Razlika između popravljanja i restauriranja

"Bez sumnje, Fidijini su se kipovi prema potrebi čistili i popravljali; stari razbijeni komadi u velikim vitrajima kelnske katedrale zamjenjivali su se novima; a stare slike diljem svijeta rutinski su se lakirale kada bi boja izgubila sjaj. Pa ipak, činjenica da te zahvate danas izvode konzervatori-restauratori teško će nas uvjeriti da ih kvalificiramo kao konzerviranje-restauriranje (...). Povijesno bi bilo puno ispravnije nazvati ih 'servisiranjem', 'čišćenjem', 'održavanjem' ili 'popravljanjem," piše Salvador Muñoz-Viñas u prvom poglavlju knjige Contemporary Theory of Conservation.

"Konzervacija-restauracija je započela kada je postalo jasno da se pogledi, pristupi i vještine potrebni da bi se izveo zahvat na slici razlikuju od onih koji su potrebni da bi se oličio zid obične seoske kuće," piše Muñoz-Viñas, "ili kada je postalo očito da čišćenje neolitske sjekire iziskuje drugačiji stav i znanje od onih potrebnih za čišćenje kućne lampe." U nastavku teksta autor se hvata u koštac s definicijama pojmova 'konzerviranje-restauriranje' (u knjizi: conservation), 'konzerviranje' (preservation) i 'preventivno konzerviranje' (preventive / environmental preservation).

U čemu se očituju razlike između restauriranja i popravljanja? To sam pitanje postavila studentima prve godine koji su u sklopu moga kolegija o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika i polikromiranog drva dobili zadatak pročitati prva dva poglavlja Muñoz-Viñasove knjige. Najbolje odgovore ponudile su Vana Ribarović i Lena Bošković.



Vana Ribarović


"Mislim da razlika između popravljanja i restauriranja ne leži u vrijednosti objekta," napisala je Vana. "Svaki se objekt može i popraviti i restaurirati; ono što čini razliku je metoda rada. Kada se objekt restaurira onda se podrazumijeva da mu se prilazi s velikom pažnjom, za razliku od popravljanja, koje ne iziskuje veliku pažnju, ni poštivanje povijesne, estetske i fizičke cjelovitosti objekta. Cilj popravljanja je vraćanje funkcije nekom objektu, dok je restauriranju cilj poboljšati čitljivost oštećenog objekta."

Lena Bošković

Lena ovako piše: "Za razliku od restauriranja, popravljanje je prisutno otkad je čovjeka. Čovjek je oduvijek imao potrebu da razbijeni predmet vrati ponovno u uporabu. Cilj popravljanja je, dakle, vraćanje funkcionalnosti objektu. Osoba nije trebala biti posebno školovana da bi popravila predmet;  svatko je to mogao obaviti. Nije se vodilo računa o preciznosti, još manje o dokumentiranju rada. Restauracija je puno složenija aktivnost. Cilj nije (samo) vraćanje objekta u uporabu, već poboljšanje njegove čitljivosti kako bi se mogao pravilno vrednovati i biti prezentiran. Osoba koja restaurira (konzervator-restaurator) treba biti školovana, treba posjedovati određena znanja i vještine. Osim manualnih vještina, treba poznavati materijale, tehnologiju izrade predmeta, povijest umjetnosti, zatim kemiju, fiziku, biologiju, etičke i estetske principe struke... Treba znati kako dokumentirati i prezentirati svoje radove. Restaurator je dužan svakom objektu pristupiti s jednakom ozbiljnošću, bez obzira na njegovu vrijednost."

Nimalo jednostavno pitanje, vrlo ozbiljna i zrela razmišljanja. Bravo, brucoši(ce)!