Restauratori, što nakon diplome?

Konferencija studenata i mladih konzervatora-restauratora koju je u rujnu prošle godine u Londonu organizirao Međunarodni institut za restauriranje (IIC) potakla me na razmišljanje o problemima s kojima su suočeni moji studenti, sadašnji i bivši. Jedan od najvećih je "prikupljanje" dvogodišnjeg radnog staža, što je jedan od uvjeta za polaganje stručnog ispita u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti.

Kako bih potakla rješavanje tog problema, s kolegicama Lanom Kekez, Veselom Bizacom i Elenom Jurić krajem prošle godine počela sam planirati tematski okrugli stol. Elena je predložila da raspravu povežemo s 9. međunarodnom konferencijom studija konzervacije-restauracije, koja se u travnju trebala održati u Splitu. Članovi organizacijskog odbora konferencije pozdravili su tu ideju.

Velika mi je želja bila da izradimo transkript okruglog stola i objavimo ga na web stranici konferencije; činilo mi se važnim da informacija dopre do što većeg broja ljudi. Poticaj za to i ovaj put je došao od Međunarodnog instituta za restauriranje, točnije od projekta Dijalozi za novo stoljeće. Pored toga, Lana, Vesela, Elena i ja zamislile smo da transkript služi kao podloga za izradu prijedloga izmjene Pravilnika o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja.

Okrugli stol "Restauratori: Što nakon diplome?" održan je 13. travnja i – veseli me reći – pobudio je veliki interes. Od bivših studenata splitske Akademije, u dvosatnoj su raspravi sudjelovale Lana, Elena i njihova nekoliko godina starija kolegica Ivana Letilović. Pozivu za sudjelovanje odazvali su se Elena Gudelj iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Elvira Šarić Kostić iz Muzeja grada Splita te Milivoj Hekman iz Službe za kulturu Grada Splita. Razgovor se "vrtio" oko dvije teme: gdje i kako mladi konzervatori-restauratori mogu prikupiti dvogodišnji radni staž te kako poboljšati njihov položaj u postupku stjecanja stručnog zvanja. Veliki dopirnos raspravi dale su moje kolegice sa zagrebačke Akademije, Zvjezdana Jembrih i Tamara Ukrainčik. Komentari Sanje Serhatlić, koja predaje na dubrovačkom studiju konzervacije-restauracije, nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Svi su se složili da bi studiji konzervacije-restauracije trebali biti ravnopravni partneri u odlučivanju o budućnosti (i sadašnjosti!) konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj. Duboko sam uvjerena da će Ministarstvo kulture znati ovo prepoznati.

Elena Jurić (na slici), Lana Kekez i Ivana Letilović govorile su o svome iskustvu (foto: S. Krešić)

Elena Gudelj (Hrvatski zavod za zapošljavanje) predstavila je program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (foto: G. Nikšić)

Gospođa Gudelj morala je odgovarati na brojna pitanja iz publike (na slici: Kristina Krivec, mag. konz.-rest.; foto: G. Nikšić)

U izradi transkripta sudjelovalo je osam ljudi, redom članova organizacijskog odbora konferencije. Svatko je trebao transkribirati jedan dio zvučnog zapisa. Pored tipkanja, moj je zadatak bio pregledati i urediti sve dijelove transkripta. Moram priznati da su mi najviše muke zadavale moje izjave ("Evo, ja bih, ako smo... Budući da je već 17.30, mislim da smo iscrpili... Nismo možda iscrpili temu, ali mislim da smo energiju srozali do... Na neki vrlo niski nivo je pala").

Posao smo završili prije desetak dana. Nakon što su sudionici rasprave autorizirali tekst, on je danas objavljen na web stranici konferencije. Puno je truda i vremena uloženo u ovaj projekt, no vjerujem da rezultati neće izostati.