Drugi dan konferencije započeo je grupom predavanja o kulturnom naslijeđu socijalizma i izazovima njegova očuvanja. Nina Stevanović i Aleksandra Kapetanović donijele su zanimljive primjere iz nama susjednih zemalja, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Kapetanović (nevladina organizacija Expeditio) je govorila o valorizaciji, zaštiti i održavanju spomenika NOB-a. U uvodnom dijelu izlaganja spomenula je da samo dvanaest od 357 nepokretnih kulturnih dobara u Crnoj Gori datira iz prošloga stoljeća. Jedan jedini - Njegošev mauzolej na Lovćenu - nastao je nakon 1950. godine. Žalosno stanje u kojemu se spomenici NOB-a danas nalaze privuklo je i pažnju nekih umjetnika.
Nina Stevanović slikovito je prikazala sadašnje stanje spomenika iz razdoblja socijalizma u Bosni i Hercegovini; ni u našoj zemlji situacija nije puno drugačija.
U priču o očuvanju umjetničke produkcije prošlog (i ovog) stoljeća uveo nas je Dimitrios Chatzigiannis iz Uprave za očuvanje antičkih i modernih spomenika Ministarstva obrazovanja, vjere, kulture i sporta Republike Grčke. On smatra da se materijalni tragovi našega vremena, poput grafita na arheološkim lokalitetima, mogu/trebaju smatrati dijelom kulturne baštine. Svoje provokativne stavove nedavno je elaborirao u članku "Rethinking Vandalism: Alternative interpretations of deliberate destruction of cultural heritage".
Will Shank, dopredsjednik organizacije Rescue Public Murals, govorio je o očuvanju murala - zidnih slika na pročeljima i zidovima. Pigmenti i veziva kojima su murali slikani ubrzano propadaju zbog izloženosti UV zračenju, oborinama, ekstremnim temperaturama, kiselim onečišćivačima u zraku... Vandalizam predstavlja veliki problem, a na propadanje murala utječe i (ne)kvaliteta podloge na kojoj su izrađeni. Zanimljivo je bilo vidjeti da se preslikavanje murala smatra prihvatljivim načinom njihove obnove, čak i kada je rezultat potpuno novi mural (dakle, ako je umjetnik naslikao nešto novo). To, međutim, nije slučaj kada su u pitanju djela poznatih/priznatih umjetnika, što me podsjetilo na izjavu Giorgia Bonsantija: "Ako se stolica razbije, popravlja se. Ako je stolicu izradio Brustolon, onda se restaurira."
Po mnogima najbolje predavanje drugoga dana konferencije održala je Friederike Waentig s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu. Waentig je stručnjakinja za plastiku; pod tim se nazivom krije velik broj umjetnih polimernih materijala različitih po kemijskom sastavu, fizičkim svojstvima, ali i mehanizmima propadanja. Osobito dojmljivi bili su primjeri konzervatorsko-restauratorskih zahvata, poput onog na violini od prozirnog akrila iz 1930-ih godina. Unutrašnjost instrumenta bila je prljava, a trebalo ga je očistiti bez rastavljanja. Restauratori su iznašli rješenje: magnete od neodmija "obukli" su u tkaninu od mikrovlakana i kroz otvore za zvuk ubacili u instrument. Magnetima su "upravljali" s vanjske strane i tako očistili untrašnju stijenku violine. Domišljato, zar ne?
Friederike Waentig održala je sjajno predavanje o plastici i problemima očuvanja tog, tj. tih materijala
Nema komentara:
Objavi komentar