Svibanj u znaku fotografija

Sredinom travnja iznenadio me e-mail Seana Charettea iz Gettyjevog instituta za restauriranje (The Getty Conservation Institute, GCI). Javio mi je da će krajem svibnja boraviti u Zagrebu zbog tečaja o restauriranju fotografija koji GCI organizira u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom. Taj je tečaj dio šire inicijative za očuvanje fotografske baštine i educiranje stručnjaka za konzerviranje i restauriranje fotografskih materijala koju GCI provodi na području srednje, južne i istočne Europe. Detaljnije informacije uskoro će biti dostupne na njihovoj web stranici.

Sa Seanom sam u kontaktu od prošloga ljeta, kada sam i sama pokušavala organizirati radionicu o očuvanju fotografske baštine. Za tu sam se problematiku zainteresirala u SAD-u nakon što sam odslušala kolegij o konzerviranju i restauriranju fotografija. S Debrom Hess Norris i Jae Gutierrez, dvjema profesoricama koje vode specijalističko usmjerenje za konzervaciju-restauraciju fotografija na magistarskom studiju u Delawareu, u Splitu sam planirala organizirati trodnevnu radionicu "Photograph Preservation Workshop".

Debra Hess Norris izrazila je prije dvije godine spremnost da u Hrvatskoj održi radionicu o očuvanju fotografija

Već dvije godine tražim financijska sredstva, tj. sponzore za tu radionicu, nažalost bez uspjeha. Iako su naši arhivi, knjižnice, muzeji, ali i obiteljski albumi puni fotografija, svijest o potrebi njihovog očuvanja još nije dovoljno razvijena. Ljudi nisu svjesni da se radi o osjetljivim i krhkim materijalima koji iziskuju primjerenu skrb, pohranu i rukovanje. Zabrinuti nad sudbinom starih slika i kipova, o fotografijama gotovo da i ne razmišljamo. "Kakav bi status fotografije bio da je umjesto 150 stara 500 godina može se samo zamišljati," piše Deana Kovačec u svome članku o obradi i zaštiti zbirki fotografija, "ali sigurno je da je zadaća arhiva da svojim fotografskim zbirkama osigura tu starost."

Kad mi je Sean Charette javio da je spreman doći u Split ako nađem vremena za sastanak, prva mi je ideja bila organizirati okrugli stol, raspravu ili predavanje o fotografijama i tako upoznati širu javnost s opasnostima kojima su izložene. Sean je odmah pristao. S njim su u Split doputovali dr. sc. Dusan Stulik, jedan od najpoznatijih svjetskih konzervatora-restauratora znanstvenika (eng. conservation scientist), i restauratorica fotografija Tram Vo, koja je diplomu stekla na magistarskom studiju u Delawareu, kod "moje" Debre Hess Norris.

Predavanje je održano u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice pa se ovim putem zahvaljujem našem sjajnom domaćinu Danijelu Gudelju. Za e-pozivnicu iskoristila sam jednu staru obiteljsku fotografiju

Predavanje je održano krajem svibnja. U kratkom uvodom izlaganju Sean je govorio o Gettyjevom projektu Research on the Conservation of Photographs i najavio tečaj koji će se iduće godine održati u Zagrebu. Dr. Stulik je zatim govorio o počecima razvoja fotografije, odnosno o fotografiji prije pojave dagerotipije (1839.). Predstavio je rezultate istraživanja najstarijih fotografskih zapisa, od kojih je najzanimljivija heliografija "Pogled s prozora u Le Grasu" koju je Joseph Nicéphore Niépce izradio 1826. godine. "Pogled s prozora u Le Grasu" smatra se prvom fotografijom na svijetu, a dr. Stulik imao je čast ispitati materijale od kojih je načinjena.

Predavanje je izazvalo veliko zanimanje (foto: Branko Bralić)

Sean Charette održao je uvodni dio predavanja

Tram Vo i Dusan Stulik (snimljeno u kapeli Orsini u Trogiru)

Nakon predavanja uslijedila je 45-minutna moderirana rasprava u kojoj je sudjelovala i Tram Vo. Dotakli smo se brojnih tema, od praktičnih savjeta za očuvanje obiteljskih zbirki fotografija do konzervatorsko-restauratorske znanosti i Gettyjevih međunarodnih projekata. Studente i mlade konzervatore-restauratore u publici najviše su zanimale stipendije koje nudi Zaklada Getty. Američki su im gosti savjetovali da prije prijave kontaktiraju nekoga s odjela na kojemu bi željeli boraviti, odnosno raditi istraživanje, naglasivši da su njihovi programi vrlo kompetitivni: za 5-7 istraživačkih mjesta prijavi se i do stotinu ljudi iz cijeloga svijeta. Istaknuli su i to da je GCI istraživačka ustanova, što znači da se za praktični rad na umjetninama treba prijaviti na natječaj koji provodi Muzej Getty.

O očuvanju fotografske baštine pisat ću u nekom od narednih postova. Do tada, bacite pogled na novi broj Gettyjevog newslettera koji je u cijelosti posvećen toj temi.

Gdje smo ono stali... A, još malo Praga

U gotovo svakoj crkvi koji smo obišli mogli su se vidjeti panoi s informacijama o konzervatorsko-restauratorskim radovima na građevini ili umjetninama koje se u njoj nalaze. U praškoj su katedrali, primjerice, prezentirani radovi na obnovi tzv. Zlatnih vrata, ceremonijalnog ulaza kroz portal u južnom zidu crkve. Uz portal je 1367. godine dograđen trijem, iznutra bogato ukrašen skulpturama i arhitektonskom plastikom. Nekoliko godina kasnije, 1371., pročelje trijema ukrašeno je mozaikom Posljednjeg suda, jedinstvenim u ovom dijelu Europe. Mozaik je izrađen od staklenih kockica (tesserae) i ima površinu nešto veću od 80 metara kvadratnih.

U katedrali su prezentirane informacije o recentnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na Zlatnim vratima.

Izgled trijema znatno je izmijenjen kasnijim pregradnjama. Josef Mocker, glavni arhitekt katedrale između 1872. i 1899. godine, izveo je prvu restauraciju. Posljednja restauracija, pak, datira iz 2008. godine: tada su uklonjeni tragovi ranijih intervencija, obnovljena je srednjovjekovna žbuka, kamen očišćen i učvršćen, a sljubnice između blokova zapunjene. Rastavljene su i restaurirane vratnice te rešetka sa skulpturama koja je bila dodana sredinom prošloga stoljeća.

Radovi na mozaiku Posljednjeg suda trajali su od 1992. do 2000. godine, a okupili su međunarodni tim stručnjaka: znanstvenike, povjesničare umjetnosti i restauratore. Istraživanje i zahvat povjereni su Gettyjevom institutu za restauriranje iz Los Angelesa. Restauracija je trajala dvije i pol godine, a istraživanje kojim je određena metodologija zahvata pet i pol godina. (Koliko je ovo daleko od prakse u Hrvatskoj!) Zbog tehnologije izrade, staklene kockice od kojih je mozaik načinjen zamutile su se gotovo čim je mozaik postavljen pa su prvi restauratorski zahvati na njemu zabilježeni već u 15. stoljeću. Godine 1890. mozaik je skinut sa zida, restauriran i dvadeset godina kasnije vraćen na katedralu, no problem sa zamućenjem opet se pojavio. Tanki korozivni sloj koji je uzrokovao ovo zamućenje javljao se nakon svakog čišćenja. Glavni 'krivac' za ovo je kalij karbonat koji je u izradi stakla korišten umjesto natrij karbonata. Ovakvo je staklo manje stabilno, jer se kalij karbonat ispire vodom (kišnicom) i reagira s onečišćivačima prisutnim u zraku: posljedica toga je stvaranje sivkastog sloja korozije.

Restauratori su se našli pred složenim zadatkom: kako ukloniti sloj korozije, konzervirati mozaik, rekonstruirati oštećenu pozlatu i (trajno) zaštititi staklene kockice? Ako vas zanima što su napravili, odgovor ćete naći ovdje.

Zlatna vrata i mozaik Posljednjeg suda.

Mozaik Posljednjeg suda.

Od brojnih građevina koje smo u Pragu obišli izdvojila bih još crkvu Sv. Jurja. Utemeljena je u 10. stoljeću, sredinom 12. je stradala u požaru, a nakon toga obnovljena je u romaničkom stilu. U 14. je stoljeću preuređena, a posljednja velika restauracija datira između 1657. i 1680. godine. U 18. joj je stoljeću prigrađena kapela sv. Ivana Nepomuka. U velikoj obnovi krajem 19. i početkom 20. stoljeća vraćen joj je karakteristični srednjovjekovni izgled. Morfologija romaničkih trifora u ovoj crkvi podsjetila me na prozore na nedavno otkrivenoj najstarijoj kući u Trogiru.

Crkva Sv. Jurja.

Romanička trifora u crkvi Sv. Jurja.

Romanička trifora u Torgiru. Možete li reći koji su dijelovi izvorni, a koji dodani u posljednjoj restauraciji?

Jedna od najljepših građevina u Pragu zasigurno je Plečnikova crkva Presvetog Srca Isusova na Vinohradyma. Iako se nismo mogli uspeti na zvonik, evo kako izgleda pogled s tog mjesta.

Plečnikova crkva Presvetog Srca Isusova na Vinohradyma

U idućem postu vodim vas u Kutnu Horu i Dresden.