ponedjeljak, 14. veljače 2011.

Nacionalni muzej američkih Indijanaca, 1. dio

Centar za kulturne resurse, Cultural Resources Center, jedna je od tri ustanove koje čine Nacionalni muzej američkih Indijanaca u Washingtonu, National Museum of the American Indian (NMAI). Muzej posjeduje oko 825000 arheoloških i etnografskih predmeta koji predstavljaju više od 1200 domorodačkih kultura Sjeverne i Južne Amerike, a obuhvaćaju vremenski period od čak 12000 godina.


Samo je manji dio ove goleme zbirke izložen i dostupan javnosti. Ostatak je od 1999. godine pohranjen u depoima Centra za kulturne resurse, a do tada se nalazio u pretrpanom skladištu u newyorškom Bronxu. Preseljenje zbirke trajalo je pet godina i postavilo je nove standarde u konzervatorsko-restauratorskoj struci.



Centar za kulturne resurse (maketa)



Centar primarno služi kao depo, no posjeduje i restauratorske radionice, knjižnicu te arhiv. U njemu se nalazi i služba za repatrijaciju. (Više o ovoj temi u idućem postu.) Zgrada u obliku školjke podignuta je između 1996. i 1998. godine u predgrađu Washingtona.



Centar za kulturne resurse (pogled)



Kod projektiranja su konzultirani pripadnici indijanskih plemena pa "arhitektura Centra odražava brojne indijanske kulturne principe i principe oblikovanja," kako stoji na službenoj web stranici muzeja. Zaobljeni krov i spiralne forme podsjećaju na oblike kakve često nalazimo u prirodi (paukova mreža, krilo leptira...). Povezanost s okolišem jako je naglašena; uokolo zgrade zasađeno je autohtono indijansko raslinje - trave, grmovi i drveće.


U zgradi se nalazi prostor za obrede i molitvu. Arhitekti su doista mislili na svaku sitnicu pa se pored svetišta nalaze kupaonice u kojima se Indijanci koji posjećuju Centar mogu pripremiti za obavljanje obreda. Neki se obredi mogu izvoditi samo na otvorenom - zato se uz zgradu nalazi i neka vrsta svetog gaja.



Prostorija za obrede


Indijanci ovdje ostavljaju svoje talismane



Skladišni prostori djeluju impresivno; kraj gotovo da im se ne nazire. Predmeti su pohranjeni u velike metalne ormare koji se pomiču preko tračnica. Na svakom se ormaru nalazi zemljopisna karta na kojoj je označeno područje iz kojega predmeti potječu. Predmeti koji dolaze iz iste regije raspoređeni su prema nazivu plemena kojemu pripadaju, abecednim redom. Prilikom pohrane vodilo se računa (i) o tome u kakvim su odnosima bila plemena - ako su bila 'na ratnoj nozi', predmeti se nisu pohranjivali jedni uz druge. (Eto na što sve misle restauratori i kustosi u Americi!)



Indijanski totemi u depou Centra za kulturne resurse


Arheološki i etnografski predmeti pohranjeni su u velike metalne ormare. (Ovo je samo dio jednog reda ormara!)


Restauratorica Emily Kaplan pokazuje kako su predmeti pohranjeni.



Prije nego što su predmeti transportirani iz skladišta u New Yorku u novi depo u Washingtonu, svakome je dodijeljen jedinstveni bar kod - radi lakšeg praćenja i evidencije. U Washingtonu je svaki predmet posebno zapakiran i pohranjen u ladicu na kojoj se nalazi još jedna naljepnica s bar kodom te ceduljica s imenom plemena kojemu predmet pripada.


Jedno indijansko pleme zove se Croatan - skoro pa Croatian. :)