Restaurirana skulptura Josipa Diminića Objekt II

PIŠU Ivana Miletić Čakširan (Konzervatorski odjel u Sisku) i Sagita Mirjam Sunara (Umjetnička akademija u Splitu)

U subotu 25. listopada 2014. godine u sisačkome naselju Caprag predstavljena je restaurirana skulptura akademskog umjetnika Josipa Diminića Objekt II, prva stručno obnovljena skulptura iz Parka skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Radovi na skulpturi bili su povjereni stručnome timu Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, a izvedeni su u sklopu 3. konzervatorsko-restauratorske radionice u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Radionica je trajala od 25. rujna do 6. listopada 2014. godine.

Za potrebe konzervatorsko-restauratorskih radova, Diminićeva je skulptura bila demontirana i prenesena u tvornicu Metaling. Uprava tvornice restauratorima je omogućila besplatno korištenje jedne od tvorničkih hala. Skulptura je vraćena u park nekoliko dana prije svečanog predstavljanja. Radovi su se izvodili uz stručni nadzor Konzervatorskog odjela u Sisku. Provedbu projekta, čiji je nositelj bila Gradska galerija Striegl, financiralo je Ministarstvo kulture.

Skulptura Josipa Diminića Objekt II: stanje prije i poslije konzervatorsko-restauratorskog zahvata 

Predstavljanju restaurirane skulpture nazočili su stručnjaci Gettyjeva instituta za konzerviranje-restauriranje iz Los Angelesa (The Getty Conservation Institute, L.A.): dr. sc. Tom Learner, voditelj znanstvenih istraživanja, i dr. sc. Rachel Rivenc, voditeljica projekta Outdoor Painted Surfaces. Njima je to bio prvi posjet Hrvatskoj, a u Sisak su doputovali na poziv docentice Sagite Mirjam Sunare s Umjetničke akademije u Splitu. Tijekom trodnevnoga posjeta dogovorena je suradnja na projektu restauriranja, zaštite i prezentacije skulptura iz Parka.

Svečanost u Parku skulptura svojom su nazočnošću uveličali predstavnici Grada Siska, Sisačko-moslavačke županije i Ministarstva kulture: Marko Krička, zamjenik gradonačelnice, Goran Grgurač, pročelnik gradskog Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, sport, branitelje i civilno društvo, Ivan Lovreković, pročelnik županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport te Goran Blagus, predstavnik Ministarstva kulture.

Svečanost predstavljanja moderirao je Zoran Burojević, ravnatelj Gradske galerije Striegl (foto: Natalija Dolić)

  

Voditeljica programa, Sagita Mirjam Sunara, održala je kratko izlaganje o konzervatorsko-restauratorskim radovima na skulpturi (foto: Natalija Dolić)

  

Skulptura je bila jako oštećena pa su radovi bili vrlo složeni (na slici: detalj zatečenog stanja) 

Kolonija likovnih umjetnika "Željezara Sisak"

Diminićev Objekt II jedna je od dvije skulpture što ih je taj umjetnik izradio 1979. godine u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Kolonija je započela s radom 1971. godine i u kontinuitetu se održavala sve do 1990. godine. Bila je to jedna od najkvalitetnijih likovnih manifestacija na prostoru Hrvatske, a okupljala je akademske umjetnike iz cijele bivše države.

Između 1971. i 1990. godine u Koloniji likovnih umjetnika "Željezara Sisak" sudjelovalo je 185 umjetnika. Slikari, kipari, grafičari i fotografi radili su u okviru Željezare, ali i u ambijentu Staroga grada, na sisačkim ulicama i u ateljeima. Umjetnici su realizirali preko sedam stotina radova koji su postali dijelom umjetničke zbirke Željezare Sisak.

Kiparica Dora Kovačević izrađuje skulpturu Zid (foto: Branimir Karanović, 1985.; ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber)

  

Kipari – sudionici Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" radili su u tvorničkim halama, a suradnici su im bili najvještiji majstori. Kolonija je bila pokrenuta sa ciljem približavanja kulture radnicima (foto: Branimir Karanović, 1985.; ustupljeno ljubaznošću Alme Trauber) 

Propašću tvornice započelo je raslojavanje zbirke: slike, skulpture, grafike i fotografije raznosile su se ili su jednostavno bačene. Danas se sačuvalo svega stotinjak umjetnina koje tek djelomično prezentiraju golemu umjetničku vrijednost zbirke i važnost koju je Kolonija imala za kulturnu povijest grada Siska.

Javne skulpture koje su nastale u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" ni danas nisu sigurne: skulpturi Ratka Petrića Čovjek-stroj (1975.) ove je godine ukradena glava. Vjerojatno je završila u starom željezu (fotografija je snimljena u rujnu prošle godine)

Sa ciljem revitalizacije i afirmacije kulturnoga fenomena Željezare Sisak i stvaranja novog sisačkog branda, Gradski muzej Sisak, Gradska galerija Striegl i Konzervatorski odjel u Sisku pokrenuli su 2012. godine projekt "Tvornica baštine Željezara Sisak". Projekt uključuje zaštitu, očuvanje i adaptaciju kulturne baštine, razvoj kulturne politike Siska i drugih grana kulture i umjetnosti u gradu, povezivanje s međunarodnim institucijama, suradnju i uključivanje lokalne zajednice u ekonomski isplative akcije vezane uz industrijsku baštinu i prateće kulturne pojave. Projekt se provodi kroz nekoliko različitih aktivnosti: konzervatorsko-restauratorske radove na skulpturama iz Parka, javna predavanja, predstave, izložbe itd.

Park skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak"

Skulpture na otvorenom koje su izradili umjetnici – sudionici Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" sastavni su dio ne samo radničkog stambenog naselja Caprag i njegove parkovne arhitekture, nego i industrijskog krajolika grada Siska. Svojom urbanističkom kompozicijom i strukturom, Park skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" čini važan i reprezentativan segment društveno-povijesne i kulturne baštine Siska.

Park je 2012. godine upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske; time je ostvaren prvi cilj projekta "Tvornica baštine Željezara Sisak". Osim pravne zaštite skulptura, program očuvanja Parka uključuje dokumentiranje zatečenog stanja skulptura, izradu liste prvenstava za konzervatorsko-restauratorske zahvate i referentne metodologije za njihovu obnovu, izradu projektne dokumentacije uređenja Parka terestauriranje i primjerenu prezentaciju skulptura. Tu je i uključivanje lokalne zajednice u (o)čuvanje skulptura, podizanje svijesti o vrijednosti industrijske baštine i suvremene umjetnosti, organiziranje stručnih radionica, okruglih stolova i znanstvenih skupova te prezentacija radova kroz javna predavanja, publikacije, web-stranice i dr.

Konzervatorsko-restauratorske radionice

Jedan od prvih koraka bila je uspostava suradnje s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, čijim je stručnjacima povjerena izrada smjernica za održavanje skulptura i osmišljavanje metodologije njihova konzerviranja i restauriranja. Suradnja s Umjetničkom akademijom u Splitu dogovorena je do 2016. godine, a provodi se kroz seriju radionica namijenjenih studentima konzervacije-restauracije.

U sklopu prve radionice, koja je organizirana 2012. godine, dokumentirano je zatečeno stanje skulptura iz Parka i istražena građa o povijesti Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak". Posao dokumentiranja nastavljen je i 2013. godine. Usporedo s tim provedene su osnovne mjere preventivne konzervacije (površinsko čišćenje skulptura, uređenje okoliša). Obavljeno je i ispitivanje površinskih premaza na obojenim skulpturama. Online dnevnik rada prvih dviju radionica objavljen je na blogu "Stažiranje među umjetninama".

Kako je rečeno na početku teksta, 3. konzervatorsko-restauratorska radionica u Parku skulptura nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika "Željezara Sisak" održavala se od 25. rujna do 6. listopada ove godine. Tijekom deset radnih dana izveden je složen konzervatorsko-restauratorski zahvat na teško oštećenoj skulpturi Objekt II, djelu akademskog umjetnika Josipa Diminića. Radovima je prethodilo opsežno arhivsko istraživanje. Obavljeni su intervjui s umjetnikom i dvojicom radnika koji su prije 35 godina sudjelovali u izradi skulpture. Provedene su kemijske analize i uspostavljena suradnja s proizvođačima industrijskih boja.

Program je vodila docentica Sagita Mirjam Sunara, a stručni suradnici na projektu bili su restauratori za metal mr. art. Valentina Ljubić Tobisch i Neven Peko. U radionici je sudjelovalo četvero studenata konzervacije-restauracije: Nives Mijić, Josip Nižetić, Tina Tomšič i Nađa Šperac. Radove je pratila mr. art. Mirta Pavić iz Muzeja suvremene umjetnosti.  

Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara, Nives Mijić, Tina Tomšič i Josip Nižetić ispred restaurirane skulpture Josipa Diminića Objekt II

Dalmatinski putopis, 1. dio

Trogir - Marina - Drniš - Zadar

Prošli mi je tjedan u posjet doputovala LeeAnn Barnes Gordon, studentica treće godine magistarskog studija restauracije Muzeja Winterthur i Sveučilišta u Delawareu. Upoznala sam je početkom godine u Sjedinjenim Državama, kada sam kao stipendist Junior Faculty Development programa provela proljetni semestar na delawareskom sveučilištu.

LeeAnn je od kraja svibnja boravila u Ateni dokumentirajući i konzervirajući nalaze s arheološkog lokaliteta na Agori kao dio obavezne ljetne prakse. Sudjelovala je i u organizaciji nekoliko restauratorskih radionica za studente i arheologe. Moj ambiciozni plan razgledavanja predviđao je 'turneju' od Vida pored Metkovića do Zadra i njegovog zaleđa, ali sam od toga odustala kad mi je rekla koliko ju je naporno ljeto u Ateni iscrpilo. Obilazak smo, stoga, započele u Trogiru.

Trogir je jedan od onih naših gradova koji se diče bogatim kulturnim naslijeđem. Najznačajniji konzervatorsko-restauratorski radovi proteklih se godina vezuju uz katedralu. Restaurirana je kapela Orsini - taj biser renesansne arhitekture. Izvedeni su radovi na zvoniku, laserom je očišćen portal majstora Radovana, restaurirani su ciborij i bočni oltari, obnovljeno predvorje katedrale, sakristija te romanički portal i dio zidnog platna na južnoj strani crkve, a trenutno je pod skelama njezino istočno pročelje. Ovi zahvati nisu prošli bez polemika. To se osobito odnosi na zvonik kojemu je, zbog načina na koji su tretirane sljubnice, obnova 'podarila' čipkastu teksturu.

Detalj restaurirane kapele Orsini.

Vitraj u središnjoj rozeti na zapadnom pročelju trogirske katedrale (XV. st.). Ovdje pogledajte video o njegovoj restauraciji.

Na putu za Zadar kratko smo se zaustavile u Marini i Primoštenu. Negdje pored Šibenika promašila sam skretanje pa smo nakon polusatne vožnje završile u Drnišu. Cilj nam je bio domoći se Zadra prije sumraka pa smo na brzinu obišle drnišku Gradinu. Njezin najstariji arheološki sloj potječe još iz prapovijesti. Danas je djelomično sačuvana srednjovjekovna tvrđava na jugu te kula centralnog tlocrta i obrambeni zid iz turskoga doba. S ovoga mjesta puca pogled na cijelo Petrovo polje.

Kula u Marini potječe iz XV. stoljeća.

Drniška Gradina pokazuje izuzetnu povijesnu slojevitost. U drniškom se kraju nalazi još nekoliko utvrda: Kamičak, Ključ, Nečven, Bogočin.

Prvo odredište u Zadru bio nam je impresivni Muzej antičkog stakla. Smješten u nekadašnjoj klasicističkoj palači Cosmacendi (druga polovica 19. stoljeća) iznad gradskih zidina, muzej je nedavno proslavio svoj prvi rođendan. Uz bogati stalni postav, posebnu atrakciju predstavlja radionica za puhanje stakla. Tu posjetitelji mogu pratiti proces ručne izrade staklenih predmeta. Restauratore će zanimati da muzej raspolaže radionicom za restauraciju arheološkog stakla koju vodi arheolog i restaurator Šime Perović. Nas je, pak, obradovala izložba 'Hrvatski Apoksiomen'.

Brončani atleta jedan je od naših najznačajnijih arheoloških nalaza. (U svijetu je sačuvano osam kopija i inačica ovoga tipa.) Njegova je restauracija povjerena Hrvatskom restauratorskom zavodu, a zahvat je izveden u suradnji s Opificiom delle Pietre Dure iz Firence. Konzervatorsko-restauratorske zahvate pratila su arheološka istraživanja podmorskog lokaliteta te konzervatorsko-restauratorska istraživanja skulpture. Obavljeno je i trodimenzionalno snimanje kipa. (Više o primjeni optičkih mjernih metoda u očuvanju spomenika kulture pročitajte ovdje.)

Osobito su zanimljivi rezultati ispitivanja organskog materijala koji je pronađen u njegovoj unutrašnjosti. Čini se da je kroz rupu u stopalu lijeve noge, ili kroz oštećenje na desnoj nozi, još u antičko doba u skulpturu ušao mali glodavac. To je utvrđeno analizom materijala od kojih je načinio gnijezdo te ostataka plodova i sjemenki kojima se hranio.

Apoksiomen je odliven u bronci, ali su usnice izrađene od bakrenog lima.

Šetnju po Zadru okončali smo na Morskim orguljama i Pozdravu suncu, projektima arhitekta Nikole Bašića. Ove arhitektonsko-umjetničke interpolacije iz temelja su preobrazile zapadnu stranu poluotoka i vratile joj izgubljeni život.

Pozdrav suncu oživio je zapadnu stranu zadarskoga poluotoka.