U prošlom sam postu najavila dnevna izvješća o konferenciji "Our Modern: Re-Appropriating Vulnerable 20th Century Heritage". Obećanje nisam održala; nakon cjelodnevnih predavanja i rasprava bila sam toliko umorna da se nisam mogla prisiliti na pisanje. Čitatelji ovoga bloga ipak neće ostati zakinuti za osvrt na dubrovačku konferenciju, jer u nastavku teksta donosim izvješće o najzanimljivijim predavanjima prvoga dana.
Konferenciju je otvorio Krunoslav Pisk, ravnatelj Interuniverzitetskog centra Dubrovnik
Pvoga dana konferencije održano je dvanaest predavanja na temu urbane baštine i arhitekture dvadesetog stoljeća. Predavanja su bila podijeljena u četiri grupe: Kreiranje politike i dokumentacija, Metodologija, Povijest arhitekture i urbani prostori te Tehnologija restauracije i obnove. Uvodno je izlaganje održao Jörg Haspel, profesor na Tehničkom sveučilištu u Berlinu, predsjednik ICOMOS-a Njemačke i jedan od osnivača ICOMOS-ovog Znanstvenog odbora za baštinu dvadesetog stoljeća. Haspel je upozorio da se na UNESCO-ovoj Listi nalazi svega 2-3 % kulturnih dobara iz dvadesetog stoljeća. U registru dokumentarne baštine Memory of the World, pak, situacija je potpuno drugačija: 20 do 30 % liste čine zbirke (pisani izvori) iz 20. stoljeća. Haspel je stoga pozvao Hrvatsku i druge zemlje da predlože svoja kulturna dobra za upis na UNESCO-ovu Listu.
Pvoga dana konferencije održano je dvanaest predavanja na temu urbane baštine i arhitekture dvadesetog stoljeća. Predavanja su bila podijeljena u četiri grupe: Kreiranje politike i dokumentacija, Metodologija, Povijest arhitekture i urbani prostori te Tehnologija restauracije i obnove. Uvodno je izlaganje održao Jörg Haspel, profesor na Tehničkom sveučilištu u Berlinu, predsjednik ICOMOS-a Njemačke i jedan od osnivača ICOMOS-ovog Znanstvenog odbora za baštinu dvadesetog stoljeća. Haspel je upozorio da se na UNESCO-ovoj Listi nalazi svega 2-3 % kulturnih dobara iz dvadesetog stoljeća. U registru dokumentarne baštine Memory of the World, pak, situacija je potpuno drugačija: 20 do 30 % liste čine zbirke (pisani izvori) iz 20. stoljeća. Haspel je stoga pozvao Hrvatsku i druge zemlje da predlože svoja kulturna dobra za upis na UNESCO-ovu Listu.
Finkinja Riita Maija Salastie iz Odjela za urbanizam grada Helsinkija održala je zanimljivo izlaganje o zaštiti graditeljske baštine u tom gradu. Budući da je 99 % građevina u Helsinkiju nastalo nakon 1900. godine (!), on se s pravom može zvati gradom dvadesetog stoljeća. U finskoj prijestolnici zaštitom nisu obuhvaćeni samo ključni arhitektonski spomenici, već graditeljska baština kao cjelina. Grad ima čak četiri tisuće zaštićenih građevina i područja. Salastie se u predavanju kratko osvrnula na pitanje vrijednosti sačuvanih interijera. Govoreći o adaptacijama, upozorila je da nepromišljena promjena makar i jednog detalja, poput balkonske ograde, može značajno izmijeniti izgled i kulturnu važnost zgrade pa čak i kvarta.
Treba li (i kako) očuvati interijere?
Salastie je upozorila da sitne preinake mogu značajno izmijeniti izgled (zaštićene) građevine; nužan je dijalog i suradnja sa stanarima
Fernando Diniz Moreira iz Brazila, izvanredni profesor na Federalnom sveučilištu u Pernambucu, održao je dva izlaganja. Najprije je govorio o tečaju za konzervaciju-restauraciju moderne arhitekture u Južnoj Americi, a potom predstavio projekt obnove i adaptacije sportske dvorane iz 1970. godine, izgrađene prema projektu Ícara de Castra (1913.-1986.). Premda dvorana nije zaštićena kao kulturno dobro, arhitekti su vrlo oprezno pristupili obnovi, minimalno zadirući u njezinu fizičku strukturu. Neke su preinake ipak bile neizbježne, budući da se sigurnosni i drugi uvjeti danas značajno razlikuju od onih iz 1970-ih. Trebalo je, primjerice, povećati površinu terena u središnjoj dvorani, što je postignuto izbacivanjem nekoliko redova stolica. Uz dvoranu je dodan pomoćni objekt s rezervnim terenima i terenima za zagrijavanje te prostorijama za administraciju.
Sportska dvorana koju je projektirao Ícaro de Castro
Smjernice za obnovu dvorane
Nakon svakog predavanja slijedile su zanimljive rasprave
Posljednje predavanje prvoga dana održala je Natalia Dushkina s Moskovskog instituta za arhitekturu – Državne akademije. Dushkina se gorljivo zalaže za očuvanju kuće arhitekta Konstantina Melnikova u Moskvi koja predstavlja jedan od simbola i ikonu modernističkoga pokreta. Podignuta između 1927. i 1929 godine, kuća utjelovljuje Melnikovu filozofiju u arhitekturi i osobnom životu. Njezin vizualni identitet danas je narušen visokim zgradama koje su podignute oko parcele. Zbog nove je gradnje ugrožena i statika kuće. Dushkina je pokrenula međunarodnu zajednicu stručnjaka kako bi se izvršio pritisak na političke strukture i kuća zaštitila; zasad, nažalost, bez uspjeha.
SOS za Melnikovu kuću u Moskvi
Kuća je danas "zarobljena" između novogradnji koje su ozbiljno ugrozile njezinu statiku
Nema komentara:
Objavi komentar