Kolegij u slikama: Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji

Na oglasnoj ploči u hodniku Odsjeka za konzervaciju-restauraciju (prizemlje zgrade Umjetničke akademije na Visokoj, Fausta Vrančića 17) jučer je postavljena izložba fotografija "Kolegij u slikama: Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji". Program tog kolegija osmislila sam za vrijeme boravka u Sjedinjenim Državama. Skraćene zapise (dijela) predavanja objavila sam na blogu UAR00M, a studentici Ivani Vukadin dala sam zadatak da kroz dvadesetak fotografija prikaže što su ona i njezini kolege radili kad nismo bili u učionici.

Ivana i ja ispred oglasne ploče s fotografijama

Djelić Ivanine izložbe

Ideju o takvom prezentiranju aktivnosti studenata (i nastavnika) dobila sam u SAD-u, na magistarskom studiju restauracije Sveučilišta u Delawareu. Nekoliko dana prije početka prijamnih ispita, WUDPAC-ovci su u prizemlju zgrade postavili izložbu koja prikazuje što su radili u prethodnom semestru. Nastava se drži u blokovima, predmet po predmet, pa studenti u jednom semestru "odslušaju" tri ili četiri kolegija. Kandidati koji dolaze na prijamni ispit tako su mogli vidjeti što ih čeka ako upišu studij.

Izložba američkih studenata uključivala je fotografije s legendama, restauratorske materijale i alate, sitne umjetničke predmete...

Ovako su prezentirani kolegiji Konzervacija-restauracija tekstila, Preventivna konzervacija i Konzervacija-restauracija predmeta od organskih materijala (eng. organic objects)

Budući da se na mome odsjeku u ljetnom semestru održavaju tjedne konzultacije s kandidatima za upis na studij konzervacije-restauracije, nadam se da će kandidati sa zanimanjem pogledati Ivaninu izložbu. Ne samo to: nadam se da će ova izložba pobuditi interes za ovaj kolegij i kod studenata drugih studijskih usmjerenja.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Kolegij u slikama: Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji

TEKST I IZBOR FOTOGRAFIJA: Ivana Vukadin (1. godina)

Posjet Sveučilišnoj knjižnici

Krajem studenoga prošle godine posjetili smo splitsku Sveučilišnu knjižnicu. Tom prilikom zavirili smo na Odjel za nabavu i obradu građe posebne vrste (tzv. specijalne zbirke), gdje nas je dočekala voditeljica Mihaela Kovačić. Pokazala nam je jednu od knjiga koje se tamo čuvaju, Catastico Milesi iz 1751. godine. Knjiga je velika i teška, a Mihaela ju je dovezla na kolicima. Prilikom rukovanja, nosila je pamučne rukavice. S velikim zanimanjem proučili smo crteže koji dokumentiraju zemljišne posjede obitelji Milesi u 18. stoljeću.

Kroz Sveučilišnu knjižnicu provela nas je informatorica Sanja Brbora. Pokazala nam je sve odjele, objasnila kako se pretražuje knjižnični katalog i šalju upiti za pojedine naslove. Objasnila nam je i prava studenata – članova knjižnice, uz, naravno, pravila ponašanja tijekom boravka u zgradi.

U restauratorskoj radionici Odjela za zaštitu i digitalizaciju građe dočekala nas je Ana Radić Bizjak. Pokazala nam je materijale i alate kojima se služe restauratori papira. Uređaj za uvezivanje knjiga izgledao je osobito zanimljivo.

Naučili smo ponešto o oštećenjima na knjigama nastalim utjecajem vlage, gljivica i nametnika. Ana nam je pokazala obrasce u koje se unose podaci o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na knjigama.

U radionici za restauriranje papira, Ana nam je pokazala restaurirane novine iz četrdesetih godina prošloga stoljeća. Dijelovi papira koji nedostaju nadomješteni se lijevanjem papirne pulpe.

Posjet Galeriji umjetnina

Galeriju umjetnina posjetili smo nekoliko dana prije Božića. U restauratorskoj radionici podijelili smo se u tri grupe. Svaka je grupa "dobila" jednu umjetninu iz Galerijinog stalnog postava pa je trebala sastaviti izvještaj o zatečenom stanju, oštećenjima i ranijim intervencijama. Mateja, Josipa i Dominik dobili su sliku na dasci Oplakivanje Krista, djelo nepoznatog autora iz 15. stoljeća. Maja, Ivana i Vanda dobile su Bogorodicu s Djetetom, još jednu sliku na dasci iz 15. stoljeća. Ta se slika pripisuje dalmatinskoj slikarskoj školi.

Frances, Anamarija i Filipa trebale su opisati sliku Vlahe Bukovca Mladi violinist, rađenu u tehnici ulja na platnu. Istraživanje smo počeli promatranjem umjetnina pod vidljivim svjetlom. Filipa je uočila da se na platnu pojavljuje tzv. fantom podokvira, što je navela u pisanom izvještaju.

Slike smo pregledali pod ultraljubičastim svjetlom i došli do zanimljivih otkrića. Na slici Oplakivanje Krista najveći dio površine fluorescira mliječnožutom bojom. To nam govori da je slika premazana lakom na bazi prirodne smole. Retuše smo prepoznali kao tamne površine koje ne fluoresciraju.

Još jedna metoda ispitivanja slika je infracrvena reflektografija. Anamarija upravlja IC kamerom koja je spojena na računalo. Ova bi nam tehnika trebala otkriti podcrtež, no on se na slici Oplakivanje Krista ne vidi. Ipak, na haljini jednog anđela "otkrili" smo tri točkice koje se ne vide golim okom!

Restauratorice Mia Tomić i Eleonora Klein iz arhiva su "izvukle" pisanu i fotodokumentaciju za svaku od tri slike koje smo analizirali. Crno-bijele fotografije prikazuju stanje umjetnina prije restauratorskih zahvata 30-ih, 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća. U dosjeima se čuvaju tekstovi koje su pisali povjesničari umjetnosti i drugi istraživači.

Kada smo dovršili svoje "detektivske zadatke" i održali kratke prezentacije, došlo je vrijeme za grupnu fotografiju. Zahvaljujemo restauratoricama Miji i Eleonori na pomoći pri rješavanju zadataka!

Intervju s umjetnikom

Nakon zimskih praznika, docentica Sagita Mirjam Sunara za nas je isplanirala razgovor sa Vedranom Perkovom, suvremenim umjetnikom. Vedran je donio jedan svoj rad koji će biti restauriran na Umjetničkoj akademiji. Bio je to zanimljiv susret sa suvremenom umjetnosti, koji je otvorio neizbježno pitanje o njezinom očuvanju.

The Final Frontier, najlonska maketa svemirskog broda Voyager iz popularne TV serije "Star Trek", osmišljena je tako da visi obješena s plafona galerije. U donjem dijelu skulpture nalazi se crijevo kroz koje se upumpava zrak koji joj daje volumen. Na svemirskome brodu vide se šavovi; na tim mjestima skulptura propušta upuhnuti zrak. Djelo nosi poruku o prenapuhanoj glamuroznoj iluziji, koja nije ništa drugo nego jeftin trik za publiku.

Na greškama se najbolje uči pa smo tako i mi naučili što treba izbjegavati prilikom pakiranja umjetnine za transport. Vedranov je rad, naime, trebalo poslati na izložbu pa ga je on ugurao u ruksak. Materijal se prilikom transporta oštetio. Pravila naše struke nalažu da se prilikom pakiranja i transportiranja poštuju dimenzije predmeta i svojstva materijala!

Posjet Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika

MHAS smo posjetili nekoliko dana prije početka zimskog ispitnog roka. U izložbenoj dvorani Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika postavljena je izložba o istraživanju i prezentaciji arheološkog lokaliteta Crkvine u Cisti Velikoj. Jedan od eksponata na izložbi bio je ovaj sarkofag, kojega je u sklopu svoga diplomskog rada na Umjetničkoj akademiji restaurirao Malik Palčok.

Restaurator Dalibor Popovič proveo nas je kroz izložbu i pokazao nam radionicu za restauriranje kamena. Pokazao nam je kako se pomoću metalnih trnova spajaju dijelovi razlomljene kamene ploče. Govorio je i o tome kako danas izgleda posao restauratora te što će se od nas očekivati na radnome mjestu.

Prilikom obilaska izložbe i stalnoga postava, viša kustosica Nikolina Uroda podijelila je s nama zanimljive povijesnoumjetničke podatke o eksponatima. Pored toga, Nikolina nam je govorila o sustavu dokumentacije u MHAS-u. Primjetili smo da se obrazac za dokumentaciju razlikuje od onog koji smo vidjeli u Galeriji umjetnina. Ovaj je muzej, naime, prilagodio sustav dokumentacije svojim specifičnim potrebama.

Za kraj, Dalibor nam je demonstrirao klesanje pneumatskim dlijetom. Alat je u ruke potom uzeo Dominik: u svega par minuta, brzom i sigurnom rukom vješto je izradio jednostavan ornament.

Kao i uvijek, grupnu fotografiju snimila je profesorica Sagita. Uvijek je zanimljivo doći u radionicu u kojoj možemo nešto i sami uraditi, osobito kad su domaćini tako kreativni i susretljivi.

Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine

Uz odobrenje izvršnog urednika Universitasa, Tomislava Čizmića Marovića, donosim članak "Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine" objavljen u novom broju toga lista. Donosim izvornu, neskraćenu verziju teksta, koja uključuje opis konzervatorsko-restauratorskog zahvata na slici Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Taj je dio urednik izostavio, budući da članak nije smio preći četiri kartice teksta. Ovim putem zahvaljujem Tomislavu na podršci i promoviranju konzervatorsko-restauratorske struke.

Universitas izlazi jednom mjesečno, a kao podlistak Slobodne Dalmacije distribuira se u cijeloj zemlji.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. III, br. 27, 7. ožujka 2012., str. 24

Javnim predavanjem na UMAS-u obilježen je dovršetak restauracije u kojoj je sudjelovalo šest generacija studenata konzervacije-restauracije. Usporedo sa zahvatom, studenti su popisali inventar dviju crkava u splitskoj Zagori. Potaknuti predavanjem, iz Splitsko-makarske nadbiskupije najavljuju otvaranje Ureda za sakralnu baštinu

Dovršetak petogodišnjeg konzervatorsko-restauratorskog zahvata na slici Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem obilježen je javnim predavanjem na Umjetničkoj akademiji, prvim u nizu javnih predavanja kojima nastavnici i studenti Odsjeka za konzervaciju-restauraciju žele upoznati stručnu i širu javnost sa svojim radom. Pored restauratorskog zahvata na slici, prezentiran je rad studenata i odsjeka na popisivanju kulturne baštine u splitskoj Zagori. Potaknuti predavanjem, čelni ljudi Splitsko-makarske nadbiskupije predlažu osnivanje Ureda za sakralnu baštinu, koji bi se bavio pitanjima očuvanja kulturnih dobara u vlasništvu Crkve.

Učenje kroz rad na umjetninama

Sve je počelo 2005. godine, kada je don Ivan Barišić, tada novi župnik Župe Donji Muć, pronašao teško oštećenu sliku s prikazom Gospe Lurdske. Slika je rad nepoznatog slikara, a datira s kraja 19. stoljeća. Potječe iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Osamdesetih godina prošloga stoljeća crkva je preuređena, a slika odlijepljena sa stropa, smotana u rolu i pohranjena u podrum obližnje kuće.

Kad ju je Barišić pronašao, slika je bila kontaminirana gljivicama i jako prljava, platno izobličeno i na više mjesta poderano, a slikani sloj razmrvljen. Njezino je restauriranje povjereno Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, točnije radionici za restauriranje slika. Zahvat je izveden u sklopu specijalističkog kolegija na četvrtoj godini studija, trajao je pet godina, a u njemu je sudjelovalo šest generacija studenata konzervacije-restauracije.

Ministarstvo kulture za projekt je osiguralo nešto više od dvadeset tisuća kuna. Skroman je to iznos, ako se u obzir uzme opseg posla, odnosno broj utrošenih radnih sati. Ipak, voditeljima radionice važnija od zarade bila je činjenica da su sačuvali baštinu za buduće generacije. Uz to, rad na umjetninama studentima je prilika za učenje i razvijanje praktičnih vještina.

Budući da slika nije bila zaštićena, odnosno registrirana kao kulturno dobro, Ministarstvo kulture nije odmah odobrilo sredstva za projekt. Postupak (preventivne) zaštite proveo je nadležni konzervatorski odjel na inicijativu voditeljice projekta. Ni druge umjetnine u crkvi Imena Isusova/Imena Marijina nemaju status kulturnoga dobra, a ni one u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem. (Dvije crkve pripadaju istoj župi.) Činjenica da nezaštićene i neregistrirane umjetnine lako dospijevaju na crno tržište ponukala je autoricu ovog teksta da se, usporedo sa zahvatom na slici Gospa Lurdska, pozabavi tim problemom.

Pod njezinim su mentorstvom studenti konzervacije-restauracije (p)opisali pokretni inventar dviju crkava. Situacija na terenu bila je alarmantna: utvrđeno je da su neke umjetnine nestale, dok ih je veliki broj izmijenjen nestručnim restauriranjem. Nestao je, primjerice, kip Bogorodice s Djetetom iz kamene edikule koja je nekoć bila ugrađena u zid groblja pored crkve Marijina Rođenja. Veliki je to gubitak, budući da se radi o jedinoj figuralnoj kamenoj skulpturi u splitskoj Zagori. Drveno polikromirano raspelo iz iste crkve, importirano iz Venecije u 18. stoljeću, "restaurirao" je neki dobronamjerni župljanin. Izvorni drveni križ s kartušom zamijenio je novim, potpuno neprimjerenim, a skulpturu premazao debelim slojem laka za drvo. Restauratorima će trebati mjeseci da odstrane taj premaz, a križ i kartuša nepovratno su izgubljeni. Bilo je i lijepih iznenađenja: među odbačenim umjetninama u potkrovlju crkve Marijinog Rođenja pronađeni su ostaci srebrnog procesionalnog križa. Izgled te umjetnine poznajemo samo s jedne fotografije iz 1958. godine.

Studenti su na terenu fotografirali i opisivali umjetnine iz dviju crkava

Obrazovanje vlasnika baštine

Prečesto se događa da se "ljepše" i "vrjednije" umjetnine nekoliko puta restauriraju, dok one skromije umjetničke vrijednosti – a takva je, ako ćemo iskreno, glavnina našeg umjetničkog blaga – trunu po tavanima i podrumima. Iz toga je razloga uz popis umjetnina sastavljena i lista prioriteta za konzervatorsko-restauratorske zahvate. Na temelju stručnog elaborata o umjetninama iz crkve Marijina Rođenja, prošloga je ljeta cijela zbirka preventivno zaštitićena. (Zahvale idu Marijeti Babin iz Konzervatorskog odjela u Trogiru, koja je provela taj postupak.) Elaborat o pokretnim kulturnim dobrima iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina privodi se kraju, a njemu će svoje mjesto naći i nedavno restaurirana slika Gospa Lurdska.

Inventarizacija i edukacija – preduvjeti za očuvanje baštine

Inventarni popisi nužan su preduvjet za očuvanje kulturne baštine, no edukacija vlasnika nije ništa manje važna. Ono što mi u crkvama prepoznajemo kao umjetnine, župnici uglavnom vide kao predmete koji imaju ili nemaju funkciju. Ako nemaju funkciju, završit će na tavanu ili u kontejneru. Naš je zadatak poučiti vlasnike što je vrijedno čuvanja, a zatim kako se čuva.

Nadalje, trebamo im objasniti da se restauriranjem smiju baviti samo školovani stručnjaci. Župljanin koji je u crkvi Marijina Rođenja "restaurirao" raspelo iz 18. stoljeća učinio je to, vjerujem, u najboljoj namjeri. No, dobre namjere nisu dovoljne: potrebne su godine školovanja, puno sati učenja kemije, fizike, povijesti umjetnosti, ikonologije...

Da bi upoznale širu javnost s onim čime se bave, pa i sa zahvatom na slici Gospa Lurdska, dvije studentice konzervacije-restauracije, Jelena Zagora i Petra Perlain, prošle su godine pokrenule blog Stažiranje među umjetninama. Javno predavanje o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na slici Gospa Lurdska imalo je istu svrhu: predstaviti projekt i podignuti svijest o propadanju sakralne baštine u Dalmatinskoj zagori.

Rezultat nije izostao: nakon predavanja, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, don Ivan Ćubelić, iznio je ideju o osnivanju Ureda za sakralnu baštinu koji bi se bavio katalogizacijom, poticanjem konzervatorsko-restauratorskih zahvata i očuvanjem kulturnih dobara. Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju taj je prijedlog dočekan s oduševljenjem, budući da je suradnja sa Crkvom, kao vlasnikom najvećeg dijela hrvatske kulturne baštine, godinama priželjkivana. Baštinu ne bismo trebali čuvati od vlasnika, već s njima, a ovo je veliki korak u tom smjeru.

Vjerujem da možemo učiniti još više! Dugo se govori o potrebi uvođenja kolegija o očuvanju sakralne baštine u studijske programe Katoličko-bogoslovnog fakulteta: na nama je da tu ideju provedemo u djelo. Možda ne možemo značajno promijeniti sadašnje stanje, ali možemo utjecati na budućnost.

Pružanje "prve pomoći" najoštećenijim umjetninama

Petogodišnji restauratorski zahvat

Kad se govori o restauriranju slika, ljudi obično zamišljaju restauratora ispred štafelaja, s kistom u jednoj i paletom u drugoj ruci. U stvarnosti, retuš je tek vrh ledene sante. Prije nego što se "uhvati" kista, restaurator će mjesece, ponekad i godine, provesti s kiruškim skalpelom u ruci, okružen bočicama s otapalima. Takav je bio slučaj i sa slikom Gospa Lurdska.

Konzervatorsko-restauratorski radovi otpočeli su krajem 2006. godine. Na lice slike najprije su zalijepljeni komadi japanskog papira; to je trebalo spriječiti ispadanje komadića slikanog sloja ("ljuskica boje"). Milimetar po milimetar, s poleđine slike kiruškim je skalpelom odstranjen debeli sloj boje i ljepila kojim je slika nekoć bila zalijepljena za strop crkve. Samo taj zahvat trajao je pola godine! Slikani sloj potom je učvršćen uvođenjem ljepila s poleđine slike, kroz platno. Nakon ravnanja, s lica slike uklonjen je zaštitni papir.

Čišćenje poleđine slike trajalo je šest mjeseci!

Čišćenje Gospe Lurdske uključivalo je odstranivanje površinske prljavštine, požutjelog laka i starih retuša i preslika. Dugotrajan je to i složen postupak koji zahtijeva poznavanje kemije materijala. Nakon toga su sanirana strukturna oštećenja: u rupe u platnu umetnuti su komadići novog platna, a preko poderotina zalijepljene niti. Da bi se slika mogla pričvrstiti na novi podokvir, prošireni su joj rubovi. Prije napinjanja, na podokvir je pričvršćeno potporno platno.

Pokusno čišćenje lica slike

U rupe u platnu umetnuti su komadići novog platna, a preko poderotina zalijepljene niti - poput šavova

Slici su prošireni rubovi

Rekonstruiranje nedostajućeg slikanog sloja odvija se u nekoliko koraka, a na slici Gospa Lurdska taj je posao trajao godinu dana. Prvo je rekonstruirana preparacija, sloj koji se nalazi ispod boje. Nakon toga su podslikana oštećenja, a na sliku nanesen tzv. među-lak. Tek se tada pristupilo retuširanju. Nakon završnog lakiranja i postavljanja poleđinske zaštite, slika je – krajem siječnja 2012. godine – bila spremna za povratak u crkvu.

Detalj slike Gospa Lurdska u fazi rekonstruiranja preparacije i nakon restauratorskog zahvata

Detalj retuša

Projekt restauriranja slike Gospa Lurdska vodila je Sagita Mirjam Sunara, uz asistenciju Jurice Matijevića i Lane Kekez. U njemu je sudjelovalo 15 mladih stručnjaka za restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva: Ivana Babić (Bojić), Lana Kekez, Tomislav Grzunov, Maja Đapić Kranjac, Elena Jurić, Tanja Bačić, Bruna Kordić, Ana Dukić, Aida Grga, Kristina Krivec, Jerko Matoš, Petar Radović, Petra Perlain, Jelena Zagora te Stjepan Krešić. Od studenata, najviše se istaknula Jelena Zagora, koja zajedno sa kolegicom Petrom Perlain želi predstaviti projekt izložbom u Postinju Gornjem, no još uvijek traže sponzore za tiskanje izložbenih panoa.