(Priča o Americi u pet slika - autoportreta - snimljenih iSight kamerom.)
Photo 3 (12-01-2010)
Prije godinu dana otputovala sam u Sjedinjene Američke Države kao stipendist Junior Faculty Development programa (JFDP). Prvih nekoliko dana provela sam s ostalim stipendistima na Sveučilištu u Kanzasu, u snijegom zatrpanom gradiću Lawrence. Moje konačno odredište bila je savezna država Delaware.
Sveučilište u Delawareu i muzej Winterthur zajedno administriraju studij konzervacije-restauracije, jedan od svega četiri magistarska studija restauracije u SAD-u i jedini doktorski studij. Moja savjetnica Joyce Hill Stoner i domaćica Gwen Manthey dočekale su me u nedjelju navečer u zračnoj luci u Philadelphiji. U ponedjeljak rano ujutro našli smo se u istraživačkom centru muzeja Winterthur: pokazali su mi moj radni stol u radionici za konzervaciju i restauraciju tekstila (to je bilo jedino slobodno mjesto), proveli me kroz restauratorske radionice i laboratorije, upoznali s nastavnicima i studentima. Na sastanku s mentorskim timom uručen mi je raspored predavanja i drugih aktivnosti kojima ću ispuniti svojih pet mjeseci u Americi.
JFDP stipendisti u pravilu imaju jednog akademskog savjetnika (mentora) i jednog koordinatora na sveučilištu, no WUDPAC-ovci su se potrudili i dodijelili mi ih čak četiri: profesoricu Stoner, voditeljicu doktorskog studija, Vicki Cassman, voditeljicu dodiplomskog studija, Jennifer Jae Gutierrez, zaduženu za diplomski studij, i Joelle D.J. Wickens, voditeljicu radionice za restauraciju tekstila. Imala sam i dvije savjetnice: Debru Hess Norris, prorektoricu Sveučilišta u Delawareu, i Stephanie Auffret koja predaje restauraciju namještaja, a tih je dana obranila doktorat na Sveučilištu Sorbonne. (Stephanie je imala jako zanimljivu temu doktorskog istraživanja: autentičnost francuskog pokućstva.)
Koliko su se svi trudili da mi boravak bude ugodan pokazuje i prva slika: u radionici me dočekao radni stol okićen ukrasnim trakicama, s velikim natpisom 'Welcome Sagita'. Netko je s Facebooka skinuo sliku mog mačka; isprintali su je, uokvirili i stavili na stol - da se osjećam kao kod kuće.
Photo 24 (21-02-2010)
Spomenula sam Gwen Manthey: ona je studentica magistarskog studija restauracije i s mužem Jasonom živi u malom mjestu zvanom Lincoln University u Pennsylvaniji. (Sveučilište Lincoln prvo je crnačko sveučilište u Americi, utemeljeno 1854. godine kad Ashmun Institute.)
Gwen i Jason iznajmili su mi sobu u svojoj kući. Kuća im je bila prava američka; s golemom kuhinjom i još većim dnevnim boravkom, velikim televizorom, Playstationom i spravama za vježbanje u podrumu, stražnjim trijemom na kojemu smo vikendom roštiljali, garažom za dva automobila i velikim vrtom po kojem su se rastrčavali njihovi psi Astro i Rocket. Pored kuće se nalazilo nekoliko amiških farmi. Ovaj dio Pennsylvanije zove se Amish ili Dutch Farmlands (Dutch dolazi od Deutsch). Rano ujutro, na putu za posao, na cesti bih često vidjela njihove crne kočije. Farme se otvaraju krajem ožujka; tada smo kod Amiša kupovali sadnice cvijeća, domaću marmeladu (tegla košta samo dva dolara!) i jaja.
Moja se soba nalazila na katu i imala je pogled na trijem i vrt. Radni stol je bio pored prozora; starinski stol s vitrinom po kojoj sam lijepila post-it papiriće s e-mail adresama, obavezama za taj tjedan i idejama za svoj studijski program.
Lincoln University udaljen je od Sveučilišta u Delawareu dvadeset minuta vožnje, a od muzeja Winterthur četrdeset. I prije dolaska u Ameriku upozorili su me da ću morati kupiti automobil, jer javni prijevoz dobro funkcionira samo u velikim gradovima. Krajem siječnja kupila sam deset godina staru Toyotu Tercel za samo dvije tisuće dolara; pronašla sam je preko sveučilišnog online oglasnika. Nekako sam zamišljala kako ću u Americi voziti pick-up kamionet ili barem neki američki automobil, možda Pontiac, no brzo su me uvjerili da je 'Japanac' puno pouzdaniji.
Photo 41 (21-02-2010)
Ova je fotografija snimljena u knjižnici Sveučilišta u Delawareu, kamo sam obično odlazila kasno navečer, nakon posljednjeg predavanja. Kao gostujući nastavnik pratila sam nastavu na poslijediplomskom magistarskom studiju; ona se odvija u istraživačkom centru Louise du Pont Crowninshield na imanju Winterthur. Iako Winterthur ima svoj arhiv i knjižnicu s bezbroj knjiga o konzervaciji i restauraciji, sveučilišna knjižnica raspolaže najsuvremenijom opremom za brzo skeniranje i fotokopiranje. Ne samo to; u knjižnici se nalaze učionice za samostalno i grupno učenje, laboratoriji s računalnom opremom, čak i studio za snimanje televizijskih i radio emisija! Knjižnica preko tjedna radi do 2 ujutro, a vikendom cijelu noć.
Jedna od prvih knjiga koje sam skenirala, a onda mailom poslala hrvatskim kolegama, bio je zbornik radova Gerryja Hedleyja, Measured Opinions. Imala sam zadatak pročitati dva poglavlja knjige, napisati sažetak i pripremiti kratko izlaganje za tzv. Reading Seminar koji dva puta u semestru vodi profesorica Stoner. Ovo je bila jedna od aktivnosti studenata druge godine magistarskog studija koji specijaliziraju restauraciju štafelajnih slika. Svaki je student morao na ovaj način obraditi jednu knjigu ili dio knjige, a literaturu je birala profesorica Stoner pazeći da izabrani naslovi budu tematski povezani. Ovo je bilo zanimljivo i jako korisno: zamislite da vam netko u sat i pol vremena prepriča sadržaj pet ili šest kapitalnih knjiga iz područja kojim se bavite!
(Na jednom predavanju krajem travnja upoznala sam studenta doktorskog studija informatičkih znanosti, mladića koji je magistrirao filozofiju i računarstvo na Oxfordu. Rekao mi je da mu je najbolja stvar tamo bio individualni rad s mentorom; umjesto predavanja, profesor bi mu svaki tjedan dao da pročita jednu knjigu, a onda bi se našli na konzultacijama i razgovarali o tome.)
