Uvod u anatomiju

Sudionici Međunarodne restauratorske radionice Lopud u crkvi Gospe od Šunja na Lopudu (snimljeno 2011. godine)

Rembrandt van Rijn, Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa (1632.), Kraljevska galerija slika Mauritshuis (preuzeto s Wikipedije)

Krajem kolovoza na Lopudu će se okupiti studenti i nastavnici četiriju studija konzervacije-restauracije iz Njemačke, Hrvatske i Belgije. U sklopu dvotjedne Međunarodne restauratorske radionice Lopud (ICWL) i ove će se godine izvoditi zahvati na drvenim polikromiranim oltarima lopudskih crkava. Na gornjoj fotografiji, koju sam snimila prošle godine, grupica studenata prezentira rezultate svojega rada na skulpturi raspetoga Krista. Skulptura pripada oltaru Svetog Križa iz crkve Gospe od Šunja. Ta me fotografija jako podsjetila na čuvenu Rembrandtovu sliku Sat anatomije dr. Nicolaesa Tulpa.

Događaj koji je Rembrandt prikazao zbio se u siječnju 1632. godine. Javna seciranja izvodila su se uglavnom u zimskim mjesecima, jer se tijelo tada moglo bolje (dulje) sačuvati. Seciranja su, naime, trajala i po nekoliko dana, a vonj raspadajućeg tijela bio je nepodnošljiv. Amsterdamski Ceh kirurga dozvoljavao je samo jednu javnu autopsiju godišnje. Secirala su se isključivo tijela pogubljenih kriminalaca. Na slici, dr. Tulp secira lijevu ruku Arisa Kindta, pljačkaša koji je bio pogubljen vješanjem. Da bi se utvrdilla ispravnost Rembradtovog anatomskog prikaza, 2006. godine nekoliko je nizozemskih znanstvenika izvršilo seciranje lijeve podlaktice mrtvoga muškarca i usporedilo svoje nalaze sa slikom. Više o Rembrandtovoj slici pročitajte u članku Alaina C. Masqueleta i na blogu Executed Today.

Za razliku od doktora medicine, restauratori ne mogu secirati umjetnine da bi otkrili kako su i od čega izrađene. Srećom, danas na raspolaganju imaju brojne metode koje im omogućavaju da bez oštećivanja predmeta dobiju uvid u njegovu strukturu i građu. Jedna od tih tehnika je računalna tomografija (eng. Computed Tomography, CT). Korištena je na skulpturi raspetoga Krista iz Gospe od Šunja, koja je vrlo neobična po načinu izrade. Nositelj skulpture, naime, načinjen je od nekoliko komada drva, papirne pulpe i komadića stabljike mediteranske biljke ferule. O tome je pisala grupa nastavnika splitskoga sveučilišta (F. Mihanović, N. Bezić, V. Dunkić, E. Vuko, J. Matijević) u članku "Skulptura raspetoga Krista iz lopudske crkve Gospe od Šunja. Proučavanje unutarnje građe uz pomoć CT uređaja. Identifikacija pojedinih materijala" (Dubrovnik, 2010., str. 199-225).

Radiografsko snimanje lopudskoga Krista, obavljeno u Općoj bolnici u Dubrovniku, pobudilo je veliko zanimanje javnosti. Slobodna Dalmacija tom je prigodom objavila članak "Isus na CT pretragama". Uvijek me iznova nasmije komentar čitatelja koji je ispod teksta napisao: "Lako njemu priko reda kad mu je Bog otac..."

Slika je preuzeta iz članka: Mihanović et al., "Skulptura raspetoga Krista iz lopudske crkve Gospe od Šunja (...)", Dubrovnik, Matica Hrvatska, 2010., str. 199-225, ovo na str. 206