ponedjeljak, 27. travnja 2015.

S međunarodnim sudjelovanjem i od međunarodnog značenja

U novom broju sveučilišnog lista Universitas objavljena je najava 12. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije. Konferencija je održana od 23. do 25. travnja u Splitu, u organizaciji Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije.


"S međunarodnim sudjelovanjem i od međunarodnog značenja", članak objavljen u 65. broju sveučilišnog lista Universitas 


- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


S međunarodnim sudjelovanjem i od međunarodnog značenja 

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara
Objavljeno u Universitasu : hrvatskom sveučilišnom listu, god. VII, br. 65, 20. travnja 2015., str. 27



U Splitu će se od 23. do 25. travnja održati 12. međunarodna konferencija studija konzervacije -restauracije, otvorena za javnost



U travnju 2005. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu održana je jednodnevna konferencija na kojoj su studenti konzervacije-restauracije iz Zagreba i Splita (splitski je studij bio organizator skupa) predstavili najzanimljivije projekte u kojima su sudjelovali proteklih akademskih godina. Njihovim je nastavnicima to bila prilika da se bolje upoznaju i razmijene svoja iskustva. Konferencija se nastavila održavati svake godine, svaki put na drugom hrvatskom sveučilištu u okviru kojega djeluje studij konzervacije-restauracije (Split, Zagreb, Dubrovnik). U međuvremenu, hrvatskim su se studentima pridružili kolege iz Slovenije, Poljske, Austrije, Njemačke i Mađarske, a od ove godine i iz Češke i Srbije. Konferencija je postala ne samo događaj s međunarodnim sudjelovanjem, nego i od međunarodnog značenja.

Program splitske konferencije bit će bogat predavanjima, poster izlaganjima i stručnim obilascima. Prvi i treći dan rezervirani su za predavanja i poster-prezentacije studenata. Pokrivene su gotovo sve teme kojima se bavi današnja konzervacija-restauracija, od istraživanja povijesti umjetničkih djela do popularizacije struke. Drugi dan Konferencije uključuje obilazak povijesne jezgre grada Splita uz stručno vodstvo, posjet restauratorskim radionicama i javna predavanja pozvanih stručnjaka iz Splita, Dubrovnika, Zagreba i Sarajeva. Detaljni program objavljen je na web-stranici: www. konferencija-restauracija.com

Povezivanje s kolegama

Rad Organizacijskog odbora Konferencije koordinira izv. prof. Jure Matijević, predstojnik Akademijina Odsjeka za konzervaciju-restauraciju. On je prije dvanaest godina s kolegicom Suzanom Damiani sa Zagrebačkog sveučilišta inicirao priču o studentskim konferencijama. “Zaključio sam da su restauratori u Hrvatskoj, iako malobrojni, vrlo rascjepkani i međusobno nepovezani. Smatrao sam da konferencija može pomoći da se to promijeni,” objašnjava nam. “Moj je stav bio da kod najmlađe generacije treba razvijati svijest o potrebi povezivanja s kolegama, a gdje se bolje ljudi mogu povezati nego na konferenciji?” Okupljanje nastavnika i studenata na godišnjim konferencijama u inozemstvu je uvriježena praksa; profesor Matijević je to iskusio boraveći u Velikoj Britaniji, a profesorica Damiani u Poljskoj. “Takve konferencije nisu samo prilika za uspostavljanje i razvijanje kontakata među studentima i nastavnicima, nego i prilika da se iz prve ruke upozna rad kolega, što bi trebalo biti poticaj za podizanje kvalitete vlastitoga rada.”

Vježbanje vještina organizacije konferencija

Studenti to prepoznaju. “Smatram da su ovakvi skupovi korisni ne samo za studente, nego i za struku,” kaže studentica Ivana Vukadin iz Splita. “Postoji rastuća potreba za inovacijama i poboljšanjima, a do njih se gotovo uvijek dolazi kroz suradnju i razmjenom ideja i iskustava.”

Konferencija je tijekom godina doživjela brojna poboljšanja. Danas se razmišlja o svakom detalju; o slobodnom vremenu sudionika jednako kao o vremenu koje će provesti u konferencijskoj sali. Bernarda Đurić, studentica – članica Organizacijskog odbora, bila je zadužena za prikupljanje informacija o događanjima u Splitu za vrijeme trajanja skupa. “Želimo da sudionici koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske i inozemstva što kvalitetnije provedu svoje slobodno vrijeme”, objašnjava. Zadatak nije bio lagan: trebalo je odlučiti što je najzanimljivije što Split može ponuditi mladim gostima koje zanima kulturna baština. Sudjelujući u radu Organizacijskog odbora, Bernarda je shvatila koliko je planiranja i truda potrebno da se takav skup realizira. Praktična strana organiziranja vještina je koju bi svaki student trebao poznavati, a ona se na ovaj način najbolje uči.

utorak, 7. travnja 2015.

Radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja

Početkom ožujka na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu održana je trodnevna stručna radionica o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja. Radionicu je vodio profesor Hans Portsteffen s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta primijenjenih znanosti u Kölnu, a organizirali smo je izvanredni profesor Jure Matijević, asistentica Lana Kekez i ja. To je već četvrto gostovanje profesora Portsteffena u okviru programa Erasmus: prošle je godine održao dvodnevnu radionicu o rekonstruiranju nedostajućiih dijelova drvenog nositelja štapićima balse, godinu prije toga seriju predavanja o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika i obojenih drvenih skulptura, a 2012. godine javna predavanja o povijesti parketaža i istraživačkom projektu Painting Techniques of Impressionism and Postimpressionism

Gostovanja inozemnih stručnjaka izrazito su važna, jer si konzervatori-restauratori u Hrvatskoj rijetko mogu priuštiti sudjelovanje na konferencijama i radionicama izvan domovine. Nažalost, to vrijedi i za nas na sveučilištu. Organiziranje gostovanja kolega iz inozemstva povezano je s velikim troškovima, no program Erasmus omogućio nam je da prevladamo tu zapreku. Erasmus našim predavačima pokriva trošak putovanja i smještaja. Nabavu materijala za praktični rad financiramo iz skromnih kotizacija i, najvećim dijelom, iz vlastitih restauratorskih projekata. Veseli nas što svojim studentima, ali i profesionalnim konzervatorima-restauratorima, možemo ponuditi mogućnost stručnog usavršavanja u Hrvatskoj. (Onima koji rade u privatnoj praksi, odnosno izvan okvira institucija, takovi su programi jedina mogućnost za stručno usavršavanje.) Bolja izobrazba u konačnici znači i bolje čuvanje kulturne baštine.

Prije radionice - predavanje!

Profesor Portsteffen je prije radionice održao javno predavanje o napinjanju slika i povijesnom razvoju podokvira. Ako želite saznati više o toj temi, pročitajte tekst "Historical and Original Stretchers and Strainers" na web-stranici Conservation Wiki. (Tu stranicu uređuju članovi krovnog američkog udruženja konzervatora-restauratora, American Institute for Conservation.) Malo pojašnjenje: strainer označava fiksni podokvir, a stretcher prilagodljivi, odnosno onaj kojemu se dimenzije mogu mijenjati. 

Predavanje profesora Portsteffena bilo je naslovljeno "Stretching Canvas Paintings. Stretcher Systems and the Cologne Approach"
  
Predavanje je privuklo veliku publiku


Profesor Portsteffen nas je podsjetio da su u istraživanju povijesti podokvira i tehnika napinjanja slika važan izvor podataka upravo - slike. Slikarski prikazi, da budem preciznija. Kao primjer nam je pokazao dvije slike: Pozadina uokvirene slike flamanskog slikara Cornelisa Norbertusa Gijsbrechtsa (Gysbrechtsa) iz 1668. ili 1670. godine i Umjetnik u ateljeu Gerrita (Gerarda) Doua (Douwa) iz 1637. godine.

Cornelis Norbertus Gijsbrechts (Gysbrechts), Pozadina uokvirene slike, ulje na platnu, 1668. ili 1670. godina (preuzeto s Wikipedije). Slika otkriva kako su u drugoj polovici 17. stoljeća izgledali podokviri
  
Gijsbrechtsova slika Zid ateljea i mrtva priroda s motivom prolaznosti (ulje na platnu, 1668. godina) prikazuje sliku na platnu koja je napeta na pomoćni/radni podokvir. S gornje i dviju bočnih stranica slika je čavlićima pričvršćena za podokvir, a s donje strane uz pomoć konopčića. (Izvor: Wikipedija)


Na Institutu za konzervatorsko-restauratorske znanosti u Kölnu velika se pažnja posvećuje očuvanju izvornog sistema napinjanja slike. Ako to nije nužno, slika se tijekom konzervatorsko-restauratorskog zahvata neće skidati s podokvira. Ako se ipak mora skinuti s podokvira, prilikom ponovnog napinjanja neće se koristiti kliješta za napinjanje platna, a čavlići se neće zabijati uz pomoć čekića. Umjesto toga, koristit će se preinačena vodoinstalaterska kliješta koja omogućuju nabijanje čavlića u postojeće rupice. 


Profesor Portsteffen pokazuje alate koje koristi za napinjanje slike koja ima uzak porub (eng. tacking edge)
  
Kliješta obložena filcom


Pod svaku će se cijenu nastojati sačuvati izvorni podokvir. Tim profesora Portsteffena patentirao je mehanizam pomoću kojega se fiksni podokvir može preinačiti u prilagodljivi.(!)




Iz radionice...

Iz praktičnih razloga, broj sudionika trodnevne radionice o rekonstruiranju preparacije unutar oštećenja slikanog sloja bio je ograničen. Među šesnaest sudionika našli su se naši sadašnji i bivši studenti, muzejski restauratori, djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, čak i jedna kolegica iz Zavoda za zaštitu kulturne baštine Slovenije. (Pozdrav, Tanja!) 


Radionica je održana u prostorijama Odsjeka za konzervaciju-restauraciju
  
Svaki je sudionik dobio dvije drvene ploče na koje je bilo zalijepljeno oslikano platno; na toj smo podlozi testirali različite preparacije
  
Materijale za praktični dio radionice pripremio je izv. prof. Jure Matijević


Podijelili smo se u pet timova. Prvi je tim pripremao voštano-smolnu preparaciju. Ta preparacija spada u kategoriju povijesnih materijala. Drugim riječima, više se ne koristi ili se koristi samo rijetkim slučajevima (primjerice, na slikama koje su bile tretirane voskom). Drugi je tim pripremao nekoliko inačica preparacije s Bevom 371 kao vezivom. Te su se preparacije mogle koristiti tek sutradan, nakon što je otapalo ishlapilo. Treći je tim bio zadužen za pripremu nekoliko inačica tutkalno-kredne preparacije. Taj se tip preparacije u našoj radionici najčešće koristi. Preparacija u pravilu bude rjeđe konzistencije pa je nanosimo kistom. Profesor Portsteffen ne radi tako: on preferira gušću preparaciju koja se nanosi slikarskom špatulicom. Preparaciju obično drži u maloj plastičnoj vrećici u ruci; toplina kože sprečava želiranje tutkala. On takav način nanošenja (špatulicom, iz vrećice) koristi kod svih preparacija; kaže da mu gušća preparacija omogućava veću kontrolu nad postupkom (površina nije zamazana) i postizanje željene debljine sloja iz jednog nanosa. 

  
Priprema tutkalno-kredne preparacije
  
Neke je preparacije najbolje zamiješati na dlanu
  
Profesor Portsteffen preparaciju drži u maloj plastičnoj vrećici; na vrhu vrećice načini rupicu pa slikarskom špatulicom uzima materijal
  
Nanošenje preparacije slikarskom špatulicom


Četvrti je tim za to vrijeme pripremao preparacije na bazi Plextola B500, a peti preparacije na bazi Aquazola 200. Preparacije pripremljene s Aquazolom, podučio nas je profesor Portsteffen, idealne su za površine s vodenom pozlatom, jer se višak materijala lako može odstraniti etanolom, a on neće oštetiti pozlatu. (To, naravno, nije slučaj s tutkalno-krednom preparacijom.)

Na popisu punila s kojima smo eksperimentirali našli su se neki tradicionalni materijali (šampanjska i bolonjska kreda, barijev sulfat), ali i neki "egzotični", poput staklenih ljuskica (pločica), šupljih staklenih mikrokuglica i mikrokuglica od fenolne smole. Ono što smo naučili jest da je poželjno koristiti nekoliko vrsta punila, odnosno da idealan sustav sadrži čestice različitih veličina.

Profesor Portsteffen nam je pokazao i svoj omiljeni alat za obradu preparacije: drveni štapić s trokutićem brusnog papira na vrhu!




Plan je bio da iskušamo različite načine nanošenja preparacije i oponašanja površinske teksture. Najviše nas je zanimalo kako se uzima otisak površine. 

Da ulje iz silikonske gume ne bi prodrlo u slikani sloj, površinu treba izolirati kositrenom folijom. Preko folije se prelazi pamučnim tamponom, uz blagi pritisak
  
Zašto baš kositrena folija? Jer izvrsno prianja uz podlogu


Za izradu otisaka koristili smo dvije vrste silikonske gume: jednu koja je pogodna za kvečanje, i drugu koja se koristi za lijevanje
  
Miješanje dviju komponenti silikonske gume za kvečanje
  
Ispod silikonske gume nalazi se kositrena folija, a iznad nje Melinex, staklena pločica i uteg
  
Odvajanje gumenog otiska od kositrene folije (folija se može ponovno koristiti)
  
Dvije komponente silikonske gume za lijevanje (tekuća silikonska guma)
  
Priprema tekuće silikonske gume 
  
Nanošenje tekuće silikonske gume na površinu slike; drvenim štapićem "istjeruju" se mjehurići zraka
  
Na silikonsku gumu stavi  se Melinex, a onda staklena pločica i uteg (guma se treba sušiti pod opterećenjem)
  
Profesor Portsteffen pokazuje postupak nanošenja voštano-smolne preparacije
  
Voštano-smolna preparacija se može nanositi na dva načina: uz pomoć zubarske špatulice koja se zagrijava nad plamenikom...
  
...ili taljenjem voštano-smolne smjese na restauratorskoj peglici
  
U voštano-smolnu preparaciju može se utisnuti željena tekstura: na preparaciju se stavi kalup (koristili smo onaj od tekuće silikonske gume; proziran je pa je lakše kontrolirati postupak), preko njega Melinex, a površina se zagrije restauratorskom peglicom. Na isti se način može obraditi i preparacija na bazi Beve, odnosno svaka preparacija koja sadrži termoplastično vezivo


Na radionici se nije govorilo samo o preparaciji. Maja Sučević Miklin iz Zagreba pričala nam je o zanimljivom projektu u kojemu je sudjelovala: trebala je pronaći kit za drvo koji se može koristiti na drvenim skulpturama u eksterijeru. Profesor Portsteffen je s njom podijelio svoja iskustva na sličnim projektima.


Polaznici radionice sa zanimanjem su pratili izlaganje Maje Sučević Miklin
  
Drvena ploča s materijalima koje je Maja testirala


Radionica je završila podjelom diploma, uz domaće fritule i sok.



Ana Dukić, naša bivša studentica, ponosno pokazuje potvrdu o sudjelovanju na radionici


Gostovanje profesora Portsteffena popratila je i Hrvatska televizija; prilog o radionici prikazan je u emisiji Društvena mreža - znanstveni četvrtak. Tim smo povodom u emisiji gostovale mr. art. Zvjezdana Jembrih s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i ja. Bila je to sjajna prilika za promoviranje konzervatorsko-restauratorske struke. Koga zanima, emisiju može pogledati ovdje.
  


Novinarka HTV-a Tatjana Lisičin intervjuirala je profesora Portsteffena, Lanu Kekez i dr. sc. Ivicu Ljubenkova, voditelja našeg Laboratorija za konzervatorsko-restauratorska istraživanja


ponedjeljak, 23. ožujka 2015.

Park skulptura u Sisku [Sisak Sculpture Park]

Vera Fischer (1925.-2009.)
Simetrija [Symmetry], 1973.
Obojene čelične cijevi [Painted steel tubes]


Milena Lah (1920.-2003.)
Galebovo krilo [Seagull's Wing], 1973.
Obojeni čelik [Painted steel] 

Bez detaljnog pregleda nije moguće odrediti materijal od kojeg je načinjena kugla na vrhu skulpture (niklovani čelik, nehrđajući čelik?). [The material out of which the sphere in the top part of the sculpture is made cannot be determined without close inspection (nickel-plated steel, stainless steel?).]   


  
Sašo (Saša) Stevović (r. 1945.)
Proces rada [The Work Process], 1975.
Čelik [steel]


  
 
Milivoje Babović (r. 1953.)
Skulptura V [Sculpture V], 1981.
Čelik [Steel]


  
Josip Diminić (r. 1937.) 
Objekt I [Object I], 1979.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Milena Lah (1920.-2003.)
Bez naziva [Untitled], 1973.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Theo Kujundžić-Amrein (r. 1943)
Naš život [Our Life], 1977.
Čelik otporan na koroziju [Weathering steel] 


  
Jure Žaja (r. 1944.)
U spomen Jurju Dalmatincu [In Memory of George of Dalmatia], 1979.
Pocinčani čelik [Galvanized steel]


  
Josip Diminić (r. 1937.)
Objekt II [Object II], 1979.
Obojeni čelik [Painted steel]


Peruško Bogdanić (r. 1949.)
Bez jahača [Riderless], 1983.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Josip Zeman (1927.-2001.)
Crne vizije I [Dark Visions I], 1983.
Pocinčani čelik [Galvanized steel]

  
Dušan Subotić (r. 1950.)
Reljef u prostoru [Relief in Space], 1981.
Čelik [Steel]
Sačuvan je samo postament. [Only the pedestal has been preserved.]
  
  
Vera Fischer (1925.-2009.)
Cvijet [Flower], 1980. 
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Josip Zeman (1927.-2001.)
Crne vizije II [Dark Visions II], 1983.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Ivan Kožarić (r. 1921.)
Antipodi [Antipodes], 1972.
Čelik, temeljni premaz [Steel with primer]



Nikola Njirić (1921.-2002.)*
Skulptura od rezanih cijevi [Cut Tubes Sculpture], 1974.
Čelik, temeljni premaz [Steel with primer] 



Autor [Artist]: Erik Lovko (1953.-2009.)
Stup puzzle [Puzzle Column], 1978.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Autor [Artist]: Petar Barišić (r. 1954.)
Muškarac i žena [Man and Woman], 1979. 
Pocinčani čelik [Galvanized steel]



Dubravka Duba Sambolec (r. 1949.)
Ritmovi II [Rhythms II], 1978.
Obojeni čelik [Painted steel]

  
Zlatko Zlatić (r. 1933.)
Slučajan oblik s tezom [Random Form With a Thesis], 1978.
Čelik, temeljni premaz [Steel with primer] 


  
Slobodanka Marinović-Stupar (r. 1947.)
Molitvenik [Prayer Book], 1987.
Čelik [Steel]


  
Dora Kovačević (r. 1951.)
Zid [Wall], 1985.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Ante Kuduz (1935.-2011.) 
Grad '85. [City '85], 1985.
Čelične cijevi, antikorozivni premaz [Steel tubes with anticorrosive coating]


  
Branko Ružić (1919.-1997.) 
Vrata [Doors], 1984.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Hamo Čavrk (r. 1950.)
Forma I [Form I], 1982.
Obojeni čelik [Painted steel] 


  
Ante Rašić (r. 1953.)
Govornik [Orator], 1984.
Obojeni čelik [Painted steel] 


  
Belizar Bahorić (1920.-2002.)
Visoki napon [High Voltage], 1982.
Čelik, temeljni premaz [Steel with primer] 


  
Zlatko Zlatić (r. 1933.)
Zgurić i obitelj [Zgurić and Family], 1978.
Čelik, temeljni premaz [Steel with primer] 


  
Boško Atanacković (r. 1940.)
Kompozicija I i II [Composition I and II], 1982.
Obojene čelične cijevi [Painted steel tubes]


  
Zvonimir Kamenar (r. 1939.)
Leptir [Butterfly], 1982.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Zvonimir Kamenar (r. 1939.)
Imaginarni stroj [Imaginary Machine], 1982.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Ratko Petrić (1941.-2010.)
Čovjek stroj [Man-Machine], 1975.
Čelik, temeljni premaz; plastična masa 


  
Jure Žaja (r. 1944.)
Glava bika [Bull's Head], 1979.
Pocinčani čelik [Galvanized steel]


  
Vera Fischer (1925.-2009.)
Bez naziva [Untitled], 1980.
Obojeni čelik [Painted steel] 


  
Mila Kumbatović (1915.-2004.)
Fontana [Fountain], 1975.
Čelik, bronca [Steel, bronze] 


  
Ratko Petrić (1941.-2010.)
Užarena planeta [Incandescent Planet], 1975.
Čelične cijevi, plastična masa [Steel tubes, plastics]


  
Andre Mohorovičić (r. 1959.)
Ornament [Ornament], 1984.
Obojeni čelik [Painted steel]


  
Branislav Milašinović (r. 1953.)
Krajputaš [Wayside Monument], 1984.
Obojeni čelik [Painted steel]



IMPRESUM [IMPRESSUM]
Koncept [Concept]Sagita Mirjam Sunara, Neven Peko
Podaci o skulpturama [Captions]: Ivana Miletić Čakširan, Alma Trauber, Sagita Mirjam Sunara, Neven Peko
Fotografije [Photographs]: Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara
Prijevod na engleski jezik [Translation]: Neven Peko, Sagita Mirjam Sunara
Lektura [Copy editing]: Graham McMaster
Izrada Google karte: Neven Peko