Muzej Kröller-Müller

Skup Conserving Outdoor Painted Sculpture održavao se u Muzeju Kröller-Müller koji se nalazi pored Otterloa,  seoceta na ulazu u Nacionalni park De Hoge Veluwe. U cijelom mjestu ima tek nekoliko ulica. Kuće su vrlo uredne, s velikim prozorima bez zastora u prizemlju i lijepo uređenim vrtovima. Zbog kišnoga svibnja grmovi rodondedrona su još uvijek u cvatu. Svjetla se u kućama pale jako kasno, jer mrak pada tek oko 22 sata; tada se kroz velike prozore na pročelju može zaviriti u život nizozemskog sela.

 

Tradicionalna kuća sa slamnatim krovom 

 

Otterlo, crkva

Rododendroni 

Desetak minuta hoda od središta Otterloa nalazi se ulaz u Nacionalni park De Hoge Veluwe. Nasuprot ulaza je veliko parkiralište s nekoliko stotina bijelih bicikala koje posjetitelji mogu besplatno koristiti. Muzej se nalazi dva i pol kilometra dalje; biciklom je to desetak minuta vožnje, a staza prolazi kroz šumu prošaranu pješčanim proplancima.

Bicikli se ostavljaju na parkiralištu ispred muzeja. Do niske muzejske zgrade vodi široka staza omeđena travnatim površinama. Pred ulazom pažnju plijene dvije skulpture: Monsieur Jacques Oswalda Wenckebacha (1955.) i K-piece Marka di Suvera (1972.). Muzej Kröller-Müller ima jedan od najvećih parkova sa skulpturama u Europi. 

Monsieur Jacques i K-piece pred ulazom u muzej 

 

 

Jedna od ikona Muzeja Kröller-Müller je Plutajuća skulptura Marte Pan (1961.). U pauzi za ručak prvoga dana konferencije sjela sam na travu ispred umjetnog jezerca u kojemu se skulptura nalazi i meditirala 

Kröller-Müller ima najveću zbirku Van Goghovih slika izvan Muzeja Van Gogh u Amsterdamu. Tu se nalaze Most u Arlesu (Pont de Langlois; 1888.), Sijač (1888.), Ljudi koji jedu krumpir (1885.)...

Van Gogh, Most u Arlesu

Van Gogh, Ljudi koji jedu krumpir. Vincentovi obožavatelji, kliknite ovdje.

Obožavam Renoirove slike, a Muzej Kröller-Müller ima nekoliko krasnih primjera(ka). Usporedimo li slike Klaun i U kafeu, vidimo koliko se Renoirov stil promijenio u svega deset godina.

Detalj Renoirove slike Klaun (1868.)


Detalj Renoirove slike U kafeu (1877.)


Profesionalna deformacija konzervatora-restauratora: zabijanje nosa u umjetnine. 

Detalj slike Paula Signaca Ulaz u marsejsku luku (1898.)

Krakelire na slici Pieta Mondriana Kompozicija 10 s crnom i bijelom (1915.)

Rijksmuseum

Zahvaljujući velikodušnoj potpori Zaklade Gabo, ovoga sam tjedna nazočila stručnom skupu Conserving Outdoor Painted Sculpture koji se održavao u muzeju Kröller-Müller u Nizozemskoj. U suradnji s Gettyjevim institutom za konzervaciju, skup je organizirala radna grupa za moderne materijale i suvremenu umjetnosti koja djeluje u okviru Odbora za konzervaciju-restauraciju Međunarodnog savjeta za muzeje (International Council of Museums – Committee for Conservation). Popis predavača i naslove izlaganja možete pogledati ovdje.

U Nizozemsku sam otputovala u ponedjeljak, dan prije konferencije. Muzej Kröller-Müller nalazi se usred nacionalnog parka De Hoge Veluwe, pored mjestašca zvanog Otterlo. Otterlo je od Amsterdama udaljen sat vremena vožnje vlakom i još sat vožnje autobusom. Zbog tako velike udaljenosti organizatori su nam savjetovali da potražimo smještaj u Otterlou ili obližnjem Hoenderloou. Budući da sam na Schiphol sletjela nešto prije podne, odlučila sam iskoristiti priliku i, prije odlaska u Otterlo, posjetiti nedavno otvoreni Muzej Rijks.

S aerodroma sam hvatala vlak za amsterdamski središnji željeznički kolodvor. Odatle do Rijksmuseuma voze tramvajske linije br. 2 i 5; karta se kupuje kod vozača i košta 2.80 eura. Pred muzejom me dočekao veliki red; tek kad to vidiš, shvatiš pravo značenje pojma "kulturni turizam". Sa zadovoljstvom sam ustvrdila da u novčaniku imam člansku iskaznicu ICOMOS-a koja mi jamči besplatan obilazak muzeja. Ne samo to; članovi ICOMOS-a ne moraju čekati u "običnom" redu za karte - za njih je otvoren poseban šalter na kojemu, u manje od minute, dobiju svoju besplatnu ulaznicu. 

Rijksmuseum

U muzeju nije vladala ništa manja gužva nego pred ulazom; posjetitelji su preplavili sve dvorane. Očekivano, najveća je gužva bila ispred slika po kojima je ovaj muzej najpoznatiji. Od Rembrandtove Noćne straže uspjela sam vidjeti samo gornju polovinu. S Vermeerovom Mljekaricom imala sam više sreće; nju sam čak uspjela fotografirati.

 

Rembrandtova Noćna straža (1642. godina) 

 

Detalj Noćne straže

Van Goghov autoportret iz 1887. godine

Vermeerova Mljekarica (oko 1660. godine). Sestra mi je poslala krasnu pjesmu poljske pjesnikinje i nobelovke Wislawe Szymborske koja je inspirirana ovom Vermeerovom slikom:  
So long as that woman from the Rijksmuseum
in painted quiet and concentration
keeps pouring milk day after day 
from the pitcher to the bowl
the World hasn't earned
the world's end.

U tri i pol sata uspjela sam protrčati kroz sve izložbene dvorane. Evo nekoliko predmeta koji su mi (u trku) zapeli za oko:

Kuća za lutke Petronelle Oortman iz 17. stoljeća; svi su predmeti izrađeni u istom mjerilu, na isti način (istom tehnikom) i u istim materijalima kao pravi predmeti

Ova kuća za lutke koštala je koliko i prava kuća na jednom od amsterdamskih kanala! 

Kape koje su u 17. stoljeću nosili nizozemski lovci na kitove; čini se da su se po njima međusobno raspoznavali, jer je svaka različita 

Staklena čaša iz 17. stoljeća koja se koristila za igru ispijanja; u jednom je gutljaju trebalo otpiti tekućinu od jednog do drugog prstena - kome to ne bi pošlo za rukom, morao je iznova pokušati (slutim da su neki namjerno falivali) 

Sol (de Zon), Jan Gregor van der Schardt, oko 1570. - oko 1581. 


Keramička skulpturica medvjeda (zaboravila sam tko ju je napravio i kada)


Ženama nikada nije bilo lako napraviti frizuru

Početkom 20. stoljeća nizozemski antropolog J. P. Kleiweg de Zwaan posjetio je otok Nias i uzeo kalupe lica stanovnika otoka. Kalupe je odnio u Nizozemsku, gdje su načinjeni odljevi. 

Izgleda da se izrada kalupa nije svima svidjela; obratite pažnju na lice čovjeka u gornjem desnom kutu

Muzejska knjižnica i sama djeluje kao eksponat

Zbirku Muzeja Rijks možete pretraživati online. Slike muzejskih predmeta u velikoj rezoluciji mogu se besplatno preuzeti i koristiti, o čemu je nedavno pisao i The New York Times.

Nakon obilaska muzeja vratila sam se na željeznički kolodvor. Kupila sam sendvič i kozji sir s medom – poslastica koju sam nekoliko puta kušala u Nizozemskoj! – i sjela na vlak za Apeldoorn; otamo sam lovila autobus za Otterlo. U hotel sam stigla predvečer. Na recepciji me dočekala poveća skupina ljudi; ispostavilo se da su i oni restauratori i da su tu zbog konferencije.