je začeta ideja o E.C.C.O.-ovu gostovanju u Hrvatskoj. Iduće godine, 2018., o tome sam razgovarala s kolegom Stefanom Belishkim iz Bugarske, potpredsjednikom E.C.C.O.-a, koji je u Splitu imao gostujuće predavanje na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. Uslijedila je elektronička prepiska. Ispostavilo se da je domaćinstvo Skupštini ponudila i Francuska. Naime, Skupština se svake godine održava u drugoj zemlji, najčešće vezano za neku obljetnicu ili kakav važni događaj. Primjerice, 2016. godine, povodom 25. godišnjice E.C.C.O.-a, Skupština je održana u Berlinu. Naredne je godine domaćin bio Stockholm. Švedsko strukovno udruženje, NKF, te je godine slavilo svoj jubilej. Prošle je godine Skupština održana na Malti... Nisam bila potpuno svjesna u što se upuštamo. Konačno, krajem prosinca 2018. E.C.O.O. nam je potvrdio da je Zagreb dobio domaćinstvo. To smo izborili uz svesrdno zalaganje kolege Beliskhog. Obavijestili su nas da će se Skupština održati 1. travnja, a ne u svibnju, kako je bilo prijašnjih godina. To je značilo da nam se značajno skratio rok za organiziranje cijelog događaja.
Skupštinu smo financirali najvećim dijelom iz HRD-ova budžeta, koji se "puni" članarinama. Da bismo zatvorili financijsku konstrukciju, morali smo pronaći sponzore i donatore. Uz pomoć obrta za trgovinu "Juriček", Haga-metala i Crescata uspjeli smo namaknuti sredstva za catering i najam autobusa. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu podmirila je trošak tiskanja propagandnih materijala. Turistička zajednica grada Zagreba donirala nam je propagandne materijale o Zagrebu.
Muzej Mimara ustupio nam je dvoranu za predavanja, a ravnateljica te ustanove, gđa Lada Ratković-Bukovčan, prigodno je ispred Muzeja pozdravila E.C.C.O.-ove delegate. Muzej za umjetnost i obrt ustupio nam je prostoriju Književnog kluba za predsastanke Upravnog odbora E.C.C.O.-a. Cijelo događanje se odvijalo pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture. Voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu, gđa Tatjana Horvatić, održala je u ime Ministarstva kulture pozdravni govor na svečanom otvorenju Skupštine.
Kolegice iz Muzeja za umjetnost i obrt organizirale su za delegate besplatni obilazak stalnog postava uz stručno vodstvo. Ksenija Pintar, viša restauratorica, prezentirala je konzervatorsko-restauratorske postupke na pojedinim predmetima. Andreja Dragojević, pročelnica Središnjeg odjela za konzervaciju-restauraciju Hrvatskog državnog arhiva, provela je delegate kroz Arhiv i njegove konzervatorsko-restauratorske radionice. Uz sve navedeno, delagatima smo organizirali obilazak Muzeja suvremene umjetnosti. Voditeljica Odjela zaštite građe i restauracije toga muzeja, Mirta Pavić, pokazala im je na kojim se umjetničkim djelima trenutno radi. Sva stručna vodstva i razgovor s delegatima kolegice su odradile s puno entuzijazma, profesionalno i potpuno besplatno, na čemu im i ovim putem zahvaljujem. Usto su osigurale stručno vodstvo kustosa kroz stalne postave svojih ustanova.
Iskoristit ću priliku da javno zahvalim članovima Upravnog i Nadzornog odbora HRD-a, kao i mladim entuzijastima iz redova studenata koji se sve više uključuju u rad Društva. Bez njihove pomoći ne bi bilo moguće organizirati Generalnu skupštinu. Ne smijem zaboraviti ni vrijedne kolege iz radnih grupa koje su bile sastavljene prema pojedinim zadacima.
Na marginama Generalne skupštine E.C.C.O.-a u Zagrebu su se održavali i sastanci odbora Europske mreže obrazovnih ustanova u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti (European Network for Conservation-Restoration Education, ENCoRE). Ti su se sastanci odvijali u prostorijama Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti.
Činjenica da smo u Zagrebu uspjeli okupiti čelne ljude dviju najvažnijih organizacija za konzervaciju-restauraciju u Europi ispunjava me ponosom.
Naslovni slajd iz prezentacije o djelovanju Hrvatskog restauratorskog društva koju je Sagita Mirjam Sunara držala na Generalnoj skupštini E.C.C.O.-a u Zagrebu
Pozdravni govor ravnateljice Muzeja Mimara na svečanom otvorenju otvorenju Generalne skupštine E.C.C.O.-a
Generalna skupština E.C.C.O.-a okupila je predsjednike strukovnih udruga i njihove delegate iz 21 zemlje!
Kao HRD-ov delegat u E.C.C.O.-u, na Generalnoj sam skupštini održala kratko izlaganje u kojemu sam spomenula da je naše Društvo otvoreno svima: konzervatorima-restauratorima koji rade u muzejskim ustanovama, djelatnicima Hrvatskog restauratorskog zavoda, stručnjacima iz obrazovnog sektora... Osobito značajnim smatram to što se HRD zauzima i za konzervatore-restauratore koji rade u privatnoj praksi. I sami radite kao privatnik. Koji su najveći problemi s kojima se u radu susrećete?
Biti freelancer u konzervatorsko-restauratorskoj struci znači da sami određujete radno vrijeme, sami organizirate posao i određujete "ritam" rada. To je naizgled velika sloboda. Svaki novi zadatak je doslovno novi zadatak, s kojim dolazi novi izazov, novo rješenje, novi zahvati... Samostalni konzervator-restaurator je umjetnik, zanatlija, znanstvenik, poduzetnik, organizator, kadrovik, knjigovođa, ekonomist, pisac, povjesničar, šofer, radnik. Dinamičan je to, fleksibilan, raznolik i zanimljiv posao. Sa svakim novim zadatakom upoznaju se nova mjesta, novi ljudi i suradnici. Što je jednako važno, stalno se stječu nova znanja i vještine. Veliki je to izazov, ali i veliko zadovoljstvo.
