nedjelja, 6. studenoga 2011.

Temeljito čišćenje

Mediji su prekjučer prenijeli zanimljivu vijest: čistačica u jednom njemačkom muzeju nehotice je oštetila umjetničku instalaciju vrijednu preko milijun dolara. Misleći da uklanja nečistoću, odstranila je "patinu" koja je bila sastavni dio rada. Još nije odlučeno hoće li se instalacija restaurirati. Da je umjetnik živ, restauratori bi ga mogli pitati mijenja li nastalo oštećenje značenje, odnosno poruku koju njegov rad prenosi, te je li restauriranje uopće potrebno. (Ponekad se restauriranje ne uklapa u umjetnikovu ideju o djelu.) Ovako, posljednju će riječ imati vlasnik umjetnine. Prijevod članka o čistačici koja je oštetila vrijednu umjetničku instalaciju nalazi se na dnu ovog posta.


Kakva je situacija u crkvama?


Čistačice u našim muzejima možda su nešto opreznije, no to se najčešće ne može reći za časne sestre i revne župljanke koje uređuju oltare u našim crkvama. Opisujući jednu sliku iz Dubrovnika, restauratorica Lela Čermak je 1954. godine zapisala: "Opatice je stalno uništavaju brisanjem prašine". Situacija tada nije bila bolja ni u muzejima: za ikone iz dubrovačkog Muzeja pravoslavne crkve Čermak je napisala da su "beznadno oprane".


U kolovozu ove godine Sandra Šustić i ja razgovarale smo s Filipom Dobroševićem, prvim splitskim restauratorom. (Restauratorska radionica Konzervatorskog zavoda u Splitu, u kojoj je Dobrošević radio, osnovana je 1954. godine.) U razgovoru smo se dotaknuli pitanja suradnje s vlasnicima umjetnina i postupanja sa (starim) umjetninama u crkvama. Evo što nam je Dobrošević rekao:


"Oni su to i radili [bacali stare umjetnine, op. Sunara]. Bilo je onih mešetara koji su... koji su odlazili od crkve do crkve pa in nudili ove, ove savremene, moderne, lipe stvari (...) reprodukcije, i do... Uzimali bi ono šta vrijedi, je l'. (...) I dan-danas... Možda danas manje, jer su se ipak... i kroz medije, i kroz štampu, i televizija... To je ipak malo drukčije propagira, u ono vrijeme što nije bilo."



Filip Dobrošević radio je u restauratorskoj radionici Konzervatorskog odjela u Splitu, koja je osnovana 1954. godine.



"Pa čitave barokne oltare su znali zapalit', uništit'... I to pozlaćene, to je... A stavljali bi nešto novo i tako. (...) A koliko je stradalo ovi' oltarna... oltarnih slika. Došlo je devetnaesto stoljeće, došlo je vrijeme kada se procesije rade. Procesija to je neka, neka... Jedan... Kako bi reka': jedna ceremonija, koja je svakome draga, je l. Oltarne slike koje su bile za određenu crkvu, recimo Sv. Martin - moje mjesto - oni su jednostavno tu sliku skinuli, a uzeli su Sv. Martina por... Ova takozvana tirolska škola... Da ga mogu stavit' na ono prijestolje, da mogu nosit' sliku. Nisu mogli nosit', je l': velika oltarna slika, ne možeš ić' u procesiju. Jednostavno, nju su makli i stavili, kao, u zapećak, a uzeli su ovu... Tirolska škola."



Odbačeni drveni svijećnjaci u crkvi sv. Nikole na Lopudu. Drveni su svijećnjaci često bili pozlaćeni, odnosno "prekriveni" tankim listićima zlata preko sloja bolusa. Kako su podložni slojevi - bolus i preparacija - higroskopni, takva se pozlata lako oštećivala kod čišćenja predmeta vlažnom krpom, ali i u doticaju s vlagom od cvijeća ili ruku. Osim toga, vodena se pozlata lako fizički oštećuje (abrazijom i sl.).



"I znate kako je još stradalo te...(...) ove oltarne slike. Imate... Puno su prije ove naše žene... Najprije su uništavale ove svijećnjake, one pozlatu. One bi to sa krpom ribale, onda bi jednostavno to nestalo, one [?], podloga i tako... Ali, cvijeće bi stavljali ispred slika, cvijeće. I to cvijeće, to bogato cvijeće, sa vodom koje bi ispâralo. Stvarale bi se, stvarale bi se jedna... i kondenziralo bi se na samom... A di? Na donji dio slike. Tako su te donje... dio slika oltarnih, sve su većinom stradale. To je to. Mi smo to upozoravali... Puno smo upozoravali te ljude - popove - da, da ove žene koje rade da pripaze... Ako već stavi cvijeće, neka ga od slike odmakne bar dvadeset centimetara, da ne bude blizu. To je neko posluša, neko nije..."



Detalj iz crkvice sv. Jeronima na Lopudu. Srećom, na oltaru je plastično cvijeće.


Slika na jednom od bočnih oltara u crkvi sv. Marije od Špilica na Lopudu stradala je zbog paljenja voštanih svijeća.



Većina problema koje Dobrošević spominje i danas je prisutna: nemar, neprimjereno čuvanje, namjerno oštećivanje... U korijenu svega uglavnom leži neznanje. Držim da ljudima treba objasniti da kulturna baština nije breme - ona je naše blago. Mi restauratori imamo zadatak podučiti ih kako se čuva i to je jedan od najvećih izazova ovog posla.


Primjer dobre prakse


Moja studentica Nives Mijić prošle je godine napisala izvrstan seminarski rad iz kolegija Preventivna konzervacija 1. Obradila je temu preventivne zaštite dijela inventara crkve sv. Frane na Rivi. Kako su umjetnine u toj crkvi uglavnom dobro očuvane, Nives je izradila smjernice za njihovo održavanje. Njezin je prijedlog bio da se naputci isprintaju i postave na oltar ispred svake umjetnine. Evo kako izgleda jedan takav naputak: "Čistite isključivo mekim kistom. Ako morate dirati umjetninu, koristite pamučne rukavice! Upamtite da su otisci prstiju vrlo štetni: masnoća i prljavština, koji su naoko nevidljivi, kemijski reagiraju s bojanim slojem. Osim toga, pogoduju razvoju mikroorganizama. Nemojte koristiti krpe, oštre četke i komercijalne preparate za čišćenje. Ako primijetite neko oštećenje, prekinite čišćenje! Bolje da se nečistoća taloži nego da se bojani sloj ošteti. Restaurator će znati kako na siguran način ukloniti nečistoću."


Nives dobro zna da zabrane djeluju odbojno. Umjesto da ljude "lupamo po prstima" i prekoravamo ih jer su nešto pogrešno napravili, trebamo im pokazati kako se pravilno postupa i objasniti im zašto tako radimo.



- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Njemačka: Čistačica oštetila skulpturu


Vijest je objavljena na web portalu Chron.com. Autorica članka je Melissa Eddy.



Na fotografiji snimljenoj u četvrtak 4. studenoga 2011. vidi se donji dio skulpture Wenn's anfaengt durch die Decke zu tropfen (Kad počne kapati sa stropa) njemačkog umjetnika Martina Kippenbergera u muzeju Ostwall u Dortmundu, zapadna Njemačka. Čistačica u muzeju oštetila je umjetničku instalaciju vrijednu 800 tisuća eura (1.1 milijun američkih dolara) prerevno čisteći patinu koja je trebala izgledati kao kišna lokva u podnožju instalacije. Glasnogovornica grada Dortmunda, Dagmar Papjewski, kaže da će instalacija ostati u muzeju Ostwall usprkos oštećenju koje je nastalo početkom mjeseca. Papajewski je rekla da je osoblje zaduženo za održavanje čistoće dobilo naputak da bude najmanje 20 centimetara udaljeno od rada pa nije jasno zašto je patina postala žrtva četke za čišćenje.



BERLIN - Moderna umjetnička instalacija, čija se vrijednost procjenjuje na 800 tisuća eura (1.1 milijun američkih dolara) oštećena je nakon što je odveć revna čistačica oribala patinu koja je trebala izgledati kao sasušena lokva kiše, izjavila je u petak službenica grada Dortmunda.


Instalacija Martina Kippenbergera Kad počne kapati sa stropa ostat će na svome mjestu u dortmundskom muzeju Ostwall, usprkos šteti koju je pretrpjela početkom mjeseca, kada je čistačica oribala lokvu naslikanu pod gumenim koritom postavljenim ispod stoga drvenih letvi.


Kippenbergerov rad (riječ je o umjetniku rođenom u Njemačkoj, koji je preminuo 1997. godine) privatni je kolekcionar posudio muzeju Ostwall. Dagmar Papajewski, glasnogovornica grada Dortmunda, kaže da se vlasnik složio da umjetnina bude izložena u muzeju usprkos incidentu. U međuvremenu, osiguravatelji procjenjuju štetu.


Još nije odlučeno hoće li se patina restaurirati ili će se umjetnina ostaviti u novo-"očišćenom" stanju, kaže Papajewski. "To će odlučiti kolekcionar," dodala je. "Ne možemo pitati Kippenbergera za mišljenje."


Tvrtka koja zapošljava osoblje za čišćenje, kaže Papajewski, upozorila ih je da se ne približavaju radovima više od 20 centimetara pa nije jasno kako je patina postala žrtva četke za čišćenje. "Ova tvrtka za nas radi od prošloga listopada," rekla je Papajewski.


Kippenbergerovi radovi bili su izlagani u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku i galeriji Tate Modern u Londonu.