Prošli sam se tjedan zaputila prema izvoru Cetine s Franom Dumandžićem, mladim perspektivnim studentom splitske Arhitekture. (Frane i ja upoznali smo se 2008. godine na međunarodnoj konferenciji Trainmonher / Training in Monumental Heritage.) Iz Splita smo krenuli prema Sinju, a odatle prema Vrlici vijugavom cestom između sjevernih obronaka Svilaje i Peručkoga jezera. Cesta koja povezuje Sinj i Knin dio je puta koji je probijen za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji, a nosi naziv Napoleonova cesta. Prošavši Vrliku, skrenuli smo prema selu Cetina. Put nas je prvo odveo do starohrvatske crkve sv. Spasa koju je u 9. stoljeću podigao cetinski župan Gastika, o čemu svjedoči natpis na ulomku arhitravne grede koji je pronašao arheolog Stjepan Gunjača. Iako je crkva u kasnijim stoljećima doživjela određene preinake, sačuvan je prigrađeni westwerk, sa zvonikom u osi crkve na zapadnoj strani.
Sa zidovima ojačanim polukružnim kontraforima, crkva sv. Spasa na izvoru Cetine doima se poput utvrde. Panoramski prikaz crkve sv. Spasa pogledajte ovdje.
U sjeverni zid četvrtaste apside danas je uzidana kopija ulomka arhitravne grede ukrašenog pleterom. Izvornik je uništen početkom osamdesetih godina. (Sve koje ova tema više zanima upućujem na Wikipedijin članak i putopis "Starohrvatska crkva Svetog Spasa na izvoru rijeke Cetine" na portalu hrsvijet.net.) Uz crkvu se nalazi velika nekropola, ali su njezini tragovi danas za(s)trti pravoslavnim grobljem.
Kopija kamenog ulomka koji je uništen početkom osamdesetih godina.
Nakon malo lutanja uspjeli smo pronaći Glavaš, najveći od nekoliko izvora Cetine.
Izvor Glavaš.
Krenuli smo prema Drnišu, putem odlučivši obići ostatke ranosrednjovjekovnih crkava u Biskupiji pored Knina. Iako je signalizacija uz cestu prilično dobra, nisamo uspjeli pronaći svih pet. Najprije smo obišli lokalitet Lopuška Glavica i sačuvane temelje crkvice iz 9. stoljeća. Impresivno djeluje arheološko nalazište Crkvina, gdje su se nekoć nalazili trobrodna crkva sv. Marije (8.-9. st.), mauzolej hrvatskih vladara i veliki stambeni kompleks. Na ovom je mjestu pronađen kameni zabat s likom Bogorodice iz 11. stoljeća, najstariji poznati prikaz Gospe u hrvatskoj umjetnosti. (Čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.)
Arheološki lokalitet Crkvina. Uz svaki lokalitet postavljene su ploče s osnovnim informacijama.
Nakon šetnje po drniškoj gradini posjetili smo crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama, koju mnogi poznaju kao Meštrovićev mauzolej ili Meštrovićevu obiteljsku grobnicu. Crkva se od 1991. do 1995. godine nalazila na okupiranom području i koristila ju je vojska. Kod čuvara se raspitujemo za oštećenja koja je građevina pretrpjela u ratu. Reljefi na zidovima bili su djelomično otučeni, ploče na prozirima razbijene, pokretni inventar otuđen. Grobnica je bila otvorena i opljačkana, a teren oko crkve miniran i spaljen. Unutrašnjost građevine danas je potpuno obnovljena. Još uvijek se traga za brončanim vratnicama s portretima članova Meštrovićeve obitelji.
Svod kupole s drvenim pločama koje je oslikao Meštrović. Muzeji Ivana Meštrovića vode vas na virtualnu šetnju po crkvi Presvetog Otkupitelja.
Prije povratka u Split zaustavili smo se na kliškoj tvrđavi. U posljednjih desetak godina obnovljeni su manji dijelovi kompleksa, a radovi se trenutno izvode na Providurovom stanu. U tijeku je saniranje i konsolidiranje zidova injektiranjem veziva. (Getty Conservation Institute pokrenuo je 2004. godine interdisciplinarni projekt ispitivanja i procjene veziva za injektiranje arhitektonskih površina.) Izlet smo završili šetnjom po utvrdi, uz pogled na Split koji polako tone u sumrak.
S kliške tvrđave pogled puca na cijeli splitski bazen.
Nema komentara:
Objavi komentar