Baročna i Plečnikova Ljubljana

Iako sam prošli put najavila nastavak priče o Beču, u novom se postu selimo u Ljubljanu. Na mom blogu gostuje Antonia Tomić, studentica poslijediplomskog magistarskog studija povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Antoniu sam upoznala na izletu po Češkoj i Njemačkoj koji je organizirao Odsjek za povijest umjetnosti. Sredinom travnja srele smo se na konferenciji studija konzervacije-restauracije; Antonia i njene kolegice održale su zanimljivo predavanje o istraživanju arhivskih izvora o dvorcu Brezovica. Sredinom ovog mjeseca Antonia je posjetila Ljubljanu; kojim povodom i u čijoj organizaciji, saznajte u nastavku teksta.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Baročna i Plečnikova Ljubljana

Pod okriljem Katedre za zaštitu kulturne baštine Odsjeka za povijest umjetnosti u Zagrebu i pod vještom organizatorskom palicom dr. sc. Marka Špikića, pedesetak studenata povijesti umjetnosti zaputilo se na terensku nastavu u Ljubljanu. Pratili su ih dr. sc. Zlatko Jurić i dr. sc. Franko Ćorić. U Ljubljani se grupi pridružio dr. sc. Igor Sapač, povjesničar umjetnosti i arhitekt zaposlen u Muzeju arhitekture i oblikovanja.

Obilazak je započeo na Starome gradu, gdje samo imali priliku pogledati virtualni 3D prikaz razvoja grada od rimskih vremena do današnjih dana. Potom smo se popeli na najvišu kulu s koje puca pogled na čitavi grad.

Pogled sa zidina na unutarnje dvorište i restoran u Starom gradu

Pogled na noviji dio grada

Stari bedemi i kule okruženi uređenim šetnicama danas udomljuju muzejske i ugostiteljske prostore. Srednjovjekovni ambijent očuvan je unatoč promijenjenoj funkciji, što Stari grad čini atraktivnim izletištem i domaćem stanovništvu i posjetiteljima iz inozemstva.

Zmajev most

Daljnji obilazak Ljubljane uključio je većinu građevina obuhvaćenih virtualnim 3D prikazom; tako smo i sami dobili dojam na koji način je grad iz stoljeća u stoljeće mijenjao lice te kako sve te građevine funkcioniraju u današnjoj urbanističkoj strukturi.

Antički ostaci

Ostaci mozaika na podu krstionice

Zanimljiv je način na koji su prezentirane antičke gradske zidine: očuvani dio naznačen je linijom od oblutaka, na što je Jože Plečnik nadogradio zid ujednačivši visine. Gradska vrata markirao je piramidama koje su prvotno bile prekrivene slojem zemlje i trave, što je kasnije uklonjenog zbog nepovoljnog utjecaja travnatog pokrova na kamene blokove.

Antičke zidine s Plečnikovim intervencijama

U gradu su očuvane brojne barokne palače, ali najznačajnije djelo baroka je Fontana triju kraljevskih rijeka na Mesnom trgu (Gradskom trgu), rad kipara Francesca Robbe. Originalna fontana danas se čuva u Narodnoj galeriji, u posebno izgrađenoj prostoriji za tu svrhu, a na trgu je postavljena kopija.

Fontana triju kraljevskih rijeka (Pročitajte članak "Characterization of black crusts of Robba´s fountain statues, Ljubljana / Slovenia", op. S. M. Sunara)

Iako je i historicizam ostavio traga u gradskoj vizuri, najveći pečat vizualnom identitetu današnje Ljubljane dao je spomenuti arhitekt, Jože Plečnik. Obišli smo nekoliko njegovih građevina: Tromostovlje, tržnicu, Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, njegovu kuću u kojoj se čuva zbirka njegovih radova te most Trnovo, koji se nalazi na putu od njegove kuće do radnog mjesta na Tehničkom sveučilištu.

Djelić pročelja ljubljanske NSK

Most Trnovo kojim je Plečnik put od kuće do radnog mjesta na Tehničkom sveučilištu učinio ugodnijim šetalištem. Ovim malim urbanističkim zahvatom povezao je predgrađe sa centrom grada

Djelić bočnog pročelja Plečnikove kuće sa škrabotinama uz koje je svaki komentar suvišan

Među projektima novijeg datuma izdvaja se Mesarski most, djelo arhitektonskog ureda Atelier arhitekti. Dodatan šarm mostu daju lokoti kojima su brojni parovi zapečatili svoje veze i - progovorivši univerzalnim, svugdje razumljivim jezikom zaljubljenih - Ljubljanu svrstali u niz europskih gradova s mostovima posvećenima ljubavi.

Mesarski most

Svaka prava terenska nastava, pa tako i ova, okončava skupnim poziranjem uz velikodušno primanje u kadar i onih koji su nam se (ne)svjesno pridružili našavši se kraj spomenika Prešernu. Naravno, nismo prošli nezapaženo; domaći su se raspitivali odakle smo, a turistima smo pružili još jednu atrakciju koju će ponijeti među uspomenama i fotografijama s putovanja.

Poziranje s Francom Prešerenom

Kočije u Schönbrunnu

Prošli sam tjedan posjetila Beč sa studentima prve godine. U posjet austrijskoj prijestolnici pozvala nas je kolegica Valentina Ljubić, voditeljica konzervatorsko-restauratorske radionice Tehničkog muzeja u Beču (Technisches Museum Wien) i voditeljica specijalističkog usmjerenja konzervacija-restauracija metala splitske Umjetničke akademije. Valentina nam je organizirala posjet najznačajnijim muzejima i obilazak restauratorskih radionica.

Tina Tomšič i Valentina Ljubić ispred Tehničkog muzeja u Beču. Valentina nam je pronašla povoljan smještaj u centru grada, dok se Tina pobrinula da sigurno stignemo u Beč i još sigurnije vratimo kući.

U Beču smo proveli pet dana. Prvi je dan bio rezerviran za Schönbrunn. Kako smo u grad doputovali oko podne, a dva sata kasnije smo imali zakazan posjet Muzeju kočija (Wagenburg), nije bilo vremena za obilazak dvorca.

Zajednička fotografija ispred dvorca Schönbrunn: Valentina Ljubić sa studentima prve godine

Na pomoćnim smo zgradama vidjeli radnike koji izvode manje sanacijske radove

Sanacijski radovi na fasadi Muzeja kočija

Carski je 'vozni park' nekoć brojio 600 kočija, saonica i sličnih prometala. Preživjelo ih je stotinjak, a najljepši su primjerci izloženi u Muzeju kočija. U dijelu muzeja u kojemu se čuva najpoznatija od svih - krunidbena kočija Habsburgovaca - za vrijeme našeg posjeta obavljala se dezinsekcija parketa visokom temperaturom. Za ovo su korištene specijalne 'deke', poput onih koje se koriste za zagrijavanje guma u Formuli 1. (Drvo se zagrijava na temperaturu od 65 °C i tako ostavlja sat vremena.) Muzejski su nam restauratori objasnili da dezinskecija mikrovalovima koju su ranije proveli nije dala željene rezultate. Prisutnost i aktivnost insekata prate pomoću feromonskih klopki.

Dezinsekcija parketa zagrijavanjem

Od svih me se izložaka najviše dojmila velika crna pogrebna kočija s kraja 19. stoljeća. Posljednji je put korištena 1989. godine na pogrebu posljednje austrijske carice Zite.

Carska pogrebna kočija (kraj 19. stoljeća)

Nakon posjeta restauratorskoj radionici za predmete (eng. objects, njem. Objekten), restauratorica Daniela Sailer provela nas je kroz muzejski depo. Svi su predmeti prekriveni plahtama kako bi se zaštitili od prašine. Na svakoj kočiji nalazi se jedna feromonska klopka. Uz pomoć Oddyjevog testa ispituje se prikladnost materijala korištenih za pohranu.

Depo Muzeja kočija

Test ubrzne korozije (tzv. Oddyjev test)

Daniela radi u radionici za restauraciju tekstila. Pokazala nam je nekoliko predmeta koje trenutno restaurira, između ostalog i dio opreme za konja koji je vukao carske saonice.

Bogato izvezeno 'pokrivalo' za konja ukrašeno je praporcima. Vožnja u ovim saonicama morala je zvučati čarobno!

U prostoriji za snimanje umjetnina pažnju su mi privukle lutke za izlaganje odjeće. Daniela nam je objasnila da postoje različiti modeli - po jedan za svako stilsko razdoblje; kod izlaganja haljina kakve ovaj muzej posjeduje treba voditi računa i o tome!

Lutke za izlaganje odjeće

Zajednička fotografija: Daniela Sailer, Valentina Ljubić i studenti prve godine

Medvjeđa glava po kojoj se Elizabeta od Bavarske (Sisi) navodno penjala na konja?!

Nakon Muzeja kočija laganim smo se korakom zaputili do Glorijeta gdje smo kušali bečke kolače.

Glorijet je sagrađen 1775. godine, a projektirao ga je arhitekt J. F. Hetzendorf von Hohenberg

Gdje smo ono stali... A, još malo Praga

U gotovo svakoj crkvi koji smo obišli mogli su se vidjeti panoi s informacijama o konzervatorsko-restauratorskim radovima na građevini ili umjetninama koje se u njoj nalaze. U praškoj su katedrali, primjerice, prezentirani radovi na obnovi tzv. Zlatnih vrata, ceremonijalnog ulaza kroz portal u južnom zidu crkve. Uz portal je 1367. godine dograđen trijem, iznutra bogato ukrašen skulpturama i arhitektonskom plastikom. Nekoliko godina kasnije, 1371., pročelje trijema ukrašeno je mozaikom Posljednjeg suda, jedinstvenim u ovom dijelu Europe. Mozaik je izrađen od staklenih kockica (tesserae) i ima površinu nešto veću od 80 metara kvadratnih.

U katedrali su prezentirane informacije o recentnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na Zlatnim vratima.

Izgled trijema znatno je izmijenjen kasnijim pregradnjama. Josef Mocker, glavni arhitekt katedrale između 1872. i 1899. godine, izveo je prvu restauraciju. Posljednja restauracija, pak, datira iz 2008. godine: tada su uklonjeni tragovi ranijih intervencija, obnovljena je srednjovjekovna žbuka, kamen očišćen i učvršćen, a sljubnice između blokova zapunjene. Rastavljene su i restaurirane vratnice te rešetka sa skulpturama koja je bila dodana sredinom prošloga stoljeća.

Radovi na mozaiku Posljednjeg suda trajali su od 1992. do 2000. godine, a okupili su međunarodni tim stručnjaka: znanstvenike, povjesničare umjetnosti i restauratore. Istraživanje i zahvat povjereni su Gettyjevom institutu za restauriranje iz Los Angelesa. Restauracija je trajala dvije i pol godine, a istraživanje kojim je određena metodologija zahvata pet i pol godina. (Koliko je ovo daleko od prakse u Hrvatskoj!) Zbog tehnologije izrade, staklene kockice od kojih je mozaik načinjen zamutile su se gotovo čim je mozaik postavljen pa su prvi restauratorski zahvati na njemu zabilježeni već u 15. stoljeću. Godine 1890. mozaik je skinut sa zida, restauriran i dvadeset godina kasnije vraćen na katedralu, no problem sa zamućenjem opet se pojavio. Tanki korozivni sloj koji je uzrokovao ovo zamućenje javljao se nakon svakog čišćenja. Glavni 'krivac' za ovo je kalij karbonat koji je u izradi stakla korišten umjesto natrij karbonata. Ovakvo je staklo manje stabilno, jer se kalij karbonat ispire vodom (kišnicom) i reagira s onečišćivačima prisutnim u zraku: posljedica toga je stvaranje sivkastog sloja korozije.

Restauratori su se našli pred složenim zadatkom: kako ukloniti sloj korozije, konzervirati mozaik, rekonstruirati oštećenu pozlatu i (trajno) zaštititi staklene kockice? Ako vas zanima što su napravili, odgovor ćete naći ovdje.

Zlatna vrata i mozaik Posljednjeg suda.

Mozaik Posljednjeg suda.

Od brojnih građevina koje smo u Pragu obišli izdvojila bih još crkvu Sv. Jurja. Utemeljena je u 10. stoljeću, sredinom 12. je stradala u požaru, a nakon toga obnovljena je u romaničkom stilu. U 14. je stoljeću preuređena, a posljednja velika restauracija datira između 1657. i 1680. godine. U 18. joj je stoljeću prigrađena kapela sv. Ivana Nepomuka. U velikoj obnovi krajem 19. i početkom 20. stoljeća vraćen joj je karakteristični srednjovjekovni izgled. Morfologija romaničkih trifora u ovoj crkvi podsjetila me na prozore na nedavno otkrivenoj najstarijoj kući u Trogiru.

Crkva Sv. Jurja.

Romanička trifora u crkvi Sv. Jurja.

Romanička trifora u Torgiru. Možete li reći koji su dijelovi izvorni, a koji dodani u posljednjoj restauraciji?

Jedna od najljepših građevina u Pragu zasigurno je Plečnikova crkva Presvetog Srca Isusova na Vinohradyma. Iako se nismo mogli uspeti na zvonik, evo kako izgleda pogled s tog mjesta.

Plečnikova crkva Presvetog Srca Isusova na Vinohradyma

U idućem postu vodim vas u Kutnu Horu i Dresden.

Sa zaštitarima na terenu, 2. dio (Telč, Žďár nad Sázavou, Prag)

Gradić Telč u južnoj Moravskoj utemeljen je u 13. stoljeću. Ima dvije znamenitosti: dvorac, podignut u razdoblju romanike i pregrađen u renesansi, te glavni trg obrubljen čipkom šarenih pročelja uskih dvokatnica. Kuće su izvorno bile podignute u gotičkom slogu, ali ih danas većina nosi barokna obilježja. Za panoramski pogled kliknite ovdje.

Telč, glavni gradski trg.

Obnovljena renesansna i barokna pročelja.

Na putu prema Pragu kratko smo se zaustavili u gradu Žďár nad Sázavou gdje smo posjetili hodočasničku crkvu Sv. Ivana Nepomuka. Crkva je podignuta između 1719. i 1722. godine prema projektu Jana Santinija Aichla (1677.-1723.), a njezin se stil može opisati kao spoj gotike i baroka. Građevina je prožeta dubokim simbolizmom. Sve je u znaku broja pet (toliko je, naime, bilo zvijezda u kruni koja se pojavila iznad mjesta na kojem se utopio sv. Ivan Nepomuk): crkva u tlocrtu ima oblik petokrake zvijezde, ima pet ulaza, pet oltarnih niša, pet anđela na glavnom oltaru...

Crkva Sv. Ivana Nepomuka: u vrijeme našeg posjeta sanirala se oplata na krovu.

Po dolasku u Prag najprije smo obišli Hradčane, četvrt u kojoj se nalazi praški dvorac i predsjednička rezidencija (Pražský hrad). Ime koje se najčešće spominjalo bilo je one Jože Plečnika. "Jože Plečnik (1872.-1957.) bio je jedan od najznačajnijih protagonista arhitekture 20. stoljeća. Bio je prvi post-modernist na početku modernističke ere i posljednji klasični arhitekt," stoji na stranici njegovog virtualnog muzeja. Studirao je arhitekturu u Beču u klasi Otta Wagnera. Od 1911. do 1921. godine živio je i predavao u Pragu. Prvi predsjednik Čehoslovačke, Tomaš Garrigue Masaryk, povjerio mu je rekonstrukciju Hradčana, a Plečnik je na tom projektu radio između 1920. i 1935. godine.

Predvorje predsjedničke palače, projekt J. Plečnika.

Uz pratnju vodiča obišli smo katedralu sv. Vida, čija je gradnja završena tek u prošlom stoljeću. Više o tome doznajte u kratkom ulomku iz HRT-ovog dokumentarca.

Praška katedrala, zapadno pročelje.

Unutrašnjost praške katedrale.

Osobito me se dojmio srebrni sarkofag sv. Ivana Nepomuka izrađen između 1733. i 1736. godine prema nacrtu J. F. Fischera von Erlacha (1693.-1742.). Nad sarkofagom lebde četiri anđela i pridržavaju baldahin koji je crkvi donirala Marija Terezija.

Grob sv. Ivana Nepomuka, detalj.

Imali smo priliku vidjeti ostatke starijih slojeva crkve te zaviriti u kraljevsku kriptu u kojoj se čuvaju sarkofazi čeških vladara. Neki od njih imaju 'svemirski' dizajn tridesetih godina prošlog stoljeća.

Ostaci bazilike iz 11. stoljeća (kripta sv. Kuzme i Damjana).

Kraljevska kripta.

Sa zaštitarima na terenu, 1. dio (Český Krumlov)

Marko Špikić, Zlatko Jurić i Franko Ćorić s Odsjeka za povijest umjetnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta organizirali su šestodnevni izlet po Češkoj i Njemačkoj za studente poslijediplomskog magistarskog studija. Pridružile smo im se moja kolegica s doktorskog studija Sandra Šustić i ja.

Izlet je uključivao obilazak nekoliko lokaliteta s UNESCO-ove Liste svjetske kulturne baštine te posjet gradovima porušenim i obnovljenim nakon Drugog svjetskog rata. Prvo nam je odredište bio gradić Český Krumlov na jugu Češke, čija je povijesna jezgra upisana na UNESCO-ovu Listu 1992. godine. Český Krumlov se smatra najočuvanijim srednjovjekovnim gradićem u srednjoj Europi.

Český Krumlov

Fotografija koja sjajno ilustrira povijesnu slojevitost starih gradskih središta.

Pažnju posjetitelja privlače bogato oslikana pročelja zgrada. (Slika Sveta Obitelj na pročelju jedne kuće.)

Oštećenja retuširana tehnikom tratteggio.

Zbunjujuća prezentacija: je li slika ispod ili iznad geometrijskog ukrasa na pročelju?

Dvorac oko kojega je izgrađen Český Krumlov drugi je po veličini u Češkoj. (Ispred njega je Praški dvorac - Pražský hrad - u četvrti Hradčani, koji je u Guinnessovu knjiga rekorda upisan kao najveći dvorac na svijetu.) Podignut je u 13. stoljeću na stjenovitoj uzvisini iznad Vltave. Proširen je u 14. stoljeću, u 16. preobilikovan u renesansnom stilu, a u baroknom i rokoko razdoblju doživljava nove preinake. Osobito su me se dojmila oslikana dvorišta Gornjega dvorca (Horní Hrad). Zidni oslici u tzv. trećem i četvrtom dvorištu bili su prežbukani, najvjerojatnije u baroku. Između 1910. i 1913. godine očistio ih je i obnovio Teofil Melicher, restauratori slikar iz Beča. Između 1971. i 1975. godine obnavljaju se zidne slike u četvrtom dvorištu, a od 1976. do 1979. oslici u trećem dvorištu. Posljednji zahvat izveden je 1997. i 1998. godine. Treba spomenuti da je projekt obnove južne fasade Gornjega dvorca 2008. godine dobio nagradu Europa Nostra. (Više o obnovi Dvorca pročitajte ovdje.)

Četvrto dvorište Gornjega dvorca sa zidnim oslicima iz 1580-ih.

Detalj zidnog oslika: uočavaju se zakrpe i retuši.

Treće dvorište Gornjega dvorca oslikano je 1570-ih.