U prošlom sam postu spomenula Dimitriosa Chatzigiannisa koji je u svom izlaganju spomenuo grafite na arheološkim lokalitetima, istaknuvši da se tragovi vandalizma iz prošlosti danas smatraju dragocjenim svjedocima vremena. Prije nekoliko dana objavljena je vijest o kineskom turistu koji se potpisao na kameni reljef u Luxoru. Možda bi neko za dvjesto ili tisuću godina volio znati da je Ding Jinhao posjetio Luxor 2013. godine, no ta je vijest (sada) izazvala zgražanje.
Na reljefu piše "Ding Jinhao je bio ovdje"
Natrag na konferenciju! Trećega dana održana su predavanja na temu očuvanja fotografskih materijala i audiovizualne baštine. Potonjem je bilo posvećeno samo jedno izlaganje, ono Igora Markovića, selektora Human Rights Film Festivala.
Uvodno predavanje održao je sjajni Dusan C. Stulik iz Gettyjeva instituta za restauriranje, kojega smo prošle godine imali priliku slušati u Splitu. Stulik je govorio o najznačajnijim fotografskim procesima prošloga stoljeća, njihovu porijeklu, osobinama i inačicama. Fotografski su procesi pratili razvoj znanosti i tehnologije i mijenjali se u skladu s njima. Da bismo znali kako sačuvati bogatu fotografsku baštinu 20. stoljeća, moramo temeljito poznavati i razumjeti građu fotografija i ponašanje materijala od kojih su one načinjene. Stulik je zaključio da budućnost (i sadašnjost!) ipak pripadaju digitalnom mediju.
Prvi fotoaparat u boji (prva slika, dolje lijevo) i prva digitalna kamera (druga slika, gore lijevo)
Jana Križanová je govorila o povijesti, identifikaciji i istraživanju ručno koloriranih fotografija; koautor toga rada je Dusan C. Stulik
Jasna Jovanov iz Spomen-zbirke Pavla Beljanskog govorila je o fotografskoj ostavštini Nadežde Petrović (1873.-1915.), srpske slikarice koja je djelovala krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Petrović je prijateljevala s brojnim hrvatskim umjetnicima, poput Ivana Meštrovića, Vladmira Becića i Tomislava Krizmana; neke od njih nalazimo na fotografijama iz njezine zbirke. Slikarica nije koristila fotografije kao predloške za svoje radove, niti ih je fotografirafski dokumentirala.
Ivana Katušić godinu je dana obavljala pripravnički staž u Strossmayerovoj galeriji starih majstora. Za to je vrijeme katalogizirala i uredila zbirku fotografija koju su Galeriji donirali potomci slikara Bele Scikosa Sesije (1864.-1931.). Od 1200 fotografija, polovina ih je nastala za njegova života. Katušić je svaku fotografiju datirala, identificirala njezin sadržaj i fotografski proces. Datiranje fotografija doima se kao detektivski posao; na jednoj je fotografiji, primjerice, slikar snimljen s učenicima u ateljeu. Fotografija je datirana na temelju analize radova koji se vide na štafelaju, odnosno njihova stupnja dovršenosti. (Poznato je, naime, kada su ti radovi nastali.) Spisak slikarevih studenata također je bio od pomoći. Katušić je na kraju istaknula da bi zbirku trebalo digitalizirati ne samo da bi se smanjila potreba za rukovanjem fotografijama, već i zato da bi ta građa postala dostupnija široj javnosti. Projekt koji je predstavila mogao bi poslužiti kao uzor drugim ustanovama koje čuvaju fotografske zbirke. Nadamo se, međutim, da se slični projekti neće realizirati isključivo kroz program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. Stručnjake imamo, dajmo im posao!
Podjednako zanimljivo bilo je izlaganje Ljerke Dulibić iz Strossmayerove galerije starih majstora koja je govorila o fotografskoj građi koja se čuva u toj ustanovi. Neke zbirke imaju veliku dokumentarnu vrijednost i jako su važne u povijesnoumjetničkim, konzervatorskim i konzervatorsko-restauratorskim istraživanjina. Takav je, primjerice, fotografski arhiv dr. Artura Schneidera koji je "proučavao i fotografijski snimao umjetničke spomenike" diljem Hrvatske. Te su fotografije ponekad jedino što je od spomenika ostalo.
Ljerka Dulibić
Stare fotografije svjedoče o rušenjima i pregradnjama
Nema komentara:
Objavi komentar