Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna

U prosinačkom broju Universitasa izašao je moj članak "Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna" – možete ga pročitati u nastavku teksta. U idućem ću postu pisati o nedavnom posjetu Kölnu; obišla sam restauratorske radionice Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti (CICS), posjetila sajam za muzeje, konzervaciju-restauraciju i očuvanje baštine Exponatec 2013 i sajam Cologne Fine Art and Antiques, pratila predavanja ovogodišnjih diplomanata CICS-a na tzv. Mastertagu, posjetila muzej kölnske nadbiskupije Kolumba i pogledala čudesnu izložbu o srednjovjekovnom slikarstvu u Muzeju Wallraf Richartz, za koju su didaktičke materijale izrađivali studenti CICS-a...

"Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna ", članak objavljen u 49. broju Universitasa

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna  

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 49, 23. prosinca 2013., str. 16-17

Odsjek za konzervaciju-restauraciju splitske Akademije već godinama surađuje s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna. U okviru programa Erasmus ta je suradnja intenzivirana – splitskim je studentima omogućeno da dio svoga školovanja provedu na toj uglednoj instituciji, a njemački profesori sve češće gostuju u Splitu

Suradnja Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu uspostavljena je 2003. godine kroz Međunarodnu restauratorsku radionicu Lopud. Uslijedila su gostujuća predavanja njemačkih profesora na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a prije nekoliko godina dva su fakulteta potpisala sporazum o bilateralnoj suradnji u sklopu programa Erasmus. U Kölnu danas borave dvije splitske studentice, a razmjena nastavnog osoblja između dvaju fakulteta polako prerasta u tradiciju.  

Suradnja (koja) otvara nove vidike

Godine 2003. Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu pokrenuo je projekt kojemu je cilj sačuvati od propadanja bogatu sakralnu baštinu otoka Lopuda. Njemački studenti, naime, još od 1987. godine dio svoje terenske nastave obavljaju na tom otoku. Poziv na suradnju u Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud upućen je Umjetničkoj akademiji u Splitu i dvjema visokim školama za konzervaciju-restauraciju iz Belgije.

U sklopu Međunarodne restauratorske radionice Lopud restauriraju se oštećeni oltari, slike i skulpture

  

"Budući da studij konzervacije-restauracije u Kölnu spada među najkvalitetnije studije te vrste u Europi, sudjelovanje u zajedničkom projektu za nas je predstavljalo pravu povlasticu," objašnjava izv. prof. Jure Matijević s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. "Činjenica da projekt vode njemački stručnjaci za nas je bila osobito značajna, budući da i na polju konzervacije-restauracije postoje određene škole. Njemačka škola konzerviranja i restauriranja naglasak stavlja na istraživački rad te na inovativne metodologije. Ona je iznimno jaka i u razvijanju teorijskih okvira očuvanja baštine i primjeni tih modela u praksi." Po svemu tome, ističe profesor Matijević, njemačka se škola konzerviranja-restauriranja u velikoj mjeri razlikuje od one koja prevladava u Hrvatskoj. Smatra da je sjajno raditi s kolegama koji vam svojim, drugačijim pristupom radu pomažu da stvari sagledate iz novog očišta. "To vas potiče da zauzemete kritičku poziciju prema vlastitoj praksi i da se kroz to razvijate."

Gostujuća predavanja njemačkih stručnjaka u Splitu 

Upravo su njegovim zalaganjem u Splitu organizirana prva gostujuća predavanja njemačkih kolega. U rujnu 2010. godine Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije i hrvatski ogranak Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela, najvažnijeg strukovnog udruženja konzervatora-restauratora, zajednički su organizirali radionicu o novim metodama saniranja poderotina na slikama koju je vodila profesorica Petra Demuth, stručnjakinja s velikim međunarodnim iskustvom.

Profesorica Petra Demuth u Splitu je održala radionicu za restauratore slika (snimio Mladen Čulić) 

Polaznici radionice upoznali su se s novim metodama saniranja poderotina na slikama (snimio Mladen Čulić)

Dvije godine kasnije na splitskoj je Akademiji gostovao profesor Hans Portsteffen, stručnjak za restauriranje štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura. Iako gostovanja stranih eksperata pobuđuju velik interes među studentima, ali i u stručnoj javnosti, njihovo organiziranje predstavlja veliki izazov budući da odsjeci raspolažu skromnim sredstvima za međunarodnu suradnju. Sporazum o bilateralnoj suradnji u okviru programa Erasmus, koji su Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti i Umjetnička akademija potpisali prije nekoliko godina, značajno je olakšao cijelu stvar. Zahvaljujući Erasmus programu mobilnosti za nastavno osoblje, profesor Portsteffen je i ove godine gostovao na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju, a suradnja se planira nastaviti i u budućnosti. "U našim okolnostima vrlo je teško, i nastavnicima i studentima, odlaziti u inozemstvo i pratiti što se događa na polju konzervacije-restauracije u najrazvijenijim sredinama," objašnjava profesor Matijević. "Ovako ti stručnjaci dolaze k nama i u našoj nam sredini prenose svoja znanja i iskustva."

Prof. Hans Portsteffen  

Splićani u Kölnu

Da su i njemački konzervatori-restauratori zainteresirani za ono što se radi u Hrvatskoj, svjedoči poziv koji je početkom godine upućen autorici ovih redaka. Sredinom studenoga na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu održala sam dva javna predavanja, jedno o novim interpretacijama izvorne funkcije Dioklecijanove palače i višegodišnjim restauratorskim radovima na Peristilu, i drugo o projektu obnove i očuvanja Parka skulptura u Sisku. Taj mi je projekt bilo osobito važno bilo predstaviti, jer na kölnskom Institutu rade neki od vodećih svjetskih stručnjaka za očuvanje modernih materijala i djela suvremene umjetnosti. Bila je to prilika da razmijenimo iskustva i ispitamo mogućnost suradnje. Sjajno je što postoji program poput Erasmusa, koji omogućuje nastavnicima da grade i održavaju mrežu profesionalnih poznanstava i stručno se usavršavaju.

U sklopu tog programa u Kölnu trenutno borave dvije naše studentice konzervacije-restauracije, Ana Šapina i Ivana Duvnjak. Kao najveću razliku između dvaju studija, splitskog i kölnskog, Ana i Ivana ističu prostorne i materijalne resurse. "Ono na čemu najviše zavidimo njemačkim kolegama su velike, prostrane radionice s puno opreme," kaže Ana. "Studenti i nastavnici ovdje imaju sve na raspolaganju, od ateljea za profesionalno fotografiranje umjetnina do laboratorija za rendgensko ispitivanje. Nadamo se da ćemo se i mi u Splitu u budućnosti moći pohvaliti nečim sličnim." 

Njihovo iskustvo studiranja u inozemstvu vrlo je pozitivno pa potiču svoje kolegice i kolege da se uključe u program studentske razmjene. "Program Erasmus studentima pruža mnogo pogodnosti," kaže Ana. "Prije svega, studiranje na stranom fakultetu donosi puno novoga znanja. To se ne odnosi nužno na ono što učite na predavanjima; samo upoznavanje drugačjeg pristupa radu puno znači." Ana smatra da boravak u drugoj državi studentima pomaže da se osamostale i, još važnije, otvara im nove vidike. Prilika je to, rekli bismo, za profesionalni, ali i osobni razvoj.

U Kölnu trenutno borave studentice Ivana Duvnjak i Ana Šapina  

IZDVOJENO: Više od profesionalne suradnje 

"Kada s nekim radite duže vrijeme na terenu tada suradnja, osim stručnog, dobiva i osobni aspekt, koji nije ništa manje važan," ističe izv. prof. Jure Matijević s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. "U slučaju naše suradnje s kolegama iz Kölna, mogu reći da smo krenuli kao kolege, ali su tijekom godina ti ljudi postali moji prijatelji u onom posve osobnom smislu. Držim da sam i na toj razini profitirao barem onoliko koliko sam profitirao u stručnom smislu."

Crtice s Lopuda

Ovogodišnja Međunarodna konzervatorsko-restauratorska radionica na Lopudu, jedanaesta po redu, održana je od 25. kolovoza do 8. rujna. Da podsjetim, riječ je o zajedničkom projektu Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu (Njemačka), Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu (Hrvatska), Sveučilišta u Antwerpenu (Belgija) i Državne visoke škole za vizualne umjetnosti, La Cambre iz Bruxellesa (Belgija).

Moja prva asocijacija na Lopud: čarobni sumraci
  

...i krasne pješačke staze!

Radionica se održava svake godine i traje dva tjedna, a vodi je tim profesora spomenutih fakulteta. U njoj sudjeluje dvadesetak studenata konzervacije-restauracije. Od splitskih studenata ove su godine u radionici sudjelovale Petra Baleta i Ana Šapina; evo kako im je bilo. Moja kolegica Lana Kekez na Lopudu je provela prvi tjedan, a ja drugi. Dok je Lana vodila zahvat na slici Čistilište s oltara Gospe od Karmela iz crkve Gospe od Spilice, moj je zadatak bio nadzirati radove na drugoj slici iz te crkve, Smrt sv. Josipa.

Studenti dokumentiraju zatečeno stanje slike Smrt sv. Josipa

Tijekom drugog tjedna radionice zahvat na slici Čistilište preuzela je Petra Demuth s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu. S njom je pravo zadovoljstvo raditi, jer uvijek naučite nešto novo. Na slici Čistilište, primjerice, problem je bilo to što se platno stisnulo pa je slikani sloj na jednom dijelu "poskočio". Činilo se da ga nećemo moći spustiti bez oštećivanja, no Petra je imala rješenje. Na problematičnu zonu nanijeli smo ljepilo za podljepljivanje. Kratko smo pričekali da slikani sloj "omekša", a onda je Petra s donje strane slike lagano prislonila žaruljicu. Temperaturu žarulje, odnosno jačinu svjetlosti, regulirala je potenciometrom. Pomicanjem žarulje uz blagi pritisak platno se širilo. Jedna je studentica za to vrijeme preko komadića Melinexa spuštala odvojene ljuskice slikanog sloja. Zahvat je uspio!

Petra blago pritišće platno žaruljicom s donje strane slike

 

Detalj Čistilišta nakon spuštanja slikanog sloja i uklanjanja požutjelog laka s problematične zone

Za ovaj se zahvat mogu koristiti žaruljice različitih oblika 

Temperatura žarulje regulira se potenciometrom

Za premošćivanje, odnosno lijepljenje niti platna preko poderotina i tekstilnih umetaka, Petra i njeni studenti koristili su posebno pripremljeno platno. Zamolila sam je da mi objasni o čemu se radi.

Iz platna koje je napeto na radni podokvir izvuku se niti potke u trakama širine 2 - 3 centimetra. Unutar svake trake izreže se svaka druga nit osnove. Tako pripravljeno platno stavi se na silikonizirani papir i premaže Bevom. Osušeno ljepilo ostat će samo na jednoj strani niti. Platno se skine s podokvira i razreže; sada ga se može koristiti! Trake se napnu pristima, ljepilo reaktivira toplom peglicom, a niti izrezuju nožicama.

Priprema niti za premošćivanje; Petra mi je otkrila da je ovo "izum" jedne njene studentice

Ljepilo na nitima reaktivira se toplinom 

Izrezivanje 

Niti su pravilno zalijepljene za platno, a površina nije zaprljana ljepilom

Ove smo godine prvi put organizirali obilazak crkve Gospe od Šunja uz vodstvo konzervatora-restauratora. Obilaske smo vodili kolega Hans Portsteffen i ja, a cilj nam je bio približiti Međunarodnu restauratorsku radionicu Lopud stanovnicima i posjetiteljima otoka. Izradila sam promotivni poster s osnovnim informacijama o projektu te rasporedom obilazaka naše improvizirane radionice u crkvi Gospe od Šunja. Tekst je bio na hrvatskom i engleskom jeziku. Plakate sam zalijepila na oglasnu ploču ispred jedine prodavaonice na Lopudu te u predvorju hotela Lafodia. Uspjeh nije izostao! Imali smo dosta posjetitelja, ali najviše ću pamtiti jednu gospođu koja je u hotelu Lafodia radila kao kuharica. Zaboravila sam iz kojeg je mjesta (negdje na sjeveru Hrvatske), ali me oduševilo što je svoj jedini slobodan dan u tjednu iskoristila za šetnju otokom i upoznavanje njegova kulturnog blaga.

Plakat o Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud 

Plakat na oglasnoj ploči ispred jedine trgovine u Lopudu  

Obavijest o stručnom vodstvu bila je zalijepljena i na vratima crkve, za putnike-namjernike 

Prva grupa posjetitelja

Sve je posjetitelje najviše zanimala skulptura raspetoga Krista koja krasi oltar sv. Križa u Gospi od Šunja. Skulptura je jedinstvena po načinu izrade: snimanje CT metodom otkrilo je da je njena unutrašnjost najvećim dijelom šuplja, dok su stijenke napravljene od ferule, biljke spužvaste strukture, preko koje je nanesen debeli sloj papirne pulpe, zatim sloj preparacije i, konačno, oslik. Restauriranje raspela ove je godine privedeno kraju, a njegovo vraćanje na monumentalni oltar sv. Križa označilo je i kraj dugogodišnjeg konzervatorsko-restauratorskog zahvata na oltaru.

Prije sastavljanja skulpture (ruke su bile odvojene), umetnuli smo u nju cedulju s porukom na engleskom i hrvatskom jeziku: "Ovo je raspelo restaurirano od 2007. do 2013. godine u sklopu dvotjedne Međunarodne restauratorske radionice Lopud. Dokumentacija konzervatorsko-restauratorskog zahvata nalazi se u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Dubrovniku. Lopud, rujan 2013. g." Malo iznenađenje za buduće restauratore! :)

Poruka za buduće konzervatore-restauratore pisana njemačko-engleskim jezikom :)

Umetanje poruke 

Spajanje ruke 

Vraćanje raspela na oltar 

Oduševljeni sudionici radionice prate rad kolega na skeli

Prva pomoć za predmete od tekstila

Studenti i nastavnici Odsjeka za konzervaciju-restauraciju splitske Akademije i ove godine sudjeluju u projektu International Conservation Workshop Lopud (ICWL). Početkom prošloga tjedna na Lopudu su se sastali s kolegama iz Njemačke i Belgije kako bi nastavili rad na umjetninama iz crkve Gospe od Šunja i Gospe od Spilice.

U crkvi Gospe od Spilice rade tri ekipe restauratora. Jedan tim radi na drvenom polikromiranom oltaru Gospe od Karmela; prikupljaju se podaci o tehnologiji izrade oltara, podljepljuje nestabilna pozlata, konsolidira crvotočno drvo. Drugi tim radi na uljanoj slici na platnu s prikazom čistilišta koja pripada istome oltaru. Nakon ravnanja platna i uklanjanja zaštite s lica traži se rješenje za stabiliziranje slikanoga sloja. Treći tim bio je zadužen za preventivnu zaštitu tekstilnih predmeta koje smo prošle godine zatekli na pjevalištu crkve. Bernice Brigou i Sofie Grauwels, dvije studentice koje specijaliziraju konzerviranje i restauriranje tekstila na Kraljevskoj akademiji lijepih umjetnosti u Antwerpenu, obavile su taj dio posla.

Bernice i Sofie, studentice zadužene za preventivnu zaštitu tekstilnih predmeta iz crkve

Prošle smo godine na pjevalištu Gospe od Spilice zatekli stotinjak crkvenih haljina za bogoslužje. Ruho je bilo naslagano na drvene klupe i jednu drvenu konstrukciju s prečkama

Djevojke su najprije razvrstale ruho; misnice su grupirale s misnicama, pluvijale s pluvijalima itd. Zatim su fotografirale prednju i stražnju stranu svakog predmeta. Za unošenje osnovnih podataka o predmetima i bilježenje postojećeg stanja (onečišćenja, oštećenja itd.) izradile su poseban obrazac. Svakome su predmetu dodijelile jedinstvenu oznaku, a trakicu s oznakom prišile su na unutarnju stranu predmeta.

Razvrstavanje tekstilnih predmeta

Svaki je predmet dobio oznaku

Obrazac u koji su uneseni podaci o tekstilnim predmetima

Budući da je predmete trebalo zaštititi od svjetlosti, prašine i drugih uzroka propadanja, djevojke su zamolile lopudskoga župnika, don Franu, da im da dva ormara za pohranu ruha. Ormari su preneseni na pjevalište crkve Gospe od Spilice. Na poleđini ormara nalazili su se otvori koje je trebalo zatvoriti komadom Tyveka da bi se spriječio ulazak kukaca i omogućila ventilacija (strujanje zraka).

Prilikom slaganja odjeće u ormare Bernice i Sofie jako su pazile da se ona ne gužva te da ormari ne budu pretrpani. Predmete su slagale prema dimenzijama i obliku. Nakon otprašivanja, manje predmete umotale su u beskiselinski "svileni" papir i pohranile na police. Odjeću koja se nalazi na vješalicama na koncu su prekrile Tyvekom. Idealno bi bilo da svaki predmet dobije svoju "košuljicu" od Tyveka, no za to nije bilo vremena, a ni materijala nije bilo dovoljno. Nažalost, nije bilo vremena niti za oblaganje vješalica beskiselinskim papirom. Ni mjesta na kojima se tkanina pregiba nisu mogla biti "osigurana"; taj posao čeka buduće sudionike ICWL-a.

Za uklanjanje prašine i nevezane prljavštine u pravilu se koriste meki, suhi kistovi. Usisivač, kako vidimo, jedva dodiruje površinu predmeta

Slaganje tekstilnih predmeta u ormar

Ormari u koje su pohranjeni tekstilni predmeti

U ormarima nije bilo dovoljno mjesta za sve tekstilne predmete pa su Bernice i Sofie od beskiselinskog kartona izradile nekoliko kutija za pohranu. Prilikom slaganja predmeta pazile su da oni budu raspoređeni tako da se odmah vidi što se nalazi u kutiji.

U svega tjedan dana ove su dvije djevojke potpuno samostalno (bez mentorskog vodstva profesora) obradile preko stotinu tekstilnih predmeta.

Izrada kutije za pohranu liturgijskoga ruha

Uvod u anatomiju

Sudionici Međunarodne restauratorske radionice Lopud u crkvi Gospe od Šunja na Lopudu (snimljeno 2011. godine)

Rembrandt van Rijn, Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa (1632.), Kraljevska galerija slika Mauritshuis (preuzeto s Wikipedije)

Krajem kolovoza na Lopudu će se okupiti studenti i nastavnici četiriju studija konzervacije-restauracije iz Njemačke, Hrvatske i Belgije. U sklopu dvotjedne Međunarodne restauratorske radionice Lopud (ICWL) i ove će se godine izvoditi zahvati na drvenim polikromiranim oltarima lopudskih crkava. Na gornjoj fotografiji, koju sam snimila prošle godine, grupica studenata prezentira rezultate svojega rada na skulpturi raspetoga Krista. Skulptura pripada oltaru Svetog Križa iz crkve Gospe od Šunja. Ta me fotografija jako podsjetila na čuvenu Rembrandtovu sliku Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa.

Događaj koji je Rembrandt prikazao zbio se u siječnju 1632. godine. Javna seciranja izvodila su se uglavnom u zimskim mjesecima, jer se tijelo tada moglo bolje (dulje) sačuvati. Seciranja su, naime, trajala i po nekoliko dana, a vonj raspadajućeg tijela bio je nepodnošljiv. Amsterdamski Ceh kirurga dozvoljavao je samo jednu javnu autopsiju godišnje. Secirala su se isključivo tijela pogubljenih kriminalaca. Na slici, dr. Tulp secira lijevu ruku Arisa Kindta, pljačkaša koji je bio pogubljen vješanjem. Da bi se utvrdilla ispravnost Rembradtovog anatomskog prikaza, 2006. godine nekoliko je nizozemskih znanstvenika izvršilo seciranje lijeve podlaktice mrtvoga muškarca i usporedilo svoje nalaze sa slikom. Više o Rembrandtovoj slici pročitajte u članku Alaina C. Masqueleta i na blogu Executed Today.

Za razliku od doktora medicine, restauratori ne mogu secirati umjetnine da bi otkrili kako su i od čega izrađene. Srećom, danas na raspolaganju imaju brojne metode koje im omogućavaju da bez oštećivanja predmeta dobiju uvid u njegovu strukturu i građu. Jedna od tih tehnika je računalna tomografija (eng. Computed Tomography, CT). Korištena je na skulpturi raspetoga Krista iz Gospe od Šunja, koja je vrlo neobična po načinu izrade. Nositelj skulpture, naime, načinjen je od nekoliko komada drva, papirne pulpe i komadića stabljike mediteranske biljke ferule. O tome je pisala grupa nastavnika splitskoga sveučilišta (F. Mihanović, N. Bezić, V. Dunkić, E. Vuko, J. Matijević) u članku "Skulptura raspetoga Krista iz lopudske crkve Gospe od Šunja. Proučavanje unutarnje građe uz pomoć CT uređaja. Identifikacija pojedinih materijala" (Dubrovnik, 2010., str. 199-225).

Radiografsko snimanje lopudskoga Krista, obavljeno u Općoj bolnici u Dubrovniku, pobudilo je veliko zanimanje javnosti. Slobodna Dalmacija tom je prigodom objavila članak "Isus na CT pretragama". Uvijek me iznova nasmije komentar čitatelja koji je ispod teksta napisao: "Lako njemu priko reda kad mu je Bog otac..."

Slika je preuzeta iz članka: Mihanović et al., "Skulptura raspetoga Krista iz lopudske crkve Gospe od Šunja (...)", Dubrovnik, Matica Hrvatska, 2010., str. 199-225, ovo na str. 206

ICWL 2011

O Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud (International Conservation Workshop Lopud, ICWL) pisala sam u nekoliko navrata: Vijesti u slikama: Lopud, U Dubrovniku s restauratorima i ICWL 2010. U sklopu tog projekta proteklih su godina konzervirani i restaurirani bočni oltari lopudske crkve Gospe od Šunja. Ove su godine radovima obuhvaćena i dva bočna oltara franjevačke crkve Gospe od Spilica pa su sudionici projekta podijeljeni u dvije grupe. Jedna, veća, nastavila je s radom u crkvi Gospe od Šunja. Tamo se privodi kraju retuširanje oltara Sv. Križa i čišćenje skulpture raspetoga Krista. Popisuje se inventar sakristije i dokumentira zatečeno stanje starog drvenog namještaja. Drugoj je grupi povjeren posao dokumentiranja stanja bočnih oltara u Gospi od Spilica.

Franjevački samostan na Lopudu podignut je krajem XV. stoljeća, u vrijeme gospodarskog procvata otoka. Unutar zidina koje okružuju crkvu i samostan podignuta je tvrđava u kojoj su Lopuđani nalazili zaklon pred gusarima.

Natpis na pročelju samostanske crkve otkriva da je njena gradnja dovršena 1483. godine.

Crkva čuva golemo kulturno blago. Ljepotom se osobito ističu bogato rezbarene korske klupe.

Radionica je započela kratkim predavanjem u crkvi Gospe od Šunja. Hans Portsteffen i Andreas Kruppa, nastavnici Sveučilišta u Kölnu, objasnili su studentima kako je projekt započeo, što je do sada napravljeno te kako je radionica organizirana. Drugi dio predavanja održan je u crkvi Gospe od Spilica. Jure Matijević sa Sveučilišta u Splitu govorio je o povijesti te franjevačke crkve.

Uvodno predavanje u crkvi Gospe od Šunja.

Predavanje u crkvi Gospe od Spilica.

Grupa zadužena za dokumentiranje stanja dvaju bočnih oltara ove crkve broji pet članova: troje nastavnika i dvoje studenata. Jedna od njih je Jelena Zagora, koju ste imali priliku upoznati na blogu Stažiranje među umjetninama. I ja sam član ove grupe, a naš je zadatak zabilježiti postojeće stanje oltara tehničkim crtežima, fotografijama i pisanim izvješćima.

Kako bismo oltare mogli izbliza pregledati, uz njih su nekoliko dana prije našeg dolaska podignute skele.

Unutrašnjost crkve za vrijeme radova.

Moj radni stol.

Frances, studentica iz Belgije, uzima mjere za izradu nacrta.

Nacrt desnog bočnog oltara.

Vrijedna studentica Jelena Zagora 'zabavljena' je crtanjem kapitela na plaži...

...i u sobi!

S nekih dijelova oltara uzeti su uzorci koji će biti analizirani u laboratoriju na Sveučilištu u Kölnu. Cilj je odrediti materijale od kojih je oltar načinjen, ali i materijale koji su korišteni u ranijim restauratorskim zahvatima.

Na slici s prikazom pakla, s desnog bočnog oltara, platno se izobličilo, lak potamnio, a površina je prekrivena naslagama voska i nečistoće. Sa slike su uzeti uzorci boje i preparacije.

Petra Demuth skalpelom uzima uzorak slikanog sloja. Iz ovog sićušnog uzorka moći će se doznati koje je boje slikar koristio i kako ih je nanosio.

Na lijevom bočnom oltaru nalazi se slika s prikazom anđela Gabrijela koja je nekoć pripadala poliptihu Girolama da Santa Croce. Slika je već jednom bila restaurirana.

Na lijevoj ruci anđela vidi se stari retuš. Površina slike onečišćena je voskom svijeća koje su se nekoć palile na oltaru.