Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna

U prosinačkom broju Universitasa izašao je moj članak "Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna" – možete ga pročitati u nastavku teksta. U idućem ću postu pisati o nedavnom posjetu Kölnu; obišla sam restauratorske radionice Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti (CICS), posjetila sajam za muzeje, konzervaciju-restauraciju i očuvanje baštine Exponatec 2013 i sajam Cologne Fine Art and Antiques, pratila predavanja ovogodišnjih diplomanata CICS-a na tzv. Mastertagu, posjetila muzej kölnske nadbiskupije Kolumba i pogledala čudesnu izložbu o srednjovjekovnom slikarstvu u Muzeju Wallraf Richartz, za koju su didaktičke materijale izrađivali studenti CICS-a...

"Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna ", članak objavljen u 49. broju Universitasa

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Uspješna suradnja UMAS-a s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna  

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 49, 23. prosinca 2013., str. 16-17

Odsjek za konzervaciju-restauraciju splitske Akademije već godinama surađuje s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti iz Kölna. U okviru programa Erasmus ta je suradnja intenzivirana – splitskim je studentima omogućeno da dio svoga školovanja provedu na toj uglednoj instituciji, a njemački profesori sve češće gostuju u Splitu

Suradnja Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu s Institutom za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu uspostavljena je 2003. godine kroz Međunarodnu restauratorsku radionicu Lopud. Uslijedila su gostujuća predavanja njemačkih profesora na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a prije nekoliko godina dva su fakulteta potpisala sporazum o bilateralnoj suradnji u sklopu programa Erasmus. U Kölnu danas borave dvije splitske studentice, a razmjena nastavnog osoblja između dvaju fakulteta polako prerasta u tradiciju.  

Suradnja (koja) otvara nove vidike

Godine 2003. Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu pokrenuo je projekt kojemu je cilj sačuvati od propadanja bogatu sakralnu baštinu otoka Lopuda. Njemački studenti, naime, još od 1987. godine dio svoje terenske nastave obavljaju na tom otoku. Poziv na suradnju u Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud upućen je Umjetničkoj akademiji u Splitu i dvjema visokim školama za konzervaciju-restauraciju iz Belgije.

U sklopu Međunarodne restauratorske radionice Lopud restauriraju se oštećeni oltari, slike i skulpture

  

"Budući da studij konzervacije-restauracije u Kölnu spada među najkvalitetnije studije te vrste u Europi, sudjelovanje u zajedničkom projektu za nas je predstavljalo pravu povlasticu," objašnjava izv. prof. Jure Matijević s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. "Činjenica da projekt vode njemački stručnjaci za nas je bila osobito značajna, budući da i na polju konzervacije-restauracije postoje određene škole. Njemačka škola konzerviranja i restauriranja naglasak stavlja na istraživački rad te na inovativne metodologije. Ona je iznimno jaka i u razvijanju teorijskih okvira očuvanja baštine i primjeni tih modela u praksi." Po svemu tome, ističe profesor Matijević, njemačka se škola konzerviranja-restauriranja u velikoj mjeri razlikuje od one koja prevladava u Hrvatskoj. Smatra da je sjajno raditi s kolegama koji vam svojim, drugačijim pristupom radu pomažu da stvari sagledate iz novog očišta. "To vas potiče da zauzemete kritičku poziciju prema vlastitoj praksi i da se kroz to razvijate."

Gostujuća predavanja njemačkih stručnjaka u Splitu 

Upravo su njegovim zalaganjem u Splitu organizirana prva gostujuća predavanja njemačkih kolega. U rujnu 2010. godine Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije i hrvatski ogranak Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela, najvažnijeg strukovnog udruženja konzervatora-restauratora, zajednički su organizirali radionicu o novim metodama saniranja poderotina na slikama koju je vodila profesorica Petra Demuth, stručnjakinja s velikim međunarodnim iskustvom.

Profesorica Petra Demuth u Splitu je održala radionicu za restauratore slika (snimio Mladen Čulić) 

Polaznici radionice upoznali su se s novim metodama saniranja poderotina na slikama (snimio Mladen Čulić)

Dvije godine kasnije na splitskoj je Akademiji gostovao profesor Hans Portsteffen, stručnjak za restauriranje štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura. Iako gostovanja stranih eksperata pobuđuju velik interes među studentima, ali i u stručnoj javnosti, njihovo organiziranje predstavlja veliki izazov budući da odsjeci raspolažu skromnim sredstvima za međunarodnu suradnju. Sporazum o bilateralnoj suradnji u okviru programa Erasmus, koji su Institut za konzervatorsko-restauratorske znanosti i Umjetnička akademija potpisali prije nekoliko godina, značajno je olakšao cijelu stvar. Zahvaljujući Erasmus programu mobilnosti za nastavno osoblje, profesor Portsteffen je i ove godine gostovao na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju, a suradnja se planira nastaviti i u budućnosti. "U našim okolnostima vrlo je teško, i nastavnicima i studentima, odlaziti u inozemstvo i pratiti što se događa na polju konzervacije-restauracije u najrazvijenijim sredinama," objašnjava profesor Matijević. "Ovako ti stručnjaci dolaze k nama i u našoj nam sredini prenose svoja znanja i iskustva."

Prof. Hans Portsteffen  

Splićani u Kölnu

Da su i njemački konzervatori-restauratori zainteresirani za ono što se radi u Hrvatskoj, svjedoči poziv koji je početkom godine upućen autorici ovih redaka. Sredinom studenoga na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu održala sam dva javna predavanja, jedno o novim interpretacijama izvorne funkcije Dioklecijanove palače i višegodišnjim restauratorskim radovima na Peristilu, i drugo o projektu obnove i očuvanja Parka skulptura u Sisku. Taj mi je projekt bilo osobito važno bilo predstaviti, jer na kölnskom Institutu rade neki od vodećih svjetskih stručnjaka za očuvanje modernih materijala i djela suvremene umjetnosti. Bila je to prilika da razmijenimo iskustva i ispitamo mogućnost suradnje. Sjajno je što postoji program poput Erasmusa, koji omogućuje nastavnicima da grade i održavaju mrežu profesionalnih poznanstava i stručno se usavršavaju.

U sklopu tog programa u Kölnu trenutno borave dvije naše studentice konzervacije-restauracije, Ana Šapina i Ivana Duvnjak. Kao najveću razliku između dvaju studija, splitskog i kölnskog, Ana i Ivana ističu prostorne i materijalne resurse. "Ono na čemu najviše zavidimo njemačkim kolegama su velike, prostrane radionice s puno opreme," kaže Ana. "Studenti i nastavnici ovdje imaju sve na raspolaganju, od ateljea za profesionalno fotografiranje umjetnina do laboratorija za rendgensko ispitivanje. Nadamo se da ćemo se i mi u Splitu u budućnosti moći pohvaliti nečim sličnim." 

Njihovo iskustvo studiranja u inozemstvu vrlo je pozitivno pa potiču svoje kolegice i kolege da se uključe u program studentske razmjene. "Program Erasmus studentima pruža mnogo pogodnosti," kaže Ana. "Prije svega, studiranje na stranom fakultetu donosi puno novoga znanja. To se ne odnosi nužno na ono što učite na predavanjima; samo upoznavanje drugačjeg pristupa radu puno znači." Ana smatra da boravak u drugoj državi studentima pomaže da se osamostale i, još važnije, otvara im nove vidike. Prilika je to, rekli bismo, za profesionalni, ali i osobni razvoj.

U Kölnu trenutno borave studentice Ivana Duvnjak i Ana Šapina  

IZDVOJENO: Više od profesionalne suradnje 

"Kada s nekim radite duže vrijeme na terenu tada suradnja, osim stručnog, dobiva i osobni aspekt, koji nije ništa manje važan," ističe izv. prof. Jure Matijević s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. "U slučaju naše suradnje s kolegama iz Kölna, mogu reći da smo krenuli kao kolege, ali su tijekom godina ti ljudi postali moji prijatelji u onom posve osobnom smislu. Držim da sam i na toj razini profitirao barem onoliko koliko sam profitirao u stručnom smislu."

Stopama klesara iz 10. stoljeća

Potkraj svibnja izašao je 42. broj Universitasa, a u njemu članak o javnom predavanju i izložbi Vedrana Kundića. U nastavku donosim izvornu, neskraćenu verziju teksta koji potpisujemo Ivana Vukadin, studentica 2. godine konzervacije-restauracije, i ja.

"Stopama klesara iz 10. stoljeća", članak objavljen u 42. broju Universitasa

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Stopama klesara iz 10. stoljeća  

PIŠU: Ivana Vukadin i Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 42, 22. svibnja 2013., str. 7

Mladi restaurator Vedran Kundić, koji je diplomu stekao na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, održao je javno predavanje o izradi replike ranosrednjovjekovnog kamenog pluteja iz Dubrovnika. Replika je bila prikazana na njegovoj samostalnoj izložbi u podrumima Dioklecijanove palače

Ciklus javnih predavanja Razgovori o baštini, koji vodi docentica Sagita Mirjam Sunara s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u ožujku je nastavljen predavanjem mladog restauratora Vedrana Kundića o izradi replike kamenog pluteja iz crkve sv. Petra Velikog u Dubrovniku. Kundić je donedavno bio student Akademije, a tema o kojoj je govorio bila je i tema njegova magistarskog stručnog rada na specijalističkom usmjerenju za konzervaciju-restauraciju kamena: "Izrada replike kamenog pluteja iz crkve sv. Petra Velikog u Dubrovniku". Rad je izradio uz mentorstvo Ive Donellija, izvanrednog profesora, i Mione Miliše, predavačice.

Za predromaničku crkvu sv. Petra Velikog pretpostavlja se da je bila prva dubrovačka katedrala. Od bogatog kamenog namještaja crkve sačuvani su dijelovi predoltarne ograde, stipesa oltara, dvaju ciborija i propovjedaonice. Jedan dio predoltarne ograde, plutej s dva kvadratna polja ukrašena reljefima, bio je prenesen u crkvu sv. Nikole na Prijekom, gdje je dugo služio kao oltarna menza na oltaru Gospe od Zdravlja. Danas je, pak, izložen na zidu te crkve.



Vedran Kundić s plutejom iz crkve sv. Petra Velikog u Dubrovniku


Kundić je odlučio izraditi repliku jednog polja pluteja, izmjeriti vrijeme potrebno za taj posao i dokumentirati svoj rad. U izradi replike koristio je samo tradicionalni klesarski alat za ručnu obradu kamena, onaj kojim su se služili klesari u ranom srednjem vijeku. Glavni cilj, tj. zadatak njegovog pothvata bio je utvrditi koliko je vremena trebalo srednjovjekovnim majstorima za slične poslove, što do sada nije bilo poznato.  

Uključivanje šire javnosti

Klesanje replike Kundić je dokumentirao metodama time-lapse i stop-motion animacije. Od tehničke je opreme koristio samo običnu web kameru. Kaže da se namjerno odlučio za jeftinu i lako dostupnu opremu, jer želi da se što više restauratora okrene takvim, kreativnim načinima dokumentiranja svoga rada. "To je važno i za populariziranje naše struke. Ljudi će radije pogledati video od deset minuta, nego listati dokumentaciju od stotinu stranica, a za provedbu konzervatorsko-restauratorskog zahvata je vrlo važno da ga šira javnosti želi i podupire" objasnio je.

Konačan rezultat su "novi" plutej i dva video zapisa. Prvi dokumentira proces klesarskog rada i prikazuje vrijeme potrebno za izradu jednog dekoriranog polja pluteja (devedeset sati). Taj je video bio prikazan u sklopu Kundićeva javnog predavanja na Umjetničkoj akademiji. Drugi video, koji se mogao pogledati na izložbi održanoj od 5. do 19. ožujka u istočnom krilu Dioklecijanovih podruma, daje autorovo umjetničko viđenje rada srednjovjekovnog klesara. Projiciran na repliku pluteja, video je posjetiteljima izložbe omogućio da nakratko otputuju više od tisuću godina u prošlost, te da vide kako je tekla njegova izrada, od crteža na kamenome bloku do finog klesanja i završne polikromije. Mnogi, naime, zaboravljaju da je (rano)srednjovjekovna kamena plastika bila obojena, baš kao i ona iz doba Grčke ili Rima.

Svojim kreativnim pristupom i traganjem za novim načinima prezentiranja kulturnih dobara, Kundić je privukao pažnju kolega iz struke. Dr. sc. Goran Nikšić, voditelj Službe za staru gradsku jezgru, vrlo se pohvalno izrazio o njegovom "dubrovačkom" projektu. "Klesarska se struka tako na novi način izravno povezuje s tradicionalnim proučavanjem povijesne baštine na način povijesti umjetnosti i arhitekture," pojasnio je. Sunara je, pak, izrazila nadu da ćemo uskoro i u splitskim muzejima moći vidjeti umjetnine prezentirane na način na koji je Kundić prezentirao repliku u Podrumima. "To bi imalo veliku didaktičku vrijednost," objasnila je, "a vjerujem da bi privuklo i velik broj posjetitelja. Nadam se da ćemo znati iskoristiti Vedranov talent i maštu."

Klesar i restaurator  

Vedran Kundić završio je Klesarsku školu u Pučišćima na Braču. Titulu magistra konzervacije-restuaracije stekao je 2012. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.

Svibanj u znaku fotografija

Sredinom travnja iznenadio me e-mail Seana Charettea iz Gettyjevog instituta za restauriranje (The Getty Conservation Institute, GCI). Javio mi je da će krajem svibnja boraviti u Zagrebu zbog tečaja o restauriranju fotografija koji GCI organizira u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom. Taj je tečaj dio šire inicijative za očuvanje fotografske baštine i educiranje stručnjaka za konzerviranje i restauriranje fotografskih materijala koju GCI provodi na području srednje, južne i istočne Europe. Detaljnije informacije uskoro će biti dostupne na njihovoj web stranici.

Sa Seanom sam u kontaktu od prošloga ljeta, kada sam i sama pokušavala organizirati radionicu o očuvanju fotografske baštine. Za tu sam se problematiku zainteresirala u SAD-u nakon što sam odslušala kolegij o konzerviranju i restauriranju fotografija. S Debrom Hess Norris i Jae Gutierrez, dvjema profesoricama koje vode specijalističko usmjerenje za konzervaciju-restauraciju fotografija na magistarskom studiju u Delawareu, u Splitu sam planirala organizirati trodnevnu radionicu "Photograph Preservation Workshop".

Debra Hess Norris izrazila je prije dvije godine spremnost da u Hrvatskoj održi radionicu o očuvanju fotografija

Već dvije godine tražim financijska sredstva, tj. sponzore za tu radionicu, nažalost bez uspjeha. Iako su naši arhivi, knjižnice, muzeji, ali i obiteljski albumi puni fotografija, svijest o potrebi njihovog očuvanja još nije dovoljno razvijena. Ljudi nisu svjesni da se radi o osjetljivim i krhkim materijalima koji iziskuju primjerenu skrb, pohranu i rukovanje. Zabrinuti nad sudbinom starih slika i kipova, o fotografijama gotovo da i ne razmišljamo. "Kakav bi status fotografije bio da je umjesto 150 stara 500 godina može se samo zamišljati," piše Deana Kovačec u svome članku o obradi i zaštiti zbirki fotografija, "ali sigurno je da je zadaća arhiva da svojim fotografskim zbirkama osigura tu starost."

Kad mi je Sean Charette javio da je spreman doći u Split ako nađem vremena za sastanak, prva mi je ideja bila organizirati okrugli stol, raspravu ili predavanje o fotografijama i tako upoznati širu javnost s opasnostima kojima su izložene. Sean je odmah pristao. S njim su u Split doputovali dr. sc. Dusan Stulik, jedan od najpoznatijih svjetskih konzervatora-restauratora znanstvenika (eng. conservation scientist), i restauratorica fotografija Tram Vo, koja je diplomu stekla na magistarskom studiju u Delawareu, kod "moje" Debre Hess Norris.

Predavanje je održano u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice pa se ovim putem zahvaljujem našem sjajnom domaćinu Danijelu Gudelju. Za e-pozivnicu iskoristila sam jednu staru obiteljsku fotografiju

Predavanje je održano krajem svibnja. U kratkom uvodom izlaganju Sean je govorio o Gettyjevom projektu Research on the Conservation of Photographs i najavio tečaj koji će se iduće godine održati u Zagrebu. Dr. Stulik je zatim govorio o počecima razvoja fotografije, odnosno o fotografiji prije pojave dagerotipije (1839.). Predstavio je rezultate istraživanja najstarijih fotografskih zapisa, od kojih je najzanimljivija heliografija "Pogled s prozora u Le Grasu" koju je Joseph Nicéphore Niépce izradio 1826. godine. "Pogled s prozora u Le Grasu" smatra se prvom fotografijom na svijetu, a dr. Stulik imao je čast ispitati materijale od kojih je načinjena.

Predavanje je izazvalo veliko zanimanje (foto: Branko Bralić)

Sean Charette održao je uvodni dio predavanja

Tram Vo i Dusan Stulik (snimljeno u kapeli Orsini u Trogiru)

Nakon predavanja uslijedila je 45-minutna moderirana rasprava u kojoj je sudjelovala i Tram Vo. Dotakli smo se brojnih tema, od praktičnih savjeta za očuvanje obiteljskih zbirki fotografija do konzervatorsko-restauratorske znanosti i Gettyjevih međunarodnih projekata. Studente i mlade konzervatore-restauratore u publici najviše su zanimale stipendije koje nudi Zaklada Getty. Američki su im gosti savjetovali da prije prijave kontaktiraju nekoga s odjela na kojemu bi željeli boraviti, odnosno raditi istraživanje, naglasivši da su njihovi programi vrlo kompetitivni: za 5-7 istraživačkih mjesta prijavi se i do stotinu ljudi iz cijeloga svijeta. Istaknuli su i to da je GCI istraživačka ustanova, što znači da se za praktični rad na umjetninama treba prijaviti na natječaj koji provodi Muzej Getty.

O očuvanju fotografske baštine pisat ću u nekom od narednih postova. Do tada, bacite pogled na novi broj Gettyjevog newslettera koji je u cijelosti posvećen toj temi.