Restauratori, što nakon diplome?

Konferencija studenata i mladih konzervatora-restauratora koju je u rujnu prošle godine u Londonu organizirao Međunarodni institut za restauriranje (IIC) potakla me na razmišljanje o problemima s kojima su suočeni moji studenti, sadašnji i bivši. Jedan od najvećih je "prikupljanje" dvogodišnjeg radnog staža, što je jedan od uvjeta za polaganje stručnog ispita u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti.

Kako bih potakla rješavanje tog problema, s kolegicama Lanom Kekez, Veselom Bizacom i Elenom Jurić krajem prošle godine počela sam planirati tematski okrugli stol. Elena je predložila da raspravu povežemo s 9. međunarodnom konferencijom studija konzervacije-restauracije, koja se u travnju trebala održati u Splitu. Članovi organizacijskog odbora konferencije pozdravili su tu ideju.

Velika mi je želja bila da izradimo transkript okruglog stola i objavimo ga na web stranici konferencije; činilo mi se važnim da informacija dopre do što većeg broja ljudi. Poticaj za to i ovaj put je došao od Međunarodnog instituta za restauriranje, točnije od projekta Dijalozi za novo stoljeće. Pored toga, Lana, Vesela, Elena i ja zamislile smo da transkript služi kao podloga za izradu prijedloga izmjene Pravilnika o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja.

Okrugli stol "Restauratori: Što nakon diplome?" održan je 13. travnja i – veseli me reći – pobudio je veliki interes. Od bivših studenata splitske Akademije, u dvosatnoj su raspravi sudjelovale Lana, Elena i njihova nekoliko godina starija kolegica Ivana Letilović. Pozivu za sudjelovanje odazvali su se Elena Gudelj iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Elvira Šarić Kostić iz Muzeja grada Splita te Milivoj Hekman iz Službe za kulturu Grada Splita. Razgovor se "vrtio" oko dvije teme: gdje i kako mladi konzervatori-restauratori mogu prikupiti dvogodišnji radni staž te kako poboljšati njihov položaj u postupku stjecanja stručnog zvanja. Veliki dopirnos raspravi dale su moje kolegice sa zagrebačke Akademije, Zvjezdana Jembrih i Tamara Ukrainčik. Komentari Sanje Serhatlić, koja predaje na dubrovačkom studiju konzervacije-restauracije, nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Svi su se složili da bi studiji konzervacije-restauracije trebali biti ravnopravni partneri u odlučivanju o budućnosti (i sadašnjosti!) konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj. Duboko sam uvjerena da će Ministarstvo kulture znati ovo prepoznati.

Elena Jurić (na slici), Lana Kekez i Ivana Letilović govorile su o svome iskustvu (foto: S. Krešić)

Elena Gudelj (Hrvatski zavod za zapošljavanje) predstavila je program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (foto: G. Nikšić)

Gospođa Gudelj morala je odgovarati na brojna pitanja iz publike (na slici: Kristina Krivec, mag. konz.-rest.; foto: G. Nikšić)

U izradi transkripta sudjelovalo je osam ljudi, redom članova organizacijskog odbora konferencije. Svatko je trebao transkribirati jedan dio zvučnog zapisa. Pored tipkanja, moj je zadatak bio pregledati i urediti sve dijelove transkripta. Moram priznati da su mi najviše muke zadavale moje izjave ("Evo, ja bih, ako smo... Budući da je već 17.30, mislim da smo iscrpili... Nismo možda iscrpili temu, ali mislim da smo energiju srozali do... Na neki vrlo niski nivo je pala").

Posao smo završili prije desetak dana. Nakon što su sudionici rasprave autorizirali tekst, on je danas objavljen na web stranici konferencije. Puno je truda i vremena uloženo u ovaj projekt, no vjerujem da rezultati neće izostati.

Svibanj u znaku fotografija

Sredinom travnja iznenadio me e-mail Seana Charettea iz Gettyjevog instituta za restauriranje (The Getty Conservation Institute, GCI). Javio mi je da će krajem svibnja boraviti u Zagrebu zbog tečaja o restauriranju fotografija koji GCI organizira u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom. Taj je tečaj dio šire inicijative za očuvanje fotografske baštine i educiranje stručnjaka za konzerviranje i restauriranje fotografskih materijala koju GCI provodi na području srednje, južne i istočne Europe. Detaljnije informacije uskoro će biti dostupne na njihovoj web stranici.

Sa Seanom sam u kontaktu od prošloga ljeta, kada sam i sama pokušavala organizirati radionicu o očuvanju fotografske baštine. Za tu sam se problematiku zainteresirala u SAD-u nakon što sam odslušala kolegij o konzerviranju i restauriranju fotografija. S Debrom Hess Norris i Jae Gutierrez, dvjema profesoricama koje vode specijalističko usmjerenje za konzervaciju-restauraciju fotografija na magistarskom studiju u Delawareu, u Splitu sam planirala organizirati trodnevnu radionicu "Photograph Preservation Workshop".

Debra Hess Norris izrazila je prije dvije godine spremnost da u Hrvatskoj održi radionicu o očuvanju fotografija

Već dvije godine tražim financijska sredstva, tj. sponzore za tu radionicu, nažalost bez uspjeha. Iako su naši arhivi, knjižnice, muzeji, ali i obiteljski albumi puni fotografija, svijest o potrebi njihovog očuvanja još nije dovoljno razvijena. Ljudi nisu svjesni da se radi o osjetljivim i krhkim materijalima koji iziskuju primjerenu skrb, pohranu i rukovanje. Zabrinuti nad sudbinom starih slika i kipova, o fotografijama gotovo da i ne razmišljamo. "Kakav bi status fotografije bio da je umjesto 150 stara 500 godina može se samo zamišljati," piše Deana Kovačec u svome članku o obradi i zaštiti zbirki fotografija, "ali sigurno je da je zadaća arhiva da svojim fotografskim zbirkama osigura tu starost."

Kad mi je Sean Charette javio da je spreman doći u Split ako nađem vremena za sastanak, prva mi je ideja bila organizirati okrugli stol, raspravu ili predavanje o fotografijama i tako upoznati širu javnost s opasnostima kojima su izložene. Sean je odmah pristao. S njim su u Split doputovali dr. sc. Dusan Stulik, jedan od najpoznatijih svjetskih konzervatora-restauratora znanstvenika (eng. conservation scientist), i restauratorica fotografija Tram Vo, koja je diplomu stekla na magistarskom studiju u Delawareu, kod "moje" Debre Hess Norris.

Predavanje je održano u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice pa se ovim putem zahvaljujem našem sjajnom domaćinu Danijelu Gudelju. Za e-pozivnicu iskoristila sam jednu staru obiteljsku fotografiju

Predavanje je održano krajem svibnja. U kratkom uvodom izlaganju Sean je govorio o Gettyjevom projektu Research on the Conservation of Photographs i najavio tečaj koji će se iduće godine održati u Zagrebu. Dr. Stulik je zatim govorio o počecima razvoja fotografije, odnosno o fotografiji prije pojave dagerotipije (1839.). Predstavio je rezultate istraživanja najstarijih fotografskih zapisa, od kojih je najzanimljivija heliografija "Pogled s prozora u Le Grasu" koju je Joseph Nicéphore Niépce izradio 1826. godine. "Pogled s prozora u Le Grasu" smatra se prvom fotografijom na svijetu, a dr. Stulik imao je čast ispitati materijale od kojih je načinjena.

Predavanje je izazvalo veliko zanimanje (foto: Branko Bralić)

Sean Charette održao je uvodni dio predavanja

Tram Vo i Dusan Stulik (snimljeno u kapeli Orsini u Trogiru)

Nakon predavanja uslijedila je 45-minutna moderirana rasprava u kojoj je sudjelovala i Tram Vo. Dotakli smo se brojnih tema, od praktičnih savjeta za očuvanje obiteljskih zbirki fotografija do konzervatorsko-restauratorske znanosti i Gettyjevih međunarodnih projekata. Studente i mlade konzervatore-restauratore u publici najviše su zanimale stipendije koje nudi Zaklada Getty. Američki su im gosti savjetovali da prije prijave kontaktiraju nekoga s odjela na kojemu bi željeli boraviti, odnosno raditi istraživanje, naglasivši da su njihovi programi vrlo kompetitivni: za 5-7 istraživačkih mjesta prijavi se i do stotinu ljudi iz cijeloga svijeta. Istaknuli su i to da je GCI istraživačka ustanova, što znači da se za praktični rad na umjetninama treba prijaviti na natječaj koji provodi Muzej Getty.

O očuvanju fotografske baštine pisat ću u nekom od narednih postova. Do tada, bacite pogled na novi broj Gettyjevog newslettera koji je u cijelosti posvećen toj temi.

Slikarstvo na paleti

Nedavno je na HTV-u prikazan dokumentarni film o pjesniku, piscu i prevoditelju Luki Paljetku. Zanimljivo mi je bilo čuti da je gospodin Paljetak prijateljevao s trojicom znamenitih slikara: Antunom Maslom, Đurom Pulitikom i Ivom Dulčićem. Na zidu njegove radne sobe u Dubrovniku visi Dulčićeva slikarska paleta. "Ta mi je paleta najdraži i najbolji Dulčićev rad," rekao je gospodin Paljetak, "jer su u njoj sadržane sve njegove slike".

Ivo Dulčić, Ples (1956.)

"Zašto čuvati umjetnikovu paletu?" zapitala se u jednom članku Lucy Davies. "Mrlje čistog pigmenta ili pomiješane boje zaostale na površini mogu biti intrigantan pokazatelj umjetnikove tehnike slikanja i načina razmišljanja. (...) Mjesto na koje je boja nanesena i način na koji je to napravljeno može nam prenijeti osjećaj, psihologiju, vjersko značenje." Davies u članku opisuje slikarske palete koje su koristili Renoir, Degas, Seurat, Gauguin... Donosim slike dviju paleta koje mi se čine osobito zanimljive. Pripadale su Eugeneu Delacroixu i Vincentu van Goghu. Vjerojatno bi se prema njima mogao napraviti psihološki profil dvojice umjetnika.

Delacroixova slikarska paleta i kistovi čuvaju se u njegovom muzeju u Parizu (foto: H. Lewandowski)

Paleta koja je pripadala Vincentu van Goghu (preuzeto iz članka L. Davies "Why preserve Van Gogh's palette?", The Telegraph)

Čuveni konzervatori-znanstvenici Rutherford J. Gettens i George L. Stout u svojoj knjizi Painting Materials: A Short Encyclopedia (1942.) pokazali su razvoj slikarske palete od najranijih prikaza na francuskim minijaturama iz 15. stoljeća do prve polovine 20. stoljeća.

Slika R. J. Gettensa i G. L. Stouta preuzeta iz članka Ernsta van der Weteringa "The Palette; on the Relationship between Style and Painting Technique"

Slikarske palete, jasno, imaju puno dulju povijest. Na web stranici Muzeja Metropolitan u New Yorku pronašla sam egipatsku paletu iz 14. stoljeća prije Krista. Izrađena je od bjelokosti, a u njoj se još nalaze sasušeni pigmenti: plavi, zeleni, smeđi (?), žuti, crveni i crni.

Paleta egipatskog slikara, oko 1390.–1353. pr. Kr. (preuzeto s web stranice Muzeja Metropolitan)

Razgovor s Elenom Jurić i Natašom Treursić, dobitnicama nagrade "Zvonimir Wyroubal"

Prije nekoliko tjedana u Splitu je održana 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. O tome je događaju bilo riječi u posljednja dva posta (ovdje i ovdje). Konferencija je donijela nekoliko novosti, od pokretanja službene web stranice do tematskog okruglog stola. Jedan od najznačajnijih noviteta svakako je uvođenje nagrade "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje, najbolju Power Point prezentaciju i najbolji poster. Iako naziv nagrade zaslužuje poduže obrazloženje, važno je upamtiti da je Zvonimir Wyroubal (1900.-1990.) čovjek uz kojega se vezuju počeci restauratorske službe u Hrvatskoj.

Meni je pripala čast da najavim nagradu "Zvonimir Wyroubal"

Plaketu je dizajnirao Vedran Perkov, a izradila tvrtka Salona Var d.o.o.

O dobitnicima nagrade odlučivala je publika. Prije početka svake sesije, sudionici su dobili anketni listić na kojemu su, ocjenama od 1 do 5, vrednovali kvalitetu i sadržaj usmenih izlaganja i Power Point prezentacija. Postupak glasovanja za postere bio je nešto jednostavniji; sudionicima su bili ponuđeni papirići na kojima su trebali zaokružiti redni broj najboljeg postera. Za izradu anketnih listića i prebrojavanje glasova bile su zadužene Nives Mijić, Tina Tomšič i Ana Šapina, članice organizacijskog odbora. Oko prebrojavanja glasova pomagala im je Ivana Vukadin.

Dodjela nagrada za mene je bila najbolji dio konferencije; studenti su navijali jedni za druge i pljeskom pozdravljali nagrađene kolege. Nagrada "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje pripala je Martini Tekavec s Akademije za likovnu umjetnosti i oblikovanje u Ljubljani. Nagrada za najbolju Power Point prezentaciju dodijeljena je Eleni Jurić, mladoj konzervatorici-restauratorici koja je diplomu stekla na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Nagradu za najbolji poster odnijela je Nataša Treursić s Odjela za umjetnosti i restauraciju Dubrovačkog sveučilišta.

Zamolila sam Elenu i Natašu da podijele sa mnom svoje dojmove o konferenciji.

Elena, ti si držala predavanje o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu koji je bio tema tvoga diplomskoga rada. O čemu se točno radi?

Elena: Na konferenciji sam govorila o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na drvenom oslikanom predoltarniku sv. Katarine Aleksandrijske. Ta umjetnina potječe iz crkve sv. Kate na Osiču u selu Tugare pored Splita. Opsežni radovi trajali su dvije godine, a izvela sam ih pod mentorskim vodstvom docenta Jurice Matijevića. Predoltarnik je bio oštećen i jako zaprljan. Osim tvrdokorne prljavštine, koja je onemogućavala iščitavanje oslika, trebalo je ukloniti ostatke starog laka, a zatim nadomjestiti nedostajuće dijelove nositelja i rekonstruirati oslik. Važnost ovoga projekta manje leži u činjenici da se radi o mom diplomskom radu, a više u tome što je taj zahvat dio većeg projekta obnove inventara crkve sv. Kate, iz koje su prije tridesetak godina uklonjene sve umjetnine.

Elena Jurić

Ove je godine prvi put organizirana izložba postera na kojoj si i ti, Nataša, sudjelovala.

Nataša: Da, predstavila sam poster o dijagnostičkim istraživanjima i konzervatorsko-restauratorskim radovima na globusu s prikazom Zemlje iz 19. stoljeća, koji je u vlasništvu Pomorskog muzeja u Dubrovniku. U suradnji s Laboratorijem za molekulsku spektroskopiju Instituta Ruđer Bošković i Franom Mihanovićem sa Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Splitskog sveučilišta, na tom su predmetu provedene dijagnostičke analize: kompjuterizirana tomografija, infracrvena spektroskopija s Fourierovom transformacijom i UV fluorescencija. Cilj je bio upoznati materijale od kojih je predmet načinjen te definirati promjene koje su se s vremenom dogodile. Na posteru sam također prikazala konzervatorsko-restauratorske radove koji su izvedeni na kugli globusa. Ti su radovi obavljeni pod mentorstvom Samira Serhatlića na Odsjeku za papir Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Dubrovniku.

Nataša Treursić

Koliko ste se dugo pripremale za konferenciju?

Elena: Za usmeno izlaganje pripremala sam se večer prije i to, kako se kaže, "sama sa sobom". Trema je bila tolika da nisam mogla vježbati ispred ogledala, jer me vlastiti odraz nije htio slušati! Priprema Power Point prezentacije trajala je puno dulje, dva tjedna, jer je trebalo uskladiti brojne animacije kojima sam pokušala ilustrirati ono o čemu govorim.

Nataša: Plakat mi se činio kao idealno rješenje da ostalim kolegama prikažem svoj rad. Najprije je trebalo sortirati prikupljeni slikovni i tekstualni materijal, a onda osmisliti kompletan izgled. Grafičko oblikovanje i izrada plakata trajalo je pet ili šest dana. U izradi plakata sudjelovali su konzervatori-restauratori Nađa Lučić i Elio Karamatić, dok je za grafičko oblikovanje zaslužan Antonio Blašković, pa im se ovim putem zahvaljujem. Bez njih, plakat ne bi postigao takav uspjeh.

Prema odluci publike, vas dvije dobile ste nagradu "Zvonimir Wyroubal"; Elena za najbolju Power Point prezentaciju, a Nataša za najbolji poster. Kakav je to bio osjećaj? Što su rekli vaši kolege?

Nataša: Super je osjećaj dobiti nagradu, jer je to potvrda da se uloženi trud isplatio. Priznajem da je nisam očekivala, jer je bilo puno odličnih plakata i konkurencija je bila jaka. Bila sam iznenađena i počašćena što je baš moj rad nagrađen. Kolege su bili ponosni i sretni, jer znaju koliko smo vremena i truda uložili u ovaj projekt.

Elena: Moram priznati da sam bila iznimno zadovoljna svojom prezentacijom pa mi je bilo jako drago što je moj trud nagrađen. Kolege su bili puni riječi hvale i prije proglašenja dobitnika, što mi je na neki način još i draže.

Dobile ste plaketu "Zvonimir Wyroubal" i poklon-paket tvrtke Crescat d.o.o. Hoće li vam pokloni biti od koristi?

Nataša: Osvojeni "kipić", naravno, ide na policu. Poklon-paket je odličan i bit će mi od velike koristi. Moram izdvojiti knjigu Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru, koja se meni pokazala vrlo korisnom, jer sam se opredijelila za konzervaciju-restauraciju papira.

Elena: Vjerujem da će album za čuvanje fotografija poslužiti svrsi.

Tvrtka Crescat d.o.o. osigurala je vrijedne poklone za nagrađene studente: arhivske kutije za čuvanje fotografija, plastične uložnice za fotografije i knjigu Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru

Smatrate li da je nagrađivanje studenata poticajno?

Elena: Nagrada je uvijek poticajna. Smatram da je Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije ovom nagradom dobila na težini, jer će se studenti ubuduće više truditi oko pripreme predavanja i izrade postera.

Nataša: Slažem se s Elenom; nagrada potiče studente da u što većem broju sudjeluju na konferenciji te da se što bolje za nju pripreme. Osim toga, struka se ovim putem približava široj javnosti, što je danas jako važno jer, nažalost, mnogi uopće nisu upućeni u naš posao, koji je veoma bitan.

Pored Eleninog, na konferenciji smo čuli još trinaest predavanja. Koje vam je bilo najzanimljivije?

Nataša: Svi su predavači bili izvrsni, a predavanja vrlo interesantna. Osobito mi se svidjelo predavanje naslovljeno "Istraživanje i restauriranje ulomka oslikanog kožnog antependija s poluotoka Pelješca" koje je održala moja kolegica Ana Ćorak, jer je ta tema mojoj struci najbliža, a time i veoma zanimljiva. Naravno, Elena nas je sve oborila s nogu sa svojom Power Point prezentacijom.

Elena: Ha, ha, hvala! Od konferencije je prošlo nekoliko tjedana, a meni su dva predavanja nekako "najsvježija", ono o suradnji zagrebačke Akademije s Dijecezanskim muzejom, koje je održala Ines Palčić, i predavanje o grafitima koje je održala Tea Trumbić, još jedna zagrebačka studentica. Mislim da su mi se ta dva predavanja usjekla u pamćenje jer su bila zanimljiva, a i zato što su teme obrađene jednostavno, a opet detaljno.

Ovogodišnja konferencija donijela je nekoliko novosti: izložbu postera, tematski okrugli stol... Što vam se najviše svidjelo? Imate li kakav savjet za organizatore?

Nataša: Iako je bilo puno zanimljivih tema i prezentacija, najviše mi se svidio okrugli stol "Restauratori: Što nakon diplome". Ja sam trenutno apsolventica pa mi je ta rasprava pomogla da vidim što mi je činiti nakon završetka studiranja. Organizacija konferencije bila je sjajna pa ovim putem želim pohvaliti organizatore. Nadam se da će atmosfera i gostoljubivost i na idućoj, Desetoj međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije, biti na ovakvom nivou.

Elena: Konferencija je bila odlična. Organizatori su napravili odličan posao. Jedino mi je žao što se kolege iz Zagreba i Dubrovnika nisu zadržali na domjenku koji je organiziran na Umjetničkoj akademiji nakon obilaska restauratorskih radionica... Nadali smo se ugodnom poslijepodnevnom druženju, a na kraju smo ostali samo mi Splićani.

No, prilike za druženje bilo je u pauzama između predavanja. Jeste li upoznale kolege s drugih studija, razmijenile s njima iskustva, možda dogovorile suradnju?

Nataša: Drago mi je da sam na konferenciji vidjela neke ljude s kojima se odavno nisam srela, pa smo sada razmijenili iskustva. Steći nova poznanstva mi je jako važno, osobito u Splitu, mom rodnom gradu. Budući da sam studirala u Dubrovniku, nisam imala priliku upoznati splitske konzervatore i restauratore. Drago mi je da sam nakon konferencije dobila poziv za sudjelovanje u projektu inventarizacije jedne crkve pored Vrgorca. Svako novo poznanstvo je bitno, osobito u našoj struci, jer razmjena iskustava umanjuje rizike u poslu i proširuje vidike.

Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije

U posljednjem broju Universitasa objavljen je članak Ivane Vukadin i Filipe Sršen "Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije", osvrt na 9. međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije koja je sredinom travnja održana u Splitu. Ivana i Filipa bile su članice organizacijskog odbora. Pored njih, u odboru je bilo još devet studenata i četvero asistenata honorarno zaposlenih na Umjetničkoj akademiji. Iako je organiziranje skupa bilo vrlo zahtjevno (s pripremama smo započeli još u prosincu prošle godine), drago mi je da sam imala priliku raditi s ovim krasnim mladim ljudima.

Članovi Organizacijskog odbora 9. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije

Članak "Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije" objavljujem uz odobrenje Tomislava Čizmića Marovića, izvršnog urednika Universitasa.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije

PIŠU: Ivana Vukadin i Filipa Sršen

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 29, 27. travnja 2012., str. 6

U Splitu je održana 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije koja je okupila više od stotinu sudionika. Predavanjima i posterima publici se predstavilo tridesetak studenata iz Hrvatske i Slovenije.

Sredinom travnja u Splitu je održana 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Studenti zagrebačkog, dubrovačkog, ljubljanskog i splitskog sveučilišta na konferenciji su predstavili rezultate svog znanstvenog i stručnog rada. Domaćin skupa bio je Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.

Regionalni značaj konferencije

Konferenciju su otvorili dr. sc. Branko Matulić, dekan Umjetničke akademije, prof. dr. sc. Roko Andričević, prorektor za znanost, međunarodnu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Splitu, i Sagita Mirjam Sunara, predstojnica Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije i predsjednica organizacijskog odbora. U ime Grada Splita, otvaranju konferencije nazočila je Maja Munivrana, pročelnica Službe za kulturu i umjetnost, dok je Ferdinand Meder, v. d. ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda, organizatorima uputio pismenu čestitku.

Na konferenciji je održano četrnaest predavanja. Teme su obuhvatile gotovo sva specijalistička područja konzervatorsko-restauratorske struke: zaštitu umjetnina, dijagnostička ispitivanja, konzervatorsko-restauratorske zahvate... U sklopu konferencije upriličena je izložba studentskih postera. Uz to je organiziran posjet restauratorskim radionicama Umjetničke akademije.

Predavanjima i posterima predstavila su se čak 34 studenta

Prvi put je organizirana izložba postera

Sudionici konferencije posjetili su restauratorske radionice Umjetničke akademije

Konferencija je pružila priliku da se konzervatori-restauratori, povjesničari umjetnosti, arhitekti, arheolozi i predstavnici drugih struka vezanih uz zaštitu kulturne baštine upoznaju s radom mladih stručnjaka. U publici se našla i delegacija Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. Gosti iz Kotora i Cetinja smatraju da ovaj stručni skup predstavlja značajan pomak u regiji te su iskazali želju za suradnjom s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije.

Volontiranjem do radnog staža

U sklopu konferencije održan je okrugli stol na kojemu je glavna tema bila stjecanje radnog staža potrebnog za polaganje stručnog ispita u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti. Bivše studentice mr. art Ivana Letilović, Lana Kekez i Elena Jurić govorile su o problemima s kojima su se susrele nakon diplome. Elena Gudelj iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje predstavila je mjere za poticanje zapošljavanja koje provodi ta ustanova. Najveći interes pobudio je program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, koji korisnicima omogućuje jednogodišnje stažiranje. Milivoj Hekman iz Pravne službe Grada Splita upozorio je da taj program tek djelomično rješava problem struka kod kojih je nužno "prikupiti" dvije godine staža za polaganje stručnog ispita. Elvira Šarić Kostić, ravnateljica Muzeja grada Splita, govorila je o svojim iskustvima. Dvosatnu raspravu, u sklopu koje su sudionici odgovarali na brojna pitanja publike, moderirala je Sagita Mirjam Sunara.

Nagrađeni studenti i Universitas

Ovogodišnja konferencija donijela je nekoliko novosti. Uz pokretanje službene web stranice na kojoj će biti objavljeni svi konferencijski materijali, prvi put je dodijeljena nagrada "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje, najbolju Power Point prezentaciju i najbolji poster. Nagrada je ime dobila prema začetniku konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj. Najboljim predavanjem publika je ocijenila ono Martine Tekavec s ljubljanske Akademije. Martina je govorila o zahvatu na drvenoj gotičkoj skulpturi koja je sredinom prošlog stoljeća teško oštećena u vandalskom napadu i nakon toga temeljito restaurirana. Nagradu za najbolju Power Point prezentaciju dobila je Elena Jurić iz Splita, koja je prezentirala zahvat na drvenom oslikanom predoltarniku iz 17. stoljeća. Nagrada za najbolji poster pripala je Nataši Treursić, koja je prezentirala istraživanje i restauriranje globusa iz Pomorskog muzeja u Dubrovniku.

Elena Jurić dobila je nagradu "Zvonimir Wyroubal" za najbolju Power Point prezentaciju. Plaketu je dizajnirao Vedran Perkov

Posebnu nagradu "Zvonimir Wyroubal" dobio je Universitas, zbog kontinuiranog rada na senzibiliziranju šire javnosti za problem očuvanja kulturne baštine. Tu je nagradu dodijelio organizacijski odbor konferencije, sastavljen od studenata konzervacije-restauracije i nekoliko asistenata honorarno zaposlenih na Umjetničkoj akademiji.

Organizatori su za svoj posao dobili velike pohvale.

Predavači, autori postera i njihovi mentori