“Ljepota lažnog sjaja”, izložba krivotvorenih umjetnina

Od kraja rujna do kraja listopada u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu mogla se posjetiti izložba krivotvorenih umjetnina, “Ljepota lažnog sjaja”. Izložbu je priredio Muzej policije, a na njoj su bile prikazane pedeset tri slike i četiri skulpture iz Kriminalističke zbirke Muzeja. Ta zbirka obuhvaća različite vrste predmeta, od provalničkih alata i sredstava počinjenja kaznenoga djela do krivotvorina novca i umjetnina.

Izložba “Ljepota lažnog sjaja” bila je postavljena u sjedištu MUP-a na Savskoj cesti 39

  

Plakat izložbe “Ljepota lažnog sjaja”

Zamisao o prikupljanju krivotvorenih umjetnina za Muzej policije potekla je od ravnatelja te ustanove, Željka Jamičića. Na ideju o formiranju zbirke krivotvorina došao je prije petnaestak godina, kada je u novinama pročitao da je talijanska policija priredila putujuću izložbu o krivotvorenim umjetničkim djelima. Ideja se nije mogla odmah realizirati; do 2009. godine krivotvorene su se umjetnine po dovršetku sudskoga postupka uništavale kako se ne bi opet pojavile na tržištu. Ipak, posredstvom Službe organiziranog kriminaliteta Uprave kriminalističke policije uspjelo se kod sudova ishoditi da se po pravomoćnosti sudskih postupaka krivotvorine dodjeljuju Muzeju policije kao izlošci. 

Ideja o izložbi kojom bi se prikupljena djela predstavila javnosti također je potekla od g. Jamičića. Primarni cilj izložbe “Ljepota lažnog sjaja” bio je pridonijeti osvješćivanju građana na nužan oprez pri kupnji umjetnina, ukazati im na suvremene metode vještačenja umjetničkih djela te im dati savjete kojih bi se trebali pridržavati prilikom kupnje. 

Na popisu izložaka našla su se krivotvorena djela Ljube Ivančića, Mersada Berbera, Dušana Džamonje, Ede Murtića, Vaska Lipovca i drugih umjetnika. Za utvrđivanje autentičnosti zaplijenjenih umjetnina MUP se u velikom broju slučajeva obratio autorima ili, ukoliko se radilo o djelima preminulih umjetnika, njihovim obiteljima. 

Umjetnikova obitelj najčešće dobro poznaje tehnologiju njegova rada. Akademska slikarica Nina Ivančić i njezin suprug Damir Sokić, također akademski slikar, razotkrili su čak pet krivotvorenih djela njezinoga oca, Ljube Ivančića (1925. – 2003.). Krivotvoritelj je u svemu pogriješio, od teme, kompozicije i stila slikanja do tehnologije izrade slika. Primjerice, boje je nanosio izravno na lesonitnu podlogu, što Ljubo Ivančić nikada nije radio. On je slikao uljenom bojom na papiru koji bi kasnije kaširao na lesonit ili medijapan. Krivotvoritelj je koristio kupovne boje, dok je Ljubo Ivančić svoje boje sam izrađivao. Sam je radio i svoja veziva i paste. Ivančićeva obitelj i danas čuva njegove bilježnice s receptima za pripravu slikarskih materijala.

Predmeti iz ateljea Ljube Ivančića. U pozadini se vide krivotvorine njegovih slika

Fedor Džamonja, sin kipara Dušana Džamonje (1928. – 2009.), pregledom skulpture Čavli ustvrdio je da se radi o krivotvorini. Drvena jezgra sporne skulpture okruglog je oblika, dok su Džamonjin originali uvijek jajoliki. Ni čavli nisu zabijeni onako kako je to Džamonja radio; kod njegovih skulptura linije koje čavli tvore su napete, pravilne i imaju određenu gustoću. Džamonjine skulpture usto imaju kamenu bazu na kojoj se nalazi dio umjetnikova potpisa.

Krivotvorena skulptura Dušana Džamonje

Da se kupci ne mogu uvijek pouzdati u poštenje trgovaca umjetninama pokazuje slučaj dviju krivotvorina Džamonjine skulpture MSG – XV. Ta su se djela na tržištu pojavila 2009./2010. godine. Prodavatelj jedne skulpture bio je kustos poznate zagrebačke galerije. Kada skulpturu nije uspio prodati, ponudio ju je u zamjenu za sliku čija je vrijednost bila znatno manja od vrijednosti auteničnog Džamonjina rada. Sumnjičavi kupac zatražio je provjeru auteničnosti skulpture u ateljeu pokojnog autora. Džamonjin sin Fedor utvrdio je da se radi o krivotvorini. Krivotvorina se od originala razlikuje u dimenzijama, načinu slaganja modularnih elemenata, u obradi površine i ljepilu kojim su elementi povezani u cjelinu. Nedostaje i žig, odnosno autorova signatura.

Krivotvorina Džamonjine skulpture MSG – XV

  

Još jedna krivotvorina skulpture MSG – XV


Kada autentičnost djela nije moguće utvrditi vizualnim pregledom i njegovom usporedbom s neospornim djelima autora kojemu se pripisuje, umjetnina se podvrgava prirodoznanstvenim analizama. Na krivotvorini slike Vrbe na Savi autora Ferde Kovačevića (1870. – 1927.) ispitivanjem je utvrđeno da je slika izrađena na starom, već oslikanom platnu. Krivotvoritelj je koristio suvremenu varijantu titan – cink bjele boje. Osobito sumnjiv bio je “umjetnikov” potpis, jer ga je krivotvoritelj prepravljao; to je bilo jasno vidljivo pod UV svjetlom.

Krivotvorina slike Ferde Kovačevića Vrbe na Savi. Izvorna slika datira iz 1917. godine i nalazi se u Modernoj galeriji u Zagrebu (inv. br. MG-462)

  

Potpis je prepravljan kako bi se približio izvorniku

Analizom gradbenih materijala slike Vladimira Kirina (1894. – 1963.) Portal Sv. Marka utvrđeno je da su za slikanje korišteni suvremeni pigmenti. Na poleđinu slike i duž njezinih rubova nanesen je sloj voska iako platno nije oštećeno, a boja dobro prianja uz podlogu. Vosak je nanesen zato da bi slika izgledala starije i da bi se prikrile klamerice kojima je platno pričvršćeno za podokvir. Izvorna je slika za podokvir pričvršćena čavlićima.

Krivotvorina slike Vladimira Kirina Portal Sv. Marka

Jedan od najzanimljivijih eksponata na izložbi “Ljepota lažnog sjaja” bila je krivotvorina Žar-ptice Borisa Bućana (r. 1947.). Radi se o djelu koje je samo “napola” krivotvorina. Podloga slike (nanosi zelene boje) i umjetnikov potpis su autentični; to je jedno od sedam djela iz Bućanova ciklusa Trava. Krivotvoritelj je preinačio izvornu sliku tako što je doslikao lik crne ptice sa ženskim nogama u crvenim potpeticama, prema uzoru na Bućanov ciklus Žar ptica. Kada bi se preslik odstranio, ponovno bismo imali autentično Bućanovo djelo!

Krivotvorena Žar-ptica Borisa Bućana

  

Bućan je pregledao sliku i na njezinoj poleđini napisao da se radi o krivotvorini. Ovu je fotografiju snimio Vjekoslav Skledar; isti je fotograf snimio i poleđine drugih slika prikazanih na izložbi na kojima su umjetnici ili članovi njihovih obitelji napisali da se radi o falsifikatima

  

Poleđina krivotvorene slike Vaska Lipovca (foto: Vjekoslav Skledar)

Izložba za nula kuna

Iako realizirana sa skromnim financijskim sredstvima (pronašla sam podatak da je budžet izložbe iznosio nula kuna!), izložba “Ljepota lažnog sjaja” publici je ponudila izuzetno kvalitetan sadržaj. Ne samo da je podigla razinu svijesti o problemu krivotvorenja umjetnina, nego je doprinijela izgradnji pozitivnog imidža policije u javnosti.

Entuzijazam, strast i prednost ravnatelja Muzeja policije i njegovih suradnika, fascinantni su. Budući da Muzej nema svoju zgradu, izložba je bila postavljena u predvorju i hodnicima zgrade MUP-a. Predvorja i hodnici, složit ćete se, daleko su od idealnog izložbenog prostora. Legende koje prate eksponate bile su isprintane na najobičnijem papiru, crno-bijelo. Nešto su bolje bili opremljeni izložbeni panoi s povijesnim pregledom krivotvorina, opisom rada krivotvoritelja i primjerom pronalaska jedne ukradene umjetnine. Zasigurno nije lako razvijati muzejsku djelatnost unutar ustanove kojoj je to tek periferna djelatnost, stoga još jednom čestitam autorima na zanimljivoj i veoma poučnoj izložbi.

Zajednička fotografija sa Željkom Jamičićem, ravnateljem Muzeja policije, i studenticom 5. godine konzervacije-restauracije Mateom Milat. Ja u ruci držim letak Muzeja policije s praktičnim savjetima za kupce umjetničkih djela, a Matea deplijan izložbe “Ljepota lažnog sjaja” (foto: Vedran Perkov)

Dio izložbenog postava

Izložba je bila popraćena javnim predavanjima i projekcijama filmova Krivotvoritelj (The Forger) i Umjetnost i obrt (Art and Craft)

Policijski posao i umjetnost

Potraga za ukradenim umjetninama i borba protiv krivotvorenja umjetnina dio su posla krimnalističke policije. Više o MUP-ovoj ulozi u borbi protiv crnoga tržišta umjetnina doznajte ovdje.

Kod prijavljivanja krađe, raspisivanja potrage i traženja ukradenih umjetnina, a osobito kod identificiranja pronađenih umjetnina i vraćanja zakonitom vlasniku, dokumentacija o umjetnini i vlasništvu iznimno je važna. MUP je izradio obrazac za dokumentiranje izgleda umjetnine.

Nije svaka kopija krivotvorina

Značenje pojma “kopija” izvrsno je objašnjeno u deplijanu izložbe “Original(n)i koncept” i radionice “KopirajT” iz 2008. godine:

kôpija (lat. copia – zaliha, obilje, mnoštvo), izravnim radom kao na originalu, po mogućnosti u istom materijalu i tehnici, dobiveno jednako djelo koje u svrhu studija izvodi drugi autor. Ako se kopija izvodi s namjerom da se podmetne kao original, riječ je o falsifikatu.

Treba upamtiti i definiciju pojma “replika”, budući da se taj pojam često (pogrešno) koristi kao sinonim za “kopiju”:

rèplika (lat. replicare – presaviti, nabrati; ponoviti, obnoviti, umnožiti), umjetničko djelo što ga je ponovno izveo sam autor prema vlastitom originalu

Iz deplijana izložbe “Original(n)i koncept” i radionice “KopirajT” (autor: Božidar Pejković)

Iz deplijana izložbe “Original(n)i koncept” i radionice “KopirajT” (autor: Božidar Pejković)

Projekt “Original(n)i koncept: KopirajT” osmislio je Božidar Pejković, voditelj Galerije Antuna Augustinčića u Klanjcu. Pejković je organizirao i simpozij na temu Original u skulpturi. Cjelovite tekstove 27 izlaganja održanih na tom skupu možete pročitati ovdje. Na kraju zbornika radova navedeni su svi pojmovi koji se vezuju uz pojmove “original” i “kopija”:

ORIGINAL: unikat, serija, replika, verzija, varijanta
KOPIJA: falsifikat, plagijat, imitat