Uz odobrenje izvršnog urednika Universitasa, Tomislava Čizmića Marovića, donosim članak "Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine" objavljen u novom broju toga lista. Donosim izvornu, neskraćenu verziju teksta, koja uključuje opis konzervatorsko-restauratorskog zahvata na slici Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Taj je dio urednik izostavio, budući da članak nije smio preći četiri kartice teksta. Ovim putem zahvaljujem Tomislavu na podršci i promoviranju konzervatorsko-restauratorske struke.
Universitas izlazi jednom mjesečno, a kao podlistak Slobodne Dalmacije distribuira se u cijeloj zemlji.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine
PIŠE: Sagita Mirjam Sunara
Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. III, br. 27, 7. ožujka 2012., str. 24
Javnim predavanjem na UMAS-u obilježen je dovršetak restauracije u kojoj je sudjelovalo šest generacija studenata konzervacije-restauracije. Usporedo sa zahvatom, studenti su popisali inventar dviju crkava u splitskoj Zagori. Potaknuti predavanjem, iz Splitsko-makarske nadbiskupije najavljuju otvaranje Ureda za sakralnu baštinu
Dovršetak petogodišnjeg konzervatorsko-restauratorskog zahvata na slici Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem obilježen je javnim predavanjem na Umjetničkoj akademiji, prvim u nizu javnih predavanja kojima nastavnici i studenti Odsjeka za konzervaciju-restauraciju žele upoznati stručnu i širu javnost sa svojim radom. Pored restauratorskog zahvata na slici, prezentiran je rad studenata i odsjeka na popisivanju kulturne baštine u splitskoj Zagori. Potaknuti predavanjem, čelni ljudi Splitsko-makarske nadbiskupije predlažu osnivanje Ureda za sakralnu baštinu, koji bi se bavio pitanjima očuvanja kulturnih dobara u vlasništvu Crkve.
Učenje kroz rad na umjetninama
Sve je počelo 2005. godine, kada je don Ivan Barišić, tada novi župnik Župe Donji Muć, pronašao teško oštećenu sliku s prikazom Gospe Lurdske. Slika je rad nepoznatog slikara, a datira s kraja 19. stoljeća. Potječe iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Osamdesetih godina prošloga stoljeća crkva je preuređena, a slika odlijepljena sa stropa, smotana u rolu i pohranjena u podrum obližnje kuće.
Kad ju je Barišić pronašao, slika je bila kontaminirana gljivicama i jako prljava, platno izobličeno i na više mjesta poderano, a slikani sloj razmrvljen. Njezino je restauriranje povjereno Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, točnije radionici za restauriranje slika. Zahvat je izveden u sklopu specijalističkog kolegija na četvrtoj godini studija, trajao je pet godina, a u njemu je sudjelovalo šest generacija studenata konzervacije-restauracije.
Ministarstvo kulture za projekt je osiguralo nešto više od dvadeset tisuća kuna. Skroman je to iznos, ako se u obzir uzme opseg posla, odnosno broj utrošenih radnih sati. Ipak, voditeljima radionice važnija od zarade bila je činjenica da su sačuvali baštinu za buduće generacije. Uz to, rad na umjetninama studentima je prilika za učenje i razvijanje praktičnih vještina.
Budući da slika nije bila zaštićena, odnosno registrirana kao kulturno dobro, Ministarstvo kulture nije odmah odobrilo sredstva za projekt. Postupak (preventivne) zaštite proveo je nadležni konzervatorski odjel na inicijativu voditeljice projekta. Ni druge umjetnine u crkvi Imena Isusova/Imena Marijina nemaju status kulturnoga dobra, a ni one u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem. (Dvije crkve pripadaju istoj župi.) Činjenica da nezaštićene i neregistrirane umjetnine lako dospijevaju na crno tržište ponukala je autoricu ovog teksta da se, usporedo sa zahvatom na slici Gospa Lurdska, pozabavi tim problemom.
Pod njezinim su mentorstvom studenti konzervacije-restauracije (p)opisali pokretni inventar dviju crkava. Situacija na terenu bila je alarmantna: utvrđeno je da su neke umjetnine nestale, dok ih je veliki broj izmijenjen nestručnim restauriranjem. Nestao je, primjerice, kip Bogorodice s Djetetom iz kamene edikule koja je nekoć bila ugrađena u zid groblja pored crkve Marijina Rođenja. Veliki je to gubitak, budući da se radi o jedinoj figuralnoj kamenoj skulpturi u splitskoj Zagori. Drveno polikromirano raspelo iz iste crkve, importirano iz Venecije u 18. stoljeću, "restaurirao" je neki dobronamjerni župljanin. Izvorni drveni križ s kartušom zamijenio je novim, potpuno neprimjerenim, a skulpturu premazao debelim slojem laka za drvo. Restauratorima će trebati mjeseci da odstrane taj premaz, a križ i kartuša nepovratno su izgubljeni. Bilo je i lijepih iznenađenja: među odbačenim umjetninama u potkrovlju crkve Marijinog Rođenja pronađeni su ostaci srebrnog procesionalnog križa. Izgled te umjetnine poznajemo samo s jedne fotografije iz 1958. godine.
Studenti su na terenu fotografirali i opisivali umjetnine iz dviju crkava
Obrazovanje vlasnika baštine
Prečesto se događa da se "ljepše" i "vrjednije" umjetnine nekoliko puta restauriraju, dok one skromije umjetničke vrijednosti – a takva je, ako ćemo iskreno, glavnina našeg umjetničkog blaga – trunu po tavanima i podrumima. Iz toga je razloga uz popis umjetnina sastavljena i lista prioriteta za konzervatorsko-restauratorske zahvate. Na temelju stručnog elaborata o umjetninama iz crkve Marijina Rođenja, prošloga je ljeta cijela zbirka preventivno zaštitićena. (Zahvale idu Marijeti Babin iz Konzervatorskog odjela u Trogiru, koja je provela taj postupak.) Elaborat o pokretnim kulturnim dobrima iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina privodi se kraju, a njemu će svoje mjesto naći i nedavno restaurirana slika Gospa Lurdska.
Inventarizacija i edukacija – preduvjeti za očuvanje baštine
Inventarni popisi nužan su preduvjet za očuvanje kulturne baštine, no edukacija vlasnika nije ništa manje važna. Ono što mi u crkvama prepoznajemo kao umjetnine, župnici uglavnom vide kao predmete koji imaju ili nemaju funkciju. Ako nemaju funkciju, završit će na tavanu ili u kontejneru. Naš je zadatak poučiti vlasnike što je vrijedno čuvanja, a zatim kako se čuva.
Nadalje, trebamo im objasniti da se restauriranjem smiju baviti samo školovani stručnjaci. Župljanin koji je u crkvi Marijina Rođenja "restaurirao" raspelo iz 18. stoljeća učinio je to, vjerujem, u najboljoj namjeri. No, dobre namjere nisu dovoljne: potrebne su godine školovanja, puno sati učenja kemije, fizike, povijesti umjetnosti, ikonologije...
Da bi upoznale širu javnost s onim čime se bave, pa i sa zahvatom na slici Gospa Lurdska, dvije studentice konzervacije-restauracije, Jelena Zagora i Petra Perlain, prošle su godine pokrenule blog Stažiranje među umjetninama. Javno predavanje o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na slici Gospa Lurdska imalo je istu svrhu: predstaviti projekt i podignuti svijest o propadanju sakralne baštine u Dalmatinskoj zagori.
Rezultat nije izostao: nakon predavanja, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, don Ivan Ćubelić, iznio je ideju o osnivanju Ureda za sakralnu baštinu koji bi se bavio katalogizacijom, poticanjem konzervatorsko-restauratorskih zahvata i očuvanjem kulturnih dobara. Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju taj je prijedlog dočekan s oduševljenjem, budući da je suradnja sa Crkvom, kao vlasnikom najvećeg dijela hrvatske kulturne baštine, godinama priželjkivana. Baštinu ne bismo trebali čuvati od vlasnika, već s njima, a ovo je veliki korak u tom smjeru.
Vjerujem da možemo učiniti još više! Dugo se govori o potrebi uvođenja kolegija o očuvanju sakralne baštine u studijske programe Katoličko-bogoslovnog fakulteta: na nama je da tu ideju provedemo u djelo. Možda ne možemo značajno promijeniti sadašnje stanje, ali možemo utjecati na budućnost.
Pružanje "prve pomoći" najoštećenijim umjetninama
Petogodišnji restauratorski zahvat
Kad se govori o restauriranju slika, ljudi obično zamišljaju restauratora ispred štafelaja, s kistom u jednoj i paletom u drugoj ruci. U stvarnosti, retuš je tek vrh ledene sante. Prije nego što se "uhvati" kista, restaurator će mjesece, ponekad i godine, provesti s kiruškim skalpelom u ruci, okružen bočicama s otapalima. Takav je bio slučaj i sa slikom Gospa Lurdska.
Konzervatorsko-restauratorski radovi otpočeli su krajem 2006. godine. Na lice slike najprije su zalijepljeni komadi japanskog papira; to je trebalo spriječiti ispadanje komadića slikanog sloja ("ljuskica boje"). Milimetar po milimetar, s poleđine slike kiruškim je skalpelom odstranjen debeli sloj boje i ljepila kojim je slika nekoć bila zalijepljena za strop crkve. Samo taj zahvat trajao je pola godine! Slikani sloj potom je učvršćen uvođenjem ljepila s poleđine slike, kroz platno. Nakon ravnanja, s lica slike uklonjen je zaštitni papir.
Čišćenje poleđine slike trajalo je šest mjeseci!
Čišćenje Gospe Lurdske uključivalo je odstranivanje površinske prljavštine, požutjelog laka i starih retuša i preslika. Dugotrajan je to i složen postupak koji zahtijeva poznavanje kemije materijala. Nakon toga su sanirana strukturna oštećenja: u rupe u platnu umetnuti su komadići novog platna, a preko poderotina zalijepljene niti. Da bi se slika mogla pričvrstiti na novi podokvir, prošireni su joj rubovi. Prije napinjanja, na podokvir je pričvršćeno potporno platno.
Pokusno čišćenje lica slike
U rupe u platnu umetnuti su komadići novog platna, a preko poderotina zalijepljene niti - poput šavova
Slici su prošireni rubovi
Rekonstruiranje nedostajućeg slikanog sloja odvija se u nekoliko koraka, a na slici Gospa Lurdska taj je posao trajao godinu dana. Prvo je rekonstruirana preparacija, sloj koji se nalazi ispod boje. Nakon toga su podslikana oštećenja, a na sliku nanesen tzv. među-lak. Tek se tada pristupilo retuširanju. Nakon završnog lakiranja i postavljanja poleđinske zaštite, slika je – krajem siječnja 2012. godine – bila spremna za povratak u crkvu.
Detalj slike Gospa Lurdska u fazi rekonstruiranja preparacije i nakon restauratorskog zahvata
Detalj retuša
Projekt restauriranja slike Gospa Lurdska vodila je Sagita Mirjam Sunara, uz asistenciju Jurice Matijevića i Lane Kekez. U njemu je sudjelovalo 15 mladih stručnjaka za restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva: Ivana Babić (Bojić), Lana Kekez, Tomislav Grzunov, Maja Đapić Kranjac, Elena Jurić, Tanja Bačić, Bruna Kordić, Ana Dukić, Aida Grga, Kristina Krivec, Jerko Matoš, Petar Radović, Petra Perlain, Jelena Zagora te Stjepan Krešić. Od studenata, najviše se istaknula Jelena Zagora, koja zajedno sa kolegicom Petrom Perlain želi predstaviti projekt izložbom u Postinju Gornjem, no još uvijek traže sponzore za tiskanje izložbenih panoa.
Nema komentara:
Objavi komentar