Dva sveučilišta i dvije struke na istom poslu

"Dva sveučilišta i dvije struke na istom poslu" naziv je moga članka objavljenog u prosinačkom broju Universitasa. Članak je posvećen radionici o identifikaciji drva koju su sredinom studenoga u Splitu organizirali izv. prof. art. Lara Aranza (Umjetnička akademija u Splitu, Odsjek za konzervaciju-restauraciju) i doc. dr. sc. Bogoslav Šefc (Šumarski fakultet u Zagrebu, Zavod za znanost o drvu). Program radionice dostupan je ovdje.

"Dva sveučilišta i dvije struke na istom poslu", članak objavljen u 85. broju Universitasa 

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Dva sveučilišta i dvije struke na istom poslu 

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : hrvatskim sveučilišnim novinama, god. VIII., br. 85, 5. prosinca 2016., str. 6

Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu održana je teorijsko-praktična radionica o identifikaciji drva koju su vodili nastavnici Šumarskoga fakulteta u Zagrebu  



Od 14. do 16. studenoga 2016. na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu održana je radionica o identifikaciji drva po karakteristikama poprečnoga presjeka koju su vodili prof. Jelena Trajković, prof. Bogoslav Šefc i prof. Iva Ištok sa Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Radionica je bila namijenjena konzervatorima-restauratorima čija su uža specijalnost polikromirane drvene skulpture i slike na drvu. Organizatori radionice, Lara Aranza s Umjetničke akademije i prof. Šefc sa Šumarskoga fakulteta, planiraju nastavak suradnje i na drugim projektima.

Doc. dr. sc. Bogoslav Šefc i izv. prof. art. Lara Aranza, organizatori radionice "Identifikacija vrste drva po karakteristikama poprečnoga presjeka"

Uzorci drva uzeti s umjetnina koje se restauriraju na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije povremeno se šalju na analizu na Zavod za znanost o drvu Šumarskoga fakulteta. Inicijativa za čvršće povezivanje dviju visokoobrazovnih ustanova potekla je od Lare Aranze, voditeljice radionice za konzerviranje-restauriranje polikromiranog drva. Aranza je kolegama sa Šumarskog fakulteta predložila komentorstvo na diplomskome radu njezine studentice koja je obrađivala temu mikroskopske identifikacije drva. Plod te suradnje je ksiloteka Odsjeka za konzervaciju-restauraciju u kojoj je (zasad) zastupljeno četrdesetak vrsta drva, i to onih koje konzervatori-restauratori najčešće susreću na umjetničkim djelima.

Na obrani spomenutog diplomskoga rada rodila se ideja o organiziranju radionice kroz koju bi polaznici – konzervatori-restauratori – naučili kako razlikovati pojedine vrste drva na temelju makroskopskih značajki njihove strukture. Trodnevna radionica “Identifikacija drva po karakteristikama poprečnoga presjeka” započela je s izuzetno dobro posjećenim javnim predavanjem prof. Jelene Trajković. Broj polaznika praktičnoga dijela radionice bio je ograničen na petnaest. Prilikom odabira polaznika, Lara Aranza, glavna organizatorica, prednost je dala studentima konzervacije-restauracije i bivšim studentima Odsjeka koji danas rade u privatnoj praksi.

Uzorci različitih vrsta drva

  

Polaznici radionice učili su kako identificirati drvo po karakteristikama poprečnoga presjeka

  

Za identifikaciju drva potrebno je povećalo

Lana Kekez, jedna od polaznica radionice, ističe da su edukativni programi Odsjeka za konzervaciju-restauraciju za većinu konzervatora-restauratora – privatnika jedina prilika za stručno usavršavanje nakon diplome. Ona je svoju diplomu stekla na Umjetničkoj akademiji, a danas, uz rad u privatnoj praksi, kao vanjski suradnik predaje na studiju konzervacije-restauracije. “Radionice koje organizira specijalističko usmjerenje za konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva u značajnoj mjeri podižu kvalitetu struke, jer znanje ravnomjerno dispergiraju među studentima, kolegama iz različitih institucija i onima u privatnoj praksi”, objašnjava.

Kekez je zajedno s Jurom Matijevićem i Sagitom Mirjam Sunarom s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju do sada organizirala niz stručnih radionica koje su vodili renomirani inozemni stručnjaci.

Prilikom odabira polaznika radionica uvijek se vodi računa o tome da budu zastupljeni predstavnici drugih studija konzervacije-restauracije, muzejski restauratori i djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ) iz različitih dijelova Hrvatske. Na popisu polaznika radionice o identifikaciji drva tako se našla i Nađa Lučić iz dubrovačkog odjela HRZ-a. “Radionica je bila prilika da se pod vodstvom stručnjaka dublje zaviri u građu drva, što je preduvjet za razumijevanje materijala, ali i problema na umjetninama s kojima se svakodnevno susrećemo”, ističe Lučić, koja će novostečeno znanje podijeliti i sa studentima dubrovačkog studija konzervacije-restauracije, na kojemu predaje kao vanjska suradnica.

"Radionice koje se redovito organiziraju na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu korisne su studentima, svima koji sa studentima rade i općenito konzervatorima-restauratorima koji su već u praksi", kaže Nađa Lučić iz dubrovačkog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda

Restaurirana skulptura Josipa Diminića Objekt II

PIŠU Ivana Miletić Čakširan (Konzervatorski odjel u Sisku) i Sagita Mirjam Sunara (Umjetnička akademija u Splitu)

U subotu 25. listopada 2014. godine u sisačkome naselju Caprag predstavljena je restaurirana skulptura akademskog umjetnika Josipa Diminića Objekt II, prva stručno obnovljena skulptura iz Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Radovi na skulpturi bili su povjereni stručnome timu Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, a izvedeni su u sklopu 3. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Radionica je trajala od 25. rujna do 6. listopada 2014. godine.

Za potrebe konzervatorsko-restauratorskih radova, Diminićeva je skulptura bila demontirana i prenesena u tvornicu Metaling. Uprava tvornice restauratorima je omogućila besplatno korištenje jedne od tvorničkih hala. Skulptura je vraćena u park nekoliko dana prije svečanog predstavljanja. Radovi su se izvodili uz stručni nadzor Konzervatorskog odjela u Sisku. Provedbu projekta, čiji je nositelj bila Gradska galerija Striegl, financiralo je Ministarstvo kulture.

Skulptura Josipa Diminića Objekt II: stanje prije i poslije konzervatorsko-restauratorskog zahvata 

Predstavljanju restaurirane skulpture nazočili su stručnjaci Gettyjeva instituta za konzerviranje-restauriranje iz Los Angelesa (The Getty Conservation Institute, L.A.): dr. sc. Tom Learner, voditelj znanstvenih istraživanja, i dr. sc. Rachel Rivenc, voditeljica projekta Outdoor Painted Surfaces. Njima je to bio prvi posjet Hrvatskoj, a u Sisak su doputovali na poziv docentice Sagite Mirjam Sunare s Umjetničke akademije u Splitu. Tijekom trodnevnoga posjeta dogovorena je suradnja na projektu restauriranja, zaštite i prezentacije skulptura iz Parka.

Svečanost u Parku skulptura svojom su nazočnošću uveličali predstavnici Grada Siska, Sisačko-moslavačke županije i Ministarstva kulture: Marko Krička, zamjenik gradonačelnice, Goran Grgurač, pročelnik gradskog Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, sport, branitelje i civilno društvo, Ivan Lovreković, pročelnik županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport te Goran Blagus, predstavnik Ministarstva kulture.

Svečanost predstavljanja moderirao je Zoran Burojević, ravnatelj Gradske galerije Striegl (foto: Natalija Dolić)

  

Voditeljica programa, Sagita Mirjam Sunara, održala je kratko izlaganje o konzervatorsko-restauratorskim radovima na skulpturi (foto: Natalija Dolić)

  

Skulptura je bila jako oštećena pa su radovi bili vrlo složeni (na slici: detalj zatečenog stanja) 

Kolonija likovnih umjetnika "Željezara Sisak"

Diminićev Objekt II jedna je od dvije skulpture što ih je taj umjetnik izradio 1979. godine u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Kolonija je započela s radom 1971. godine i u kontinuitetu se održavala sve do 1990. godine. Bila je to jedna od najkvalitetnijih likovnih manifestacija na prostoru Hrvatske, a okupljala je akademske umjetnike iz cijele bivše države.

Između 1971. i 1990. godine u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" sudjelovalo je 185 umjetnika. Slikari, kipari, grafičari i fotografi radili su u okviru Željezare, ali i u ambijentu Staroga grada, na sisačkim ulicama i u ateljeima. Umjetnici su realizirali preko sedam stotina radova koji su postali dijelom umjetničke zbirke Željezare Sisak.

Kiparica Dora Kovačević izrađuje skulpturu Zid (foto: Branimir Karanović, 1985.; ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber)

  

Kipari – sudionici Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" radili su u tvorničkim halama, a suradnici su im bili najvještiji majstori. Kolonija je bila pokrenuta sa ciljem približavanja kulture radnicima (foto: Branimir Karanović, 1985.; ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber) 

Propašću tvornice započelo je raslojavanje zbirke: slike, skulpture, grafike i fotografije raznosile su se ili su jednostavno bačene. Danas se sačuvalo svega stotinjak umjetnina koje tek djelomično prezentiraju golemu umjetničku vrijednost zbirke i važnost koju je Kolonija imala za kulturnu povijest grada Siska.

Javne skulpture koje su nastale u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" ni danas nisu sigurne: skulpturi Ratka Petrića Čovjek-stroj (1975.) ove je godine ukradena glava. Vjerojatno je završila u starom željezu (fotografija je snimljena u rujnu prošle godine)

Sa ciljem revitalizacije i afirmacije kulturnoga fenomena Željezare Sisak i stvaranja novog sisačkog branda, Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Konzervatorski odjel u Sisku pokrenuli su 2012. godine projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak". Projekt uključuje zaštitu, očuvanje i adaptaciju kulturne baštine, razvoj kulturne politike Siska i drugih grana kulture i umjetnosti u gradu, povezivanje s međunarodnim institucijama, suradnju i uključivanje lokalne zajednice u ekonomski isplative akcije vezane uz industrijsku baštinu i prateće kulturne pojave. Projekt se provodi kroz nekoliko različitih aktivnosti: konzervatorsko-restauratorske radove na skulpturama iz Parka, javna predavanja, predstave, izložbe itd.

Park skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak"

Skulpture na otvorenom koje su izradili umjetnici – sudionici Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" sastavni su dio ne samo radničkog stambenog naselja Caprag i njegove parkovne arhitekture, nego i industrijskog krajolika grada Siska. Svojom urbanističkom kompozicijom i strukturom, Park skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" čini važan i reprezentativan segment društveno-povijesne i kulturne baštine Siska.

Park je 2012. godine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske; time je ostvaren prvi cilj projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak". Osim pravne zaštite skulptura, program očuvanja Parka uključuje dokumentiranje zatečenog stanja skulptura, izradu liste prvenstava za konzervatorsko-restauratorske zahvate i referentne metodologije za njihovu obnovu, izradu projektne dokumentacije uređenja Parka terestauriranje i primjerenu prezentaciju skulptura. Tu je i uključivanje lokalne zajednice u (o)čuvanje skulptura, podizanje svijesti o vrijednosti industrijske baštine i suvremene umjetnosti, organiziranje stručnih radionica, okruglih stolova i znanstvenih skupova te prezentacija radova kroz javna predavanja, publikacije, web-stranice i dr.

Konzervatorsko-restauratorske radionice

Jedan od prvih koraka bila je uspostava suradnje s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, čijim je stručnjacima povjerena izrada smjernica za održavanje skulptura i osmišljavanje metodologije njihova konzerviranja i restauriranja. Suradnja s Umjetničkom akademijom u Splitu dogovorena je do 2016. godine, a provodi se kroz seriju radionica namijenjenih studentima konzervacije-restauracije.

U sklopu prve radionice, koja je organizirana 2012. godine, dokumentirano je zatečeno stanje skulptura iz Parka i istražena građa o povijesti Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Posao dokumentiranja nastavljen je i 2013. godine. Usporedo s tim provedene su osnovne mjere preventivne konzervacije (površinsko čišćenje skulptura, uređenje okoliša). Obavljeno je i ispitivanje površinskih premaza na obojenim skulpturama. Online dnevnik rada prvih dviju radionica objavljen je na blogu "Stažiranje među umjetninama".

Kako je rečeno na početku teksta, 3. konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" održavala se od 25. rujna do 6. listopada ove godine. Tijekom deset radnih dana izveden je složen konzervatorsko-restauratorski zahvat na teško oštećenoj skulpturi Objekt II, djelu akademskog umjetnika Josipa Diminića. Radovima je prethodilo opsežno arhivsko istraživanje. Obavljeni su intervjui s umjetnikom i dvojicom radnika koji su prije 35 godina sudjelovali u izradi skulpture. Provedene su kemijske analize i uspostavljena suradnja s proizvođačima industrijskih boja.

Program je vodila docentica Sagita Mirjam Sunara, a stručni suradnici na projektu bili su restauratori za metal mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i Neven Peko. U radionici je sudjelovalo četvero studenata konzervacije-restauracije: Nives Mijić, Josip Nižetić, Tina Tomšič i Nađa Šperac. Radove je pratila mr. art. Mirta Pavić iz Muzeja suvremene umjetnosti.  

Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara, Nives Mijić, Tina Tomšič i Josip Nižetić ispred restaurirane skulpture Josipa Diminića Objekt II

Prag u listopadu

Krajem listopada održala sam radionicu o intervjuiranju umjetnika na Odsjeku za fotografiju Filmske i TV škole Akademije primijenjenih umjetnosti u Pragu (Film and TV School of the Academy of Performing Arts, FAMU). Radionica je bila namijenjena studentima poslijediplomskog studija konzervacije-restauracije fotografije.

Filmska i TV škola (FAMU) dio je praške Akademije primijenjenih umjetnosti (Akademie múzických umění v Praze, AMU)  

Na FAMU su me pozvali dr. sc. Libor Jůn i njegova supruga, dr. sc. Adéla Jůnová Macková. Libor vodi restauratorsku radionicu Odsjeka za fotografiju; vrijedno je spomenuti da je to prva sveučilišna restauratorska radionica za fotografsku građu u Češkoj. Libor usto radi kao kustos fotografskih zbirki u arhivu Narodnog muzeja. Završio je dva studija: prvo povijest, a onda filmsku teoriju i multimedijske produkcije. Adélin je životopis podjednako zanimljiv. Nekoliko je godina studirala egiptologiju; odustala je, kaže, jer je jezici nisu previše privlačili, a na fakultetu je morala učiti staroegipatski, novoegipatski, koptski i arapski. (Mislim da je spomenula još neke jezike, ali sam zaboravila koje.) Iako je na kraju diplomirala modernu ekonomsku povijest, i dalje se bavi Orijentom; istražuje političke i ekonomske aktivnosti Čehoslovačke u tom dijelu svijeta u razdoblju između dva svjetska rata.

Zanima je i povijest putovanja. Pričala mi je, primjerice, o jednom međunarodnom natječaju iz dvadesetih godina prošlog stoljeća koji je ljude pozivao da pješke obiđu zemaljsku kuglu.(!) Iz Čehoslovačke se na putovanje otisnulo četvero avanturista; jedna od njih bila je žena. Zvala se Otýlie Malý-Tatranský, a Adéla je spletom okolnosti uspjela doći do njenog dnevnika. Kad su me Adéla i Libor pozvali k sebi na večeru, kao najveću dragocjenost pokazali su mi džezvu iz Otýlijine osobne ostavštine. Razumjela sam njihovo oduševljenje; ta nema svatko doma džezvu koja je proputovala pola svijeta!

Radionica "The Artist Interview"

Radionica koju sam održala na FAMU-u trajala je jedan dan, a uključivala je teorijski i praktični dio. U sklopu teorijskog dijela imala sam tri predavanja: prvo je bilo o povijesti prikupljanja podataka od umjetnika i strukturi intervjua s umjetnicima (eng. artist interview), u drugom sam prezentirala rezultate intervjua s autorima skulptura iz sisačkoga Parka skulptura, a treće je bilo posvećeno mom projektu "Umjetnik u učionici" u sklopu kojega studenti prve godine konzervacije-restauracije intervjuiraju splitske suvremene umjetnike.

U praktičnom dijelu radionice intervjuirali smo češkog kipara i slikara Zdeněka Maninu. Prvotna je ideja bila da ja obavim intervju, no budući da g. Manina ne govori engleski, dogovorili smo se da će to odraditi studenti. Da im malo olakšam posao, zamolila sam g. Maninu da im se prije intervjua predstavi.

Umjetnik Zdeněk Manina pokazuje rad Ne mogu se niti nadati smrti iz 1996. godine

  

Skulpture koje čine taj rad čuva u svom ateljeu 

  

Slikarski atelje g. Manine nalazi se u potkrovlju njegove kućice u Kladnom; u prizemlju je radionica za keramiku  

  

Kalendar sa slikom g. Manine (snimljen je pred vratima svog ateljea)
  

Ja sam dan ranije posjetila njegov atelje u Kladnom, gradiću koji se nalazi tridesetak kilometara sjeverozapadno od Praga. Atelje se nalazi u maloj jednokatnici na ivici grada. Možda zbog tmurnog vremena, a možda zbog ugaslih dimnjaka obližnje željezare (Kladno je bilo kolijevka teške industrije u ovoj regiji), sve je podsjećalo na prošlost.

Kladno, rubni dio grada


Prag u društvu pjesnika 

Prag sam prvi put posjetila 2010. godine na studijskom putovanju koje je organizirala Katedra za zaštitu spomenika Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tada smo obišli najvažnije znamenitosti: Hradčane, Starogradski trg, Karlov most... (O tome sam pisala ovdje i ovdje.)

Hotel u kojemu sam sada bila smještena udaljen je nekoliko minuta hoda od Karlovog mosta; idealno polazište za razgledavanje! Ipak, grad nisam istraživala sama: vodič mi je bio moj prijatelj Adin Ljuca. Adin je pisac, pjesnik i bibliotekar. Dugo je godina radio u Slavenskoj knjižnici, a danas vodi povijesni fond Nacionalne tehničke knjižnice.



Stari grad, pogled s rijeke 


Pokazao mi je svoje omiljene kutke u Pragu: zavirili smo u veliku čitaonicu Nacionalne knjižnice, lutali unutrašnjim dvorištima Klementinuma, istraživali labirint sporednih uličica oko Starogradskog trga...

  

Prvu smo večer na tramvajskoj stanici pored mog hotela susreli g. Vladu Milinuća, (ko)autora "kuće koja pleše"
  

Pražský orloj  

U središnjem atriju palače Lucerna izložen je Konj Davida Černýja

  

Adin mi je skrenuo pažnju na to da je Lucernu projektirao arhitekt i građevinar Václav Havel, otac čuvenog češkog predsjednika   

Adin mi je pokazao i kućicu koju su on i njegova supruga Fatima kupili prošle godine. Fatima i Adin žive u četvrti Žižkov, a njihova se vikendica, kako je od milja zovu, nalazi u vrtnoj koloniji Balkan (zahrádkářská osada na Balkáně). To je tek jedna od brojnih vrtnih kolonija u Pragu, no, ako sam dobro upamtila, spada među najveće. Zemljište na kojemu se nalazi pripada Gradu, ali kućice su privatno vlasništvo. Neke su parcele toliko male da su vlasnici na njima podignuli samo šupu za alat. Na drugim, većim parcelama, kućice su prilično velike i sa svih strana okružene vrtovima.

Kolonija je opasana metalnom žicom i ima nekoliko ulaza; svaki vlasnik ima svoj ključ  

  

  

  

U Fatiminom vrtu još rastu jagode!   
  

Posjetila sam i njihov stančić. Kroz veliki prozor u dnevnoj sobi dopire buka sa ceste. Posvuda se nalaze knjige. Kad ne piše priče i poeziju, Adin istražuje povijesne veze između Čeha i jugoistočne Europe. Jednom bi mogao napisati knjigu o povijesti češkog turizma na našoj obali. Pokazao mi je album sa starim razglednicama koji su neki davni češki turisti slali u svoju domovinu. Na jednoj od njih prikazana je osnovna škola u Trogiru. U gornjem dijelu piše: "Trogir: Jubilarna Pučka Skola 1848 - 1908 (sagragjena 1909 - 1919)". To je moja škola. Ispred pročelja, pod prozorima učionica u kojima sam pratila nastavu iz Tehničkog i Likovnog, još nema vrta s jukom i grmovima tise. Nema ni štekata na školskom dvorištu.

Fatimin i Adinov stan prepun je knjiga (nadam se da mi neće zamjeriti što sam objavila ovu fotografiju :)
  

Album sa starim razglednicama 
  

...u kojemu sam pronašla razglednicu moje osnovne škole!  
  

Pozdrav... iz Praga!

Liječnik umjetnina

U 41. broju Universitasa objavljen je članak "Liječnik umjetnina" u kojemu sam dala osvrt na radionicu prof. Richarda Wolbersa New Methods of Cleaning Painted Surfaces. Radionicu smo organizirali Jurica Matijević, Lana Kekez i ja. Na internetskoj stranici udruge IIC - Hrvatska grupa, pak, objavljen je osvrt na radionicu iz pera mog kolege (i bivšeg studenta) Tomislava Grzunova. Tekst možete pročitati ovdje.

"Liječnik umjetnina", članak objavljen u 41. broju Universitasa

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Liječnik umjetnina 

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 41, 15. travnja 2013., str. 12

U organizaciji Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije, u Splitu je krajem ožujka održana petodnevna radionica o čišćenju oslikanih površina koju je vodio prof. Richard Wolbers sa Sveučilišta u Delawareu

Kažu da se u restauraciji vrijeme mjeri prije i poslije Richarda Wolbersa. A Richard Wolbers je došao u Split. Njegova radionica o novim metodama čišćenja oslikanih površina (New Methods of Cleaning Painted Surfaces), održana od 25. do 29. ožujka u splitskoj Galeriji umjetnina, okupila je četrdeset restauratora iz Hrvatske i Slovenije, uglavnom stručnjaka za konzervaciju-restauraciju slika i skulptura. Događaj su organizirali Sagita Mirjam Sunara, Jurica Matijević i Lana Kekez s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akadademije, uz financijsku podršku zaklade The International Trust for Croatian Monuments, Sveučilišta u Splitu, Umjetničke akademije i Akademijinog Studentskog zbora. Galerija umjetnina u Splitu, pak, osigurala je prostor za održavanje radionice. 

Revolucija u restauraciji

Vodeći svjetski stručnjak za čišćenje oslikanih površina, profesor Richard Wolbers sa Sveučilišta u Delawareu (SAD), u svijet restauracije ušao je osamdesetih godina prošlog stoljeća nakon završenog magistarskog umjetničkog studija slikarstva i magistarskog znanstvenog studija konzervacije-restauracije. Prije toga je stekao diplomu iz biokemije i bavio se medicinskim istraživanjima. Znanje biokemije i medicine uspješno je prenio u polje konzervacije-restauracije, unijevši revoluciju u način na koji se s oslikanih površina odstranjuju prljavština, stari lakovi i retuši. Revolucionarizirao je i način na koji se u uzorcima slikanog sloja određuje vezivo, primijenivši histološke tehnike bojenja preparata. Danas je veliki zagovornik "zelene" restauracije, tj. metoda i materijala koji ne štete zdravlju restauratora i koji su biološki razgradljivi.

Svoje inovativne metode Wolbers predstavlja kroz stručne radionice. Do sada ih je održao više od stotinu, u dvadesetak zemalja. Hrvatsku je prvi put posjetio 2011. godine, kada je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu održao radionicu o čišćenju slika. Radionica je izazvala golemo zanimanje: svega nekoliko sati od objave poziva za sudjelovanje, sva su mjesta bila popunjena. Bilo je jasno da postoji potreba za organiziranjem još jedne radionice, a Wolbers je izrazio želju da to bude u Splitu budući da je već neko vrijeme bio u kontaktu sa Sagitom Mirjam Sunarom s Umjetničke akademije.

Profesor Wolbers demonstrira svoje inovativne metode čišćenja 

Pravi učitelj uči kako tražiti vlastita rješenja

Broj mjesta na splitskoj radionici bio je ograničen pa je jutarnja predavanja pratilo četrdeset sudionika, a popodnevni praktični dio njih dvadeset. Teorijski dio radionice obuhvatio je predavanja vezana uz upotrebu vodenih otopina, mikroemulzija, gelova na bazi otapala i enzima. Sudionici su imali priliku čuti zanimljivo predavanje o očuvanju murala u Philadelphiji te o izazovima čišćenja slika rađenih akrilnim bojama, što je tema Wolbersova doktorskog istraživanja. Mikrofotografije prvih uzoraka obojenih reagensima za dokazivanje veziva bile su prava poslastica za splitsku publiku.

U sklopu praktičnog dijela radionice polaznici su mogli iskušati Wolbersove metode čišćenja na umjetninama iz svojih radionica. Našlo se tu svega, od ulomaka rimskih fresaka do ostataka oslikane gotičke tavanice i višestruko preslikanog baroknog tabernakula. "Smatram da cilj radionice nije bio prepisati recepte profesora Wolbersa i napraviti zalihu sredstava za čišćenje, već se upoznati s njegovim načinom razmišljanja i rješavanja problema," objašnjava Tomislav Grzunov iz Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Zadru, koji je diplomu konzervatora-restauratora stekao na splitskoj Umjetničkoj akademiji. "Profesor Wolbers nam je pokazao kako tražiti vlastita rješenja. Prednost njegovih metoda je upravo u tome što nude više putova do konačnog cilja. One, istina, iziskuju puno pažnje, strpljenja i znanja kako bi ih se pravilo upotrijebilo, ali u konačnici mogu dati odlične rezultate."





Otvaranje radionice 

Uvaženog gosta i sudionike radionice pozdravili su Josip Botteri, ravnatelj Galerije umjetnina, i dr. sc. Branko Matulić, dekan Umjetničke akademije. Botteri je istaknuo da naše kulturno blago neprestano traži stručnu pažnju, proučavanje i obazrivo konzerviranje i restauriranje, zahvalivši profesoru Wolbersu što je u svom pretrpanom kalendaru našao mjesta za radni susret s hrvatskim restauratorima.

Iskustva sudionika 

Lana Kekez je prije dvije godine sudjelovala u Wolbersovoj zagrebačkoj radionici, a sada se našla u ulozi organizatora. "Provoditi vrijeme s profesorom Wolbersom, učiti od njega, biti u prilici da mu postavljaš pitanja – to je velika čast za svakog restauratora. Ne samo to; susret s njim me uvijek podsjeti zašto sam od svih profesija odabrala baš ovu."

Lana Kekez, Richard Wolbers, Sagita Mirjam Sunara i Jurica Matijević  

Film i televizija kao čuvari memorije i dio kulturne baštine

Članak "Film i televizija kao čuvari memorije i dio kulturne baštine" objavljen je u posljednjem broju lista Universitas. Tema članka je radionica o zaštiti i restauraciji audiovizualne baštine koja je početkom ožujka održana u Zagrebu. Radionicu je organiziralo Društvo za zaštitu i razvoj baštine. Video zapis predavanja nedavno je objavljen na You Tubeu. Sažetke predavanja možete pročitati na blogu Conservation Students' Investigation (prvi i drugi dio).

Članak objavljen u Universitasu

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Film i televizija kao čuvari memorije i dio kulturne baštine 

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 40, 11. ožujka 2013., str. 6

Početkom ožujka u Zagrebu je održana radionica o zaštiti i restauraciji audiovizualne baštine na kojoj se govorilo o potrebi očuvanja filmske i televizijske građe kao vrijednih dokumenata vremena i čuvara nacionalne memorije

Jednodnevna radionica o zaštiti i restauraciji audiovizualne baštine koja je početkom ožujka održana u Zagrebu okupila je širok spektar stručnjaka iz arhivskih i muzejskih ustanova, nacionalne radiotelevizijske kuće i konzervatorskih zavoda. U radionici su sudjelovali i studenti prve godine konzervacije-restauracije Splitskoga sveučilišta. Program je uključivao predavanja, projekcije restauriranih domaćih dokumentarnih i animiranih filmova te posjet studiju koji se bavi digitalnim restauriranjem. Radionicu je organiziralo Društvo za zaštitu i razvoj baštine. 

Predavanja, projekcije, demonstracije

Na popisu predavača našla su se uvažena imena. Dr. sc. Branko Bubenik, dugogodišnji ravnatelj INDOK službe Hrvatske radiotelevizije, upozorio je na vrijednost građe koja se čuva u arhivi HRT-a i dao osnovne smjernice za zaštitu audiovizualnih dokumenata. Veliko je zanimanje pobudilo predavanje Daniela Rafaelića, povjesničara filma, koji je govorio o gotovo detektivskoj potrazi za hrvatskom filmskom građom u njemačkim arhivima. Osvrćući se na loše građevinsko stanje našeg prvog filmskog studija, osnovanog 1926. godine, Rafaelić se retorički zapitao kako se odnosimo prema svojoj baštini i vlastitom sjećanju. Kustosica Leila Topić, pak, podijelila je iskustva s radovima iz Zbirke medijskih umjetnosti Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, čije očuvanje predstavlja osobit izazov i iziskuje interdisciplinranu suradnju.

Između predavanja projicirani su kratki dokumentarci nedavno preminulog Krste Papića, doajena hrvatske kinematografije, te animirani film Bećarac Zlatka Boureka. O njihovom restauriranju govorila je Mirela Budimić iz Studija Ater, kojemu je taj posao bio povjeren. Djelatnici studija u poslijepodnevnim su satima demonstrirali postupak skeniranja filmskoga gradiva i restauriranja digitalnih zapisa.

Prizor iz restauriranog dokumentarnog filma K. Papića "Mala seoska priredba" (1972.)  

Ugrožena baština

Velik dio naše audiovizalne baštine nepovratno je izgubljen. Uzroci su brojni: prirodno propadanje ubrzano čuvanjem u neprikladnim uvjetima, tehnološka zastarjelost, nemar... Zagrebačka je radionica bila pokušaj da se podigne svijest o važnosti očuvanja AV dokumenata kao dijela kulturne baštine te dijela nacionalnog identiteta i memorije.

Javna predavanja, radionice, stručni skupovi

Nedavno sam na Facebooku napisala da tijekom dana obavim toliko različitih poslova, da se više ne mogu sjetiti što sam sve radila pa mi se čini da ništa nisam napravila. Da opravdam sebe sebi, sastavila sam kratki pregled projekata kojima sam se bavila proteklih mjesec dana. Veljača bi, zapravo, trebala biti miran mjesec (ispitni su rokovi pa nema predavanja), no ova je bila sve samo ne to.

Magistarski stručni rad Petre Perlain 

Moja studentica Petra Perlain obranila je prije nekoliko dana magistarski stručni rad naslovljen "Grafička dokumentacija dvaju oltara iz crkve Gospe od Spilice na Lopudu i istraživanje stratigrafije slikanog sloja na oltaru Smrti sv. Josipa. Ispitivanje učinkovitosti enzima kod čišćenja ukrasnog okvira iz crkve sv. Križa u Splitu". (Teško pamtljiv naslov, priznat ćete.) Kao Petrina mentorica, trebala sam pročitati i ispraviti završnu verziju rada. To nije bio nimalo lagan zadatak, budući da se radi(lo) o gotovo 150 kartica teksta, odnosno 250 stranica teksta s ilustracijama. Petra je na tome radila godinu i pol dana. Velika su joj pomoć bili komentori dr. sc. Ivica Ljubenkov, voditelj analitičkog laboratorija Odsjeka za konzervaciju-restauraciju, i dr. sc. Stjepan Orhanović, stručnjak za enzimsku katalizu, kojima i ovim putem zahvaljujem na suradnji.

Crkva gospe od Spilice na Lopudu: pogled na bočne oltare pod skelama

Prvi dio Petrinoga rada vezan je uz radionicu International Conservation Workshop Lopud (ICWL) koja se svake godine održava na Lopudu. Petra je u radionici sudjelovala 2011. godine. Njene su kolegice tada na terenu izradile skice i detaljne nacrte dvaju bočnih oltara u crkvi Gospe od Spilice, a Petrin je zadatak bio vektorizirati skenirane crteže uz pomoć programa AutoCAD. Budući da se to pokazalo izrazito složenim, u izvješću o obavljenom poslu Petra je predložila dvije metode snimanja koje konzervatorima-restauratorima mogu koristiti za izradu grafičke dokumentacije drvenih polikromiranih oltara. Osim toga, Petra je s jednog oltara uzela uzorke slikanog sloja. Jedna grupa uzoraka analizirana je na Institutu za konzervatorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu, a druga na našem odsjeku. Opis svakoga uzorka Petra je napisala na hrvatskom i engleskom jeziku, budući da će se njezin tekst priključiti ICWL-ovoj dokumentaciji. Na kraju je napravila usporedbu s rezultatima analiza obavljenih u Kölnu.

Zatečeno stanje ukrasnog okvira 2002. godine i stanje u kakvom ga je Petra zatekla 2011. godine

Drugi dio Petrinog rada znatno je složeniji, a tiče se vrijednog drvenog ukrasnog okvira iz 18. stoljeća koji je, teško oštećen i višestruko preslikan, u našu radionicu stigao 2002. godine. Trebalo je stabilizirati slikani sloj, odstraniti preslike i rekonstruirati nedostajuće dijelove. Budući da probe podljepljivanja i čišćenja nisu dale željeni rezultat, odlučeno je da se umjetnina neće dirati dok restauratori ne budu raspolagali boljim metodama. Petri je taj okvir privukao pažnju pa je odlučila ispitati učinkovitost enzima za uklanjanje preslika. Najprije je trebalo provesti opsežne laboratorijske analize kako bi se utvrdio sastav originalnih slojeva i onih koji se nalaze iznad njih. Petra je nakon toga dobila zadatak istražiti literaturu u kojoj se opisuje primjena enzima za uklanjanje nepoželjnih slojeva s oslikanih površina. Na temelju provedenih istraživanja, suzila je izbor na nekoliko enzima, pripremila enzimske gelove i iskušala njihovo djelovanje na okviru. Enzimski su gelovi uspješno odstranili nepoželjne slojeve, ostavljajući izvorni slikani sloj netaknutim. Petra je svoj rad zaokružila prikazom tehnologije izrade ukrasnog okvira, njegova oslikavanja i ukrašavanja.

Stručno je povjerenstvo jednoglasno ocijenilo njen rad ocjenom odličan. Nadam se da će dio toga istraživanja biti prezentiran na Međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije koja bi se u travnju trebala održati u Dubrovniku. 

Međunarodna konferencija "Our Modern: Re-appropriating Vulnerable 20th century Heritage" (Dubrovnik, 21. – 23. svibnja 2013.) 

Dubrovnik će u svibnju biti domaćin još jedne konferencije, "Our Modern: Re-appropriating Vulnerable 20th century Heritage". Riječ je o međunarodnoj konferenciji na kojoj se kroz tri tematske cjeline – Urbana baština i arhitektura, Likovne umjetnosti, Fotografija i audiovizualna baština – propituje koncept kulturne baštine 20. stoljeća i raspravlja o njezinu očuvanju. Nositelji projekta su Sveučilište u Dubrovniku, Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, Hrvatski državni arhiv, Tehničko sveučilište u Berlinu i Moskovski institut za arhitekturu. Rok za prijavu izlaganja bio je 1. veljače.

Znanstveni je odbor – Sandra Uskoković, Ana Šverko, Hrvoje Gržina i ja – imao dva tjedna da pročita i ocijeni sedamdesetak prijavljenih radova. Prihvaćeni su samo oni koji su zadovoljili slijedeće kriterije: sukladnost teme rada temi kongresa, sukladnost naslova rada i sažetka, cilj istraživanja i znanstveni doprinos, izvornost rada te međunarodna relevantnost. Izbor je bio težak, jer je kvaliteta radova (i predavača) bila vrlo visoka. Odabrane radove trebalo je tematski grupirati unutar svake sesije. Ana i Sandra su to učinile za prvu sesiju, Hrvoje za treću, a ja za sesiju posvećenu likovnim umjetnostima. Program konferencije bit će objavljen početkom ožujka.

Zahvalna sam Sandri što je nas je okupila oko ovog projekta i jako se veselim što ću u Dubrovniku držati predavanje o podučavanju studenata metodama prikupljanja informacija od umjetnika te o intervjuiranju umjetnika u sklopu jednog mog kolegija. Moj rad nosi naslov "Artist in the Classroom: Developing Strategies for Conservation of Tomorrow's Heritage".

Radionica prof. Richarda Wolbersa (SAD) "Nove metode čišćenja oslikanih površina" (Split, 25. – 29. ožujka 2013.) 

O radionici prof. Richarda Wolbersa koja bi se održala u Splitu razmišljam otkako sam se vratila iz SAD-a. Prošle je godine njegovo gostovanje organizirala Mirta Pavić iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Interes za zagrebačku radionicu bio je toliko velik da je svih 40 mjesta popunjeno u samo jedno jutro. (O toj sam radionic pisala ovdje.) 

Splitsku radionicu organiziramo Jurica Matijević, Lana Kekez i ja. Mirta nam je uvelike pomogla svojim savjetima. Radionica nosi naziv "New Methods of Cleaning Painted Surfaces" [Nove metode čišćenja oslikanih površina], a održat će se od 25. do 29. ožujka. Broj mjesta je ograničen (20 za cjelodnevni program; 20 za poludnevni), prijaviti se možete do 1. ožujka. Detalje potražite ovdje.

Prof. Richard Wolbers (biografija i bibliografija)

Prof. Wolbers je veliko ime u konzervaciji-restauraciji, stručnjak čije inovativne metode čišćenja oslikanih površina koriste restauratori diljem svijeta. Velika nam je čast što je pristao doći u Split.

Serija predavanja prof. Hansa Portsteffena (Njemačka) u sklopu Erasmus programa mobilnosti nastavnog osoblja (Split, 4. i 5. ožujka 2013.) 

Početkom ožujka na Odsjek za konzervaciju-restauraciju kao gostujući predavač dolazi prof. Hans Portsteffen s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu, stručnjak za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura. Tijekom dva dana, 4. i 5. ožujka, održat će seriju javnih predavanja. Govorit će o platnu kao nositelju slike, lakovima, promjenama na slikama, zapunjavanju oštećenja i rekonstruktivnim zahvatima. 

O Hansovom gostovanju pisala sam u prethodnom postu. Raspored predavanja objavljen je na internetskoj stranici Umjetničke akademije. Ova predavanja organiziram u suradnji s kolegom Juricom Matijevićem. 

Ciklus javnih predavanja Razgovori o baštini: predavanje dr. sc. Ane Šverko i Igora Belamarića o trogirskom parku Garagnin – Fanfogna (Split, 26. veljače 2013.) 

U siječnju prošle godine pokrenula sam ciklus javnih predavanja nastavnika i studenata Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. Program je obuhvatio osam predavanja, a teme su bile raznolike: od intervencija u povijesnim jezgrama do edukacije vlasnika kulturnih dobara. Cilj mi je bio upoznati stručnu i širu javnost s aktivnostima Odsjeka za konzervaciju-restauraciju, ali i potaknuti konstruktivne stručne rasprave o očuvanju kulturne baštine. Ove sam akademske godine odlučila proširiti listu predavača, odnosno uključiti i stručnjake koji ne predaju na splitskom studiju konzervacije-restauracije. Novi ciklus predavanja nazvala sam Razgovori o baštini.

Razgovore su otvorile dvije studentice, Filipa Sršen i Tina Tomšič, a tema njihovg predavanja bila je (prva) konzervatorsko-restauratorska radionica u sisačkome Parku skulptura. Ciklus se nastavlja predavanjem dr. sc. Ane Šverko (Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković) i Igora Belamarića (Parkovi i nasadi) "Povijest i budućnost trogirskog parka Garagnin – Fanfogna". Predavanje će se održati u utorak 26. veljače u velikoj dvorani Umjetničke akademije (tvrđava Gripe), s početkom u 18.30 sati. Najavu pročitajte ovdje.

Radionica o restauraciji i zaštiti audiovizualne baštine (Zagreb, 1. ožujka 2013.) 

Za nekoliko dana vodim studente prve godine u Zagreb na radionicu o restauraciji i zaštiti audiovizualne baštine koju, uz moju malu asistenciju, organizira Društvo za zaštitu i razvoj baštine predvođeno Sašom Tkalcem. Radionica će se održati u petak 1. ožujka, a program je više nego zanimljiv: ujutro su predavanja i projekcija restauriranih dokumentaraca, a popodne obilazak Studija Ater koji se bavi migracijom i restauriranjem AV građe.

Najava radionice o restauraciji i zaštiti AV baštine

Dr. sc. Branko Bubenik, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za očuvanje AV građe, govorit će o zaštiti AV dokumentacije, povjesničar filma Daniel Rafaelić o potrazi za hrvatskom filmskom baštinom u njemačkim filmskim arhivima, a kustosica Leila Topić o očuvanju radova medijskih umjetnika u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Između njihovih predavanja publika će moći vidjeti restaurirane kratke dokumentarce Krste Papića i jedan animirani film Zlatka Boureka. Stručnjaci Ater Studija govorit će o tome koji su restauratorski postupci primijenjeni na tim materijalima. 

"Ostalo" 

Bilo je tu još poslova. Bivšoj studentici Jeleni Zagori pomogla sam urediti članak za novo specijalno izdanje CeROArta, časopisa koji jednom godišnje objavljuje radove studenata završnih godina konzervacije-restauracije ili onih koji su nedavno diplomirali. Prošle je godine u njemu objavljen članak Aide Grga, još jedne moje bivše studentice. Čitati Jelenin rad bio je pravi užitak, a činjenica da sam joj jednu godinu predavala ispunjava me ponosom.

O projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak" pisala sam na jednom od tri studentska bloga koja uređujem, Stažiranje među umjetninama. Moj je zadatak stupiti u kontakt s autorima skulptura i prikupiti o njih podatke koji će nam pomoći da odredimo metodologiju konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Podatke zasad prikupljam kroz anketni listić. Želja nam je dovesti umjetnike u Sisak i intervjuirati ih pored njihovih skulptura. Neke sam uspjela kontaktirati putem e-maila, drugima sam anketne listiće poslala poštom. 

U svakoj se omotnici nalazi pismo s kratkim prikazom projekta, obrazac s pitanjima, nekoliko fotografija sadašnjeg stanja skulpture koju je umjetnik izradio te frankirana omotnica u kojoj mi treba poslati odgovore. Ovo posljednje bi trebala biti garancija da će mi odgovoriti.


Pisala sam i uređivala neke tekstove za katalog koji će Umjetnička akademija izdati povodom 15. obljetnice svoga utemeljenja; ispravljala sam i uređivala tekstove za studentske blogove; počela sam (pre)uređivati internetsku stranicu Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije koja će se, kako rekoh, za par mjeseci održati u Dubrovniku...

Sve me to odvuklo od pisanja doktorata. Da mi "doktor za umjetnine" ne bi bila jedina titula koju ću u životu steći, do kraja godine planiram reducirati broj "izvannastavnih" aktivnosti i posvetiti se Zvonimiru Wyroubalu.