Radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja

Početkom ožujka na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu održana je trodnevna stručna radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja. Radionicu je vodio profesor Hans Portsteffen s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu, a organizirali smo je izvanredni profesor Jure Matijević, asistentica Lana Kekez i ja. To je već četvrto gostovanje profesora Portsteffena u okviru programa Erasmus: prošle je godine održao dvodnevnu radionicu o rekonstruiranju nedostajućiih dijelova drvenog nositelja štapićima balse, godinu prije toga seriju predavanja o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika i obojenih drvenih skulptura, a 2012. godine javna predavanja o povijesti parketaža i istraživačkom projektu Painting Techniques of Impressionism and Postimpressionism. 

Gostovanja inozemnih stručnjaka izrazito su važna, jer si konzervatori-restauratori u Hrvatskoj rijetko mogu priuštiti sudjelovanje na konferencijama i radionicama izvan domovine. Nažalost, to vrijedi i za nas na sveučilištu. Organiziranje gostovanja kolega iz inozemstva povezano je s velikim troškovima, no program Erasmus omogućio nam je da prevladamo tu zapreku. Erasmus našim predavačima pokriva trošak putovanja i smještaja. Nabavu materijala za praktični rad financiramo iz skromnih kotizacija i, najvećim dijelom, iz vlastitih restauratorskih projekata. Veseli nas što svojim studentima, ali i profesionalnim konzervatorima-restauratorima, možemo ponuditi mogućnost stručnog usavršavanja u Hrvatskoj. (Onima koji rade u privatnoj praksi, odnosno izvan okvira institucija, takovi su programi jedina mogućnost za stručno usavršavanje.) Bolja izobrazba u konačnici znači i bolje čuvanje kulturne baštine.

Prije radionice - predavanje!

Profesor Portsteffen je prije radionice održao javno predavanje o napinjanju slika i povijesnom razvoju podokvira. Ako želite saznati više o toj temi, pročitajte tekst "Historical and Original Stretchers and Strainers" na web-stranici Conservation Wiki. (Tu stranicu uređuju članovi krovnog američkog udruženja konzervatora-restauratora, American Institute for Conservation.) Malo pojašnjenje: strainer označava fiksni podokvir, a stretcher prilagodljivi, odnosno onaj kojemu se dimenzije mogu mijenjati. 

Predavanje profesora Portsteffena bilo je naslovljeno "Stretching Canvas Paintings. Stretcher Systems and the Cologne Approach"

  

Predavanje je privuklo veliku publiku

Profesor Portsteffen nas je podsjetio da su u istraživanju povijesti podokvira i tehnika napinjanja slika važan izvor podataka upravo - slike. Slikarski prikazi, da budem preciznija. Kao primjer nam je pokazao dvije slike: Pozadina uokvirene slike flamanskog slikara Cornelisa Norbertusa Gijsbrechtsa (Gysbrechtsa) iz 1668. ili 1670. godine i Umjetnik u ateljeu Gerrita (Gerarda) Doua (Douwa) iz 1637. godine.

Cornelis Norbertus Gijsbrechts (Gysbrechts), Pozadina uokvirene slike, ulje na platnu, 1668. ili 1670. godina (preuzeto s Wikipedije). Slika otkriva kako su u drugoj polovici 17. stoljeća izgledali podokviri

  

Gijsbrechtsova slika Zid ateljea i mrtva priroda s motivom prolaznosti (ulje na platnu, 1668. godina) prikazuje sliku na platnu koja je napeta na pomoćni/radni podokvir. S gornje i dviju bočnih stranica slika je čavlićima pričvršćena za podokvir, a s donje strane uz pomoć konopčića. (Izvor: Wikipedija)

Na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu velika se pažnja posvećuje očuvanju izvornog sistema napinjanja slike. Ako to nije nužno, slika se tijekom konzervatorsko-restauratorskog zahvata neće skidati s podokvira. Ako se ipak mora skinuti s podokvira, prilikom ponovnog napinjanja neće se koristiti kliješta za napinjanje platna, a čavlići se neće zabijati uz pomoć čekića. Umjesto toga, koristit će se preinačena vodoinstalaterska kliješta koja omogućuju nabijanje čavlića u postojeće rupice. 

Profesor Portsteffen pokazuje alate koje koristi za napinjanje slike koja ima uzak porub (eng. tacking edge)

  

Kliješta obložena filcom


Pod svaku će se cijenu nastojati sačuvati izvorni podokvir. Tim profesora Portsteffena patentirao je mehanizam pomoću kojega se fiksni podokvir može preinačiti u prilagodljivi.(!)

Iz radionice...

Iz praktičnih razloga, broj sudionika trodnevne radionice o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja bio je ograničen. Među šesnaest sudionika našli su se naši sadašnji i bivši studenti, muzejski restauratori, djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, čak i jedna kolegica iz Zavoda za zaštitu kulturne baštine Slovenije. (Pozdrav, Tanja!) 

Radionica je održana u prostorijama Odsjeka za konzervaciju-restauraciju

  

Svaki je sudionik dobio dvije drvene ploče na koje je bilo zalijepljeno oslikano platno; na toj smo podlozi testirali različite preparacije

  

Materijale za praktični dio radionice pripremio je izv. prof. Jure Matijević

Podijelili smo se u pet timova. Prvi je tim pripremao voštano-smolnu preparaciju. Ta preparacija spada u kategoriju povijesnih materijala. Drugim riječima, više se ne koristi ili se koristi samo rijetkim slučajevima (primjerice, na slikama koje su bile tretirane voskom). Drugi je tim pripremao nekoliko inačica preparacije s Bevom 371 kao vezivom. Te su se preparacije mogle koristiti tek sutradan, nakon što je otapalo ishlapilo. Treći je tim bio zadužen za pripremu nekoliko inačica tutkalno-kredne preparacije. Taj se tip preparacije u našoj radionici najčešće koristi. Preparacija u pravilu bude rjeđe konzistencije pa je nanosimo kistom. Profesor Portsteffen ne radi tako: on preferira gušću preparaciju koja se nanosi slikarskom špatulicom. Preparaciju obično drži u maloj plastičnoj vrećici u ruci; toplina kože sprečava želiranje tutkala. On takav način nanošenja (špatulicom, iz vrećice) koristi kod svih preparacija; kaže da mu gušća preparacija omogućava veću kontrolu nad postupkom (površina nije zamazana) i postizanje željene debljine sloja iz jednog nanosa. 

  

Priprema tutkalno-kredne preparacije

  

Neke je preparacije najbolje zamiješati na dlanu

  

Profesor Portsteffen preparaciju drži u maloj plastičnoj vrećici; na vrhu vrećice načini rupicu pa slikarskom špatulicom uzima materijal

  

Nanošenje preparacije slikarskom špatulicom


Četvrti je tim za to vrijeme pripremao preparacije na bazi Plextola B500, a peti preparacije na bazi Aquazola 200. Preparacije pripremljene s Aquazolom, podučio nas je profesor Portsteffen, idealne su za površine s vodenom pozlatom, jer se višak materijala lako može odstraniti etanolom, a on neće oštetiti pozlatu. (To, naravno, nije slučaj s tutkalno-krednom preparacijom.)

Na popisu punila s kojima smo eksperimentirali našli su se neki tradicionalni materijali (šampanjska i bolonjska kreda, barijev sulfat), ali i neki "egzotični", poput staklenih ljuskica (pločica), šupljih staklenih mikrokuglica i mikrokuglica od fenolne smole. Ono što smo naučili jest da je poželjno koristiti nekoliko vrsta punila, odnosno da idealan sustav sadrži čestice različitih veličina.

Profesor Portsteffen nam je pokazao i svoj omiljeni alat za obradu preparacije: drveni štapić s trokutićem brusnog papira na vrhu!

Plan je bio da iskušamo različite načine nanošenja preparacije i oponašanja površinske teksture. Najviše nas je zanimalo kako se uzima otisak površine. 

Da ulje iz silikonske gume ne bi prodrlo u slikani sloj, površinu treba izolirati kositrenom folijom. Preko folije se prelazi pamučnim tamponom, uz blagi pritisak

  

Zašto baš kositrena folija? Jer izvrsno prianja uz podlogu

Za izradu otisaka koristili smo dvije vrste silikonske gume: jednu koja je pogodna za kvečanje, i drugu koja se koristi za lijevanje

  

Miješanje dviju komponenti silikonske gume za kvečanje

  

Ispod silikonske gume nalazi se kositrena folija, a iznad nje Melinex, staklena pločica i uteg

  

Odvajanje gumenog otiska od kositrene folije (folija se može ponovno koristiti)

  

Dvije komponente silikonske gume za lijevanje (tekuća silikonska guma)

  

Priprema tekuće silikonske gume 

  

Nanošenje tekuće silikonske gume na površinu slike; drvenim štapićem "istjeruju" se mjehurići zraka

  

Na silikonsku gumu stavi  se Melinex, a onda staklena pločica i uteg (guma se treba sušiti pod opterećenjem)

  

Profesor Portsteffen pokazuje postupak nanošenja voštano-smolne preparacije

  

Voštano-smolna preparacija se može nanositi na dva načina: uz pomoć zubarske špatulice koja se zagrijava nad plamenikom...

  

...ili taljenjem voštano-smolne smjese na restauratorskoj peglici

  

U voštano-smolnu preparaciju može se utisnuti željena tekstura: na preparaciju se stavi kalup (koristili smo onaj od tekuće silikonske gume; proziran je pa je lakše kontrolirati postupak), preko njega Melinex, a površina se zagrije restauratorskom peglicom. Na isti se način može obraditi i preparacija na bazi Beve, odnosno svaka preparacija koja sadrži termoplastično vezivo


Na radionici se nije govorilo samo o preparaciji. Maja Sučević Miklin iz Zagreba pričala nam je o zanimljivom projektu u kojemu je sudjelovala: trebala je pronaći kit za drvo koji se može koristiti na drvenim skulpturama u eksterijeru. Profesor Portsteffen je s njom podijelio svoja iskustva na sličnim projektima.

Polaznici radionice sa zanimanjem su pratili izlaganje Maje Sučević Miklin

  

Drvena ploča s materijalima koje je Maja testirala

Radionica je završila podjelom diploma, uz domaće fritule i sok.



Ana Dukić, naša bivša studentica, ponosno pokazuje potvrdu o sudjelovanju na radionici


Gostovanje profesora Portsteffena popratila je i Hrvatska televizija; prilog o radionici prikazan je u emisiji Društvena mreža - znanstveni četvrtak. Tim smo povodom u emisiji gostovale mr. art. Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i ja. Bila je to sjajna prilika za promoviranje konzervatorsko-restauratorske struke. Koga zanima, emisiju može pogledati ovdje.
  

Novinarka HTV-a Tatjana Lisičin intervjuirala je profesora Portsteffena, Lanu Kekez i dr. sc. Ivicu Ljubenkova, voditelja našeg Laboratorija za konzervatorsko-restauratorska istraživanja