nedjelja, 21. rujna 2014.

"Exponatec Cologne 2013" u slikama

Sredinom studenoga prošle godine boravila sam kao gostujući predavač na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu (Cologne Institute of Conservation Sciences, CICS). U vrijeme moga boravka u gradu se održavao bijenalni međunarodni sajam za muzeje, konzervaciju-restauraciju i kulturnu baštinu Exponatec na kojemu se predstavllo 187 izlagača iz 15 zemalja. Svoj štand na sajmu imao je i CICS.





Za razliku od ostalih izlagača, CICS ne plaća prostor koji koristi. Organizatori Exponateca besplatno mu ustupaju izložbeni prostor, jer fakultet smatraju naboljim partnerom za promoviranje očuvanja kulturne baštine.

Osim prostora za izlaganje, CICS-u se ustupa i prostor za "kafić". Tu se posjetitelji druže i dogovaraju suradnju uz kavu, čaj i kekse koje poslužuju studenti konzervacije-restauracije.




Izložbeni prostor CICS-a jedan je od najvećih na sajmu, a budući da se na štandu demonstrira praktični rad na umjetninama, on privlači i najviše publike.







Rasvjetna tijela, lupe i ostalu opremu koja je potrebna za rad u improviziranoj radionici besplatno im na korištenje daje tvrtka Deffner & Johann. Direktor tvrtke, naime, smatra da je to najbolja reklama za njihove proizvode.(!)




Štand Deffnera & Johanna nalazi se nasuprot CICS-ovog pa zainteresirani posjetitelji odmah mogu dobiti informaciju o cijeni i dostupnosti proizvoda.




Na Exponatecu se može naći sve što ima veze s muzejima, restauriranjem i kulturnom baštinom, od izložbenih vitrina, ormara za pohranu, rasvjetnih tijela i sustava za reguliranje mikroklime do tehnoloških rješenja za prezentaciju zbirki.




Budući da vodim kolegij iz preventivne konzervacije, osobito su mi bili zanimljivi proizvodi vezani uz to područje. Na donjoj fotografiji možete vidjeti navlaku za sliku koja predmet štiti od vatre, dima i vode iz protupožarnih prskalica (proizvođač: Innosell). Navlaka se postavlja iza slike, uz gornju letvicu podokvira, a u slučaju požara slika se u nju jednostavno zatvori. Ovo je dobro rješenje za zaštitu najvrednijih djela u zbirci.




Tvrtka Hasenkamp je specijalizirana za prijevoz umjetničkih djela. Jako mi se svidio sanduk za transport slika s pomičnim unutrašnjim okvirom koji služi za učvršćivanje predmeta. Dimenzije okvira se mogu mijenjati, a to znači da se sanduk može koristiti za transport slika različitih veličina. To je vrlo praktično rješenje za muzeje, jer se ne mora izrađivati novi sanduk za svaku sliku koja se šalje na izložbu.




Najviše me oduševio tzv. vakuum-jastuk (vakuumkissen) koji se stavlja u sanduk za transport, a služi za imobilizaciju trodimenzionalnih predmeta i njihovu zaštitu od mehaničkih oštećenja. Jastuk je ispunjen sitnim kuglicama pa dobro prianja uz predmet. Kad se iz njega isiše zrak, skruti se i fiksira predmet. Kad je umjetnina sigurno stigla na odredište,  otvori se ventil za zrak pa se jastuk opet "opusti".




Na prošlogodišnjem se Exponatecu predstavljao i projekt The Best in Heritage. Posjetitelji toga štanda imali su priliku upoznati rad naše udruge 4 grada Dragodid, jednog od laureata konferencije The Best in Heritage 2012. godine. ("Dragodidovci" su dobili priznanje publike za najbolju prezentaciju - možete je pogledati ovdje.) Jedan od voditelja udruge, diplomirani etnolog i muzeolog Grga Frangeš, na Exponatecu je održao predavanje o projektu očuvanja suhozidne gradnje.

Već godinama pratim rad te udruge i divim se njihovim postignućima; o njima sam pisala i za e-časopis Odsjeka za konzervaciju-restauraciju In situ ("Dragodid ili o očuvanju tradicijske graditeljske baštine").






Na sajmu se također predstavljala tvrtka True Vue koja se bavi izradom zaštitnih stakala za slike. Kada sam prije četiri godine sudjelovala na kongresu Međunarodnog instituta za restauriranje (International Institute for Conservation, IIC), upoznala sam dopredsjednicu te tvrtke, gospođu Patti Dumbaugh. Patti me odmah osvojila svojom otvorenošću i velikodušnošću. Nakon konferencije mi je poslala e-mail u kojemu je rekla da joj je u karijeri puno ljudi pomoglo da uspije. "Mnogi od njih više nisu tu," napisala je. "Vjerujem da ću im se najbolje odužiti tako da pomažem novim generacijama. Ako Ti ikad bude trebala pomoć ili samo razgovor, slobodno mi se obrati."

Nije me, stoga, iznenadila vijest objavljena početkom ovoga ljeta da su True Vue i britansko strukovno udruženje konzervatora-restauratora utemeljili fond za stručno usavršavanje konzervatora-restauratora. Iz toga se fonda stručnjacima srednje generacije financira odlazak na konferencije i radionice.




U sklopu Exponateca održava se Mastertag: završne prezentacije apsolvenata i netom diplomiranih studenata  CICS-a. Predavanja traju cijeli dan i otvorena su za javnost. Na kraju se dodjeljuju nagrade za najbolja izlaganja. Ako sam dobro upamtila, prva je nagrada putovanje u Pariz, a to znači da se studenti jako trude impresionirati mentore i publiku.

Projekti koje su studenti prošle godine predstavili doista oduzimaju dah: primjena lasera za čišćenje obojenih površina, restauriranje voštanih pečata, restauriranje automobila... Gledalište je bilo dupkom puno; interes je bio toliki da su posjetitelji sjedili i na podu. Čula sam da je Mastertag posjećeniji od konferencije njemačkog strukovnog udruženja konzervatora-restauratora, Verband der Restauratoren, koja se također održava u okviru Exponateca. To ne treba čuditi, jer se CISC bavi primijenjenim i razvojnim istraživanjima u području konzervacije-restauracije pa stariji kolege dolaze na predavanja naučiti nešto novo. Tako će, nadam se, jednog dana biti i na godišnjim konferencijama naših studija konzervacije-restauracije.




nedjelja, 5. siječnja 2014.

Izložba Tajne slikara – Köln u srednjem vijeku

Ako se do 9. veljače nađete u Kölnu, obavezno pogledajte izložbu Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter [Tajne slikara – Köln u srednjem vijeku] koja se održava u Muzeju Wallraf-Richartz. Na toj su izložbi predstavljeni najznačajniji radovi kölnskih kasnosrednjovjekovnih slikara kroz prizmu rezultata višegodišnjeg istraživanja restauratora, znanstvenika i povjesničara umjetnosti. "Poput potrage za tragovima u kriminalističkoj istrazi, istraživači su koristili najsuvremeniju tehnologiju da bi analizirali više od trideset slika koje su nastale u Kölnu prije nekih šestotinjak godina," stoji u najavi izložbe. Njezin cilj, odnosno cilj projekta u sklopu koje je izložba realizirana, bio je rasvijetliti tehnologiju slikanja i istražiti materijale s kojima su radili kölnski slikari između 1380. i 1450. godine.


Plakat izložbe Geheimnisse der Maler – Köln im Mittelalter; detalj Posljednjeg suda Stefana Lochnera (izvor). Nažalost, fotografiranje na izložbi nije bilo dozvoljeno  


Osim "pravih" slika, posjetitelji na izložbi mogu vidjeti njihove makrofotografije, infracrvene i rendgenske snimke. Na dvojezičnim panoima objašnjava se gdje su se slike nalazile, koju su funkciju imale i kakove su preinake doživjele u prošlosti. Mnoge od njih tek su djelomično sačuvane. U osvit 19. stoljeća, nakon sekularizacije, trgovina sakralnim umjetninama uzela je maha; oltari su se komadali, slike pilile... Zahvaljujući višegodišnjim naporima tima stručnjaka sada je poznato gdje su neke od njih izvorno bile i kako su izgledale.


Ove stare fotografije pokazuju da su se dvostrano oslikani dijelovi oltara često pilili da bi se dobile dvije odvojene slike (preuzeto iz: Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter, ur. Katja von Baum i Iris Schaefer, Berlin, München : Deutscher Kunstverlag, 2013., str. 50)  


Središnje mjesto na izložbi zauzimaju djela Stefana Lochnera. Na jednom je panou prikazan detalj njegove Bogorodice u ružičnjaku (1440.-1442.): safir koji krasi Bogorodičnu krunu. Tračci svjetlosti koji se zrcale na dragom kamenu otkrivaju kako je mogao izgledati slikarev atelje. Radionica, zapravo, jer se slikari u to vrijeme nisu smatrali umjetnicima, već zanatlijama. Budući da umjetna rasvjeta još nije postojala (noću su se koristile voštanice ili svijeće izrađene od loja), dnevna je svjetlost slikarima bila izrazito važna. Da bi imali dovoljno svjetla za rad, morali su držati vrata i prozore otvorenima. Staklo je u to vrijeme bilo vrlo skup materijal; luksuz rezerviran samo za najimućnije.


Detalj Lochnerove Bogorodice u ružičnjaku (preuzeto iz: Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter, nav. dj., str. 43)
  
Stefan Lochner, Sv. Jerolim u svojoj radnoj sobi, 1435.. (North Carolina Museum of Art; izvor)
  
Detalj iste slike; vidimo kako su izgledali prozori u 15. stoljeću


Za ovu je izložbu snimljen kratki film koji dokumentira izradu kopije Lochnerove Bogorodice u ružičnjaku. Kopiju su izradili studenti Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu pod mentorstvom prof. dr. sc. Regine Urbanek. Budući da je snimanje trajalo jako kratko (svega jedan ili dva dana), studenti su izradili nekoliko kopija slike, svaku u drugom stupnju dovršenosti: "gola" daska bez preparacije, preparirana daska s podcrtežom, daska s pozlatom, daska s pozlatom i oslikom... Na svakoj od pripremljenih kopija snimljena je jedna faza rada: postupak nanošenja preparacije snimao se na "goloj" dasci, na prethodno prepariranoj dasci studenti su demonstrirali postupak prenošenja skice i tako redom.


Isječak iz kratkog dokumentarnog filma Maltechnische Rekonstruktion: Stefan Lochners Muttergottes in der Rosenlaube um 1440/42
  
Rendgenski snimak Lochnerove Bogorodice u ružičnjaku (isječak iz dok. filma)
  
Nanošenje preparacije (isječak iz dok. filma)
  
Podcrtež (isječak iz dok. filma)
  
Punciranje (isječak iz dok. filma)
  
Nekoliko kopija koje su bile korištene u filmu bilo je izloženo na štandu Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti na sajmu Exponatec Cologne, o kojemu ću pisati u idućem postu
  
Detalj jedne od izloženih kopija
  

Izložbu prate dvije publikacije: Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter i Die Sprache des Materials : Technologie der Altkölner Malerei – vom Meister der Hl. Veronika bis Stefan Lochner (1380 – 1450). Geheimnisse der Maler je svojevrsni katalog izložbe, zbirka tekstova koji prate njezina četiri segmenta. Die Sprache des Materials je zbornik znanstvenih radova nastalih u sklopu istraživačkog projekta koji se bavio kasnosrednjovojekovnim slikarstvom u Kölnu.

Najmlađi posjetitelji na ulazu mogu uzeti besplatnu didaktičku publikaciju, Mit Willi unterwegs im Mittelater: Lüfte die Geheimnisse der Maler. Willi je mala muha koja ih vodi kroz izložbu. Kroz detektivsku igru djeca mogu naučiti kakvu su, primjerice, slikari imali rasvjetu u svojim radionicama, s kakvim su bojama slikali i na kakvom drvu.


Na ovoj stranici djeca kroz kratki kviz uče kako je izgledala radionica kölnskog slikara u srednjem vijeku   
  
Ovdje trebaju odabrati dasku na kojoj bi oni naslikali svoju sliku i objasniti zašto su odabrali baš nju 
  

Na izložbi ima puno didaktičkih materijala za djecu. U jednoj se prostoriji, primjerice, objašnjava postupak pozlaćivanja i ukrašavanja pozlaćenih površina; tu mogu isprobati alate za ukrašavanje pozlate i uresiti Bogorodičinu aureolu.


Bogorodičina aureola koju treba ukrasiti 
  
Za ukrašavanje aureole djeca koriste specijalne alate (fotografija je preuzeta iz novinskog priloga o izložbi)
  

Ova je izložba još jednom pokazala da podaci prikupljeni analizom tehnike i gradbenih materijala umjetnina pomažu da ih bolje razumijemo i da ih što bolje smjestimo u njihov povijesni okvir. Za nadati se je da ćemo i mi imati priliku vidjeti, odnosno raditi takve izložbe u Hrvatskoj. Da bi se to dogodilo, kustosi, tj. povjesničari umjetnosti, najprije trebaju uvidjeti da im konzervatori-restauratori mogu ponuditi puno više od "osvježavanja" umjetnina za nadolazeću izložbu.

utorak, 31. prosinca 2013.

Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna

prosinačkom broju Universitasa izašao je moj članak "Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna" – možete ga pročitati u nastavku teksta. U idućem ću postu pisati o nedavnom posjetu Kölnu; obišla sam restauratorske radionice Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti (CICS), posjetila sajam za muzeje, konzervaciju-restauraciju i očuvanje baštine Exponatec 2013 i sajam Cologne Fine Art and Antiques, pratila predavanja ovogodišnjih diplomanata CICS-a na tzv. Mastertagu, posjetila muzej kölnske nadbiskupije Kolumba i pogledala čudesnu izložbu o srednjovjekovnom slikarstvu u Muzeju Wallraf Richartz, za koju su didaktičke materijale izrađivali studenti CICS-a...


"Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna ", članak objavljen u 49. broju Universitasa


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna  

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara
Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 49, 23. prosinca 2013., str. 16-17



Odsjek za konzervaciju-restauraciju splitske Akademije već godinama surađuje s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna. U okviru programa Erasmus ta je suradnja intenzivirana – splitskim je studentima omogućeno da dio svoga školovanja provedu na toj uglednoj instituciji, a njemački profesori sve češće gostuju u Splitu



Suradnja Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu uspostavljena je 2003. godine kroz Međunarodnu restauratorsku radionicu Lopud. Uslijedila su gostujuća predavanja njemačkih profesora na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a prije nekoliko godina dva su fakulteta potpisala sporazum o bilateralnoj suradnji u sklopu programa Erasmus. U Kölnu danas borave dvije splitske studentice, a razmjena nastavnog osoblja između dvaju fakulteta polako prerasta u tradiciju.  

Suradnja (koja) otvara nove vidike

Godine 2003. Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu pokrenuo je projekt kojemu je cilj sačuvati od propadanja bogatu sakralnu baštinu otoka Lopuda. Njemački studenti, naime, još od 1987. godine dio svoje terenske nastave obavljaju na tom otoku. Poziv na suradnju u Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud upućen je Umjetničkoj akademiji u Splitu i dvjema visokim školama za konzervaciju-restauraciju iz Belgije.


U sklopu Međunarodne restauratorske radionice Lopud restauriraju se oštećeni oltari, slike i skulpture

  

"Budući da studij konzervacije-restauracije u Kölnu spada među najkvalitetnije studije te vrste u Europi, sudjelovanje u zajedničkom projektu za nas je predstavljalo pravu povlasticu," objašnjava izv. prof. Jure Matijević s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. "Činjenica da projekt vode njemački stručnjaci za nas je bila osobito značajna, budući da i na polju konzervacije-restauracije postoje određene škole. Njemačka škola konzerviranja i restauriranja naglasak stavlja na istraživački rad te na inovativne metodologije. Ona je iznimno jaka i u razvijanju teorijskih okvira očuvanja baštine i primjeni tih modela u praksi." Po svemu tome, ističe profesor Matijević, njemačka se škola konzerviranja-restauriranja u velikoj mjeri razlikuje od one koja prevladava u Hrvatskoj. Smatra da je sjajno raditi s kolegama koji vam svojim, drugačijim pristupom radu pomažu da stvari sagledate iz novog očišta. "To vas potiče da zauzemete kritičku poziciju prema vlastitoj praksi i da se kroz to razvijate."

Gostujuća predavanja njemačkih stručnjaka u Splitu 

Upravo su njegovim zalaganjem u Splitu organizirana prva gostujuća predavanja njemačkih kolega. U rujnu 2010. godine Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije i hrvatski ogranak Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela, najvažnijeg strukovnog udruženja konzervatora-restauratora, zajednički su organizirali radionicu o novim metodama saniranja poderotina na slikama koju je vodila profesorica Petra Demuth, stručnjakinja s velikim međunarodnim iskustvom.


Profesorica Petra Demuth u Splitu je održala radionicu za restauratore slika (snimio Mladen Čulić) 

Polaznici radionice upoznali su se s novim metodama saniranja poderotina na slikama (snimio Mladen Čulić)


Dvije godine kasnije na splitskoj je Akademiji gostovao profesor Hans Portsteffen, stručnjak za restauriranje štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura. Iako gostovanja stranih eksperata pobuđuju velik interes među studentima, ali i u stručnoj javnosti, njihovo organiziranje predstavlja veliki izazov budući da odsjeci raspolažu skromnim sredstvima za međunarodnu suradnju. Sporazum o bilateralnoj suradnji u okviru programa Erasmus, koji su Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti i Umjetnička akademija potpisali prije nekoliko godina, značajno je olakšao cijelu stvar. Zahvaljujući Erasmus programu mobilnosti za nastavno osoblje, profesor Portsteffen je i ove godine gostovao na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju, a suradnja se planira nastaviti i u budućnosti. "U našim okolnostima vrlo je teško, i nastavnicima i studentima, odlaziti u inozemstvo i pratiti što se događa na polju konzervacije-restauracije u najrazvijenijim sredinama," objašnjava profesor Matijević. "Ovako ti stručnjaci dolaze k nama i u našoj nam sredini prenose svoja znanja i iskustva."


Prof. Hans Portsteffen  


Splićani u Kölnu

Da su i njemački konzervatori-restauratori zainteresirani za ono što se radi u Hrvatskoj, svjedoči poziv koji je početkom godine upućen autorici ovih redaka. Sredinom studenoga na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu održala sam dva javna predavanja, jedno o novim interpretacijama izvorne funkcije Dioklecijanove palače i višegodišnjim restauratorskim radovima na Peristilu, i drugo o projektu obnove i očuvanja Parka skulptura u Sisku. Taj mi je projekt bilo osobito važno bilo predstaviti, jer na kölnskom Institutu rade neki od vodećih svjetskih stručnjaka za očuvanje modernih materijala i djela suvremene umjetnosti. Bila je to prilika da razmijenimo iskustva i ispitamo mogućnost suradnje. Sjajno je što postoji program poput Erasmusa, koji omogućuje nastavnicima da grade i održavaju mrežu profesionalnih poznanstava i stručno se usavršavaju.

U sklopu tog programa u Kölnu trenutno borave dvije naše studentice konzervacije-restauracije, Ana Šapina i Ivana Duvnjak. Kao najveću razliku između dvaju studija, splitskog i kölnskog, Ana i Ivana ističu prostorne i materijalne resurse. "Ono na čemu najviše zavidimo njemačkim kolegama su velike, prostrane radionice s puno opreme," kaže Ana. "Studenti i nastavnici ovdje imaju sve na raspolaganju, od ateljea za profesionalno fotografiranje umjetnina do laboratorija za rendgensko ispitivanje. Nadamo se da ćemo se i mi u Splitu u budućnosti moći pohvaliti nečim sličnim." 

Njihovo iskustvo studiranja u inozemstvu vrlo je pozitivno pa potiču svoje kolegice i kolege da se uključe u program studentske razmjene. "Program Erasmus studentima pruža mnogo pogodnosti," kaže Ana. "Prije svega, studiranje na stranom fakultetu donosi puno novoga znanja. To se ne odnosi nužno na ono što učite na predavanjima; samo upoznavanje drugačjeg pristupa radu puno znači." Ana smatra da boravak u drugoj državi studentima pomaže da se osamostale i, još važnije, otvara im nove vidike. Prilika je to, rekli bismo, za profesionalni, ali i osobni razvoj.


U Kölnu trenutno borave studentice Ivana Duvnjak i Ana Šapina  


IZDVOJENO: Više od profesionalne suradnje 

"Kada s nekim radite duže vrijeme na terenu tada suradnja, osim stručnog, dobiva i osobni aspekt, koji nije ništa manje važan," ističe izv. prof. Jure Matijević s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. "U slučaju naše suradnje s kolegama iz Kölna, mogu reći da smo krenuli kao kolege, ali su tijekom godina ti ljudi postali moji prijatelji u onom posve osobnom smislu. Držim da sam i na toj razini profitirao barem onoliko koliko sam profitirao u stručnom smislu."

subota, 28. prosinca 2013.

Prag u listopadu

Krajem listopada održala sam radionicu o intervjuiranju umjetnika na Odsjeku za fotografiju Filmske i TV škole Akademije primijenjenih umjetnosti u Pragu (Film and TV School of the Academy of Performing Arts, FAMU). Radionica je bila namijenjena studentima poslijediplomskog studija konzervacije-restauracije fotografije.


Filmska i TV škola (FAMU) dio je praške Akademije primijenjenih umjetnosti (Akademie múzických umění v Praze, AMU)  


Na FAMU su me pozvali dr. sc. Libor Jůn i njegova supruga, dr. sc. Adéla Jůnová Macková. Libor vodi restauratorsku radionicu Odsjeka za fotografiju; vrijedno je spomenuti da je to prva sveučilišna restauratorska radionica za fotografsku građu u Češkoj. Libor usto radi kao kustos fotografskih zbirki u arhivu Narodnog muzeja. Završio je dva studija: prvo povijest, a onda filmsku teoriju i multimedijske produkcije. Adélin je životopis podjednako zanimljiv. Nekoliko je godina studirala egiptologiju; odustala je, kaže, jer je jezici nisu previše privlačili, a na fakultetu je morala učiti staroegipatski, novoegipatski, koptski i arapski. (Mislim da je spomenula još neke jezike, ali sam zaboravila koje.) Iako je na kraju diplomirala modernu ekonomsku povijest, i dalje se bavi Orijentom; istražuje političke i ekonomske aktivnosti Čehoslovačke u tom dijelu svijeta u razdoblju između dva svjetska rata.

Zanima je i povijest putovanja. Pričala mi je, primjerice, o jednom međunarodnom natječaju iz dvadesetih godina prošlog stoljeća koji je ljude pozivao da pješke obiđu zemaljsku kuglu.(!) Iz Čehoslovačke se na putovanje otisnulo četvero avanturista; jedna od njih bila je žena. Zvala se Otýlie Malý-Tatranský, a Adéla je spletom okolnosti uspjela doći do njenog dnevnika. Kad su me Adéla i Libor pozvali k sebi na večeru, kao najveću dragocjenost pokazali su mi džezvu iz Otýlijine osobne ostavštine. Razumjela sam njihovo oduševljenje; ta nema svatko doma džezvu koja je proputovala pola svijeta!

Radionica "The Artist Interview"

Radionica koju sam održala na FAMU-u trajala je jedan dan, a uključivala je teorijski i praktični dio. U sklopu teorijskog dijela imala sam tri predavanja: prvo je bilo o povijesti prikupljanja podataka od umjetnika i strukturi intervjua s umjetnicima (eng. artist interview), u drugom sam prezentirala rezultate intervjua s autorima skulptura iz sisačkoga Parka skulptura, a treće je bilo posvećeno mom projektu "Umjetnik u učionici" u sklopu kojega studenti prve godine konzervacije-restauracije intervjuiraju splitske suvremene umjetnike.

U praktičnom dijelu radionice intervjuirali smo češkog kipara i slikara Zdeněka Maninu. Prvotna je ideja bila da ja obavim intervju, no budući da g. Manina ne govori engleski, dogovorili smo se da će to odraditi studenti. Da im malo olakšam posao, zamolila sam g. Maninu da im se prije intervjua predstavi.


Umjetnik Zdeněk Manina pokazuje rad Ne mogu se niti nadati smrti iz 1996. godine
  
Skulpture koje čine taj rad čuva u svom ateljeu 
  
Slikarski atelje g. Manine nalazi se u potkrovlju njegove kućice u Kladnom; u prizemlju je radionica za keramiku  
  
Kalendar sa slikom g. Manine (snimljen je pred vratima svog ateljea)
  

Ja sam dan ranije posjetila njegov atelje u Kladnom, gradiću koji se nalazi tridesetak kilometara sjeverozapadno od Praga. Atelje se nalazi u maloj jednokatnici na ivici grada. Možda zbog tmurnog vremena, a možda zbog ugaslih dimnjaka obližnje željezare (Kladno je bilo kolijevka teške industrije u ovoj regiji), sve je podsjećalo na prošlost.



Kladno, rubni dio grada


Prag u društvu pjesnika 

Prag sam prvi put posjetila 2010. godine na studijskom putovanju koje je organizirala Katedra za zaštitu spomenika Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tada smo obišli najvažnije znamenitosti: Hradčane, Starogradski trg, Karlov most... (O tome sam pisala ovdje i ovdje.)

Hotel u kojemu sam sada bila smještena udaljen je nekoliko minuta hoda od Karlovog mosta; idealno polazište za razgledavanje! Ipak, grad nisam istraživala sama: vodič mi je bio moj prijatelj Adin Ljuca. Adin je pisac, pjesnik i bibliotekar. Dugo je godina radio u Slavenskoj knjižnici, a danas vodi povijesni fond Nacionalne tehničke knjižnice.



Stari grad, pogled s rijeke 


Pokazao mi je svoje omiljene kutke u Pragu: zavirili smo u veliku čitaonicu Nacionalne knjižnice, lutali unutrašnjim dvorištima Klementinuma, istraživali labirint sporednih uličica oko Starogradskog trga...

  
Prvu smo večer na tramvajskoj stanici pored mog hotela susreli g. Vladu Milinuća, (ko)autora "kuće koja pleše"
  
Pražský orloj  


U središnjem atriju palače Lucerna izložen je Konj Davida Černýja
  
Adin mi je skrenuo pažnju na to da je Lucernu projektirao arhitekt i građevinar Václav Havel, otac čuvenog češkog predsjednika   


Adin mi je pokazao i kućicu koju su on i njegova supruga Fatima kupili prošle godine. Fatima i Adin žive u četvrti Žižkov, a njihova se vikendica, kako je od milja zovu, nalazi u vrtnoj koloniji Balkan (zahrádkářská osada na Balkáně). To je tek jedna od brojnih vrtnih kolonija u Pragu, no, ako sam dobro upamtila, spada među najveće. Zemljište na kojemu se nalazi pripada Gradu, ali kućice su privatno vlasništvo. Neke su parcele toliko male da su vlasnici na njima podignuli samo šupu za alat. Na drugim, većim parcelama, kućice su prilično velike i sa svih strana okružene vrtovima.


Kolonija je opasana metalnom žicom i ima nekoliko ulaza; svaki vlasnik ima svoj ključ  
  
  
  
U Fatiminom vrtu još rastu jagode!   
  

Posjetila sam i njihov stančić. Kroz veliki prozor u dnevnoj sobi dopire buka sa ceste. Posvuda se nalaze knjige. Kad ne piše priče i poeziju, Adin istražuje povijesne veze između Čeha i jugoistočne Europe. Jednom bi mogao napisati knjigu o povijesti češkog turizma na našoj obali. Pokazao mi je album sa starim razglednicama koji su neki davni češki turisti slali u svoju domovinu. Na jednoj od njih prikazana je osnovna škola u Trogiru. U gornjem dijelu piše: "Trogir: Jubilarna Pučka Skola 1848 - 1908 (sagragjena 1909 - 1919)". To je moja škola. Ispred pročelja, pod prozorima učionica u kojima sam pratila nastavu iz Tehničkog i Likovnog, još nema vrta s jukom i grmovima tise. Nema ni štekata na školskom dvorištu.


Fatimin i Adinov stan prepun je knjiga (nadam se da mi neće zamjeriti što sam objavila ovu fotografiju :)
  
Album sa starim razglednicama 
  
...u kojemu sam pronašla razglednicu moje osnovne škole!  
  
Pozdrav... iz Praga!