Na simpoziju o tehničkoj dijagnostici u umjetnosti i arheologiji, koji je sredinom srpnja održan u Britanskom muzeju u Londonu, fizičar Jans Stenger iz Muzeja Harvard održao je predavanje o restauraciji uz pomoć digitalne projekcije. (Sažetke najzanimljivijih predavanja uskoro ćete moći pročitati na blogu Rose Daly.)
Mark Rothko (1903.-1970.) je 1963. godine naslikao pet slika za Sveučilište Harvard. Zbog nestabilnosti jednog od pigmenata i prekomjernog izlaganja sunčevoj svjetlosti, slike su izblijedjele u tolikoj mjeri da su 1979. morale biti skinute sa zida i pohranjene u depo. Njihovo je restauriranje povjereno Stengeru i njegovu timu. Da bi se utvrdio izvorni izgled slika, trebalo je pronaći stare fotografije. Da ironija bude veća, i fotografije su starenjem izblijedjele pa su podvrgnute restauraciji. Nakon toga je trebalo odlučiti kako slikama vratiti izgubljenu boju. Preslikavanje nije dolazilo u obzir. Stenger je rješenje pronašao u članku Raymonda H. Lafontainea iz 1986., "Seeing Through a Yellow Varnish: A Compensating Illumination System". Da bi pokazao kako slika izgleda ispod sloja požutjelog laka, Lafontaine ju je obasjao plavim i bijelim svjetlom iz dijaprojektora. Stenger i njegov tim jednako su postupili: fotografirali su Rothkove slike i njihove restaurirane fotografije te kompjuterski izračunali kakva se slika (boja) mora na njih projicirati da bi im se vratio izvorni izgled. Za projekciju su koristili najobičniji digitalni projektor, no da bi stvar funkcionirala, trebalo je prilagoditi osvjetljenje u prostoriji. Naravno, time nije riješen problem nestabilnog pigmenta pa se slike i dalje moraju izlagati u strogo kontroliranim uvjetima.
Mark Rothko (1903.-1970.) je 1963. godine naslikao pet slika za Sveučilište Harvard. Zbog nestabilnosti jednog od pigmenata i prekomjernog izlaganja sunčevoj svjetlosti, slike su izblijedjele u tolikoj mjeri da su 1979. morale biti skinute sa zida i pohranjene u depo. Njihovo je restauriranje povjereno Stengeru i njegovu timu. Da bi se utvrdio izvorni izgled slika, trebalo je pronaći stare fotografije. Da ironija bude veća, i fotografije su starenjem izblijedjele pa su podvrgnute restauraciji. Nakon toga je trebalo odlučiti kako slikama vratiti izgubljenu boju. Preslikavanje nije dolazilo u obzir. Stenger je rješenje pronašao u članku Raymonda H. Lafontainea iz 1986., "Seeing Through a Yellow Varnish: A Compensating Illumination System". Da bi pokazao kako slika izgleda ispod sloja požutjelog laka, Lafontaine ju je obasjao plavim i bijelim svjetlom iz dijaprojektora. Stenger i njegov tim jednako su postupili: fotografirali su Rothkove slike i njihove restaurirane fotografije te kompjuterski izračunali kakva se slika (boja) mora na njih projicirati da bi im se vratio izvorni izgled. Za projekciju su koristili najobičniji digitalni projektor, no da bi stvar funkcionirala, trebalo je prilagoditi osvjetljenje u prostoriji. Naravno, time nije riješen problem nestabilnog pigmenta pa se slike i dalje moraju izlagati u strogo kontroliranim uvjetima.
Rothkove slike nisu jedine umjetnine na kojima je izvedena svjetlosna ili virtualna restauracija. Na ovaj su način restaurirane tapiserije Henrika VIII. (obavezno pogledajte video o njihovom čišćenju), Trajanov stup i katedrala u Amiensu. Treba istaknuti rad stručnjaka s Odsjeka za kompjutorske znanosti Sveučilišta Purdue (pogledajte i njihov video).
Veličanstveni portal srednjovjekovne katedrale u Amiensu. (Slika je preuzeta s ovog bloga.)
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Kako se restaurira Rothko
Priču o restauraciji Rothkovog harvardskog ciklusa u kratkim crtama donosi web portal Popular Mechanics u članku Andrewa Mosemana "Umjetnički detektiv: Ovo je moj posao".
Kada slika tijekom vremena izblijedi i promijeni boju, kako napraviti da izgleda bolje; preslikavanjem originala?
Kad je fizičar Jans Stenger 2004. godine počeo raditi u Muzeju Harvard, osoblje je bilo zaokupljeno misterijom - zašto serija murala, koje je 1960-ih naslikao Mark Rothko, mijenja boju? Stengerov tim utvrdio je da su tijekom godina Rothkovi pigmenti 'kućne' izrade kemijski izreagirali s vezivima. Stenger sada pokušava restaurirati murale kako bi naredne generacije mogle u njima uživati. U prošlosti su neki restauratori slikama znali nanijeti više štete nego koristi - čak su slikali preko originala - pa će Stenger murale obnoviti uz pomoć digitalne projekcije. "Želimo opet izložiti slike," kaže. "Vratit ćemo boje uz pomoć trika."
1. Mikroskop
Stenger analizira uzorak boje pomoću Ramanove spektroskopije. Laser pobuđuje elektrone u materijalu; ovisno o vrsti prisutnih kemijskih veza, elektroni emitiraju svjetlost čije su valne duljine dulje ili kraće od valnih duljina lasera. Stenger mjeri ovaj pomak kako bi odredio koje su molekule prisutne, a tako određuje koje je pigmente Rothko koristio.
2. Rendgenski spektrometar
Stenger također ispituje murale uz pomoć ručnog XRF spektrometra.* Ovaj instrument identificira pigmenete s određenim elementnim potpisom, ali ne govori u kojem su obliku prisutni. "Ovaj bi uređaj identificirao barij ili sumpor," objašnjava Stenger, "no da bi se potvrdila prisutnost barij sulfata, trebalo bi koristiti Ramanovu spektroskopiju."
3. Kamera
Budući da preslikavanje nije dozvoljeno, Stenger muralima želi vratiti izvornu boju pomoću svjetlosne projekcije. Nakon što fotografira svaku sliku, upotrijebit će posebni software kako bi izračunao boje koje nedostaju. Tako će se Rothkove slike opet moći izložiti s projektorima koji će te boje projicirati preko platana, kako bi djela izgledala onako kako su izgledala 1962. godine.
* X-Ray Fluorescence Spectrometry (XRF) - rendgenska fluorescentna spektrometrija
Nema komentara:
Objavi komentar