Razgovor s Petrom Nevžalom i Dorom Mihanović, dobitnicima Nagrade "Zvonimir Wyroubal" za 2016. godinu

Na 13. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije, koja je prošloga mjeseca održana u Dubrovniku, nagrada za najbolje usmeno izlaganje pripala je Petru Nevžali, studentu Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, dok je nagradu za najbolji poster odnijela Dora Mihanović, studentica Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nagrada, koja je utemeljena 2012. godine, nosi ime istaknutog hrvatskog restauratora Zvonimira Wyroubala (Karlovac, 1900. – Zagreb, 1990.).

Dobitnici Nagrade "Zvonimir Wyroubal" na 13. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije: Dora Mihanović (poster), Martin Siennicki (Power Point prezentacija) i Petar Nevžala (usmeno izlaganje)

Petar je na konferenciji održao predavanje o zahvatu na teško oštećenoj vojnoj kapi iz Gradskoga muzeja u Varaždinu, što je i tema njegova magistarskog stručnog rada. Petar je, naime, polaznik druge godine diplomskoga studija, i specijalizira konzerviranje-restauriranje tekstilnih predmeta. Dora Mihanović je u Dubrovniku predstavila poster o restauriranju stotinjak godina starog drvenog pozlaćenog tabernakula iz Veloga Lošinja. Inače, Dora je studentica četvrte godine konzervacije-restauracije, a njezina su specijalnost skulpture.

Petre, Vi ste na konferenciji govorili o svom magistarskom stručnom radu. O kakvom se projektu radi? Odabir predmeta iz varaždinskog muzeja zasigurno nije bio slučajan? 

Petar: Da, istina! Radi se o časničkoj kapi desete husarske domobranske pukovnije. Takav tip polutvrde kape naziva se "Čako" kapa. Datira iz vremena Austro-Ugarske monarhije. Predmet je zanimljiv zbog svoje problematike, zato je i izabran da bude tema mog magistarskog stručnog rada. Na njemu, naime, mogu pokazati svo znanje koje sam do sada stekao. Kapa pripada Gradskoome muzeju Varaždin, u čijim sam restauratorskim radionicama imao priliku odrađivati jedan dio svoje stručne prakse. Tu sam suradnju htio okruniti ovim projektom. Sve u svemu, to je mali, ali izrazito kompleksan predmet – idealan "zalogaj" za kraj studijskog obrazovanja.

Izlaganje Petra Nevžale

Dora, što je bila tema Vašeg postera? 

Dora: Moj poster govori o drvenom pozlaćenom tabernakulu s otoka Lošinja. Rad je tirolske drvorezbarske radionice Stuflesser i dar habsburške vladarske obitelji Milosrdnim sestrama svetoga Križa. Datira s početka prošloga stoljeća. Kapela u kojoj se izvorno nalazio bila je devastirana tokom Drugog svjetskog rata. Tabernakul se desetljećima čuvao u neprikladnim uvjetima, pa je pretrpio brojna oštećenja. Srećom, u siječnju prošle godine, zalaganjem sestre Hijacinte Hoblaj, dopremljen je u restauratorsku radionicu moga odsjeka. Tu se pristupilo čišćenju i odstranjivanju djelomičnog preslika. Radovi još traju. Restaurirani tabernakul vratit će se u stručno obnovljenu kapelu Presvetoga srca Isusova u Velome Lošinju.

Kakav je bio osjećaj osvojiti Nagradu "Zvonimir Wyroubal"? Jeste li to očekivali? Kako su mentori primili tu vijest?

Petar: Naravno da je dobar osjećaj osvojiti nagradu, jer je to potvrda uloženog truda, tim više što je bilo i drugih zanimljivih radova. Želio sam svoju prezentaciju učiniti zanimljivom i dobro je isprezentirati. Zadovoljan sam što su je ostali dobro ocijenili. Mentori su zadovoljni, jer je ovo na neki način i njima priznanje. Mentori su mi bili dr. sc. Danijela Jemo i Mateo Miguel Kodrič Kesovia.

Dora: Nagrada je bila potpuno neočekivana, do te mjere da na prvu nisam prepoznala svoje ime kada me profesor Denis Vokić prozvao. Odličan je osjećaj, pogotovo jer se nisam nadala pobjedi, niti da će se ostalim sudionicima moj poster toliko svidjeti. Profesori su oduševljeni nagradom, jer je to, kako mi kažu, prvi "Wyroubal" koji je pripao studentima našega odjela. Osobito su ponosne moje mentorice, mr. art. Zvjezdana Jembrih i Ana Božičević.

Dora Mihanović s plaketom "Zvonimir Wyroubal"

Koliko ste se dugo pripremali za konferenciju? Koliko su vam mentori pomogli oko pripreme predavanja i pismenoga rada, odnosno poster-prezentacije? 

Dora: Moram priznati da mi je trebalo puno manje vremena nego što sam mislila da će mi trebati. Najprije sam napisala tekst na hrvatskom. Sastavila sam ga koristeći se konzervatorsko-restauratorskom dokumentacijom koju sam pisala za taj objekt. Par dana prije roka za prijavu poster-prezentacije, mentorica je napravila prvu korekciju teksta. Prijevod, dizajn i poster kao gotovu cjelinu sam napravila sama. Nakon prijave, s mentoricom sam napravila još neke sitne korekcije u grafičkom oblikovanju postera.

Petar: Dva do tri tjedna prije konferencije se malo spavalo, dijelom zbog organizacijskih poslova, a dijelom zbog pripremanja prezentacije. Najviše sam vremena potrošio na sažimanje prezentacije. Nije bilo lako odlučiti što sve prikazati... Najlakše je pričati o nečemu što si sam radio – to mi je bio gušt. Usput, malo vježbe engleskog ne škodi.

Petre, maločas ste spomenuli da ste sudjelovali u radu organizacijskoga odbora. Za koje ste poslove bili zaduženi?

Petar: Bio sam zadužen za izradu vizualnog identiteta konferencije, što je uključivalo grafičko oblikovanje loga, naslovne slike za web-stranicu konferencije, akreditacija, majica, platnenih vrećica, blokića, plakata i velikog bannera iznad ulaznih vrata. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je, uz dobru organizaciju i vodstvo, šačica studenata sposobna napraviti veliku i kvalitetnu stvar. Budući da nitko od nas nije prije radio ništa slično, međusobno smo si pomagali, tako da je za sve, pa i za moj dio posla, zaslužna cijela ekipa.

Mislite li da će Vam znanja i vještine koje ste stekli radom u organizacijskome odboru koristiti kasnije u životu? 

Petar: Da!

Plakat 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije (dizajn: Petar Nevžala)

  

Plakat 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije (dizajn: Petar Nevžala)

Dora, je li ovo prva studentska konferencija na kojoj ste sudjelovali? Što vam se na dubrovačkoj konferenciji najviše svidjelo? 

Dora: Da, ovo je prva konferencija na kojoj sam izlagač, a treća kojoj sam prisustvovala. Dubrovnik je predivan grad. Ovim putem želim zahvaliti organizatorima što su drugi dan "rezervirali" za razgledavanje i stručno vodstvo kroz radionice Hrvatskog restauratorskog zavoda. Također, drago mi je što sam imala priliku iz prve ruke upoznati proizvode karlovačke tvrtke HAGA Metal. Njihove smo proizvode relativno nedavno počeli koristiti i na našem odsjeku. Koristili smo ih i na lošinjskome tabernakulu koji je tema moga postera.

Koje biste predavanje s ovogodišnje konferencije ocijenili najzanimljivijim? 

Dora: Ove godine bilo je izvrsnih predavanja i postera, ali moj je favorit predavanje o istraživanju, konzerviranju i izradi replike srednjovjekovnoga štita koje je održao Martin Siennicki iz Beča. Fascinirala me njegova potpuna predanost tom projektu, ručna izrada alata za izradu replike, "kućna priprema" životinjskih tetiva za oblaganje štita... Osobito mi se svidio kratki video koji je prikazao na kraju, gdje iz replike srednjovjekovnoga samostrijela ispaljuje strijele u štit koji je izradio i tako testira njegovu izdržljivost. Svaka čast, zaslužena nagrada za najbolju PPT prezentaciju!

A poster? 

Dora: Od postera mi je najzanimljiviji bio onaj pod naslovom "Primjeri bioloških oštećenja na pergamentima" koji su izradile Ivana Cvitanović i Andrea Vlaisavljević. Taj poster naglašava povijesnu vrijednost takvih dokumenata i upozorava na stravične uvjete u kojima su pronađeni. Problematika s kojom se susreću slična je kao kod slika i skulptura. Zanimljivo mi je bilo upoznati se s metodama i materijalima koji se koriste u konzerviranju-restauriranja papira, jer na mome odsjeku nemamo tu specijalizaciju.

Petar: Mislim da su sudionici konferencije realno ocijenili kvalitetu svih radova, i da su nagrađeni studenti to i zaslužili. Bilo je, naravno, još kvalitetnih postera i predavanja. Ne bih nikoga posebno izdvajao, jer su radovi bili različitih tematika i o različitim materijalima. Neki su bili zanimljivi zbog same teme, neki zbog dobre interpretacije, a neki zbog dobre prezentacije popraćene video materijalom.

Kroz usmena izlaganja i postere mogli ste vidjeti što rade vaši kolege s drugih studija, ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. Zasigurno ste imali priliku i popričati s kolegama. Primjećujete li neke razlike između pojedinih studija? 

Dora: Primijetila sam da se na drugim studijima, naročito u inozemstvu, neki tradicionalni zahvati na umjetninama obavljaju na različit način, da svaki studij ima drugačiji program i da raspolaže drugačijom tehnologijom. Nadam se da ću u budućnosti imati prilike bolje upoznati tu tehnologiju.

Petar: Jedna studentica iz Njemačke kazala mi je da je ovo prva konferencija na kojoj je imala priliku pobliže upoznati ljude. Slažem se u potpunosti s njom, jer sam i sam tijekom konferencije razgovarao s jako puno studenata. Pitali ste po čemu se studiji razlikuju... Naravno, svaki studij im svoje prednosti, ali i mane. Čar je upravo u raznovrsnosti. Ako pogledamo predavanja i postere s ovogodišnje konferencije, vidimo da naši studiji nimalo ne zaostaju za onima iz inozemstva.

Petar Nevžala

Hoćete li potaknuti svoje kolege da se dogodine prijave za sudjelovanje na konferenciji? 

Dora: Naravno da ću ih potaknuti! Nagrada "Zvonimir Wyroubal" će, nadam se, biti vjetar u leđa i motivacija ostalim studentima s moga odsjeka da i dalje konkuriraju na međunarodnoj razini.

Petar: Mislim da je studentima koji su ove godine sudjelovali na konferenciji to bio dovoljan poticaj da se i narednih godina uključe. Ja bi im to svakako preporučio, jer je to idealna prilika da nauče prezentirati svoj rad i da uspostavljaju nove kontakte. Ja sam, primjerice, na konferenciji u Zagrebu prije dvije godine upoznao jednoga kolegu s kojim sam se sprijateljio. Ponovno sam se s njim našao tijekom svog boravka na Erasmus razmjeni u Beču. Na ovogodišnjoj je konferenciji sudjelovala moja prijateljica koju sam upoznao na razmjeni. Ja sam je, zapravo, i pozvao da sudjeluje na konferenciji.

Kakav biste savjet dali svojim kolegama vezano uz pripremu predavanja, odnosno postera? 

Dora: Kada su posteri u pitanju, treba voditi računa o dizajnu, čitljivosti i kontrastu između teksta i pozadine. Poster mora na prvi pogled privući pažnju i mora zadržati osobu dovoljno dugo zainteresiranom, kako bi prepoznala da ste uložili jako puno truda u poster i u cijeli projekt.

Kakvi su vaši planovi za budućnost? Gdje se vidite za deset godina? 

Petar: Nakon diplome, čeka me stažiranje i polaganje stručnog ispita. Moja želja je raditi u svom rodnom gradu, Varaždinu. Jedini plan koji trenutno imam je stvoriti sebi priliku da se to ostvari. Volio bih nadograditi svoje znanje i upoznati rad s drugim materijalima i tehnikama. Mislim da je to u poslu konzervatora-restauratora jednako važno kao i to koliko je dobar u svojoj specijalizaciji.

Dora: Kako stvari trenutno stoje, planiram stručnu praksu i licencu ostvariti u Hrvatskoj, a zatim, ako se ukaže bolja prilika, a vjerujem da hoće, naći posao u struci negdje u inozemstvu.

Želim vam puno sreće u nastavku školovanja i nadam se da će se svi vaši planovi ostvariti!

13. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije: razgovor s organizatorima

Od 21. do 23. travnja u Dubrovniku je održana 13. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Godišnji je to susret studenata konzervacije-restauracije iz Hrvatske, susjednih nam zemalja (Slovenija, Bosna i Hercegovina), ali i iz drugih dijelova Europe (Austrija, Poljska...). Trodnevni skup je organizirao Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Konferencija je okupila stotinjak sudionika: studenata, nastavnika i profesionalnih konzervatora-restauratora. Studenti su kroz usmena izlaganja i postere predstavili najzanimljivije i najzahtjevnije projekte u kojima su sudjelovali tijekom protekle akademske godine.

Plakat 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije (dizajn: Petar Nevžala)

Za besprijekornu organizaciju skupa, koji je sudionicima ponudio puno više od dobrih predavanja i zanimljivih poster-prezentacija, bio je zaslužan organizacijski odbor kojim su predsjedavali Tanja Dujaković i Mateo Miguel Kodrič Kesovia, asistenti zaposleni na Odjelu za umjetnost i restauraciju dubrovačkoga sveučilišta.

Mateo Miguel Kodrič Kesovia i Tanja Dujaković s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku

Tanja i Mateo, oboje ste završili studij konzervacije-restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku, i oboje ste kao studenti sudjelovali na Konferenciji studija konzervacije-restauracije. Ti si, Tanja, držala predavanje 2009. godine, a Mateo 2012. U kakvom vam je sjećanju ostalo to iskustvo? 

Mateo: Još uvijek se sjećam kakva me trema "prala" noć prije izlaganja! Moram priznati da sam nešto slično osjetio i uoči ove konferencije, ali ovaj put iz perspektive organizatora. Znam kako je teško i stresno bilo našim predavačima javno izlagati pred dvoranom punom nepoznatih osoba, no doista mislim da svi mogu biti vrlo zadovoljni i ponosni na svoje nastupe, posebice kad se uzme u obzir da ih je većina izlaganje držala na engleskom jeziku. S vremenom i iskustvom to će im postati sve prirodnije i lakše.

Tanja: Ja sam, kao što si rekla, na konferenciji sudjelovala 2009. godine. Tada sam bila na 3. godini preddiplomskog studija konzervacije-restauracije artefakata od papira, i to mi je bilo jedno od prvih javnih izlaganja takvog karaktera. Razbilo mi je strah od javnog nastupa i potaklo zainteresiranost na realizaciju još takvih pothvata. U kakvome mi je sjećanju ostalo sudjelovanje na toj prvoj konferenciji? Moram priznati da je posebno iskustvo bilo izlagati pred kolegama, razmijeniti iskustva i naučiti nešto iz svih specijalističkih područja naše struke. Smatram da je bit ove konferencije upravo druženje i upoznavanje s kolegama. Neka poznanstva traju još uvijek i temelj su za daljnje širenje i povezivanje.

Mateo: Slažem se s ovim što je Tanja rekla, da su ovakvi događaji važni ne samo zbog razmjene iskustva i znanja, nego i zbog uspostavljanje poznanstava i kontakata među sudionicima. Naša zajednica – mislim na konzervatore-restauratore – ionako je malena, čak i ugrožena, pa je svaka pomoć ili savjet zlata vrijedan.

Sudionici 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije ispred tzv. Stare bolnice, zgrade u kojoj je smješten Odjel za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku

Studentska se konferencija tijekom godina značajno izmijenila. Po čemu se te prve konferencije na kojima ste sudjelovali razlikuju od ove koja je nedavno održana?

Tanja: Studentska konferencija, koja je prvotno bila zamišljena kao godišnji susret hrvatskih studenata, s vremenom je poprimila međunarodni karakter. To se odražava i u činjenici da se prezentacije danas održavaju na engleskom jeziku. Takav model je preuzet i nastavljen na ovogodišnjoj konferenciji, i smatram da polučuje izuzetan uspjeh. To se vidi po tome što konferencija privlači sve više kolega stručnjaka i njihovih studenata iz raznih zemalja. Tako se stvara atmosfera još većeg zajedništva i otvara mnoštvo različitih pogleda na konzervatorsko-restauratorsku problematiku.

Mateo: Meni se uistinu svidio koncept javne tribine kakva je bila održana na konferenciji 2012. godine u Splitu, kada se raspravljalo o problematici zapošljavanja i stručnog usavršavanja netom diplomiranih konzervatora-restauratora u Hrvatskoj. Ipak, jedan od prvih zaključaka organizacijskog odbora ovogodišnje konferencije bio je da nećemo forsirati uvođenje novinâ u program, odnosno da program nećemo "preopteretiti" s događanjima. Iako to ne mora biti točno, činilo nam se da je prethodnih godina među organizatorima postojao natjecateljski duh, i da su se svi htjeli pokazati boljim domaćinom od svojih prethodnika. To je razumljivo i nije uopće loša motivacija, jer nas natjecateljski duh potiče na usavršavanje i napredak. No, nakon dvanaest uspješno organiziranih konferencija dosegnut je visok stupanj kvalitete, i nismo željeli dobiti kontra-efekt. Složili smo da da bi najbolje da se ugledamo na naše drage kolege iz Splita i Zagreba, i da ljepota događaja bude u njegovoj jednostavnosti. Cilj nam je bio zadržati profesionalnost i kvalitetu konferencije, ali s velikom dozom opuštenosti. Nadamo se da smo u tome uspjeli!

Po mom mišljenju, jeste! Vas ste dvoje predsjedavali organizacijskim odborom 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije. Možete li mi ukratko predstaviti to tijelo? 

Tanja: Najprije želim zahvaliti pročelniku našega Odjela, dr. sc. Denisu Vokiću, na povjerenju koje nam je ukazao kada nas je potaknuo da se primimo vođenja organizacijskog odbora. Također želimo zahvaliti nastavnicima i suradnicima Odjela za umjetnost i restauraciju koji su nam pružali podršku, posebno kolegici Sanji Serhatlić. Dakako, bez studenata ništa od ovoga ne bi bilo moguće! U organizaciji ovogodišnje konferencije sudjelovalo je dvanaestero studenata, i to sa specijalističkih usmjerenja Papir, Drvo i Tekstil.

Mateo: Rad na organiziranju konferencije započeo je početkom ove akademske godine. Prvi sastanci Odbora tekli su sasvim opušteno, uz brainstorming svih nazočnih. Organizacijski je tim većinom bio sastavljen od studenata, ali ni Tanja ni ja nismo željeli vršiti utjecaj na njih, kao ni na odluke koje je Odbor donosio. Ipak je riječ o studentskoj konferenciji, pa smo se rado oslanjali na njihova kreativna mišljenja. Dakako, i odgovornosti smo ravnopravno podijelili. Formirali smo nekoliko radnih grupa. Za vizualni identitet konferencije bio je zadužen Petar Nevžala. Obveze uredništva programa konferencije preuzele su Irma-Maria Dropulić i Daria Margeta. Sistematiziranje i lektoriranje materijala provodile su Lucija Roce, Ivana Cvitanović i Nina Cvitanović. Službenu web-stranicu konferencije administrirao je Hrvoje Smoljan. Promociju i uređivanje društvenih stranica preuzele su Domenika Krasan i Valentina Roso. Jako nam je važna bila ekipa odgovorna za catering i prehranu sudionika konferencije, koja se sastojala od Marina Vokića, Hrvoja Smoljane, Domenike Krasan i Vasilije Todorović. Tanja i ja smo na sebe preuzeli ulogu "logistike", nabavu materijala, službenu korespondenciju i sve "molbene" dužnosti, tj. pisanje i distribuciju raznih molbi za potporu i sufinanciranje konferencije. Naravno, sve je bilo vrlo fleksibilno, i svi smo prema potrebi priskakali jedni drugima u pomoć. To je naročito bilo vidljivo tijekom same konferencije – svi smo bili hostese, tehničari, fotografi, voditelji i konobari! Pokazalo se zapravo idealnim da za 13. konferenciju bude zaduženo upravo 13 osoba!

Tanja: Ja bih još samo dodala da sam sigurna da će naši studenti znanja i vještine koje su stekli sudjelujući u radu organizacijskoga odbora moći primijeniti i na studiju i u životu.

Organizacijski odbor 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije

Što biste izdvojili kao najveći izazov u organiziranju konferencije?

Mateo: Izazova je bilo mnogo. Do zadnjeg trena nismo znali s kolikim financijskim sredstvima raspolažemo, jer državni proračun još nije bio izglasan. Jedno je vrijeme organizacijski odbor bio brojčano prepolovljen, jer su naši studenti na preddiplomskom studiju bili obvezni mjesec dana provesti u Firenci ili u nekoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici u Hrvatskoj. Bilo je i drugih "iznenađenja", no u izazovnim i teškim situacijama pokazuje se zajednička snaga i snalažljivost grupe.

U okviru konferencije organizirali ste posjet dubrovačkom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda i ponudili sudionicima skupa mogućnost obilaska gradskih znamenitosti.

Mateo: Točno, od samoga smo početka planirali uključiti u program posjet radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda, ali je zbog njegove lokacije i velikog broja sudionika to predstavljalo velik izazov. Ipak, uz potporu Grada i malo dobre volje uspjeli smo organizirati prijevoz od Grada do HRZ-a. Unatoč početnom strahu od kiše i općem "sivilu dana", na terasi ljetnikovca Stay, u kojemu je smješten dio HRZ-ovih radionica, dočekale su nas zrake sunca, prekrasan pogled na Rijeku Dubrovačku, nasmijani kolege i pića za osvježenje. Ovim idiličnim prizorom bili su oduševljeni i naši gosti, koji su zadivljeni razgledavali radionice. Neki su izjavili da bi se rado preselili u Dubrovnik i radili u HRZ-u!

Detalj iz restauratorske radionice Hrvatskog restauratorskog zavoda - Restauratorskog odjela Dubrovnik

  

Samir Serhatlić (Hrvatski restauratorski zavod) sa sudionicima 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije

Nađa Lučić (u sredini) sa studentima Odjela za umjetnost i restauraciju dubrovačkog sveučilišta u restauratorskoj radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda - Restaurarorskog odjela Dubrovnik

Popodnevni program drugoga dana bio je u potpunosti prepušten na volju gostima. Ponudili smo im mogućnost da istraže bogatu kulturnu baštinu Dubrovnika: organizirali smo vođenje kroz gradsku jezgru (službena vodičica bila je naša kolegica Danijela Erak, kojoj i ovom prilikom zahvaljujemo), osigurali besplatan ulaz u sve muzeje i sniženu cijenu ulaznice za gradske zidine. Da bismo potaknuli druženje među studentima i kolegama i učinili njihov boravak u gradu još ugodnijim, organizirali smo i noćni izlazak. Svi dojmovi su bili vrlo pozitivni. Sudionici konferencije su bili jako zadovoljni što im program nije nametnut, već su samostalno mogli odabrati aktivnosti koje ih zanimaju.

Na konferenciji su se predstavile i dvije tvrtke? 

Mateo: Tako je. Uz zanimljiva predavanja i izložbu postera, sudionicima smo priredili mali "sajam" proizvoda vezanih za konzervaciju-restauraciju. James Black, direktor izdavačke kuće Archetype Publications Ltd. iz Londona, izložio je vrhunsku literaturu iz gotovo svih područja naše struke. Te su knjige sudionici konferencije mogli kupiti po sniženoj cijeni. Tvrtka HAGA Metal d.o.o. iz Karlovca, koja u Hrvatskoj zastupa tvrtku Noris Blattgoldfabrik iz Njemačke, prezentirala je svoje proizvode i tehnike za pozlatu materijala. Iz Njemačke su doveli majstora za pozlatu koji je demonstrirao tehniku pozlaćivanja. Ta tvrtka planira organizirati u Karlovcu radionicu pozlaćivanja 15. listopada.

Štand izdavačke kuće Archetype Publications Ltd. iz Londona

  

Gužva pored štanda tvrtke HAGA Metal d.o.o. iz Karlovca

I ove su godine dobitnici Nagrade "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje, PPT-prezentaciju i poster otišli kući s pregršt poklona. Što ste im sve pripremili? 

Tanja: Naravno, dobili su plaketu "Zvonimir Wyroubal". Plaketa je ove godine izrađena od glazirane keramike, s postoljem od mahagonija. Ovim putem želim zahvaliti kolegama iz radionice za konzerviranje-restauriranje keramike koji su, prema našem nacrtu, oblikovali plaketu. Zahvaljujemo kolegicama dr. sc. Kristini Kojan Goluža i Romani Manenica koje su pratile i nadgledale postupak njezine izrade. Nagrađeni studenti kući su ponijeli knjige izdavačke kuće Archetype Publications Ltd. (hvala gospodinu Blacku!), znanstveni časopis Portal koji izdaje Hrvatski restauratorski zavod, vino Rukatac vinarije Palihnić i ručno izrađenu karamičku šalicu s logom Sveučilišta u Dubrovniku za svoje mentore. Naši "keramičari" su izradili i 120 magneta koji su se mogli naći u platnenoj vrećici kao jedan od poklona za naše goste – izlagače i njihove mentore.

Ovogodišnja plaketa "Zvonimir Wyroubal". Više o nagradi pročitajte ovdje

Kakav biste savjet dali kolegama iz Zagreba koji organiziraju iduću konferenciju?

Tanja: Nemam savjet, nego sugestiju! Jedna od ideja ovogodišnje konferencije bila je organizirati okrugli stol na temu "Modeli studiranja na konzervatorsko-restauratorskim studijima". Za naš je odjel ta tema vrlo zanimljiva, jer ubrzo planiramo raditi reviziju svog studijskog programa. Mislim da bi se kroz okrugli stol moglo prikupiti puno informacija o tome kako funkcioniraju studiji konzervacije-restauracije na drugim visokoškolskim ustanovama, i pronaći najbolji model.

Vidite li značajne razlike između studija u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu? A između hrvatskih i inozemnih studija? 

Mateo: Primarna razlika je u specijalizacijama, a zatim i u modelu po kojemu je naš studij u Dubrovniku koncipiran. On, naime, nije integrirani studij. Ne vidim ništa loše u našoj različitosti. Ona nas potiče da učimo od tuđih uspjeha ili neuspjeha, da proširimo znanstvene vidike i razvijemo nove ili drugačije metode i tehnike unutar naše struke. Ono što me žalosti je naš tipičan mentalitet koji svugdje, osim u sportu, nameće osjećaj manje vrijednosti naspram inozemnog ekvivalenta. To je potpuno neutemeljeno i pogrešno! Ovogodišnja je konferencija još jednom pokazala da istraživanja i radovi naših studenata kvalitetom nimalo ne zaostaju za kvalitetom radova njihovih kolega iz inozemstva. Dapače, najljepši kompliment koji mogu reći za predavače i autore postera ovogodišnje konferencije jest, da nisam bio upoznat s programom konferencije i imenima autora, ne bih znao je li riječ o domaćem ili o stranom autoru, o studentu ili renomiranom stručnjaku.

Sudionici 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije

Tanja: Ja bih samo dodala da mi se čini da su inozemni studiji koncipirani tako da student "prolazi" više specijalizacija odjednom, dok je kod nas u Hrvatskoj praksa takva da se studenti na ranijim godinama studija opredijele za jednu ili najviše dvije specijalizacije. Osobno smatram da je dobro znati raditi s različitim materijalima, budući da su predmeti koji dolaze u radionicu nerijetko upravo takvog karaktera. Osim toga, nakon studija u Hrvatskoj studenti se prijavljuju na natječaje koji u svom pozivu često ne navode konkretnu specijalizaciju. Iz tog razloga smatram da bi se tijekom studija studenti trebali upoznati s konzerviranjem-restauriranjem što više različitih materijala.

Mateo, prije ovog intervjua kazao si mi da uskoro odlaziš na nekoliko mjeseci u inozemstvo na stručno usavršavanje. O čemu se radi? 

Mateo: Cijelo ću ljeto provesti u Alpama! Prijavio sam se, naime, na natječaj za stručno usavršavanje u zakladi Abegg Stiftung u Švicarskoj. Tamo se nalazi vrhunska škola i radionica za restauriranje tekstila, što je moja specijalnost. U sklopu Zaklade djeluje i muzej u kojem se čuvaju neki od najvrjednijih tekstilnih artefakata i najljepši primjerci tekstilne umjetnosti u Europi.

Tanja, kakvi su tvoji planovi za 2016. godinu? 

Tanja: U veljači sam upisala poslijediplomski studij Društvo znanja i prijenos informacija na Odjelu za Informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Najvažnije mi je da izvršim sve obveze prema studiju. Nadam se ponekom putovanju sa ciljem stručnog usavršavanja iz područja zaštite pisane baštine. To je, naime, predmet mog profesionalnog interesa.

Hvala vam oboma na vremenu koje ste izdvojili za ovaj intervju. Želim vam puno uspjeha u daljnjem radu i veselim se ponovnom susretu iduće godine, na 14. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije u Zagrebu! 



Organiziranje 13. međunarodne konferencija studija konzervacije-restauracije ne bi bilo moguće bez podrške brojnih sponzora i donatora. Organizatori zahvaljuju Gradu Dubrovniku i tvrtki Crescat d.o.o. na financijskoj potpori; Skybaru kao glavnom sponzoru prehrambenih proizvoda, kave, čaja i sokova; Jamesu Blacku iz Archetype Publications Ltd. na knjigama koje je donirao dobitnicima Nagrade "Zvonimir Wyroubal"; Turističkoj zajednici grada Dubrovnika koja je sudionike i goste počastila besplatnim ulazom u gradske muzeje i promotivnim materijalima o Gradu; djelatnicima Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela Dubrovnik što su ugostili sudionike skupa i proveli ih kroz svoje radionice; Društvu prijatelja dubrovačke starine koje je sudionicima Konferencije omogućilo ulaz na gradske zidine po sniženoj cijeni.

Albume s fotografijama 13. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije možete pogledati na Facebook stranici Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu (prvi dan, drugi dan, treći dan). Studentska televizija Sveučilišta u Dubrovniku snimila je kratku reportažu o Konferenciji koju možete pogledati ovdje.