I Egipćani su poznavali Photoshop

Poprsje kraljice Nefertiti (1340. pr. Kr.), jedno od najvećih dragocjenosti berlinskoga Novog muzeja (Neues Museum), prvi je puta ispitano kompjuteriziranom tomografijom (CT) davne 1992. godine. Snimanje je ponovljeno 2009.; njemački znanstvenici tada su otkrili nove pojedinosti o izradi skulpture. Trodimenzionalni snimci visoke rezolucije pokazali su da je poprsje prvo isklesano u kamenu, do posljednjeg detalja. Na kamenu je "jezgru" zatim nanesen sloj žbuke; tanji na licu i ušima, deblji na stražnjoj strani krune.

Usporedbom kamene "jezgre" i žbukanog sloja utvrđeno je postojanje određenih razlika. Kutovi kapaka na kamenoj skulpturi su plići, oko usta postoje nabori, jagodične kosti manje su izražene, a na nosu se nalazi grbica. Kako bi kraljičini lik uskladio s estetskim idealima vremena, kraljevski je kipar sve nesavršenosti prikrio žbukom. Postupak neodoljivo podsjeća na obradu u Photoshopu, zar ne?

CT snimka Nefertitinog poprsja pokazuje kamenu "jezgru" na koju je nanesen sloj žbuke. Ostale snimke možete pogledati ovdje. (Web portal Science Daily objavio je kraći članak o ovoj temi.)

CT snimci također su otkrili nekoliko pukotina te nejednoliku povezanost slojeva, što će restauratorima pomoći u određivanju opsega konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Cijeli članak o nedestruktivnom istraživanju Nefertitinog poprsja pročitajte ovdje (Huppertz, Alexander et al., "Nondestructive Insights into Composition of the Sculpture of Egyptian Queen Nefertiti with CT", Radiology, vol. 251, br. 1, travanj 2009., str. 233 - 240, ).

Oživljavanje mumije

Godine 2003. Discovery Channel prikazao je dokumentarac o mumiji koju je tim egiptologa sa Sveučilišta u Yorku identificirao kao Nefertiti. Temeljem radiografskih snimaka lubanje, a uz pomoć kompjutorske tehnologije, dva su britanska forenzičara rekonstruirala lice preminule žene.

Časopis Time donosi članak o rekonstrukciji lica mumije za koju dio stručnjaka drži da bi mogla biti Nefertiti. Ova putena crnkinja, međutim, ne pokazuje preveliku sličnost s berlinskim poprsjem i više odgovara idealu ljepote 21. stoljeća.

Rekonstrukcijom Nefertitinoga lika bavili su se još etnolozi i stručnjaci za kozmetiku, a osobito je impresivan rad grafičkog umjetnika Svena Geruschkata. Geruschkat je kompjutorski obradio fotografije berlinskog poprsja i izradio digitalni 3D model koji se doima živim.

3D modeliranjem fotografija poprsja kraljice Nefertiti grafički umjetnik Sven Geruschkat izrazito je vjerno rekonstruirao njezin lik. Prezentaciju projekta pogledajte ovdje.

Virtualno restauriranje

Na simpoziju o tehničkoj dijagnostici u umjetnosti i arheologiji, koji je sredinom srpnja održan u Britanskom muzeju u Londonu, fizičar Jans Stenger iz Muzeja Harvard održao je predavanje o restauraciji uz pomoć digitalne projekcije. (Sažetke najzanimljivijih predavanja uskoro ćete moći pročitati na blogu Rose Daly.) 

Mark Rothko (1903.-1970.) je 1963. godine naslikao pet slika za Sveučilište Harvard. Zbog nestabilnosti jednog od pigmenata i prekomjernog izlaganja sunčevoj svjetlosti, slike su izblijedjele u tolikoj mjeri da su 1979. morale biti skinute sa zida i pohranjene u depo. Njihovo je restauriranje povjereno Stengeru i njegovu timu. Da bi se utvrdio izvorni izgled slika, trebalo je pronaći stare fotografije. Da ironija bude veća, i fotografije su starenjem izblijedjele pa su podvrgnute restauraciji. Nakon toga je trebalo odlučiti kako slikama vratiti izgubljenu boju. Preslikavanje nije dolazilo u obzir. Stenger je rješenje pronašao u članku Raymonda H. Lafontainea iz 1986., "Seeing Through a Yellow Varnish: A Compensating Illumination System". Da bi pokazao kako slika izgleda ispod sloja požutjelog laka, Lafontaine ju je obasjao plavim i bijelim svjetlom iz dijaprojektora. Stenger i njegov tim jednako su postupili: fotografirali su Rothkove slike i njihove restaurirane fotografije te kompjuterski izračunali kakva se slika (boja) mora na njih projicirati da bi im se vratio izvorni izgled. Za projekciju su koristili najobičniji digitalni projektor, no da bi stvar funkcionirala, trebalo je prilagoditi osvjetljenje u prostoriji. Naravno, time nije riješen problem nestabilnog pigmenta pa se slike i dalje moraju izlagati u strogo kontroliranim uvjetima.

Rothkove slike nisu jedine umjetnine na kojima je izvedena svjetlosna ili virtualna restauracija. Na ovaj su način restaurirane tapiserije Henrika VIII. (obavezno pogledajte video o njihovom čišćenju), Trajanov stup i katedrala u Amiensu. Treba istaknuti rad stručnjaka s Odsjeka za kompjutorske znanosti Sveučilišta Purdue (pogledajte i njihov video).

Veličanstveni portal srednjovjekovne katedrale u Amiensu. (Slika je preuzeta s ovog bloga.)

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Kako se restaurira Rothko

Priču o restauraciji Rothkovog harvardskog ciklusa u kratkim crtama donosi web portal Popular Mechanics u članku Andrewa Mosemana "Umjetnički detektiv: Ovo je moj posao".

Kada slika tijekom vremena izblijedi i promijeni boju, kako napraviti da izgleda bolje; preslikavanjem originala?

Kad je fizičar Jans Stenger 2004. godine počeo raditi u Muzeju Harvard, osoblje je bilo zaokupljeno misterijom - zašto serija murala, koje je 1960-ih naslikao Mark Rothko, mijenja boju? Stengerov tim utvrdio je da su tijekom godina Rothkovi pigmenti 'kućne' izrade kemijski izreagirali s vezivima. Stenger sada pokušava restaurirati murale kako bi naredne generacije mogle u njima uživati. U prošlosti su neki restauratori slikama znali nanijeti više štete nego koristi - čak su slikali preko originala - pa će Stenger murale obnoviti uz pomoć digitalne projekcije. "Želimo opet izložiti slike," kaže. "Vratit ćemo boje uz pomoć trika."

1. Mikroskop

Stenger analizira uzorak boje pomoću Ramanove spektroskopije. Laser pobuđuje elektrone u materijalu; ovisno o vrsti prisutnih kemijskih veza, elektroni emitiraju svjetlost čije su valne duljine dulje ili kraće od valnih duljina lasera. Stenger mjeri ovaj pomak kako bi odredio koje su molekule prisutne, a tako određuje koje je pigmente Rothko koristio.

2. Rendgenski spektrometar

Stenger također ispituje murale uz pomoć ručnog XRF spektrometra.* Ovaj instrument identificira pigmenete s određenim elementnim potpisom, ali ne govori u kojem su obliku prisutni. "Ovaj bi uređaj identificirao barij ili sumpor," objašnjava Stenger, "no da bi se potvrdila prisutnost barij sulfata, trebalo bi koristiti Ramanovu spektroskopiju."

3. Kamera

Budući da preslikavanje nije dozvoljeno, Stenger muralima želi vratiti izvornu boju pomoću svjetlosne projekcije. Nakon što fotografira svaku sliku, upotrijebit će posebni software kako bi izračunao boje koje nedostaju. Tako će se Rothkove slike opet moći izložiti s projektorima koji će te boje projicirati preko platana, kako bi djela izgledala onako kako su izgledala 1962. godine.

* X-Ray Fluorescence Spectrometry (XRF) - rendgenska fluorescentna spektrometrija