srijeda, 11. kolovoza 2010.

Dalmatinski putopis, 2. dio

N.P. Krka - Šibenik - Split - Stari Grad - Ogorje


Nakon šetnje po Skradinu zaputile smo se u Nacionalni parka Krka. Kulturno-povijesna baština ovoga kraja izrazito je bogata. Tu su brojni arheološki lokaliteti, srednjovjekovne utvrde, sakralni objekti, vodenice... Od 'arheologije' svakako treba istaknuti legijski logor Burnum i amfiteatar koji se nalazi u njegovoj blizini. Sustavna istraživanja ovih lokaliteta započela su 2003. godine, a vode ih Gradski muzej Drniš, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru i Odjel za arheologiju Sveučilišta u Bolonji. Ljeti se ovdje organizira arheološka škola u kojoj hrvatski i talijanski studenti uče o metodologiji arheoloških istraživanja i konzervaciji arheoloških nalaza. (Na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća pročitajte članak o obnovi logora i amfiteatra te o rezultatima istraživanja rimskog vojnog logora Tilurij pored Trilja.) Nama su ovaj put privlačnije bile prirodne ljepote Krke.


LeeAnn su oduševile obnovljene vodenice u kojima se prezentira mljevenje žita, pranje i stupanje tkanina, priprema hrane, stara oruđa i uporabni predmeti. U jednoj od ovih vodenica izložene su pletene košare, a na zidu se projicira film o njihovoj izradi. Ovo me podsjetilo na kolegij Objects Conservation koji sam pratila tijekom ljetnog semestra u Delawareu. Voditelj kolegija Bruno Pouliot u goste nam je doveo Anne Bowers koja se bavi izradom košara. Studenti su imali priliku upoznati i druge stare zanate, primjerice izradu predmeta od rogova. Poznavanje tehnologije izrade predmeta nužno je za razumijevanje njihovog propadanja, ali i za njihovo očuvanje.



Pletena košara izložena u vodenici na Skradinskom buku.



Sljedeća postaja bio je Šibenik i njegova najveća znamenitost: katedrala sv. Jakova. Ovo remek-djelo renesansne arhitekture upisano je na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine 2000. godine. Kupola katedrale bila je teško oštećena u bombardiranju 1991. godine, a sanacija je izvršena 1996. i 1997. Nakon toga započinje sustavna obnova građevine. Pjeskarenje fasade izazvalo je bujicu negodovanja. U restauraciji portala korištene su sofisticiranije metode, između ostalog i laserska tehnologija.



Glave s friza na apsidama šibenske katedrale trebale bi se u budućnosti zamijeniti kopijama i tako zaštititi od daljnjeg propadanja.



Tvrtka Topomatika obavila je 3D snimanje friza. Modeli dobiveni 3D digitalizacijom poslužit će za izradu kopija.



Kroz povijesnu jezgru Splita provela sam je na brzinu, jer smo žurile na trajekt za Stari Grad. Pokazala sam joj Zlatna vrata (na tom se dijelu gradskih zidina trenutno izvodi konstruktivna sanacija), Podrume, Jupitrov hram (mnogi još pamte impresivan zahvat demontaže kamenih blokova svoda) i nedavno obnovljenu Mletačku kulu. O projektu obnove i sanacije Peristila, čija će posljednja i najzahtjevnija faza obuhvatiti Protiron i prolaz prema Vestibulu, već sam joj ranije govorila. Prošetale smo kroz katedralu čiji je bogati inventar - gotičke kapele, romanička propovjedaonica, brojne slike, biskupski tron i dr. - restauriran u proteklih desetak godina. Zatim smo obišle jugoistočni kvadrant Palače; zapušteni prostor koji konzervatorima i urbanistima danas predstavlja veliki izazov. Rezultati radova na obnovi i rehabilitaciji povijesne jezgre Splita prikazani su sredinom prosinca prošle godine na izložbi o trideset godina Splita na UNESCO-ovoj Listi svjetske kulturne baštine. Svima koje ova tema zanima preporučujem knjigu autora Duška Marasovića Povijesna jezgra Splita : studije – programi – realizacije.



Kako nije bilo vremena za posjet muzejima i galerijama, LeeAnn je uhvatila Grgura Ninskog za palac i poželjela da se vrati u Split. (Čini mi se da će i izlizani palac uskoro trebati restauraciju.)



Dok u Hvaru vlada gužva, Stari Grad bio je ugodno prazan. Prošetale smo gradskim uličicama, meditirale uz ribnjak u Hektorovićevom ljetnikovcu Tvrdalj, pohodile sakralne građevine. Najviše nas je oduševila crkvica sv. Ivana uz koju se nalazi veliko arheološko nalazište. U prostoru svetišta vide se ostaci mozaičnih podova. Na temelju sačuvanih ulomaka rekonstruiran je oltar, jednostavna kvadratična ploča na četiri noge.



Rekonstruirani oltar u crkvici sv. Ivana u Starom Gradu na Hvaru. Vidljivi su ulomci izvornog oltara.



Detalj mozaika s prikazom kantarosa na kojem stoje golubice koje piju vodu.



Posljednjie odredište bilo nam je selo Ogorje Donje. Pitomi zaseoci razasuti su po obroncima Svilaje koja sa sjeverne strane uokviruje danas zapušteno polje. Iznad sela nalazi se prapovijesna gomiila. Šetnja zemljanim puteljcima među starim kamenim kućama evocira neka davna vremena i ispunjava sjetom. Tradicijska arhitektura, čini mi se, još uvijek nije dovoljno valoriziran segment naše graditeljske baštine pa smo nerijetko svjedoci najgrubljeg oblika devastacije: rasprodaje starih kuća za građevni kamen. Ni krađa kamenog materijala danas nije rijetkost. Neprikladne dogradnje i nadogradnje predstavljaju osobit problem.



Kućice u Ogorju Donjem. Pokrov od kamenih ploča često se mijenja glinenim crijepom. (Ovdje pročitajte članak o tradicijskom graditeljstvu senjskog zaleđa.)



Nema komentara:

Objavi komentar