subota, 27. prosinca 2014.

Razglednice i fotografije iz Prvog svjetskog rata

Protekla je godina bila posvećena obilježavanju stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata. Tim je povodom pokrenut online arhiv Europeana 1914-1918 koji prikuplja i objavljuje knjižnično i filmsko gradivo o Prvom svjetskom ratu, ali i vrijednu osobnu ostavštinu iz tog razdoblja.

Na Europeaninoj web-stranici mogu se pronaći digitalizirani službeni dokumenti, filmski zapisi, fotografije, razglednice, pisma s bojišta, časnički i vojnički dnevnici... Svatko može doprinijeti; ako kod kuće imate neki predmet iz Prvog svjetskog rata - pismo, dnevnik, orden ili bilo što drugo - možete ga  fotografirati ili skenirati, a slikovni materijal učitati na web-stranicu, uz navođenje osnovnih informacija o predmetu (kome je pripadao, kako ste ga dobili, što o njemu znate).

Kod kuće imam pregršt razglednica koje je moj djed s očeve strane naslijedio od svog oca, a koje datiraju iz razdoblja Prvog svjetskog rata. Budući da smo prije nekoliko dana proslavili Božić, osobito zanimljivima učinile su mi se dvije božićne razglednice s vojničko-ratnim motivima. Jedna je poslana iz Trsta 5. siječnja 1916. godine, a druga nema nadnevka, no ako je suditi prema adresi primatelja (Mornarička bolnica u Puli), i ta datira iz istog vremena.



  


Osim razglednica, kod kuće imam uvezana sva izdanja časopisa Unsere Krieger : Bilder aus groszer Zeit. Riječ je o časopisu koji je izlazio od 1915. do 1917. godine, a donosio je fotografije s ratnih bojišta popraćene kratkim legendama na njemačkom, mađarskom, hrvatskom, češkom, francuskom i engleskom jeziku. Fotografije iz časopisa Unsere Krieger predstavljaju izvanredan povijesni dokument.


Na korice uveza zalijepljena je naslovnica časopisa s portretom Franje Josipa I.
  
Vojnici u rovu primaju cjepivo protiv kolere
  
Posada vojnog broda s gasmaskama 
  
Vojnici u trenucima odmora (jedan se vojnik brije) 
  
Tvornica za proizvodnju streljiva
  
Proizvodnja sapuna na bojištu 


Franjo Josip I., austrijski car te ugarski i hrvatski kralj, umro je u studenom 1916. godine, u jeku Prvog svjetskog rata. Cijeli jedan broj časopisa Unsere Krieger bio je posvećen njegovu životu i posljednjem ispraćaju. Na fotografiji koja prikazuje svečanu pogrebnu povorku vidi se raskošna pogrebna kočija koja se koristi samo za okrunjene članove dinastije Habsburg. Tu sam kočiju imala priliku vidjeti prije nekoliko godina u Muzeju kočija u Beču, Kaiserliche Wagenburg Wien. (Moji su se studenti osvrnuli na posjet tom izvanrednom muzeju u jednom tekstu koji je objavljen na našem zajedničkom blogu CSI.)  

  
Pogrebna povorka ispred kapucinske crkve (u kripti te crkve sahranjuju se članovi obitelji Habsburg)
  
Tzv. crna kočija izrađena je 1876.-77. godine
  
Detalj kočije 


Ako želite proširiti svoje znanje o Prvom svjetskom ratu, posjetite web-stranicu projekta "1914-1918 online: International Encyclopedia of the First World War" (tu su popisane sve web-stranice koje se bave ovom temom). Ako, pak, imate neki predmet vezan uz razdoblje Velikog rata ili znate priču o nekom svom pretku koji je u njemu sudjelovao, dodajte je online kolekciji Europeane 1914-1918.

ponedjeljak, 27. listopada 2014.

Obnovljena skulptura Josipa Diminića Objekt II

PIŠU Ivana Miletić Čakširan (Konzervatorski odjel u Sisku) i Sagita Mirjam Sunara (Umjetnička akademija u Splitu)



U subotu 25. listopada 2014. godine u sisačkome naselju Caprag predstavljena je restaurirana skulptura akademskog umjetnika Josipa Diminića Objekt II, prva stručno obnovljena skulptura iz Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Radovi na skulpturi bili su povjereni stručnom timu Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, a izvedeni su u sklopu 3. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Radionica je trajala od 25. rujna do 6. listopada.

Za potrebe konzervatorsko-restauratorskih radova skulptura je bila demontirana i prenesena u tvornicu Metaling koja je restauratorima besplatno ustupila prostor u jednoj od svojih hala. Skulptura je vraćena u park nekoliko dana prije svečanog predstavljanja. Radovi su se izvodili uz stručni nadzor Konzervatorskog odjela u Sisku. Provedbu projekta, čiji je nositelj bila Gradska galerija Striegl, financiralo je Ministarstvo kulture.


Skulptura Josipa Diminića Objekt II: stanje prije i poslije konzervatorsko-restauratorskog zahvata 


Predstavljanju restaurirane skulpture nazočili su stručnjaci Gettyjeva instituta za restauriranje u Los Angelesu (The Getty Conservation Institute, L.A.): dr. sc. Tom Learner, voditelj znanstvenih istraživanja, i dr. sc. Rachel Rivenc, voditeljica projekta Outdoor Painted Surfaces. Njima je ovo bio prvi posjet Hrvatskoj, a u Sisak su doputovali na poziv docentice Sagite Mirjam Sunara s Umjetničke akademije u Splitu. Tijekom trodnevnoga posjeta dogovorena je suradnja na projektu obnove, obnove, zaštite i prezentacije Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak".

Svečanost u Parku skulptura svojom su nazočnošću uveličali predstavnici Grada Siska, Sisačko-moslavačke županije i Ministarstva kulture: Marko Krička, zamjenik gradonačelnice, Goran Grgurač, pročelnik gradskog Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, sport, branitelje i civilno društvo, Ivan Lovreković, pročelnik županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport te Goran Blagus, predstavnik Ministarstva kulture.


Svečanost predstavljanja moderirao je ravnatelj Gradske galerije Striegl, Zoran Burojević (foto: Natalija Dolić)
  
Voditeljica programa, Sagita Mirjam Sunara, održala je kratko izlaganje o konzervatorsko-restauratorskim radovima na skulpturi (foto: Natalija Dolić)
  
Radovi su bili izuzetno složeni, budući da je skulptura bila jako oštećena (na slici: detalj zatečenog stanja) 


Kolonija likovnih umjetnika "Željezara Sisak"

Diminićev Objekt II jedna je od dvije skulpture što ih je taj umjetnik izradio 1979. godine u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Kolonija je započela s radom 1971. godine i u kontinuitetu se održavala sve do 1990. godine. Bila je to jedna od najkvalitetnijih likovnih manifestacija na prostoru Hrvatske, a okupljala je akademske umjetnike iz cijele bivše države.

Između 1971. i 1990. godine u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" sudjelovalo je 185 umjetnika. Slikari, kipari, grafičari i fotografi radili su u okviru Željezare, ali i u ambijentu Staroga grada, na sisačkim ulicama i u ateljeima. Umjetnici su realizirali preko sedam stotina radova koji su postali dijelom umjetničke zbirke Željezare Sisak.


Kiparica Dora Kovačević izrađuje skulpturu Zid (foto: Branimir Karanović, 1985.; ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber)
  
Kipari – sudionici Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" radili su u tvorničkim halama, a suradnici su im bili najvještiji majstori. Kolonija je pokrenuta sa ciljem približavanja kulture radnicima (foto: Branimir Karanović, 1985.; ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber) 


Kolonija likovnih umjetnika "Željezara Sisak"

Propašću tvornice započelo je raslojavanje zbirke: slike, skulpture, grafike i fotografije raznosile su se ili su jednostavno bačene. Danas se sačuvalo svega stotinjak umjetnina koje tek djelomično prezentiraju golemu umjetničku vrijednost zbirke i važnost koju je Kolonija imala za kulturnu povijest grada.


Javne skulpture koje su nastale u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" ni danas nisu sigurne: skulpturi Ratka Petrića Čovjek-stroj (1975.) ove je godine ukradena glava. Vjerojatno je završila u starom željezu (fotografija je snimljena u rujnu prošle godine)


U cilju revitalizacije i afirmacije kulturnog fenomena Željezare Sisak i stvaranja novog sisačkog branda, Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Konzervatorski odjel u Sisku pokrenuli su 2012. godine projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak". Projekt uključuje zaštitu, očuvanje i adaptaciju kulturne baštine, razvoj kulturne politike Siska i drugih grana kulture i umjetnosti u gradu, povezivanje s međunarodnim institucijama, suradnju i uključivanje lokalne zajednice u ekonomski isplative akcije vezane uz industrijsku baštinu i prateće kulturne pojave. Projekt se provodi kroz više aktivnosti: konzervatorsko-restauratorske radove na javnim skulpturama nastalim u sklopu Kolonije, javna predavanja, predstave, izložbe i dr.

Park skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak"

Javne skulpture koje su izradili umjetnici – sudionici Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" sastavni su dio ne samo radničkog stambenog naselja Caprag i njegove parkovne arhitekture, nego i industrijskog krajolika grada. Svojom urbanističkom kompozicijom i strukturom, Park skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" čini važan i reprezentativan segment društveno-povijesne i kulturne baštine Siska.

Park je 2012. godine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, čime je ostvaren prvi cilj projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak". Osim pravne zaštite skulptura, program očuvanja Parka uključuje dokumentiranje zatečenog stanja skulptura, izradu liste prvenstava za konzervatorsko-restauratorske zahvate i referentne metodologije za njihovu obnovu, izradu projektne dokumentacije uređenja Parka terestauriranje i primjerenu prezentaciju skulptura. Tu je i uključivanje lokalne zajednice u (o)čuvanje skulptura, podizanje svijesti o vrijednosti industrijske baštine i suvremene umjetnosti, organiziranje stručnih radionica, okruglih stolova i znanstvenih skupova te prezentacija radova kroz javna predavanja, publikacije, web-stranice i dr.


Konzervatorsko-restauratorske radionice

Jedan od prvih koraka bila je uspostava suradnje s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, čijim je stručnjacima povjerena izrada smjernica za održavanje skulptura i osmišljavanje metodologije njihova konzerviranja i restauriranja. Suradnja s Umjetničkom akademijom u Splitu dogovorena je do 2016. godine, a provodi se kroz seriju radionica namijenjenih studentima konzervacije-restauracije.

U sklopu prve radionice, koja je organizirana 2012. godine, dokumentirano je zatečeno stanje skulptura iz Parka i istražena građa o povijesti Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Posao dokumentiranja nastavljen je  i 2013. godine. Usporedo s tim provedene su osnovne mjere preventivne konzervacije (površinsko čišćenje skulptura, uređenje okoliša). Također je obavljeno ispitivanje površinskih premaza na obojenim skulpturama. Online dnevnik rada prvih dviju radionica objavljen je na blogu "Stažiranje među umjetninama".

Kako je rečeno na početku teksta, 3. konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" održavala se od 25. rujna do 6. listopada ove godine. Tijekom deset radnih dana izveden je složen konzervatorsko-restauratorski zahvat na teško oštećenoj skulpturi Objekt II, djelu akademskog umjetnika Josipa Diminića. 
Radovima je prethodilo opsežno arhivsko istraživanje. Obavljeni su intervjui s umjetnikom i dvojicom radnika koji su prije 35 godina sudjelovali u izradi skulpture. Provedene su kemijske analize i uspostavljena suradnja s proizvođačima industrijskih boja.

Program je vodila docentica Sagita Mirjam Sunara, a stručni suradnici na projektu bili su restauratori za metal mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i Neven Peko. U radionici je sudjelovalo četvero studenata konzervacije-restauracije: Nives Mijić, Josip Nižetić, Tina Tomšič i Nađa Šperac. Radove je pratila mr. art. Mirta Pavić iz Muzeja suvremene umjetnosti.  

Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara, Nives Mijić, Tina Tomšič i Josip Nižetić

nedjelja, 21. rujna 2014.

"Exponatec Cologne 2013" u slikama

Sredinom studenoga prošle godine boravila sam kao gostujući predavač na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu (Cologne Institute of Conservation Sciences, CICS). U vrijeme moga boravka u gradu se održavao bijenalni međunarodni sajam za muzeje, konzervaciju-restauraciju i kulturnu baštinu Exponatec na kojemu se predstavllo 187 izlagača iz 15 zemalja. Svoj štand na sajmu imao je i CICS.





Za razliku od ostalih izlagača, CICS ne plaća prostor koji koristi. Organizatori Exponateca besplatno mu ustupaju izložbeni prostor, jer fakultet smatraju naboljim partnerom za promoviranje očuvanja kulturne baštine.

Osim prostora za izlaganje, CICS-u se ustupa i prostor za "kafić". Tu se posjetitelji druže i dogovaraju suradnju uz kavu, čaj i kekse koje poslužuju studenti konzervacije-restauracije.




Izložbeni prostor CICS-a jedan je od najvećih na sajmu, a budući da se na štandu demonstrira praktični rad na umjetninama, on privlači i najviše publike.







Rasvjetna tijela, lupe i ostalu opremu koja je potrebna za rad u improviziranoj radionici besplatno im na korištenje daje tvrtka Deffner & Johann. Direktor tvrtke, naime, smatra da je to najbolja reklama za njihove proizvode.(!)




Štand Deffnera & Johanna nalazi se nasuprot CICS-ovog pa zainteresirani posjetitelji odmah mogu dobiti informaciju o cijeni i dostupnosti proizvoda.




Na Exponatecu se može naći sve što ima veze s muzejima, restauriranjem i kulturnom baštinom, od izložbenih vitrina, ormara za pohranu, rasvjetnih tijela i sustava za reguliranje mikroklime do tehnoloških rješenja za prezentaciju zbirki.




Budući da vodim kolegij iz preventivne konzervacije, osobito su mi bili zanimljivi proizvodi vezani uz to područje. Na donjoj fotografiji možete vidjeti navlaku za sliku koja predmet štiti od vatre, dima i vode iz protupožarnih prskalica (proizvođač: Innosell). Navlaka se postavlja iza slike, uz gornju letvicu podokvira, a u slučaju požara slika se u nju jednostavno zatvori. Ovo je dobro rješenje za zaštitu najvrednijih djela u zbirci.




Tvrtka Hasenkamp je specijalizirana za prijevoz umjetničkih djela. Jako mi se svidio sanduk za transport slika s pomičnim unutrašnjim okvirom koji služi za učvršćivanje predmeta. Dimenzije okvira se mogu mijenjati, a to znači da se sanduk može koristiti za transport slika različitih veličina. To je vrlo praktično rješenje za muzeje, jer se ne mora izrađivati novi sanduk za svaku sliku koja se šalje na izložbu.




Najviše me oduševio tzv. vakuum-jastuk (vakuumkissen) koji se stavlja u sanduk za transport, a služi za imobilizaciju trodimenzionalnih predmeta i njihovu zaštitu od mehaničkih oštećenja. Jastuk je ispunjen sitnim kuglicama pa dobro prianja uz predmet. Kad se iz njega isiše zrak, skruti se i fiksira predmet. Kad je umjetnina sigurno stigla na odredište,  otvori se ventil za zrak pa se jastuk opet "opusti".




Na prošlogodišnjem se Exponatecu predstavljao i projekt The Best in Heritage. Posjetitelji toga štanda imali su priliku upoznati rad naše udruge 4 grada Dragodid, jednog od laureata konferencije The Best in Heritage 2012. godine. ("Dragodidovci" su dobili priznanje publike za najbolju prezentaciju - možete je pogledati ovdje.) Jedan od voditelja udruge, diplomirani etnolog i muzeolog Grga Frangeš, na Exponatecu je održao predavanje o projektu očuvanja suhozidne gradnje.

Već godinama pratim rad te udruge i divim se njihovim postignućima; o njima sam pisala i za e-časopis Odsjeka za konzervaciju-restauraciju In situ ("Dragodid ili o očuvanju tradicijske graditeljske baštine").






Na sajmu se također predstavljala tvrtka True Vue koja se bavi izradom zaštitnih stakala za slike. Kada sam prije četiri godine sudjelovala na kongresu Međunarodnog instituta za restauriranje (International Institute for Conservation, IIC), upoznala sam dopredsjednicu te tvrtke, gospođu Patti Dumbaugh. Patti me odmah osvojila svojom otvorenošću i velikodušnošću. Nakon konferencije mi je poslala e-mail u kojemu je rekla da joj je u karijeri puno ljudi pomoglo da uspije. "Mnogi od njih više nisu tu," napisala je. "Vjerujem da ću im se najbolje odužiti tako da pomažem novim generacijama. Ako Ti ikad bude trebala pomoć ili samo razgovor, slobodno mi se obrati."

Nije me, stoga, iznenadila vijest objavljena početkom ovoga ljeta da su True Vue i britansko strukovno udruženje konzervatora-restauratora utemeljili fond za stručno usavršavanje konzervatora-restauratora. Iz toga se fonda stručnjacima srednje generacije financira odlazak na konferencije i radionice.




U sklopu Exponateca održava se Mastertag: završne prezentacije apsolvenata i netom diplomiranih studenata  CICS-a. Predavanja traju cijeli dan i otvorena su za javnost. Na kraju se dodjeljuju nagrade za najbolja izlaganja. Ako sam dobro upamtila, prva je nagrada putovanje u Pariz, a to znači da se studenti jako trude impresionirati mentore i publiku.

Projekti koje su studenti prošle godine predstavili doista oduzimaju dah: primjena lasera za čišćenje obojenih površina, restauriranje voštanih pečata, restauriranje automobila... Gledalište je bilo dupkom puno; interes je bio toliki da su posjetitelji sjedili i na podu. Čula sam da je Mastertag posjećeniji od konferencije njemačkog strukovnog udruženja konzervatora-restauratora, Verband der Restauratoren, koja se također održava u okviru Exponateca. To ne treba čuditi, jer se CISC bavi primijenjenim i razvojnim istraživanjima u području konzervacije-restauracije pa stariji kolege dolaze na predavanja naučiti nešto novo. Tako će, nadam se, jednog dana biti i na godišnjim konferencijama naših studija konzervacije-restauracije.




nedjelja, 5. siječnja 2014.

Izložba Tajne slikara – Köln u srednjem vijeku

Ako se do 9. veljače nađete u Kölnu, obavezno pogledajte izložbu Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter [Tajne slikara – Köln u srednjem vijeku] koja se održava u Muzeju Wallraf-Richartz. Na toj su izložbi predstavljeni najznačajniji radovi kölnskih kasnosrednjovjekovnih slikara kroz prizmu rezultata višegodišnjeg istraživanja restauratora, znanstvenika i povjesničara umjetnosti. "Poput potrage za tragovima u kriminalističkoj istrazi, istraživači su koristili najsuvremeniju tehnologiju da bi analizirali više od trideset slika koje su nastale u Kölnu prije nekih šestotinjak godina," stoji u najavi izložbe. Njezin cilj, odnosno cilj projekta u sklopu koje je izložba realizirana, bio je rasvijetliti tehnologiju slikanja i istražiti materijale s kojima su radili kölnski slikari između 1380. i 1450. godine.


Plakat izložbe Geheimnisse der Maler – Köln im Mittelalter; detalj Posljednjeg suda Stefana Lochnera (izvor). Nažalost, fotografiranje na izložbi nije bilo dozvoljeno  


Osim "pravih" slika, posjetitelji na izložbi mogu vidjeti njihove makrofotografije, infracrvene i rendgenske snimke. Na dvojezičnim panoima objašnjava se gdje su se slike nalazile, koju su funkciju imale i kakove su preinake doživjele u prošlosti. Mnoge od njih tek su djelomično sačuvane. U osvit 19. stoljeća, nakon sekularizacije, trgovina sakralnim umjetninama uzela je maha; oltari su se komadali, slike pilile... Zahvaljujući višegodišnjim naporima tima stručnjaka sada je poznato gdje su neke od njih izvorno bile i kako su izgledale.


Ove stare fotografije pokazuju da su se dvostrano oslikani dijelovi oltara često pilili da bi se dobile dvije odvojene slike (preuzeto iz: Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter, ur. Katja von Baum i Iris Schaefer, Berlin, München : Deutscher Kunstverlag, 2013., str. 50)  


Središnje mjesto na izložbi zauzimaju djela Stefana Lochnera. Na jednom je panou prikazan detalj njegove Bogorodice u ružičnjaku (1440.-1442.): safir koji krasi Bogorodičnu krunu. Tračci svjetlosti koji se zrcale na dragom kamenu otkrivaju kako je mogao izgledati slikarev atelje. Radionica, zapravo, jer se slikari u to vrijeme nisu smatrali umjetnicima, već zanatlijama. Budući da umjetna rasvjeta još nije postojala (noću su se koristile voštanice ili svijeće izrađene od loja), dnevna je svjetlost slikarima bila izrazito važna. Da bi imali dovoljno svjetla za rad, morali su držati vrata i prozore otvorenima. Staklo je u to vrijeme bilo vrlo skup materijal; luksuz rezerviran samo za najimućnije.


Detalj Lochnerove Bogorodice u ružičnjaku (preuzeto iz: Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter, nav. dj., str. 43)
  
Stefan Lochner, Sv. Jerolim u svojoj radnoj sobi, 1435.. (North Carolina Museum of Art; izvor)
  
Detalj iste slike; vidimo kako su izgledali prozori u 15. stoljeću


Za ovu je izložbu snimljen kratki film koji dokumentira izradu kopije Lochnerove Bogorodice u ružičnjaku. Kopiju su izradili studenti Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu pod mentorstvom prof. dr. sc. Regine Urbanek. Budući da je snimanje trajalo jako kratko (svega jedan ili dva dana), studenti su izradili nekoliko kopija slike, svaku u drugom stupnju dovršenosti: "gola" daska bez preparacije, preparirana daska s podcrtežom, daska s pozlatom, daska s pozlatom i oslikom... Na svakoj od pripremljenih kopija snimljena je jedna faza rada: postupak nanošenja preparacije snimao se na "goloj" dasci, na prethodno prepariranoj dasci studenti su demonstrirali postupak prenošenja skice i tako redom.


Isječak iz kratkog dokumentarnog filma Maltechnische Rekonstruktion: Stefan Lochners Muttergottes in der Rosenlaube um 1440/42
  
Rendgenski snimak Lochnerove Bogorodice u ružičnjaku (isječak iz dok. filma)
  
Nanošenje preparacije (isječak iz dok. filma)
  
Podcrtež (isječak iz dok. filma)
  
Punciranje (isječak iz dok. filma)
  
Nekoliko kopija koje su bile korištene u filmu bilo je izloženo na štandu Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti na sajmu Exponatec Cologne, o kojemu ću pisati u idućem postu
  
Detalj jedne od izloženih kopija
  

Izložbu prate dvije publikacije: Geheimnisse der Maler – Köln im Mitteralter i Die Sprache des Materials : Technologie der Altkölner Malerei – vom Meister der Hl. Veronika bis Stefan Lochner (1380 – 1450). Geheimnisse der Maler je svojevrsni katalog izložbe, zbirka tekstova koji prate njezina četiri segmenta. Die Sprache des Materials je zbornik znanstvenih radova nastalih u sklopu istraživačkog projekta koji se bavio kasnosrednjovojekovnim slikarstvom u Kölnu.

Najmlađi posjetitelji na ulazu mogu uzeti besplatnu didaktičku publikaciju, Mit Willi unterwegs im Mittelater: Lüfte die Geheimnisse der Maler. Willi je mala muha koja ih vodi kroz izložbu. Kroz detektivsku igru djeca mogu naučiti kakvu su, primjerice, slikari imali rasvjetu u svojim radionicama, s kakvim su bojama slikali i na kakvom drvu.


Na ovoj stranici djeca kroz kratki kviz uče kako je izgledala radionica kölnskog slikara u srednjem vijeku   
  
Ovdje trebaju odabrati dasku na kojoj bi oni naslikali svoju sliku i objasniti zašto su odabrali baš nju 
  

Na izložbi ima puno didaktičkih materijala za djecu. U jednoj se prostoriji, primjerice, objašnjava postupak pozlaćivanja i ukrašavanja pozlaćenih površina; tu mogu isprobati alate za ukrašavanje pozlate i uresiti Bogorodičinu aureolu.


Bogorodičina aureola koju treba ukrasiti 
  
Za ukrašavanje aureole djeca koriste specijalne alate (fotografija je preuzeta iz novinskog priloga o izložbi)
  

Ova je izložba još jednom pokazala da podaci prikupljeni analizom tehnike i gradbenih materijala umjetnina pomažu da ih bolje razumijemo i da ih što bolje smjestimo u njihov povijesni okvir. Za nadati se je da ćemo i mi imati priliku vidjeti, odnosno raditi takve izložbe u Hrvatskoj. Da bi se to dogodilo, kustosi, tj. povjesničari umjetnosti, najprije trebaju uvidjeti da im konzervatori-restauratori mogu ponuditi puno više od "osvježavanja" umjetnina za nadolazeću izložbu.