Krajem lipnja u Portu je održana dvodnevna radionica o mimetičkom retušu (Mimetic Retouching Workshop) koju je vodila diplomirana konzervatorica-restauratorica Sandra Šustić. Sandra je diplomu stekla na splitskom studiju konzervacije-restauracije, na kojemu će od iduće godine predavati izborni kolegij Tehničke analize i povijesne rekonstrukcije. Taj je kolegij namijenjen studentima četvrte godine, a Sandra ga sama osmislila i priredila.
Uz nekoliko kraćih prekida, Sandra od 2007. godine radi na Odsjeku za štafelajne slike i polikromirane drvene skulpture Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Splitu. Njezina specijalnost je retuširanje slika starih majstora. Zanima je i povijest konzervatorsko-restauratorske struke; kao polaznica doktorskog studija zagrebačkog Filozofskog fakulteta istražuje rad Cvita Fiskovića na zaštiti i restauriranju slika i skulptura u Dalmaciji.
Tema za razgovor sa Sandrom ima mnogo, no ovaj je intervju posvećen njenoj radionici u Portugalu.
Uz nekoliko kraćih prekida, Sandra od 2007. godine radi na Odsjeku za štafelajne slike i polikromirane drvene skulpture Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Splitu. Njezina specijalnost je retuširanje slika starih majstora. Zanima je i povijest konzervatorsko-restauratorske struke; kao polaznica doktorskog studija zagrebačkog Filozofskog fakulteta istražuje rad Cvita Fiskovića na zaštiti i restauriranju slika i skulptura u Dalmaciji.
Tema za razgovor sa Sandrom ima mnogo, no ovaj je intervju posvećen njenoj radionici u Portugalu.
Sandra Šustić
Ne, Portugal sam prvi put posjetila u studenom 2011. godine, kada sam sudjelovala na trodnevnoj restauratorskoj radionici o retuširanju slika. Tu je radionicu organizirao konzervatorski studio 20|21 Conservação e Restauro, a vodila ju je profesorica Maria Fuster Lopez s Politehničkog sveučilišta u Valenciji. U pauzama između predavanja i u praktičnom dijelu programa razmjenjivala sam iskustva s ostalim sudionicima. Tu sam upoznala Anu Bailão, doktorandicu na Portugalskom katoličkom sveučilištu (UPC). Već prije tog susreta pročitala sam njezin članak o retušu koji je bio objavljen u časopisu CeROArt; čak sam se na njega referirala u jednom svom radu. Kad smo se našle u istom društvu, logično je bilo započeti razgovor. Ubrzo smo shvatile da imamo mnogo zajedničkih tema za raspravu, a interes za suradnju je bio obostran. Inače, Ana je obranila magistarski rad na temu retuširanja, a to je i tema njezine doktorske disertacije na UPC-u. Radionica koju sam održala u Portu bila je njezina ideja.
Zanimljivo je da ste zajedno napisale nekoliko članaka?
Nedugo nakon radionice koju sam spomenula, Ana mi je predložila da zajedno napišemo članak o kistovima za retuširanje. Budući da prakticiramo potpuno različite tehnike retuša – Ana selezione cromaticu, a ja mimetički retuš – ideja o istraživanju ove teme s dva gotovo suprotstavljena gledišta činila se veoma zanimljivom. Cilj našega rada bio je istražiti kolika je zapravo važnost kista kao umjetničkog alata, kako u povijesti slikarstva tako i u njegovoj primjeni u restauratorske svrhe. Uz to smo analizirale anatomiju i tipologiju suvremenog kista te valorizirale trenutne opcije na tržištu u odnosu na njihove mogućnosti u vidljivim i "nevidljivim" tehnikama retuša. Taj se rad zove "Brushes for Retouching: How to Choose Them", a objavljen je u časopisu e-conservation.
Zanimljivo je da ste zajedno napisale nekoliko članaka?
Nedugo nakon radionice koju sam spomenula, Ana mi je predložila da zajedno napišemo članak o kistovima za retuširanje. Budući da prakticiramo potpuno različite tehnike retuša – Ana selezione cromaticu, a ja mimetički retuš – ideja o istraživanju ove teme s dva gotovo suprotstavljena gledišta činila se veoma zanimljivom. Cilj našega rada bio je istražiti kolika je zapravo važnost kista kao umjetničkog alata, kako u povijesti slikarstva tako i u njegovoj primjeni u restauratorske svrhe. Uz to smo analizirale anatomiju i tipologiju suvremenog kista te valorizirale trenutne opcije na tržištu u odnosu na njihove mogućnosti u vidljivim i "nevidljivim" tehnikama retuša. Taj se rad zove "Brushes for Retouching: How to Choose Them", a objavljen je u časopisu e-conservation.
Ana Bailão i Sandra Šustić u Portu (sve mi je fotografije ljubazno ustupila Sandra Šustić)
Drugo istraživanje koje smo zajedno provele bilo je vezano za percepciju boja na slikama. Da pojasnim, tijekom retuširanja naš vid je izložen raznim optičkim pojavama od kojih mnogih nismo ni svjesni, poput simultanog kontrasta koji utječe na našu percepciju pa tako i na odluke tijekom retuširanja. Ovoga puta cilj nam je bio razotkriti i pojasniti ove fenomene te pronaći rješenje za njihovo suzbijanje i eliminaciju. Naš rad, naslovljen
"Matching colours in pictorial retouching: Influence of the three colour dimensions and colur distortion phenomena", objavljen je u znanstvenom časopisu ecr – estudos de conservação e restauro.
Ana i ja smo također istražile neke suvremene materijale za retuširanje, poput popularnih mica pigmenata koji se koriste kao alternativa pozlati. Obradile smo i temu važnosti poznavanja anatomije i perspektive u rekonstruiranju figuralnih oštećenja na slikama starih majstora, no ti radovi su još uvijek u procesu recenziranja.
Po svemu sudeći, Ana i ti dijelite interes za povijesne i suvremene tehnike retuširanja?
Rekla bih da je ono što povezuje naš dosadašnji rad želja da unaprijedimo metode i tehnike retuširanja slika te da pronađemo bolja ili čak optimalna rješenja.
Ana je bila jedna od organizatorica tvoje radionice o mimetičkom retušu u Portu. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Uz Anu Bãilao, organizaciju je vodio restaurator Frederico Henriques, docent na dvjema profesionalnim umjetničkim školama: Escola Profissional e Artística Árvore u Portu i Escola Profissional de Recuperação do Património de Sintra u Lisabonu. Inače, Frederico je prvi restaurator koji je obranio doktorat iz konzervacije-restauracije (UPC) u Portu. On je osigurao prostor za radionicu u Árvorinom restauratorskom studiju. Škola je smještena na sjevernoj strani rijeke Duro, u prelijepom i opuštajućem ambijentu.
Po svemu sudeći, Ana i ti dijelite interes za povijesne i suvremene tehnike retuširanja?
Rekla bih da je ono što povezuje naš dosadašnji rad želja da unaprijedimo metode i tehnike retuširanja slika te da pronađemo bolja ili čak optimalna rješenja.
Ana je bila jedna od organizatorica tvoje radionice o mimetičkom retušu u Portu. Možeš li nam reći nešto više o tome?
Uz Anu Bãilao, organizaciju je vodio restaurator Frederico Henriques, docent na dvjema profesionalnim umjetničkim školama: Escola Profissional e Artística Árvore u Portu i Escola Profissional de Recuperação do Património de Sintra u Lisabonu. Inače, Frederico je prvi restaurator koji je obranio doktorat iz konzervacije-restauracije (UPC) u Portu. On je osigurao prostor za radionicu u Árvorinom restauratorskom studiju. Škola je smještena na sjevernoj strani rijeke Duro, u prelijepom i opuštajućem ambijentu.
Escola Profissional e Artística Árvore, Porto
Kome je radionica bila namijenjena? Koliko je ljudi sudjelovalo?
Radionicu je pratilo sedam studenata konzervacije-restauracije iz Árvore i UPC-a, devet profesionalnih restauratora iz privatnih tvrtki u Portu te dvoje muzejskih restauratora iz obližnjih Aveire i Lisabona, ukupno 18 ljudi. Iako je većina polaznika specijalizirala restauraciju slika, bilo je i onih kojima je uže područje restauracija papira ili freski, a nekolicina se retuširanjem bavi svakodnevno.
Jesu li svi polaznici bili iz Portugala?
Da, radionica je bila namijenjena isključivo Portugalcima. Moj je zadatak bio prenijeti im iskustvo koje sam stekla dugogodišnjim radom u Hrvatskom restauratorskom zavodu na mimetičkom retuširanju slika, pružiti im uvid u razvitak splitske restauratorske radionice i otkriti utjecaje susjednih zemalja na našu restauratorsku praksu, kako u etičkim nastojanjima tako i u odabiru materijala i tehnika za retuširanje.
To su opsežne teme. Koliko dugo si se pripremala za radionicu?
Osmišljavanje dvodnevnog programa započela sam otprilike mjesec dana ranije. Najprije sam razmotrila količinu materijala s kojom sam raspolagala i na osnovu toga osmislila radnu verziju sadržaja. Tijekom rada na prezentacijama nastojala sam ažurirati postojeću građu i sakupiti što više novih informacija. Kako bi cijela stvar bila što logičnije koncipirana, nakon svakog teorijskog bloka osmislila sam praktikum u kojem će sudionici moći testirati upravo obrađene lekcije. Sasvim razumljivo, uložila sam mnogo truda, kako za pripreme tako i za nastup, što je, na koncu, bio jedini ispravni način. Nije na odmet spomenuti i dodatni poticaj u vidu pomoći i potpore od kolega iz Hrvatskog restauratorskog zavoda i Umjetničke akademije u Splitu.
Što je sve bilo obuhvaćeno predavanjima?
U uvodnom izlaganju govorila sam o tehnikama retuša splitske radionice HRZ-a od njezina osnutka naovamo. Slijedilo je predavanje o preliminarnom istraživanju u mimetičkom retušu, koje obuhvaća analizu slikanog sloja u vidljivom dijelu spektra, dakle mikroskopiranje i promatranje pod bočnim svjetlom, tehničke studije, odnosno analizu IC, RTG, UV snimaka i mikrouzoraka, te analizu povijesnih informacija i elemenata forme. Pod povijesnim informacijama mislim na ikonografsku studiju, arhivske podatke i studiju srodnih djela. U analizu elemenata forme spadala bi anatomska studija, identificiranje originalne perspektive i chiaroscura. To je bio početak; u predavanjima koja su slijedila nakon toga detaljno sam elaborirala strukturu i metode izvođenja slojevitog mimetičkog retuša, od rekonstrukcije preparacije i izrade skice, preko podslika, izolacijskog laka, lazura, antiknih efekata, do finalnog laka. Posebna pozornost bila je usmjerena ka rekonstrukciji oštećenih dijelova tijela na slikama sakralne tematike, što sam ilustrirala primjerima projekata na kojima sam sudjelovala u HRZ-u.
Radionicu je pratilo sedam studenata konzervacije-restauracije iz Árvore i UPC-a, devet profesionalnih restauratora iz privatnih tvrtki u Portu te dvoje muzejskih restauratora iz obližnjih Aveire i Lisabona, ukupno 18 ljudi. Iako je većina polaznika specijalizirala restauraciju slika, bilo je i onih kojima je uže područje restauracija papira ili freski, a nekolicina se retuširanjem bavi svakodnevno.
Jesu li svi polaznici bili iz Portugala?
Da, radionica je bila namijenjena isključivo Portugalcima. Moj je zadatak bio prenijeti im iskustvo koje sam stekla dugogodišnjim radom u Hrvatskom restauratorskom zavodu na mimetičkom retuširanju slika, pružiti im uvid u razvitak splitske restauratorske radionice i otkriti utjecaje susjednih zemalja na našu restauratorsku praksu, kako u etičkim nastojanjima tako i u odabiru materijala i tehnika za retuširanje.
To su opsežne teme. Koliko dugo si se pripremala za radionicu?
Osmišljavanje dvodnevnog programa započela sam otprilike mjesec dana ranije. Najprije sam razmotrila količinu materijala s kojom sam raspolagala i na osnovu toga osmislila radnu verziju sadržaja. Tijekom rada na prezentacijama nastojala sam ažurirati postojeću građu i sakupiti što više novih informacija. Kako bi cijela stvar bila što logičnije koncipirana, nakon svakog teorijskog bloka osmislila sam praktikum u kojem će sudionici moći testirati upravo obrađene lekcije. Sasvim razumljivo, uložila sam mnogo truda, kako za pripreme tako i za nastup, što je, na koncu, bio jedini ispravni način. Nije na odmet spomenuti i dodatni poticaj u vidu pomoći i potpore od kolega iz Hrvatskog restauratorskog zavoda i Umjetničke akademije u Splitu.
Što je sve bilo obuhvaćeno predavanjima?
U uvodnom izlaganju govorila sam o tehnikama retuša splitske radionice HRZ-a od njezina osnutka naovamo. Slijedilo je predavanje o preliminarnom istraživanju u mimetičkom retušu, koje obuhvaća analizu slikanog sloja u vidljivom dijelu spektra, dakle mikroskopiranje i promatranje pod bočnim svjetlom, tehničke studije, odnosno analizu IC, RTG, UV snimaka i mikrouzoraka, te analizu povijesnih informacija i elemenata forme. Pod povijesnim informacijama mislim na ikonografsku studiju, arhivske podatke i studiju srodnih djela. U analizu elemenata forme spadala bi anatomska studija, identificiranje originalne perspektive i chiaroscura. To je bio početak; u predavanjima koja su slijedila nakon toga detaljno sam elaborirala strukturu i metode izvođenja slojevitog mimetičkog retuša, od rekonstrukcije preparacije i izrade skice, preko podslika, izolacijskog laka, lazura, antiknih efekata, do finalnog laka. Posebna pozornost bila je usmjerena ka rekonstrukciji oštećenih dijelova tijela na slikama sakralne tematike, što sam ilustrirala primjerima projekata na kojima sam sudjelovala u HRZ-u.
Sandrinu je radionicu pratilo 18 polaznika
Sandra je temeljito istražila Leonardovu tehniku slikanja. Pogledajte njezin poster "Through the divine science of Leonardo’s Mona Lisa" koji je 2010. godine prezentirala na međunarodnom simpoziju o tehničkoj analizi djela starih majstora u Londonu
U praktičnom dijelu radionice polaznici su se i sami mogli okušati u ovoj tehnici retuširanja. Kako je to izgledalo?
Tako je. Kao predložak koristila sam tiskane slike Caravaggia, Giovannija Bellinia, Van Gogha, Jan van Eycka... Slike su bile otisnute na drvo, a na svakoj smo simulirali nekoliko oštećenja, od onih jednostavnih, gdje je nedostajao dio jednolike pozadine ili nabora odjeće, do složenijih, gdje su nedostajali figuralni elementi. Polaznici su imali zadatak da na paus papirima izrade skice za rekonstrukciju elemenata forme, nakon čega su konture prenesene na zonu oštećenja uz pomoć spolvero tehnike. S obzirom na paletu pojedinog majstora, suvremeni ekvivalenti korišteni su u retušu. Dok je izrada podslika u gvašu bila obavezna, izbor medija u lazurnoj tehnici retuša bio je prepušten volji polaznika. Ideja je bila istražiti mogućnosti nekoliko prirodnih i sintetičkih smola – Canada balzam, damar, Laropal A 81, PVA – i procijeniti njihove mogućnosti u mimetičkom retuširanju. Uz to su ispitivani efekti različitih otapala s obzirom na brzinu njihova isparavanja.
Tako je. Kao predložak koristila sam tiskane slike Caravaggia, Giovannija Bellinia, Van Gogha, Jan van Eycka... Slike su bile otisnute na drvo, a na svakoj smo simulirali nekoliko oštećenja, od onih jednostavnih, gdje je nedostajao dio jednolike pozadine ili nabora odjeće, do složenijih, gdje su nedostajali figuralni elementi. Polaznici su imali zadatak da na paus papirima izrade skice za rekonstrukciju elemenata forme, nakon čega su konture prenesene na zonu oštećenja uz pomoć spolvero tehnike. S obzirom na paletu pojedinog majstora, suvremeni ekvivalenti korišteni su u retušu. Dok je izrada podslika u gvašu bila obavezna, izbor medija u lazurnoj tehnici retuša bio je prepušten volji polaznika. Ideja je bila istražiti mogućnosti nekoliko prirodnih i sintetičkih smola – Canada balzam, damar, Laropal A 81, PVA – i procijeniti njihove mogućnosti u mimetičkom retuširanju. Uz to su ispitivani efekti različitih otapala s obzirom na brzinu njihova isparavanja.
Prenošenje crteža spolvero tehnikom
Podslikavanje gvašem
Podslikavanje gvašem
Kakvi su bili komentari sudionika?
Generalni dojam koji sam stekla je da su sudionici bili vrlo znatiželjni i veoma prijateljski raspoloženi. Jako su se zainteresirali za paletu boja priređenih s kanadskim balzamom, izrađenoj prema recepturi firentinskog resturatora Stefana Scarpellija. Mnogi su rekli da će je i sami početi koristiti u svojoj studijskoj praksi. U želji da ih što više animiram, nastojala sam svakom od njih posvetiti dovoljnu količinu vremena, uputiti ih u sve zadatke praktikuma, istaknuti što je najvažnije za svaku fazu rada te, konačno, demonstrirati zadatke na vlastitom primjeru. No, kako kaže organizator Frederico, najvažnije je u radionici pobuditi prijateljsko ozračje u kojem će se svaki polaznik osjećati dobro i opušteno. Mislim da je u tome ova radionica zaista uspjela.
Generalni dojam koji sam stekla je da su sudionici bili vrlo znatiželjni i veoma prijateljski raspoloženi. Jako su se zainteresirali za paletu boja priređenih s kanadskim balzamom, izrađenoj prema recepturi firentinskog resturatora Stefana Scarpellija. Mnogi su rekli da će je i sami početi koristiti u svojoj studijskoj praksi. U želji da ih što više animiram, nastojala sam svakom od njih posvetiti dovoljnu količinu vremena, uputiti ih u sve zadatke praktikuma, istaknuti što je najvažnije za svaku fazu rada te, konačno, demonstrirati zadatke na vlastitom primjeru. No, kako kaže organizator Frederico, najvažnije je u radionici pobuditi prijateljsko ozračje u kojem će se svaki polaznik osjećati dobro i opušteno. Mislim da je u tome ova radionica zaista uspjela.
Zajednička fotografija s polaznicima radionice
Hoće li se suradnja s Portugalcima nastaviti? Imate li Ana i ti kakve planove za iduću godinu?
U planu je nekoliko projekata za 2014. godinu. Tijekom proljeća planiramo svojevrsni revanš – Ana Bailão će održati radionicu o portugalskim tehnikama retuširanja u Splitu, a na ljeto smo pozvane da zajedno održimo radionicu na Politehničkom sveučilištu u Valenciji. Također, u iznimno ugodnim razgovorima, ravnatelj škole Árvore iskazao je interes za suradnjom s Umjetničkom akademijom u Splitu, ali i sa splitskom Školom likovnih umjetnosti. Mnogo se spominjala i mogućnost razmjene studenata i nastavničkog osoblja u okviru europskih projekata poput Erasmusa, Comeniusa i Grundviga, tako da se nadam da će i netko od splitskih studenata imati priliku posjetiti ovu prekrasnu instituciju.
Naredna je godina za tebe značajna i zbog toga što bi u jesen trebala početi držati nastavu iz kolegija Tehničke analize i povijesne rekonstrukcije. O kakvom je kolegiju riječ?
Radi se o kolegiju kroz koji studenti stječu znanje o tehničkoj povijesti umjetnosti (technical art history) i izradi povijesno vjernih rekonstrukcija slika. Kolegij uključuje predavanja i praktičan rad. Svaki će student dobiti svoj case study, odnosno jednu sliku čiju će kopiju raditi. Prvi će korak biti kreiranje dokumentarne baze podataka iz povijesnih izvora, tehničkih analiza i drugih istraživanja. Za izradu kopije student će koristiti samo materijale koje je slikar izvorno koristio, a slijedit će i njegov način "slaganja" slojeva. Kroz tu vježbu studenti uče kako primijeniti informacije koje su prikupljene istraživanjem, a koje se mogu dovesti u vezu s praksom samog majstora.
Kopije će imati i didaktičku ulogu?
Da, jer će se rekonstrukcija raditi na način da svaka faza u gradnji slike bude vidljiva na površini u formi sonde, odnosno da se vide svi slojevi – od nositelja, impregnacije, preparacije i imprimature, preko podslika i lazura do finalnog laka. Rekonstrukcija tako postaje didaktički alat koji studentima pomaže razumjeti tehnološku genezu umjetničkog djela i složenost njegove stratigrafije. Osim što daje uvid u izvorni izgled umjetnine i praksu slikarskih radionica određenog stilskog razdoblja, rekonstrukcije će poslužiti i kao referentni modeli za razumijevanje starenja i propadanja materijala, odnosno umjetnina. Jasno, svaki će case study biti popraćen pisanom i foto dokumentacijom, kao i završnom prezentacijom rezultata.
Primjer povijesno vjerne rekonstrukcije (historically accurate reconstruction) na kojoj se vide svi slojevi slike. Autor je Brian Baade, vanjski suradnik na magistarskom studiju konzervacije-restauracije Sveučilišta u Delawareu (preuzeto iz Baadeovog izvješća "Reconstruction of Three Kress Paintings from the National Gallery of Art, DC.")
Hoće li ti materijali koje si prezentirala u Portugalu koristiti za taj kolegij?
Svakako. Preliminarno istraživanje u mimetičkom retuširanju ima mnogo dodirnih točki s istraživanjem koje se vrši prilikom izrade povijesno vjernih rekonstrukcija. Općenito, mislim da će i studentima ovaj kolegij, u kojem će imati priliku detaljno analizirati tehnike starih majstora, bitno olakšati buduće izazove u mimetičkom retuširanju slika.
Za kraj, par riječi o Portugalu. Bila si tamo dva puta, što ti se najviše svidjelo?
Mogao bi se sastaviti cijeli popis fantastičnih lokacija u Portu kojih se čovjek naprosto ne može zasititi, od arhitekture u staroj gradskoj jezgri, obale Atlantskog oceana, i prekrasnih mostova ponad Dura, do vinskih podruma i finih restorana s najukusnijom ribom koju sam ikada kušala. Ovoga smo puta imali priliku prisustvovati vjerojatno najluđoj portugalskoj noći u godini, proslavi dana sv. Ivana Krstitelja, koja je zadobila status najvažnijeg festivala u godini, tzv. Festa de São João. U sumrak 23. lipnja u centar Porta dolaze deseci tisuća ljudi. Jede se ukusna srdela i ispija neponovljivo vino porto. Tu je još jedna zanimljiva tradicija koja korijene vuče iz poganskih rituala udvaranja: prilikom mimoilaženja u gradskim ulicama prolaznici lupaju jedni druge po glavi mekim plastičnim čekićima ili prekrasnim ljubičastim cvijetom od, ni manje ni više, nego – kapule! Svima koji žele doživjeti grad u ovoj nezaboravnoj noći savjetujem: drž'te se čekića.
Sandri zahvaljujem na intervjuu i želim puno sreće u realizaciji svih projekata. Činjenica da je diplomu stekla na splitskom studiju konzervacije-restauracije, na kojemu će od iduće godine i predavati, ispunjava me ponosom.
Sandri zahvaljujem na intervjuu i želim puno sreće u realizaciji svih projekata. Činjenica da je diplomu stekla na splitskom studiju konzervacije-restauracije, na kojemu će od iduće godine i predavati, ispunjava me ponosom.
Pogled na Porto
Sandra i njezin dečko Mario s domaćinima – Martom, voditeljicom studija 20/21, i Davidom
Miramar, Capela do Senhor da Pedra
Nema komentara:
Objavi komentar