Baročna i Plečnikova Ljubljana

Iako sam prošli put najavila nastavak priče o Beču, u novom se postu selimo u Ljubljanu. Na mom blogu gostuje Antonia Tomić, studentica poslijediplomskog magistarskog studija povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Antoniu sam upoznala na izletu po Češkoj i Njemačkoj koji je organizirao Odsjek za povijest umjetnosti. Sredinom travnja srele smo se na konferenciji studija konzervacije-restauracije; Antonia i njene kolegice održale su zanimljivo predavanje o istraživanju arhivskih izvora o dvorcu Brezovica. Sredinom ovog mjeseca Antonia je posjetila Ljubljanu; kojim povodom i u čijoj organizaciji, saznajte u nastavku teksta.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Baročna i Plečnikova Ljubljana

Pod okriljem Katedre za zaštitu kulturne baštine Odsjeka za povijest umjetnosti u Zagrebu i pod vještom organizatorskom palicom dr. sc. Marka Špikića, pedesetak studenata povijesti umjetnosti zaputilo se na terensku nastavu u Ljubljanu. Pratili su ih dr. sc. Zlatko Jurić i dr. sc. Franko Ćorić. U Ljubljani se grupi pridružio dr. sc. Igor Sapač, povjesničar umjetnosti i arhitekt zaposlen u Muzeju arhitekture i oblikovanja.

Obilazak je započeo na Starome gradu, gdje samo imali priliku pogledati virtualni 3D prikaz razvoja grada od rimskih vremena do današnjih dana. Potom smo se popeli na najvišu kulu s koje puca pogled na čitavi grad.

Pogled sa zidina na unutarnje dvorište i restoran u Starom gradu

Pogled na noviji dio grada

Stari bedemi i kule okruženi uređenim šetnicama danas udomljuju muzejske i ugostiteljske prostore. Srednjovjekovni ambijent očuvan je unatoč promijenjenoj funkciji, što Stari grad čini atraktivnim izletištem i domaćem stanovništvu i posjetiteljima iz inozemstva.

Zmajev most

Daljnji obilazak Ljubljane uključio je većinu građevina obuhvaćenih virtualnim 3D prikazom; tako smo i sami dobili dojam na koji način je grad iz stoljeća u stoljeće mijenjao lice te kako sve te građevine funkcioniraju u današnjoj urbanističkoj strukturi.

Antički ostaci

Ostaci mozaika na podu krstionice

Zanimljiv je način na koji su prezentirane antičke gradske zidine: očuvani dio naznačen je linijom od oblutaka, na što je Jože Plečnik nadogradio zid ujednačivši visine. Gradska vrata markirao je piramidama koje su prvotno bile prekrivene slojem zemlje i trave, što je kasnije uklonjenog zbog nepovoljnog utjecaja travnatog pokrova na kamene blokove.

Antičke zidine s Plečnikovim intervencijama

U gradu su očuvane brojne barokne palače, ali najznačajnije djelo baroka je Fontana triju kraljevskih rijeka na Mesnom trgu (Gradskom trgu), rad kipara Francesca Robbe. Originalna fontana danas se čuva u Narodnoj galeriji, u posebno izgrađenoj prostoriji za tu svrhu, a na trgu je postavljena kopija.

Fontana triju kraljevskih rijeka (Pročitajte članak "Characterization of black crusts of Robba´s fountain statues, Ljubljana / Slovenia", op. S. M. Sunara)

Iako je i historicizam ostavio traga u gradskoj vizuri, najveći pečat vizualnom identitetu današnje Ljubljane dao je spomenuti arhitekt, Jože Plečnik. Obišli smo nekoliko njegovih građevina: Tromostovlje, tržnicu, Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, njegovu kuću u kojoj se čuva zbirka njegovih radova te most Trnovo, koji se nalazi na putu od njegove kuće do radnog mjesta na Tehničkom sveučilištu.

Djelić pročelja ljubljanske NSK

Most Trnovo kojim je Plečnik put od kuće do radnog mjesta na Tehničkom sveučilištu učinio ugodnijim šetalištem. Ovim malim urbanističkim zahvatom povezao je predgrađe sa centrom grada

Djelić bočnog pročelja Plečnikove kuće sa škrabotinama uz koje je svaki komentar suvišan

Među projektima novijeg datuma izdvaja se Mesarski most, djelo arhitektonskog ureda Atelier arhitekti. Dodatan šarm mostu daju lokoti kojima su brojni parovi zapečatili svoje veze i - progovorivši univerzalnim, svugdje razumljivim jezikom zaljubljenih - Ljubljanu svrstali u niz europskih gradova s mostovima posvećenima ljubavi.

Mesarski most

Svaka prava terenska nastava, pa tako i ova, okončava skupnim poziranjem uz velikodušno primanje u kadar i onih koji su nam se (ne)svjesno pridružili našavši se kraj spomenika Prešernu. Naravno, nismo prošli nezapaženo; domaći su se raspitivali odakle smo, a turistima smo pružili još jednu atrakciju koju će ponijeti među uspomenama i fotografijama s putovanja.

Poziranje s Francom Prešerenom