Razgovor s Nevenom Pekom o 10. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije

Krajem idućeg tjedna u Dubrovniku se održava Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Trodnevni skup organizira Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Riječ je o jubilarnom desetom susretu studenata konzervacije-restauracije iz Hrvatske i Slovenije.

Organizatori su pripremili uistinu bogat znanstveno-stručni i društveni program. Osim predavanja, izložbe postera i posjeta restauratorskim radionicama Odjela za umjetnost i restauraciju, program predviđa obilazak kulturno-povijesnih znamenitosti crnogorskog priobalja. Raspored predavanja i ostalih aktivnosti možete pogledati na internetskoj stranici Konferencije. Neke mi je detalje u intervjuu otkrio Neven Peko, član Organizacijskog odbora. 

Neven Peko, student konzervacije-restauracije Dubrovačkog sveučilišta i član Organizacijskog odbora 10. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije

Nevene, Vi ste jedan od članova Organizacijskog odbora 10. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije koja će se održati od 19. do 21. travnja u Dubrovniku. Tko je još u Odboru? 

U "užem" organizacijskom odboru, koji se bavio pitanjima poput slanja poziva, nalaženja sponzora, organiziranja cateringa i sl., ima nas troje: Maja Grgurević, tajnica Odjela za umjetnost i restauraciju, asistentica Ivana Popović i ja. 

Kako ste podijelili zaduženja? 

Zaduženja nismo strogo podijelili. Umjesto toga, pokušali smo jedni drugima olakšati posao kako bi se on brže odradio, ali na što kvalitetniji način. Za neke stvari su nam praktično ili savjetima pomogli i drugi nastavnici i kolege studenti. Prof. Sanja Serhatlić će sa studentima koji specijaliziraju konzervaciju-restauraciju papira uvezati programe konferencije. Ona nam je pomogla i u nalaženju sponzora. Prof. Margarita Bego se ponudila da napravi malu zakusku za vrijeme obilaska radionica i sl., a i prof. Nađa Lučić nam je ponudila pomoć za sve što bude potrebno.

Vi ste jedini student u Organizacijskom odboru. Jeste li se sami prijavili ili Vas je trebalo nagovarati da se uključite? 

Kada se na Stručnom vijeću Odjela za umjetnost i restauraciju prvi put spomenula ovogodišnja konferencija, javio sam se našoj tajnici Maji i uključio se u organizaciju. I inače volim te "stresne" organizacijske situacije pa me stvarno nije trebalo nagovarati.

Pomažu li drugi studenti? 

Da, i moram zahvaliti svim kolegama na tome što su nam se javljali i stavljali na raspolaganje za pomoć oko organizacije. Želim još jednom zahvalim kolegama Karmen Lečić, Ani Klečak i Janu Cerovečkom za pomoć na današnjem photo sessionu za postere za konferenciju. Moram spomenuti i dvoje studenata koji specijaliziraju konzerviranje-restauriranje drva, a koji su nam ponudili pomoć oko izrade nagrade "Zvonimir Wyroubal". To su Sara Drpić-Granić i, ponovno, Jan Cerovečki. Nikako ne smijem zaboraviti kolegicu Maju Kadijević Uskoković, našu "vezu" za Crnu Goru koja nam pomaže oko stručne ekskurzije, koja je na rasporedu 20. travnja.

Mislite li da će Vam iskustvo organiziranja ove konferencije koristiti u životu? 

Još od srednje škole više sam puta bio uključen u organizaciju različitih događaja i to svakako smatram pozitivnim iskustvom. Tako se stječe dobro iskustvo u vođenju projekata što će mi, vjerujem, sutra koristiti u poslu. Također, kod ovakvih događanja uvijek je potrebno tražiti sponzore, a sposobnost nalaženja alternativnih izvora financiranja postaje sve važnija i za našu struku, budući da država konstantno smanjuje sredstva za projekte u kulturi.

Uspjeli ste prikupiti impresivan broj sponzora; čini se da će svaki sudionik otići iz Dubrovnika s nekim poklonom. Možete li nam otkriti kakve su nagrade predviđene za autore najboljeg izlaganja, PPT-prezentacije i postera?

Imali smo veliku sreću u nalaženju sponzora, pa smo zaista uspjeli skupiti popriličan broj nagrada. Školska knjiga, Algoritam, UPI2M books, Muzejski dokumentacijski centar, Institut za povijest umjetnosti i Crescat su nam donirali vrlo zanimljiva izdanja stručne literature. Trgovine Juriček i Crescat poklonile su nam i pribor za konzervaciju-restauraciju, dok su nas financijski pomogli Grad Dubrovnik i Autoškola Rally. Nadamo se da ćemo do početka konferencije još proširiti ovu listu, a svim sponzorima zahvaljujemo što su odlučili na ovaj način podržati ovaj vid, možemo reći, dodatnog obrazovanja budućih konzervatora-restauratora.

Program je izuzetno bogat. Osobito zanimljivo zvuči izlet u Crnu Goru koji je planiran za drugi dan Konferencije. 

Odlučili smo rezervirati jedan dan konferencije za druženje, jer mislimo da je stvarati nova poznanstva i kontakte s kolegama podjednako važno kao i održati dobra i stručna predavanja. Naravno, izlet će imati i edukativni karakter, budući da ćemo posjetiti Bokokotarski zaljev koji je pod zaštitom UNESCO-a, grad Kotor čija je jezgra također pod zaštitom UNESCO-a, ali i druge zanimljive lokalitete. U Kotoru će nas dočekati pročelnica kotorskog odsjeka Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore koja će nas provesti po zanimljivim zbirkama u gradu. Kao u svakoj dobroj reklami, ni mi nećemo otkriti sve detalje, ali svima preporučujem da napune baterije svojih fotoaparata i isprazne memorijske kartice. :)

Znam da ste prije radili kao turistički vodič; je li ideja za izlet u Crnu Goru odatle potekla? 

Točno. Cijelo pretprošlo ljeto uživao sam u poslu turističkog vodiča, upoznavajući nove ljude i posjećujući divna mjesta - i još sam za to bio plaćen! Prije nego što sam to počeo raditi nikada nisam bio u Crnoj Gori. Toga sam se ljeta potpuno zaljubio u predivne prizore Bokokotorskog zaljeva, nevjerojatnih planina koje se obrušavaju u more, ljepotu Kotora i Perasta... Ideja se rodila dijelom i zato, ali i stoga što mnogi sudionici vjerojatno nikada nisu imali priliku posjetiti Crnu Goru i vidjeti kulturno blago te zemlje. Konferencija je izvrsna prigoda za to.

Pored organizacijskih poslova, na Konferenciji ćete držati i predavanje. Na koju temu? 

Kolegica Marta Stanić i ja održati ćemo predavanje o konzervatorsko-restaratorskom zahvatu izvedenom na skulpturi Konj i konjanik kipara i dizajnera Raula Goldonija. To je ujedno bio i završni rad studenata sa specijalizacijom na metalu: Marte Stanić, Marine Parić, Andree Paule Raić i moj. Tema je vrlo zanimljiva, jer smo tijekom cijelog procesa morali voditi računa i o pravnom i financijskom aspektu projekta. Odlično iskustvo!

Što je (bilo) teže: organizirati konferenciju ili pripremiti izlaganje i pismeni rad? 

Ne bih rekao teže, ali zahtjevnije je svakako bilo organizirati konferenciju, budući da je to iziskivalo jako puno slobodnog vremena - a i živaca. Uskladiti organiziranje skupa i pripremu izlaganja s redovnim obavezama na fakultetu bilo je vrlo izazovno!

Dubrovački studenti: Jan Cerovečki, Ana Klečak, Karmen Lečić i Neven Peko

Osnovnu i srednju školu završili ste u Rijeci, a fakultet ste upisali u Dubrovniku. Kako ste se odlučili za studij konzervacije-restauracije? Zašto u Dubrovniku? 

Mogao bih reći da je to zapravo bila čista sreća! Moja prvotna namjera je bila upisati studij arhitekture u Veneciji. To mi je bilo zanimljivo i zbog toga što postoji usmjerenje za konzerviranje-restauriranje graditeljske baštine. Ipak, roditelji su inzistirali da izaberem i zamjensku varijantu. Još u srednjoj školi sam čuo za studij u Dubrovniku i odlučio sam da on bude "zamjenska varijanta". Kada sam došao na prijamni ispit u Dubrovnik, fakultet mi se svidio jer nije ogroman kao onaj u Veneciji (taj prima oko 500 studenata godišnje na različita usmjerenja), a i moj prvi kontakt s Gradom je bio vrlo pozitivan. Venecija je nakon toga pala u drugi plan, i to je zapravo bilo to... 

Specijalizirate konzerviranje-restauriranje predmeta od metala. Što Vas je privuklo toj specijalizaciji? 

Od samog početka dvoumio sam se između metala i keramike. Nakon upoznavanja radionica i profesora ipak me više privukao sjaj riznica punih srebra i zlata. Mislim da sam dobro odabrao i vrlo vjerojatno bih ponovno odabrao isto usmjerenje! 

Planirate li se nakon diplome vratiti u Rijeku? Gdje se, uopće, vidite za pet ili deset godina? 

Za početak se planiram vratiti u Rijeku, ali ne znam na koliko dugo. Već neko vrijeme razmišljam o poslijediplomskom studiju u inozemstvu, ali još se nisam odlučio za neki konkretni studij. Nadam se da ću za desetak godina imati doktorat i raditi u struci, bilo u radionici ili na fakultetu.

Vratimo se još jednom Konferenciji. Što biste poručili onima koji još uvijek dvoje o dolasku u Dubrovnik, zašto se isplati doći? 

Čuti puno stručnih predavanja, upoznati kolege s kojima ćemo sutra surađivati, malo putovati, malo uživati, malo učiti, vidjeti tri lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, možda i dobiti koju lijepu nagradu - mislim da nikome nije potrebno više motivacije od toga! Vidimo se u Dubrovniku!

Film i televizija kao čuvari memorije i dio kulturne baštine

Članak "Film i televizija kao čuvari memorije i dio kulturne baštine" objavljen je u posljednjem broju lista Universitas. Tema članka je radionica o zaštiti i restauraciji audiovizualne baštine koja je početkom ožujka održana u Zagrebu. Radionicu je organiziralo Društvo za zaštitu i razvoj baštine. Video zapis predavanja nedavno je objavljen na You Tubeu. Sažetke predavanja možete pročitati na blogu Conservation Students' Investigation (prvi i drugi dio).

Članak objavljen u Universitasu

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Film i televizija kao čuvari memorije i dio kulturne baštine 

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 40, 11. ožujka 2013., str. 6

Početkom ožujka u Zagrebu je održana radionica o zaštiti i restauraciji audiovizualne baštine na kojoj se govorilo o potrebi očuvanja filmske i televizijske građe kao vrijednih dokumenata vremena i čuvara nacionalne memorije

Jednodnevna radionica o zaštiti i restauraciji audiovizualne baštine koja je početkom ožujka održana u Zagrebu okupila je širok spektar stručnjaka iz arhivskih i muzejskih ustanova, nacionalne radiotelevizijske kuće i konzervatorskih zavoda. U radionici su sudjelovali i studenti prve godine konzervacije-restauracije Splitskoga sveučilišta. Program je uključivao predavanja, projekcije restauriranih domaćih dokumentarnih i animiranih filmova te posjet studiju koji se bavi digitalnim restauriranjem. Radionicu je organiziralo Društvo za zaštitu i razvoj baštine. 

Predavanja, projekcije, demonstracije

Na popisu predavača našla su se uvažena imena. Dr. sc. Branko Bubenik, dugogodišnji ravnatelj INDOK službe Hrvatske radiotelevizije, upozorio je na vrijednost građe koja se čuva u arhivi HRT-a i dao osnovne smjernice za zaštitu audiovizualnih dokumenata. Veliko je zanimanje pobudilo predavanje Daniela Rafaelića, povjesničara filma, koji je govorio o gotovo detektivskoj potrazi za hrvatskom filmskom građom u njemačkim arhivima. Osvrćući se na loše građevinsko stanje našeg prvog filmskog studija, osnovanog 1926. godine, Rafaelić se retorički zapitao kako se odnosimo prema svojoj baštini i vlastitom sjećanju. Kustosica Leila Topić, pak, podijelila je iskustva s radovima iz Zbirke medijskih umjetnosti Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, čije očuvanje predstavlja osobit izazov i iziskuje interdisciplinranu suradnju.

Između predavanja projicirani su kratki dokumentarci nedavno preminulog Krste Papića, doajena hrvatske kinematografije, te animirani film Bećarac Zlatka Boureka. O njihovom restauriranju govorila je Mirela Budimić iz Studija Ater, kojemu je taj posao bio povjeren. Djelatnici studija u poslijepodnevnim su satima demonstrirali postupak skeniranja filmskoga gradiva i restauriranja digitalnih zapisa.

Prizor iz restauriranog dokumentarnog filma K. Papića "Mala seoska priredba" (1972.)  

Ugrožena baština

Velik dio naše audiovizalne baštine nepovratno je izgubljen. Uzroci su brojni: prirodno propadanje ubrzano čuvanjem u neprikladnim uvjetima, tehnološka zastarjelost, nemar... Zagrebačka je radionica bila pokušaj da se podigne svijest o važnosti očuvanja AV dokumenata kao dijela kulturne baštine te dijela nacionalnog identiteta i memorije.

Javna predavanja, radionice, stručni skupovi

Nedavno sam na Facebooku napisala da tijekom dana obavim toliko različitih poslova, da se više ne mogu sjetiti što sam sve radila pa mi se čini da ništa nisam napravila. Da opravdam sebe sebi, sastavila sam kratki pregled projekata kojima sam se bavila proteklih mjesec dana. Veljača bi, zapravo, trebala biti miran mjesec (ispitni su rokovi pa nema predavanja), no ova je bila sve samo ne to.

Magistarski stručni rad Petre Perlain 

Moja studentica Petra Perlain obranila je prije nekoliko dana magistarski stručni rad naslovljen "Grafička dokumentacija dvaju oltara iz crkve Gospe od Spilice na Lopudu i istraživanje stratigrafije slikanog sloja na oltaru Smrti sv. Josipa. Ispitivanje učinkovitosti enzima kod čišćenja ukrasnog okvira iz crkve sv. Križa u Splitu". (Teško pamtljiv naslov, priznat ćete.) Kao Petrina mentorica, trebala sam pročitati i ispraviti završnu verziju rada. To nije bio nimalo lagan zadatak, budući da se radi(lo) o gotovo 150 kartica teksta, odnosno 250 stranica teksta s ilustracijama. Petra je na tome radila godinu i pol dana. Velika su joj pomoć bili komentori dr. sc. Ivica Ljubenkov, voditelj analitičkog laboratorija Odsjeka za konzervaciju-restauraciju, i dr. sc. Stjepan Orhanović, stručnjak za enzimsku katalizu, kojima i ovim putem zahvaljujem na suradnji.

Crkva gospe od Spilice na Lopudu: pogled na bočne oltare pod skelama

Prvi dio Petrinoga rada vezan je uz radionicu International Conservation Workshop Lopud (ICWL) koja se svake godine održava na Lopudu. Petra je u radionici sudjelovala 2011. godine. Njene su kolegice tada na terenu izradile skice i detaljne nacrte dvaju bočnih oltara u crkvi Gospe od Spilice, a Petrin je zadatak bio vektorizirati skenirane crteže uz pomoć programa AutoCAD. Budući da se to pokazalo izrazito složenim, u izvješću o obavljenom poslu Petra je predložila dvije metode snimanja koje konzervatorima-restauratorima mogu koristiti za izradu grafičke dokumentacije drvenih polikromiranih oltara. Osim toga, Petra je s jednog oltara uzela uzorke slikanog sloja. Jedna grupa uzoraka analizirana je na Institutu za konzervatorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu, a druga na našem odsjeku. Opis svakoga uzorka Petra je napisala na hrvatskom i engleskom jeziku, budući da će se njezin tekst priključiti ICWL-ovoj dokumentaciji. Na kraju je napravila usporedbu s rezultatima analiza obavljenih u Kölnu.

Zatečeno stanje ukrasnog okvira 2002. godine i stanje u kakvom ga je Petra zatekla 2011. godine

Drugi dio Petrinog rada znatno je složeniji, a tiče se vrijednog drvenog ukrasnog okvira iz 18. stoljeća koji je, teško oštećen i višestruko preslikan, u našu radionicu stigao 2002. godine. Trebalo je stabilizirati slikani sloj, odstraniti preslike i rekonstruirati nedostajuće dijelove. Budući da probe podljepljivanja i čišćenja nisu dale željeni rezultat, odlučeno je da se umjetnina neće dirati dok restauratori ne budu raspolagali boljim metodama. Petri je taj okvir privukao pažnju pa je odlučila ispitati učinkovitost enzima za uklanjanje preslika. Najprije je trebalo provesti opsežne laboratorijske analize kako bi se utvrdio sastav originalnih slojeva i onih koji se nalaze iznad njih. Petra je nakon toga dobila zadatak istražiti literaturu u kojoj se opisuje primjena enzima za uklanjanje nepoželjnih slojeva s oslikanih površina. Na temelju provedenih istraživanja, suzila je izbor na nekoliko enzima, pripremila enzimske gelove i iskušala njihovo djelovanje na okviru. Enzimski su gelovi uspješno odstranili nepoželjne slojeve, ostavljajući izvorni slikani sloj netaknutim. Petra je svoj rad zaokružila prikazom tehnologije izrade ukrasnog okvira, njegova oslikavanja i ukrašavanja.

Stručno je povjerenstvo jednoglasno ocijenilo njen rad ocjenom odličan. Nadam se da će dio toga istraživanja biti prezentiran na Međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije koja bi se u travnju trebala održati u Dubrovniku. 

Međunarodna konferencija "Our Modern: Re-appropriating Vulnerable 20th century Heritage" (Dubrovnik, 21. – 23. svibnja 2013.) 

Dubrovnik će u svibnju biti domaćin još jedne konferencije, "Our Modern: Re-appropriating Vulnerable 20th century Heritage". Riječ je o međunarodnoj konferenciji na kojoj se kroz tri tematske cjeline – Urbana baština i arhitektura, Likovne umjetnosti, Fotografija i audiovizualna baština – propituje koncept kulturne baštine 20. stoljeća i raspravlja o njezinu očuvanju. Nositelji projekta su Sveučilište u Dubrovniku, Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, Hrvatski državni arhiv, Tehničko sveučilište u Berlinu i Moskovski institut za arhitekturu. Rok za prijavu izlaganja bio je 1. veljače.

Znanstveni je odbor – Sandra Uskoković, Ana Šverko, Hrvoje Gržina i ja – imao dva tjedna da pročita i ocijeni sedamdesetak prijavljenih radova. Prihvaćeni su samo oni koji su zadovoljili slijedeće kriterije: sukladnost teme rada temi kongresa, sukladnost naslova rada i sažetka, cilj istraživanja i znanstveni doprinos, izvornost rada te međunarodna relevantnost. Izbor je bio težak, jer je kvaliteta radova (i predavača) bila vrlo visoka. Odabrane radove trebalo je tematski grupirati unutar svake sesije. Ana i Sandra su to učinile za prvu sesiju, Hrvoje za treću, a ja za sesiju posvećenu likovnim umjetnostima. Program konferencije bit će objavljen početkom ožujka.

Zahvalna sam Sandri što je nas je okupila oko ovog projekta i jako se veselim što ću u Dubrovniku držati predavanje o podučavanju studenata metodama prikupljanja informacija od umjetnika te o intervjuiranju umjetnika u sklopu jednog mog kolegija. Moj rad nosi naslov "Artist in the Classroom: Developing Strategies for Conservation of Tomorrow's Heritage".

Radionica prof. Richarda Wolbersa (SAD) "Nove metode čišćenja oslikanih površina" (Split, 25. – 29. ožujka 2013.) 

O radionici prof. Richarda Wolbersa koja bi se održala u Splitu razmišljam otkako sam se vratila iz SAD-a. Prošle je godine njegovo gostovanje organizirala Mirta Pavić iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Interes za zagrebačku radionicu bio je toliko velik da je svih 40 mjesta popunjeno u samo jedno jutro. (O toj sam radionic pisala ovdje.) 

Splitsku radionicu organiziramo Jurica Matijević, Lana Kekez i ja. Mirta nam je uvelike pomogla svojim savjetima. Radionica nosi naziv "New Methods of Cleaning Painted Surfaces" [Nove metode čišćenja oslikanih površina], a održat će se od 25. do 29. ožujka. Broj mjesta je ograničen (20 za cjelodnevni program; 20 za poludnevni), prijaviti se možete do 1. ožujka. Detalje potražite ovdje.

Prof. Richard Wolbers (biografija i bibliografija)

Prof. Wolbers je veliko ime u konzervaciji-restauraciji, stručnjak čije inovativne metode čišćenja oslikanih površina koriste restauratori diljem svijeta. Velika nam je čast što je pristao doći u Split.

Serija predavanja prof. Hansa Portsteffena (Njemačka) u sklopu Erasmus programa mobilnosti nastavnog osoblja (Split, 4. i 5. ožujka 2013.) 

Početkom ožujka na Odsjek za konzervaciju-restauraciju kao gostujući predavač dolazi prof. Hans Portsteffen s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu, stručnjak za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura. Tijekom dva dana, 4. i 5. ožujka, održat će seriju javnih predavanja. Govorit će o platnu kao nositelju slike, lakovima, promjenama na slikama, zapunjavanju oštećenja i rekonstruktivnim zahvatima. 

O Hansovom gostovanju pisala sam u prethodnom postu. Raspored predavanja objavljen je na internetskoj stranici Umjetničke akademije. Ova predavanja organiziram u suradnji s kolegom Juricom Matijevićem. 

Ciklus javnih predavanja Razgovori o baštini: predavanje dr. sc. Ane Šverko i Igora Belamarića o trogirskom parku Garagnin – Fanfogna (Split, 26. veljače 2013.) 

U siječnju prošle godine pokrenula sam ciklus javnih predavanja nastavnika i studenata Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. Program je obuhvatio osam predavanja, a teme su bile raznolike: od intervencija u povijesnim jezgrama do edukacije vlasnika kulturnih dobara. Cilj mi je bio upoznati stručnu i širu javnost s aktivnostima Odsjeka za konzervaciju-restauraciju, ali i potaknuti konstruktivne stručne rasprave o očuvanju kulturne baštine. Ove sam akademske godine odlučila proširiti listu predavača, odnosno uključiti i stručnjake koji ne predaju na splitskom studiju konzervacije-restauracije. Novi ciklus predavanja nazvala sam Razgovori o baštini.

Razgovore su otvorile dvije studentice, Filipa Sršen i Tina Tomšič, a tema njihovg predavanja bila je (prva) konzervatorsko-restauratorska radionica u sisačkome Parku skulptura. Ciklus se nastavlja predavanjem dr. sc. Ane Šverko (Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković) i Igora Belamarića (Parkovi i nasadi) "Povijest i budućnost trogirskog parka Garagnin – Fanfogna". Predavanje će se održati u utorak 26. veljače u velikoj dvorani Umjetničke akademije (tvrđava Gripe), s početkom u 18.30 sati. Najavu pročitajte ovdje.

Radionica o restauraciji i zaštiti audiovizualne baštine (Zagreb, 1. ožujka 2013.) 

Za nekoliko dana vodim studente prve godine u Zagreb na radionicu o restauraciji i zaštiti audiovizualne baštine koju, uz moju malu asistenciju, organizira Društvo za zaštitu i razvoj baštine predvođeno Sašom Tkalcem. Radionica će se održati u petak 1. ožujka, a program je više nego zanimljiv: ujutro su predavanja i projekcija restauriranih dokumentaraca, a popodne obilazak Studija Ater koji se bavi migracijom i restauriranjem AV građe.

Najava radionice o restauraciji i zaštiti AV baštine

Dr. sc. Branko Bubenik, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za očuvanje AV građe, govorit će o zaštiti AV dokumentacije, povjesničar filma Daniel Rafaelić o potrazi za hrvatskom filmskom baštinom u njemačkim filmskim arhivima, a kustosica Leila Topić o očuvanju radova medijskih umjetnika u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Između njihovih predavanja publika će moći vidjeti restaurirane kratke dokumentarce Krste Papića i jedan animirani film Zlatka Boureka. Stručnjaci Ater Studija govorit će o tome koji su restauratorski postupci primijenjeni na tim materijalima. 

"Ostalo" 

Bilo je tu još poslova. Bivšoj studentici Jeleni Zagori pomogla sam urediti članak za novo specijalno izdanje CeROArta, časopisa koji jednom godišnje objavljuje radove studenata završnih godina konzervacije-restauracije ili onih koji su nedavno diplomirali. Prošle je godine u njemu objavljen članak Aide Grga, još jedne moje bivše studentice. Čitati Jelenin rad bio je pravi užitak, a činjenica da sam joj jednu godinu predavala ispunjava me ponosom.

O projektu "Tvornica baštine Željezara Sisak" pisala sam na jednom od tri studentska bloga koja uređujem, Stažiranje među umjetninama. Moj je zadatak stupiti u kontakt s autorima skulptura i prikupiti o njih podatke koji će nam pomoći da odredimo metodologiju konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Podatke zasad prikupljam kroz anketni listić. Želja nam je dovesti umjetnike u Sisak i intervjuirati ih pored njihovih skulptura. Neke sam uspjela kontaktirati putem e-maila, drugima sam anketne listiće poslala poštom. 

U svakoj se omotnici nalazi pismo s kratkim prikazom projekta, obrazac s pitanjima, nekoliko fotografija sadašnjeg stanja skulpture koju je umjetnik izradio te frankirana omotnica u kojoj mi treba poslati odgovore. Ovo posljednje bi trebala biti garancija da će mi odgovoriti.


Pisala sam i uređivala neke tekstove za katalog koji će Umjetnička akademija izdati povodom 15. obljetnice svoga utemeljenja; ispravljala sam i uređivala tekstove za studentske blogove; počela sam (pre)uređivati internetsku stranicu Međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije koja će se, kako rekoh, za par mjeseci održati u Dubrovniku...

Sve me to odvuklo od pisanja doktorata. Da mi "doktor za umjetnine" ne bi bila jedina titula koju ću u životu steći, do kraja godine planiram reducirati broj "izvannastavnih" aktivnosti i posvetiti se Zvonimiru Wyroubalu.

Četiri javna predavanja prof. Hansa Portsteffena u Splitu

Moj kolega Jurica Matijević i ja i ove smo godine "u goste" pozvali prof. Hansa Portsteffena s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu. Prof. Portsteffen je stručnjak za konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura s kojim surađujemo na projektu očuvanja sakralne baštine otoka Lopuda.





Početkom ožujka održat će četiri javna predavanja na Umjetničkoj akademiji: Textile support: history, materials and manufacture, documentation scheme [Platneni nositelj: povijest, materijali, proizvodnja, način dokumentiranja], Varnish: introduction, materials, synthetic resins, ageing, approaches to esthetics and varnishing (decision making) [Lak: uvod, materijali, sintetičke smole, starenje, estetski pristup i pristup lakiranju (proces donošenja odluke)], Alteration effects in paintings: introduction, overview [Promjene na slikama: uvod, pregled] i Approaches to filling and reconstruction of losses: filling lacunae in paintings and wood; wood stick completion [Pristupi zapunjavanju oštećenja i rekonstruiranju nedostajućih dijelova: zapunjavanje lakuna na slikama i drvu; rekonstruiranje primjenom drvenih štapića]. 

Sva će se predavanja održati na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju. Program potražite ovdje.



Prof. Hans Portsteffen je i prošle godine boravio u Splitu


Prošle je godine prof. Portsteffen održao dva predavanja za naše studente i kolege iz gradskih muzeja i Hrvatskog restauratorskog zavoda. U prvom je predavanju dao povijesni pregled parketaža, a u drugome predstavio projekt "Painting Techniques of Impressionism and Postimpressionism", za koji je 2010. godine na kongresu Međunarodnog instituta za restauriranje u Istanbulu dobio Nagradu Keck (Keck Award). 

Dodjela nagrade "Keck" 2010. godine u Istanbulu


Sva su predavanja otvorena za javnost, stoga se nadamo da ćete nam se pridružiti! 

Razlika između popravljanja i restauriranja

"Bez sumnje, Fidijini su se kipovi prema potrebi čistili i popravljali; stari razbijeni komadi u velikim vitrajima kelnske katedrale zamjenjivali su se novima; a stare slike diljem svijeta rutinski su se lakirale kada bi boja izgubila sjaj. Pa ipak, činjenica da te zahvate danas izvode konzervatori-restauratori teško će nas uvjeriti da ih kvalificiramo kao konzerviranje-restauriranje (...). Povijesno bi bilo puno ispravnije nazvati ih 'servisiranjem', 'čišćenjem', 'održavanjem' ili 'popravljanjem," piše Salvador Muñoz-Viñas u prvom poglavlju knjige Contemporary Theory of Conservation.

"Konzervacija-restauracija je započela kada je postalo jasno da se pogledi, pristupi i vještine potrebni da bi se izveo zahvat na slici razlikuju od onih koji su potrebni da bi se oličio zid obične seoske kuće," piše Muñoz-Viñas, "ili kada je postalo očito da čišćenje neolitske sjekire iziskuje drugačiji stav i znanje od onih potrebnih za čišćenje kućne lampe." U nastavku teksta autor se hvata u koštac s definicijama pojmova 'konzerviranje-restauriranje' (u knjizi: conservation), 'konzerviranje' (preservation) i 'preventivno konzerviranje' (preventive / environmental preservation).

U čemu se očituju razlike između restauriranja i popravljanja? To sam pitanje postavila studentima prve godine koji su u sklopu moga kolegija o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika i polikromiranog drva dobili zadatak pročitati prva dva poglavlja Muñoz-Viñasove knjige. Najbolje odgovore ponudile su Vana Ribarović i Lena Bošković.



Vana Ribarović


"Mislim da razlika između popravljanja i restauriranja ne leži u vrijednosti objekta," napisala je Vana. "Svaki se objekt može i popraviti i restaurirati; ono što čini razliku je metoda rada. Kada se objekt restaurira onda se podrazumijeva da mu se prilazi s velikom pažnjom, za razliku od popravljanja, koje ne iziskuje veliku pažnju, ni poštivanje povijesne, estetske i fizičke cjelovitosti objekta. Cilj popravljanja je vraćanje funkcije nekom objektu, dok je restauriranju cilj poboljšati čitljivost oštećenog objekta."

Lena Bošković

Lena ovako piše: "Za razliku od restauriranja, popravljanje je prisutno otkad je čovjeka. Čovjek je oduvijek imao potrebu da razbijeni predmet vrati ponovno u uporabu. Cilj popravljanja je, dakle, vraćanje funkcionalnosti objektu. Osoba nije trebala biti posebno školovana da bi popravila predmet;  svatko je to mogao obaviti. Nije se vodilo računa o preciznosti, još manje o dokumentiranju rada. Restauracija je puno složenija aktivnost. Cilj nije (samo) vraćanje objekta u uporabu, već poboljšanje njegove čitljivosti kako bi se mogao pravilno vrednovati i biti prezentiran. Osoba koja restaurira (konzervator-restaurator) treba biti školovana, treba posjedovati određena znanja i vještine. Osim manualnih vještina, treba poznavati materijale, tehnologiju izrade predmeta, povijest umjetnosti, zatim kemiju, fiziku, biologiju, etičke i estetske principe struke... Treba znati kako dokumentirati i prezentirati svoje radove. Restaurator je dužan svakom objektu pristupiti s jednakom ozbiljnošću, bez obzira na njegovu vrijednost."

Nimalo jednostavno pitanje, vrlo ozbiljna i zrela razmišljanja. Bravo, brucoši(ce)!

Na današnji dan...

Na današnji dan 1896. godine austrijske su novine objavile da je njemački fizičar Wilhelm Conrad Röntgen otkrio novu vrstu zračenja koje je, zbog njegove nepoznate prirode, nazvao X-zračenjem. Röntgen je do otkrića došao nešto ranije, 8. studenoga 1895. godine. X-zrake su vrlo brzo našle primjenu u ispitivanju slika, a prve rendgenograme načinili su Töpler u Dresdenu i König u Frankfurtu.

W. C. Röntgen (izvor)

Christian Wolters, jedan od pionira konzervacije-restauracije u Njemačkoj, obranio je 1936. godine doktorsku disertaciju o važnosti radiografije za povijest umjetnosti. Dvije godine kasnije iz tiska je izašla njegova knjiga Die Bedeutung der Gemäldedurchleuchtung mit Röntgenstrahlen für die Kunstgeschichte. Iste je godine objavljena i knjiga Alana Burroughsa iz američkog Muzeja Fogg, Art Criticism from a Laboratory. Burroughsova se knjiga temeljila na radiografiji kao alatu za istraživanje slika starih majstora.

A. Burroughs (preuzeto iz: SPRONK, Ron, "Archiving Findings From Technical Examinations: Experiences at the Harvard University Art Museums", PPT-prezentacija)   

Burroughs se za novu dijagnostičku tehniku zainteresirao 1923. godine prilikom rendgenskog snimanja oslikanog egipatskog sarkofaga iz zbirke Instituta za umjetnost u Minneapolisu, ustanove za koju je radio od 1923. do 1926. godine. Godine 1925. odobrena su mu sredstva za istraživački projekt u Muzeju Fogg. Ubrzo je stekao međunarodnu reputaciju i posjetio brojne europske muzeje gdje je radio rendgenograme (u to su se vrijeme zvali shadowgraphs) slika starih majstora.

Muzeji diljem Europe počeli su nabavljati opremu za rendgensku radiografiju (preuzeto iz: LODGE, John E., "X-Rays Trap Art Counterfeiters", Popular Science Monthly, New York, svibanj 1929.) 

Pogled u prošlost

Nedavno sam na internetu otkrila seriju fotografija koje na zanimljiv način bilježe promjene u svijetu koji nas okružuje: uklapanjem starih fotografskih snimaka u sadašnje situacije.

Na Flickru postoji grupa Looking Into the Past koja okuplja zaljubljenike ove vrste fotografije, a njih ima i izvan granica SAD-a. 

Rad američkog fotografa Jasona Powella, pokretača Flickr grupe Looking Into the Past (izvor)

Rad vijetnamskog fotografa Khánha Hmoonga (izvor)  

Ni ljubitelji filmske umjetnosti nisu mogli odoljeti ovome trendu.

Fotografija objavljena na blogu FILMography

Putovanje po Ruskom Carstvu

U online katalogu tiskanih materijala i fotografija američke Kongresne knjižnice pažnju mi je privukla zbirka fotografija Sergeja Mihajloviča Prokudina Gorskog (1863. - 1944.). Gorski se smatra jednim od pionira fotografije u boji. Pod patronatom ruskoga cara između 1905. i 1915. godine proputovao je Rusko carstvo dokumentirajući arhitekturu, javne radove, pejzaže i ljude. Carstvo je obuhvaćalo prostor koji se danas proteže kroz 11 vremenskih zona.(!) Godine 1948. američka Kongresna knjižnica otkupila je njegovu fotografsku zbirku. Zbirka je potkraj 2000. godine digitalizirana.

Sergej Mihajlovič Prokudin Gorski, Buharski emir (izvor) 

Portreti ljudi jako su dojmljivi, no meni su zanimanje pobudile fotografije interijera muzeja, starih slika i kipova.

Sergej Mihajlovič Prokudin Gorski, Unutrašnjost muzeja Bijele palače u Rostovu Velikom (izvor)

Sergej Mihajlovič Prokudin Gorski, Slika iz crkve proroka Ilije (izvor)