Slikarstvo na paleti

Nedavno je na HTV-u prikazan dokumentarni film o pjesniku, piscu i prevoditelju Luki Paljetku. Zanimljivo mi je bilo čuti da je gospodin Paljetak prijateljevao s trojicom znamenitih slikara: Antunom Maslom, Đurom Pulitikom i Ivom Dulčićem. Na zidu njegove radne sobe u Dubrovniku visi Dulčićeva slikarska paleta. "Ta mi je paleta najdraži i najbolji Dulčićev rad," rekao je gospodin Paljetak, "jer su u njoj sadržane sve njegove slike".

Ivo Dulčić, Ples (1956.)

"Zašto čuvati umjetnikovu paletu?" zapitala se u jednom članku Lucy Davies. "Mrlje čistog pigmenta ili pomiješane boje zaostale na površini mogu biti intrigantan pokazatelj umjetnikove tehnike slikanja i načina razmišljanja. (...) Mjesto na koje je boja nanesena i način na koji je to napravljeno može nam prenijeti osjećaj, psihologiju, vjersko značenje." Davies u članku opisuje slikarske palete koje su koristili Renoir, Degas, Seurat, Gauguin... Donosim slike dviju paleta koje mi se čine osobito zanimljive. Pripadale su Eugeneu Delacroixu i Vincentu van Goghu. Vjerojatno bi se prema njima mogao napraviti psihološki profil dvojice umjetnika.

Delacroixova slikarska paleta i kistovi čuvaju se u njegovom muzeju u Parizu (foto: H. Lewandowski)

Paleta koja je pripadala Vincentu van Goghu (preuzeto iz članka L. Davies "Why preserve Van Gogh's palette?", The Telegraph)

Čuveni konzervatori-znanstvenici Rutherford J. Gettens i George L. Stout u svojoj knjizi Painting Materials: A Short Encyclopedia (1942.) pokazali su razvoj slikarske palete od najranijih prikaza na francuskim minijaturama iz 15. stoljeća do prve polovine 20. stoljeća.

Slika R. J. Gettensa i G. L. Stouta preuzeta iz članka Ernsta van der Weteringa "The Palette; on the Relationship between Style and Painting Technique"

Slikarske palete, jasno, imaju puno dulju povijest. Na web stranici Muzeja Metropolitan u New Yorku pronašla sam egipatsku paletu iz 14. stoljeća prije Krista. Izrađena je od bjelokosti, a u njoj se još nalaze sasušeni pigmenti: plavi, zeleni, smeđi (?), žuti, crveni i crni.

Paleta egipatskog slikara, oko 1390.–1353. pr. Kr. (preuzeto s web stranice Muzeja Metropolitan)

Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine

Uz odobrenje izvršnog urednika Universitasa, Tomislava Čizmića Marovića, donosim članak "Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine" objavljen u novom broju toga lista. Donosim izvornu, neskraćenu verziju teksta, koja uključuje opis konzervatorsko-restauratorskog zahvata na slici Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Taj je dio urednik izostavio, budući da članak nije smio preći četiri kartice teksta. Ovim putem zahvaljujem Tomislavu na podršci i promoviranju konzervatorsko-restauratorske struke.

Universitas izlazi jednom mjesečno, a kao podlistak Slobodne Dalmacije distribuira se u cijeloj zemlji.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Vrijeme je za plan zaštite sakralne baštine

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. III, br. 27, 7. ožujka 2012., str. 24

Javnim predavanjem na UMAS-u obilježen je dovršetak restauracije u kojoj je sudjelovalo šest generacija studenata konzervacije-restauracije. Usporedo sa zahvatom, studenti su popisali inventar dviju crkava u splitskoj Zagori. Potaknuti predavanjem, iz Splitsko-makarske nadbiskupije najavljuju otvaranje Ureda za sakralnu baštinu

Dovršetak petogodišnjeg konzervatorsko-restauratorskog zahvata na slici Gospa Lurdska iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem obilježen je javnim predavanjem na Umjetničkoj akademiji, prvim u nizu javnih predavanja kojima nastavnici i studenti Odsjeka za konzervaciju-restauraciju žele upoznati stručnu i širu javnost sa svojim radom. Pored restauratorskog zahvata na slici, prezentiran je rad studenata i odsjeka na popisivanju kulturne baštine u splitskoj Zagori. Potaknuti predavanjem, čelni ljudi Splitsko-makarske nadbiskupije predlažu osnivanje Ureda za sakralnu baštinu, koji bi se bavio pitanjima očuvanja kulturnih dobara u vlasništvu Crkve.

Učenje kroz rad na umjetninama

Sve je počelo 2005. godine, kada je don Ivan Barišić, tada novi župnik Župe Donji Muć, pronašao teško oštećenu sliku s prikazom Gospe Lurdske. Slika je rad nepoznatog slikara, a datira s kraja 19. stoljeća. Potječe iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Osamdesetih godina prošloga stoljeća crkva je preuređena, a slika odlijepljena sa stropa, smotana u rolu i pohranjena u podrum obližnje kuće.

Kad ju je Barišić pronašao, slika je bila kontaminirana gljivicama i jako prljava, platno izobličeno i na više mjesta poderano, a slikani sloj razmrvljen. Njezino je restauriranje povjereno Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, točnije radionici za restauriranje slika. Zahvat je izveden u sklopu specijalističkog kolegija na četvrtoj godini studija, trajao je pet godina, a u njemu je sudjelovalo šest generacija studenata konzervacije-restauracije.

Ministarstvo kulture za projekt je osiguralo nešto više od dvadeset tisuća kuna. Skroman je to iznos, ako se u obzir uzme opseg posla, odnosno broj utrošenih radnih sati. Ipak, voditeljima radionice važnija od zarade bila je činjenica da su sačuvali baštinu za buduće generacije. Uz to, rad na umjetninama studentima je prilika za učenje i razvijanje praktičnih vještina.

Budući da slika nije bila zaštićena, odnosno registrirana kao kulturno dobro, Ministarstvo kulture nije odmah odobrilo sredstva za projekt. Postupak (preventivne) zaštite proveo je nadležni konzervatorski odjel na inicijativu voditeljice projekta. Ni druge umjetnine u crkvi Imena Isusova/Imena Marijina nemaju status kulturnoga dobra, a ni one u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem. (Dvije crkve pripadaju istoj župi.) Činjenica da nezaštićene i neregistrirane umjetnine lako dospijevaju na crno tržište ponukala je autoricu ovog teksta da se, usporedo sa zahvatom na slici Gospa Lurdska, pozabavi tim problemom.

Pod njezinim su mentorstvom studenti konzervacije-restauracije (p)opisali pokretni inventar dviju crkava. Situacija na terenu bila je alarmantna: utvrđeno je da su neke umjetnine nestale, dok ih je veliki broj izmijenjen nestručnim restauriranjem. Nestao je, primjerice, kip Bogorodice s Djetetom iz kamene edikule koja je nekoć bila ugrađena u zid groblja pored crkve Marijina Rođenja. Veliki je to gubitak, budući da se radi o jedinoj figuralnoj kamenoj skulpturi u splitskoj Zagori. Drveno polikromirano raspelo iz iste crkve, importirano iz Venecije u 18. stoljeću, "restaurirao" je neki dobronamjerni župljanin. Izvorni drveni križ s kartušom zamijenio je novim, potpuno neprimjerenim, a skulpturu premazao debelim slojem laka za drvo. Restauratorima će trebati mjeseci da odstrane taj premaz, a križ i kartuša nepovratno su izgubljeni. Bilo je i lijepih iznenađenja: među odbačenim umjetninama u potkrovlju crkve Marijinog Rođenja pronađeni su ostaci srebrnog procesionalnog križa. Izgled te umjetnine poznajemo samo s jedne fotografije iz 1958. godine.

Studenti su na terenu fotografirali i opisivali umjetnine iz dviju crkava

Obrazovanje vlasnika baštine

Prečesto se događa da se "ljepše" i "vrjednije" umjetnine nekoliko puta restauriraju, dok one skromije umjetničke vrijednosti – a takva je, ako ćemo iskreno, glavnina našeg umjetničkog blaga – trunu po tavanima i podrumima. Iz toga je razloga uz popis umjetnina sastavljena i lista prioriteta za konzervatorsko-restauratorske zahvate. Na temelju stručnog elaborata o umjetninama iz crkve Marijina Rođenja, prošloga je ljeta cijela zbirka preventivno zaštitićena. (Zahvale idu Marijeti Babin iz Konzervatorskog odjela u Trogiru, koja je provela taj postupak.) Elaborat o pokretnim kulturnim dobrima iz crkve Imena Isusova/Imena Marijina privodi se kraju, a njemu će svoje mjesto naći i nedavno restaurirana slika Gospa Lurdska.

Inventarizacija i edukacija – preduvjeti za očuvanje baštine

Inventarni popisi nužan su preduvjet za očuvanje kulturne baštine, no edukacija vlasnika nije ništa manje važna. Ono što mi u crkvama prepoznajemo kao umjetnine, župnici uglavnom vide kao predmete koji imaju ili nemaju funkciju. Ako nemaju funkciju, završit će na tavanu ili u kontejneru. Naš je zadatak poučiti vlasnike što je vrijedno čuvanja, a zatim kako se čuva.

Nadalje, trebamo im objasniti da se restauriranjem smiju baviti samo školovani stručnjaci. Župljanin koji je u crkvi Marijina Rođenja "restaurirao" raspelo iz 18. stoljeća učinio je to, vjerujem, u najboljoj namjeri. No, dobre namjere nisu dovoljne: potrebne su godine školovanja, puno sati učenja kemije, fizike, povijesti umjetnosti, ikonologije...

Da bi upoznale širu javnost s onim čime se bave, pa i sa zahvatom na slici Gospa Lurdska, dvije studentice konzervacije-restauracije, Jelena Zagora i Petra Perlain, prošle su godine pokrenule blog Stažiranje među umjetninama. Javno predavanje o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na slici Gospa Lurdska imalo je istu svrhu: predstaviti projekt i podignuti svijest o propadanju sakralne baštine u Dalmatinskoj zagori.

Rezultat nije izostao: nakon predavanja, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, don Ivan Ćubelić, iznio je ideju o osnivanju Ureda za sakralnu baštinu koji bi se bavio katalogizacijom, poticanjem konzervatorsko-restauratorskih zahvata i očuvanjem kulturnih dobara. Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju taj je prijedlog dočekan s oduševljenjem, budući da je suradnja sa Crkvom, kao vlasnikom najvećeg dijela hrvatske kulturne baštine, godinama priželjkivana. Baštinu ne bismo trebali čuvati od vlasnika, već s njima, a ovo je veliki korak u tom smjeru.

Vjerujem da možemo učiniti još više! Dugo se govori o potrebi uvođenja kolegija o očuvanju sakralne baštine u studijske programe Katoličko-bogoslovnog fakulteta: na nama je da tu ideju provedemo u djelo. Možda ne možemo značajno promijeniti sadašnje stanje, ali možemo utjecati na budućnost.

Pružanje "prve pomoći" najoštećenijim umjetninama

Petogodišnji restauratorski zahvat

Kad se govori o restauriranju slika, ljudi obično zamišljaju restauratora ispred štafelaja, s kistom u jednoj i paletom u drugoj ruci. U stvarnosti, retuš je tek vrh ledene sante. Prije nego što se "uhvati" kista, restaurator će mjesece, ponekad i godine, provesti s kiruškim skalpelom u ruci, okružen bočicama s otapalima. Takav je bio slučaj i sa slikom Gospa Lurdska.

Konzervatorsko-restauratorski radovi otpočeli su krajem 2006. godine. Na lice slike najprije su zalijepljeni komadi japanskog papira; to je trebalo spriječiti ispadanje komadića slikanog sloja ("ljuskica boje"). Milimetar po milimetar, s poleđine slike kiruškim je skalpelom odstranjen debeli sloj boje i ljepila kojim je slika nekoć bila zalijepljena za strop crkve. Samo taj zahvat trajao je pola godine! Slikani sloj potom je učvršćen uvođenjem ljepila s poleđine slike, kroz platno. Nakon ravnanja, s lica slike uklonjen je zaštitni papir.

Čišćenje poleđine slike trajalo je šest mjeseci!

Čišćenje Gospe Lurdske uključivalo je odstranivanje površinske prljavštine, požutjelog laka i starih retuša i preslika. Dugotrajan je to i složen postupak koji zahtijeva poznavanje kemije materijala. Nakon toga su sanirana strukturna oštećenja: u rupe u platnu umetnuti su komadići novog platna, a preko poderotina zalijepljene niti. Da bi se slika mogla pričvrstiti na novi podokvir, prošireni su joj rubovi. Prije napinjanja, na podokvir je pričvršćeno potporno platno.

Pokusno čišćenje lica slike

U rupe u platnu umetnuti su komadići novog platna, a preko poderotina zalijepljene niti - poput šavova

Slici su prošireni rubovi

Rekonstruiranje nedostajućeg slikanog sloja odvija se u nekoliko koraka, a na slici Gospa Lurdska taj je posao trajao godinu dana. Prvo je rekonstruirana preparacija, sloj koji se nalazi ispod boje. Nakon toga su podslikana oštećenja, a na sliku nanesen tzv. među-lak. Tek se tada pristupilo retuširanju. Nakon završnog lakiranja i postavljanja poleđinske zaštite, slika je – krajem siječnja 2012. godine – bila spremna za povratak u crkvu.

Detalj slike Gospa Lurdska u fazi rekonstruiranja preparacije i nakon restauratorskog zahvata

Detalj retuša

Projekt restauriranja slike Gospa Lurdska vodila je Sagita Mirjam Sunara, uz asistenciju Jurice Matijevića i Lane Kekez. U njemu je sudjelovalo 15 mladih stručnjaka za restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva: Ivana Babić (Bojić), Lana Kekez, Tomislav Grzunov, Maja Đapić Kranjac, Elena Jurić, Tanja Bačić, Bruna Kordić, Ana Dukić, Aida Grga, Kristina Krivec, Jerko Matoš, Petar Radović, Petra Perlain, Jelena Zagora te Stjepan Krešić. Od studenata, najviše se istaknula Jelena Zagora, koja zajedno sa kolegicom Petrom Perlain želi predstaviti projekt izložbom u Postinju Gornjem, no još uvijek traže sponzore za tiskanje izložbenih panoa.

Što kriju slike?

Splitski studij konzervacije-restauracije ima pet specijalističkih usmjerenja. To su: štafelajne slike i polikromirano drvo, zidne slike i mozaici, kamen, metal i arheološka baština. Studenti se s njima upoznaju na prvoj godini kroz kolegije Uvod u specijalistička usmjerenja 1 i 2. Predavanja im drži nekoliko nastavnika, svaki za svoje specijalističko područje. Ja od ove akademske godine držim predavanja s područja konzervacije i restauracije štafelajnih slika i polikromiranog drva. Do sada sam nastavu držala isključivo studentima četvrte godine pa mi je osmišljavanje predavanja i vježbi za studente koji se prvi put susreću s ovom temom veliki izazov.

U prvom bloku predavanja razgovarali smo o gradbenim materijalima slika i skulptura, a studenti su se upoznali s terminologijom koja se koristi za opisivanje njihovog stanja. Kažemo da su slike i skulpture složene trodimenzionalne strukture sastavljene od različitih materijala. Ovaj edukativni video prikazuje izradu jedne drvene polikromirane skulpture iz 17. stoljeća.

Drugi blok predavanja bavio se temom nedestruktivnih metoda ispitivanja. Poznavanje materijala od kojih su umjetnine načinjene i tehnike njihove izrade nužno je da bi se razumjelo njihovo starenje i propadanje te odabrale primjerene metode zaštite. Restauratori koriste različite tehnike ispitivanja i slikovnog prikazivanja (eng. technical imaging) da bi došli do ovih informacija. Prvi korak je vizualni pregled. On otkriva koje je boje slikar koristio, kakvim se alatima služio, koliki je opseg oštećenja i što je mogao biti njihov uzrok, je li umjetnina ranije bila restaurirana i sl. Pod bočnim/kosim svjetlom (eng. raking light) postaje vidljiva tekstura površine: debljina namaza, izobličenja, krakelire, odizanje boje i druge vrste oštećenja.

Portret Hannah Paleske s djetetom, stanje slike prije zahvata: frontalno i bočno svjetlo. (Preuzeto sa stranice Art Conservation Services)

Danas postoje još neke tehnike koje pružaju uvid u površinsku topografiju umjetničkih djela, primjerice Reflectance Transformation Imaging (RTI).

Jedna od uobičajenih tehnika ispitivanja u restauraciji je opažanje ultraljubičaste (UV) fluorescencije. To je vidljiva svjetlost koju predmet emitira kada ga se osvjetli UV svjetlom. Stari slojevi boje i laka jako fluoresciraju pa se naknadne intervencije - preslici i retuši - obično uočavaju kao tamne mrlje. Intenzitet i boja emitiranog svjetla karakteristični su za pojedini materijal i mogu se njegovim starenjem mijenjati; UV fluorescencija tako pomaže u identifikaciji materijala od kojih je umjetnina načinjena. Primjerice, lakovi od prirodnih smola (damar, mastiks) imaju mliječno-žutu fluorescenciju, šelak fluorescira narančasto, a pigment cinkova bijela žuto.

Bogorodica s Djetetom iz 16. stoljeća: UV fluorescencija otkriva tragove ranije restauracije. (Preuzeto sa stranice Pigments through the Ages)

UV zrake prodiru samo kroz sloj laka pa restauratori za ispitivanje slojeva koji se nalaze ispod sloja boje koriste druge dijelove spektra elektromagnetskog zračenja. Infracrveno (IC) zračenje može učiniti slojeve boje prozirnima, jer pokrivnost pigmenata ovisi o valnoj duljini svjetlosti. Infracrvena reflektografija je tehnika koja se najčešće koristi za otkrivanje podcrteža. Najbolji rezultati postižu se na slikama kod kojih je podcrtež izveden crnom bojom na bijeloj preparaciji, a takva je većina renesansnih slika. Crna boja kojom je skica izvedena apsorbira IC zračenje, dok ga bijela preparacija reflektira.

Detalj flamanskog portreta iz 16. stoljeća: IC slika otkriva podcrtež ispod slojeva boje. (Preuzeto iz: Webber, Sandra L. "Technical Imaging of Paintings" ,Technical Bulletin, Williamstown Art Conservation Center)

Konačno, rendgenske ili X-zrake otkrivaju što se nalazi ispod površine slike: elemente od kojih je sastavljen drveni nositelj, šavove i zakrpe na platnu, oštećenja slikanog sloja, čak i sliku ispod slike! Propusnost X-zraka ovisi o sastavu materijala: što je viši atomski broj tvari i deblji sloj kroz koji zrake prolaze, to će tvar jače apsorbirati X-zrake. Na slikama je debljina sloja boje uglavnom jednolika, a omjer pigmenata i veziva konstantan pa rendgenska radiografija uspješno otkriva raspored pigmenata koji sadrže elemente višeg atomskog broja. Takva je, primjerice, olovna bijela, ali i drugi pigmenti koji sadrže teške metale. Iz ovoga je vidljivo da i radiografija X-zrakama može pomoći u identifikaciji materijala, ali je nužno poznavanje njihovog kemijskog sastava.

Rafaelov portret pape Julija II (1511. g.): rendgenska radiografija otkriva da je pozadina doživjela preinake - najprije je bila ukrašena heraldičkim simbolima, ali ju je slikar premazao zelenom bojom. (Preuzeto sa stranice Nacionalne galerije u Londonu)

Na web stranici Pigments through the Ages naći ćete nekoliko primjera primjene ovih tehnika u istraživanju umjetnina. U restauraciji se koriste i druge tehnike ispitivanja. Neke od njih zahtijevaju uzimanje uzoraka pa kažemo da su destruktivne. Uzorci slikanog sloja promatraju se pod mikroskopom kako bi se utvrdio broj i raspored slojeva. Sastav slojeva analizira se mikrokemijski i uz pomoć sofisticiranih instrumenata.

Za kraj, pogledajte video o tehnikama korištenim u ispitivanju autentičnosti drvene vitrine iz 16. stoljeća iz zbirke Gettyjevog muzeja u Los Angelesu. Dugo se sumnjalo da je riječ o krivotvorini iz 19. stoljeća, ali je znanstvenim i vizualnim analizama te istraživanjem arhiva utvrđeno da je predmet doista nastao u renesansnom periodu.