Prije nekoliko tjedana u Splitu je održana 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. O tome je događaju bilo riječi u posljednja dva posta (ovdje i ovdje). Konferencija je donijela nekoliko novosti, od pokretanja službene web stranice do tematskog okruglog stola. Jedan od najznačajnijih noviteta svakako je uvođenje nagrade "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje, najbolju Power Point prezentaciju i najbolji poster. Iako naziv nagrade zaslužuje poduže obrazloženje, važno je upamtiti da je Zvonimir Wyroubal (1900.-1990.) čovjek uz kojega se vezuju počeci restauratorske službe u Hrvatskoj.
Meni je pripala čast da najavim nagradu "Zvonimir Wyroubal"
Plaketu je dizajnirao Vedran Perkov, a izradila tvrtka Salona Var d.o.o.
O dobitnicima nagrade odlučivala je publika. Prije početka svake sesije, sudionici su dobili anketni listić na kojemu su, ocjenama od 1 do 5, vrednovali kvalitetu i sadržaj usmenih izlaganja i Power Point prezentacija. Postupak glasovanja za postere bio je nešto jednostavniji; sudionicima su bili ponuđeni papirići na kojima su trebali zaokružiti redni broj najboljeg postera. Za izradu anketnih listića i prebrojavanje glasova bile su zadužene Nives Mijić, Tina Tomšič i Ana Šapina, članice organizacijskog odbora. Oko prebrojavanja glasova pomagala im je Ivana Vukadin.
Dodjela nagrada za mene je bila najbolji dio konferencije; studenti su navijali jedni za druge i pljeskom pozdravljali nagrađene kolege. Nagrada "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje pripala je Martini Tekavec s Akademije za likovnu umjetnosti i oblikovanje u Ljubljani. Nagrada za najbolju Power Point prezentaciju dodijeljena je Eleni Jurić, mladoj konzervatorici-restauratorici koja je diplomu stekla na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Nagradu za najbolji poster odnijela je Nataša Treursić s Odjela za umjetnosti i restauraciju Dubrovačkog sveučilišta.
Elena, ti si držala predavanje o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu koji je bio tema tvoga diplomskoga rada. O čemu se točno radi?
Elena Jurić
Ove je godine prvi put organizirana izložba postera na kojoj si i ti, Nataša, sudjelovala.
Nataša: Da, predstavila sam poster o dijagnostičkim istraživanjima i konzervatorsko-restauratorskim radovima na globusu s prikazom Zemlje iz 19. stoljeća, koji je u vlasništvu Pomorskog muzeja u Dubrovniku. U suradnji s Laboratorijem za molekulsku spektroskopiju Instituta Ruđer Bošković i Franom Mihanovićem sa Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Splitskog sveučilišta, na tom su predmetu provedene dijagnostičke analize: kompjuterizirana tomografija, infracrvena spektroskopija s Fourierovom transformacijom i UV fluorescencija. Cilj je bio upoznati materijale od kojih je predmet načinjen te definirati promjene koje su se s vremenom dogodile. Na posteru sam također prikazala konzervatorsko-restauratorske radove koji su izvedeni na kugli globusa. Ti su radovi obavljeni pod mentorstvom Samira Serhatlića na Odsjeku za papir Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Dubrovniku.
Nataša Treursić
Koliko ste se dugo pripremale za konferenciju?
Dobile ste plaketu "Zvonimir Wyroubal" i poklon-paket tvrtke Crescat d.o.o. Hoće li vam pokloni biti od koristi?
Nataša: Osvojeni "kipić", naravno, ide na policu. Poklon-paket je odličan i bit će mi od velike koristi. Moram izdvojiti knjigu Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru, koja se meni pokazala vrlo korisnom, jer sam se opredijelila za konzervaciju-restauraciju papira.
Tvrtka Crescat d.o.o. osigurala je vrijedne poklone za nagrađene studente: arhivske kutije za čuvanje fotografija, plastične uložnice za fotografije i knjigu Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru
Smatrate li da je nagrađivanje studenata poticajno?
Elena: Nagrada je uvijek poticajna. Smatram da je Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije ovom nagradom dobila na težini, jer će se studenti ubuduće više truditi oko pripreme predavanja i izrade postera.
Nataša: Slažem se s Elenom; nagrada potiče studente da u što većem broju sudjeluju na konferenciji te da se što bolje za nju pripreme. Osim toga, struka se ovim putem približava široj javnosti, što je danas jako važno jer, nažalost, mnogi uopće nisu upućeni u naš posao, koji je veoma bitan.
Pored Eleninog, na konferenciji smo čuli još trinaest predavanja. Koje vam je bilo najzanimljivije?
Nataša: Svi su predavači bili izvrsni, a predavanja vrlo interesantna. Osobito mi se svidjelo predavanje naslovljeno "Istraživanje i restauriranje ulomka oslikanog kožnog antependija s poluotoka Pelješca" koje je održala moja kolegica Ana Ćorak, jer je ta tema mojoj struci najbliža, a time i veoma zanimljiva. Naravno, Elena nas je sve oborila s nogu sa svojom Power Point prezentacijom.
Elena: Ha, ha, hvala! Od konferencije je prošlo nekoliko tjedana, a meni su dva predavanja nekako "najsvježija", ono o suradnji zagrebačke Akademije s Dijecezanskim muzejom, koje je održala Ines Palčić, i predavanje o grafitima koje je održala Tea Trumbić, još jedna zagrebačka studentica. Mislim da su mi se ta dva predavanja usjekla u pamćenje jer su bila zanimljiva, a i zato što su teme obrađene jednostavno, a opet detaljno.
Ovogodišnja konferencija donijela je nekoliko novosti: izložbu postera, tematski okrugli stol... Što vam se najviše svidjelo? Imate li kakav savjet za organizatore?
Nataša: Iako je bilo puno zanimljivih tema i prezentacija, najviše mi se svidio okrugli stol "Restauratori: Što nakon diplome". Ja sam trenutno apsolventica pa mi je ta rasprava pomogla da vidim što mi je činiti nakon završetka studiranja. Organizacija konferencije bila je sjajna pa ovim putem želim pohvaliti organizatore. Nadam se da će atmosfera i gostoljubivost i na idućoj, Desetoj međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije, biti na ovakvom nivou.
Elena: Konferencija je bila odlična. Organizatori su napravili odličan posao. Jedino mi je žao što se kolege iz Zagreba i Dubrovnika nisu zadržali na domjenku koji je organiziran na Umjetničkoj akademiji nakon obilaska restauratorskih radionica... Nadali smo se ugodnom poslijepodnevnom druženju, a na kraju smo ostali samo mi Splićani.
No, prilike za druženje bilo je u pauzama između predavanja. Jeste li upoznale kolege s drugih studija, razmijenile s njima iskustva, možda dogovorile suradnju?
Nataša: Drago mi je da sam na konferenciji vidjela neke ljude s kojima se odavno nisam srela, pa smo sada razmijenili iskustva. Steći nova poznanstva mi je jako važno, osobito u Splitu, mom rodnom gradu. Budući da sam studirala u Dubrovniku, nisam imala priliku upoznati splitske konzervatore i restauratore. Drago mi je da sam nakon konferencije dobila poziv za sudjelovanje u projektu inventarizacije jedne crkve pored Vrgorca. Svako novo poznanstvo je bitno, osobito u našoj struci, jer razmjena iskustava umanjuje rizike u poslu i proširuje vidike.