Razgovor s Ines Palčić o sudbini umjetnina iz Dijecezanskog muzeja u Zagrebu

Na 9. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije koja je sredinom travnja održana u Splitu, apsolventica zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Ines Palčić održala je vrlo zanimljivo predavanje o suradnji Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina (ORKU) i Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije. Projekt, u sklopu kojega je od propadanja spašeno preko trideset umjetnina, pokrenut je 2007. godine na inicijativu docentice Zvjezdane Jembrih s ORKU-a i uz financijsku podršku Ministarstva kulture. Zamolila sam Ines da mi kaže nešto više o tom projektu i izložbi restauriranih umjetnina koja bi se iduće godine trebala održati u Galeriji Klovićevi dvori.

Na 9. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije Ines je održala predavanje "Suradnja Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina / ALU i Dijecezanskog muzeja u Zagrebu"

Ines, na konferenciji si govorila o projektu suradnje Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije i ORKU-a. Kada je i kako projekt započeo?

Projekt je započeo 2006. godine, nakon posjeta studenata Odsjeka za restauraciju i konzervaciju umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu riznici Zagrebačke katedrale. Studenti su bili iznenađeni i razočarani stanjem umjetnina koje se tamo nalaze pa se nametnulo pitanje mogu li i što učiniti da se situacija promjeni. Suradnja je inicirana pismom namjere koje je upućeno Nadbiskupiji zagrebačkoj. Nakon toga je potpisan Ugovor između Dijecezanskog muzeja u Zagrebu i Akademije likovnih umjetnosti.

Projekt je podržalo i Ministarstvo kulture?

Da, Akademija je na natječaj Ministarstva kulture prijavila program istraživačkih i konzervatorsko-restauratorskih radova na polikromiranim drvenim skulpturama iz fundusa muzeja. Ministarstvo je potom odobrilo prva financijska sredstva. Nakon što smo dobili odobrenje nadležnog konzervatorskog odjela, 2007. godine započelo se s radovima.

Radovi se kontinuirano izvode u sklopu nastave na studiju konzervacije-restauracije?

Tako je. Radovi se izvode u okviru nastave iz restauratorskih predmeta i diplomskih radova pod mentorstvom docenata mr. Zvjezdane Jembrih i mr. Andreja Aranickog, a posljednje tri godine i u sklopu restauratorske prakse in situ. Preventivna zaštita umjetnina iz fundusa provodi se u depou Dijecezanskog muzeja, uz financijsku potporu Nadbiskupije zagrebačke. Voditeljica programa i glavni inicijator suradnje je moja nastavnica Zvjezdana Jembrih.

Predavanje Ines Palčić po mnogima je bilo jedno od najboljih na konferenciji (foto: Stjepan Krešić)

Koliko je umjetnina iz fundusa Dijecezanskog muzeja do sada obrađeno?

Od 2007. godine, kada se započelo s radovima, istraženo je, konzervirano, restaurirano i dokumentirano dvadesetak skulptura i desetak štafelajnih slika. Treba napomenuti da se suradnja nastavlja.

I ti si radila na nekim umjetninama?

Projektu sam se priključila 2010., na trećoj godini studija. Tada smo, u sklopu nastave iz kolegija Restauriranje i konzerviranje polikromije na drvenom nosiocu, počeli raditi na skulpturama iz Dijecezanskog muzeja. Ja sam radila na skulpturi Raspelo, porijeklom iz župne crkve sv. Martina u Varaždinskim Toplicama. Izvedene radove prezentirala sam na 9. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije koja je prije dva mjeseca održana u Splitu.

Moram priznati da me tvoje predavanje oduševilo. Koji ti je dio zahvata bio najzanimljiviji? Jesi li naučila nešto novo?

Skulptura mi se jako svidjela i željela sam raditi baš na njoj, tako da sam od početka do kraja radova bila jednako zainteresirana, odnosno sve su mi faze bile jednako zanimljive. Raspelo je ujedno prva skulptura na kojoj sam radila pa je sve što sam naučila bilo novo.

Raspelo na kojemu je Ines radila potječe iz župne crkve sv. Martina u Varaždinskim Toplicama (foto: Karlo Vučković)

Vratimo se projektu. Koliko je važna suradnja s vlasnikom, u ovom slučaju sa Crkvom? Jesu li vlasnici uopće bili svjesni da njihovim umjetninama prijeti propast?

Suradnja s vlasnikom je izrazito važna, ne samo u ovom slučaju već u svakom. To mi je postalo potpuno jasno tek kada sam počela raditi na diplomskom radu. Uspješnost provođenja radova ovisi o tome koliko je vlasnik svjestan vrijednosti umjetnine koju posjeduje i važnosti njenog očuvanja. Što se Dijecezanskog muzeja tiče, crkvene strukture jesu upoznate sa situacijom, no s njihove strane ne postoji inicijativa da se to promijeni.

Kakva je uloga Ministarstva kulture?

Ministarstvo kulture financijskim sredstvima podupire Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara kojim ORKU pokušava pridonijeti rješavanju problema Dijecezanskog muzeja u Zagrebu.

No, postoji osjećaj da bi i vlasnici trebali finacijski poduprijeti projekt. Kada je u pitanju zaštita i očuvanje sakralne baštine, Crkva bi se trebala početi oslanjati na vlastite financijske izvore. Srećom, u Splitu postoje naznake za to. Vratit ću se još jednom na tvoje predavanje. Spomenula si da su neki dijelovi zbirke Dijecezanskog muzeja otpremljeni u druge župe. O čemu se radi?

U fundusu Dijecezanskog muzeja nalazi se veliki broj umjetnina koje su pripadale crkvama s područja Zagrebačke (nad)biskupije. Prikupio ih je dr. Kamilo Dočkal, prvi ravnatelj muzeja. Krajem devedesetih godina počele su se osnivati nove biskupije, koje su se odvojile od matične Zagrebačke nadbiskupije. Iz muzeja su tada otpremljeni dijelovi zbirke koji su vlasništvo župa s njihovog područja. Radi se o varaždinskoj, bjelovarskoj, sisačkoj i požeškoj biskupiji. Samo potonja ima svoj Dijecezanski muzej pa se postavlja pitanje gdje će biti pohranjene umjetnine nakon povratka u matične biskupije i kakva će biti njihova budućnost. Samim povratom nije riješeno pitanje odgovarajućeg smještaja umjetnina, a mnogima će bez odgovarajuće konzervatorsko-restauratorske skrbi preseljenjem biti nanesena nepovratna šteta.

Ni situacija u Zagrebu, međutim, nije idealna. Rekla si da Dijecezanski muzej u Zagrebu zapravo ne postoji. Umjetnine su razasute po gradu; dio je pohranjen na tavanu Nadbiskupskog dvora, dio u depou u Palmotićevoj ulici, a dio u podrumu Nadbiskupske palače. Nove biskupije sada potražuju "svoje" umjetnine. Kakva je, prema tvojim saznanjima, budućnost tog muzeja?

Budućnost muzeja u Zagrebu je neizvjesna, a ovisi o više čimbenika. Glavni je, dakako, novac. Tu je i pitanje prostora u kojemu će građa biti izložena. Tko će investirati u projekt otvaranja muzeja javnosti? Treba li to biti Crkva, Država ili Grad, s obzirom na to da bi muzej mogao biti dio njegove kulturne ponude, i dalje nije razriješeno.

Na kraju predavanja spomenula si izložbu na kojoj bi se predstavile restaurirane umjetnine. Zašto je takva izložba potrebna? Kako je zamišljena?

Izložbom bi se aktualizirala pitanja koja sam ranije spomenula. Ne manje važno, javnost bi se upoznala sa strukom i problematikom konzervatorsko-restauratorskog posla. Koncept izložbe bio bi prvenstveno konzervatorsko-restauratorski, ne samo povijesno-umjetnički ili kulturološki. Edukativnim sadržajem i interaktivnim radionicama ukazalo bi se na važnost preventivne zaštite i spašavanja umjetnina, a publici bi se predstavili rezultati rada na skulpturama iz Dijecezanskog muzeja.

Kako realizirati takav projekt?

Za realizaciju izložbe najvažnije je osigurati financijska sredstva, interdisciplinarnu radnu skupinu, čiju bi jezgru činili nastavnici i studenti ORKU-a, ali i mnogi drugi stručnjaci, te odgovarajuće mikroklimatske uvjete za izlaganje umjetnina. Za sada je oformljena radna skupina koju čine Zvjezdana Jembrih, voditeljica projekta, Heda Šlogar iz Gradskog ureda za kulturu, Želimir Laszlo iz Muzejskog dokumentacijskog centra i Marina Viculin iz Klovićevih dvora. Klovićevi dvori su partner projekta. Program će biti prijavljen na natječaj Ministarstva kulture za 2013. godinu, no tražit će se i potpora Nadbiskupije zagrebačke.

Misliš li da su konzervatori-restauratori u Hrvatskoj dovoljno osviješteni po pitanju važnosti otvaranja struke javnosti i promoviranja onoga čime se bavimo?

Iskreno, mislim da nisu. Nažalost, nerijetko se susrećemo s osobama koje uopće ne znaju što znači konzervacija ili restauracija i čime se konzervatori-restauratori bave, ali i ne moraju to nužno znati. Odgovornost je na nama; mi bismo trebali činiti sve što je u našoj moći da se to promijeni. Ova je izložba korak u tom pravcu.

"Uspješnost provođenja radova ovisi o tome koliko je vlasnik svjestan vrijednosti umjetnine koju posjeduje i važnosti njenog očuvanja," kaže Ines

Za kraj, spomenula si da trenutno radiš na svom diplomskom radu. O čemu je riječ?

Upravo privodim kraju konzervatorsko-restauratorske radove na betonskoj skulpturi Tobogan, kipara Ivice Antolčića. Tobogan se nalazi u dvorištu hostela Stoimena u Crikvenici. Postavljen je tamo 1954. godine kao plod suradnje tadašnje Obrtničke škole i Dječjeg doma u Crikvenici. Ta je primijenjena skulptura bila maturalni rad gospodina Antolčića, što priču čini još zanimljivijom, budući da je sada postala predmetom mog diplomskog rada. Skulptura je bila u vrlo lošem stanju. Iako je izvorno bila namjenjena interakciji s djecom, sve je izglednije da će po završetku radova biti od toga izuzeta. To je želja autora kojemu je, kao i mom mentoru Alenu Novoselcu i meni, najbitnije da se skulptura sačuva i zaštiti.

Uvijek mi je zanimljivo čuti kako su se ljudi odlučili baviti ovim poslom. Što te nagnalo da upišeš studij konzervacije-restauracije? Kako si se odlučila za specijalizaciju restaurator-kipar?

Završila sam Školu primijenjene umjetnosti i dizajna i mnogo prije mature sam znala da ću se nastaviti obrazovati u tom smjeru. Međutim, dvojila sam između Akademije likovnih umjetnosti i studija dizajna. Naposljetku sam odabrala Akademiju, a Odsjek restauracije mi je bio zanimljiv najviše zbog sinteze "disciplina" koju je svojim programom nudio. Osim kiparstva, koje mi je još od srednje škole bilo primarni interes, bilo je tu mnogo povijesti umjetnosti. Na kraju sam dobila vrlo zanimljivu i plemenitu struku.

Restauratori, što nakon diplome?

Konferencija studenata i mladih konzervatora-restauratora koju je u rujnu prošle godine u Londonu organizirao Međunarodni institut za restauriranje (IIC) potakla me na razmišljanje o problemima s kojima su suočeni moji studenti, sadašnji i bivši. Jedan od najvećih je "prikupljanje" dvogodišnjeg radnog staža, što je jedan od uvjeta za polaganje stručnog ispita u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti.

Kako bih potakla rješavanje tog problema, s kolegicama Lanom Kekez, Veselom Bizacom i Elenom Jurić krajem prošle godine počela sam planirati tematski okrugli stol. Elena je predložila da raspravu povežemo s 9. međunarodnom konferencijom studija konzervacije-restauracije, koja se u travnju trebala održati u Splitu. Članovi organizacijskog odbora konferencije pozdravili su tu ideju.

Velika mi je želja bila da izradimo transkript okruglog stola i objavimo ga na web stranici konferencije; činilo mi se važnim da informacija dopre do što većeg broja ljudi. Poticaj za to i ovaj put je došao od Međunarodnog instituta za restauriranje, točnije od projekta Dijalozi za novo stoljeće. Pored toga, Lana, Vesela, Elena i ja zamislile smo da transkript služi kao podloga za izradu prijedloga izmjene Pravilnika o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja.

Okrugli stol "Restauratori: Što nakon diplome?" održan je 13. travnja i – veseli me reći – pobudio je veliki interes. Od bivših studenata splitske Akademije, u dvosatnoj su raspravi sudjelovale Lana, Elena i njihova nekoliko godina starija kolegica Ivana Letilović. Pozivu za sudjelovanje odazvali su se Elena Gudelj iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Elvira Šarić Kostić iz Muzeja grada Splita te Milivoj Hekman iz Službe za kulturu Grada Splita. Razgovor se "vrtio" oko dvije teme: gdje i kako mladi konzervatori-restauratori mogu prikupiti dvogodišnji radni staž te kako poboljšati njihov položaj u postupku stjecanja stručnog zvanja. Veliki dopirnos raspravi dale su moje kolegice sa zagrebačke Akademije, Zvjezdana Jembrih i Tamara Ukrainčik. Komentari Sanje Serhatlić, koja predaje na dubrovačkom studiju konzervacije-restauracije, nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Svi su se složili da bi studiji konzervacije-restauracije trebali biti ravnopravni partneri u odlučivanju o budućnosti (i sadašnjosti!) konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj. Duboko sam uvjerena da će Ministarstvo kulture znati ovo prepoznati.

Elena Jurić (na slici), Lana Kekez i Ivana Letilović govorile su o svome iskustvu (foto: S. Krešić)

Elena Gudelj (Hrvatski zavod za zapošljavanje) predstavila je program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (foto: G. Nikšić)

Gospođa Gudelj morala je odgovarati na brojna pitanja iz publike (na slici: Kristina Krivec, mag. konz.-rest.; foto: G. Nikšić)

U izradi transkripta sudjelovalo je osam ljudi, redom članova organizacijskog odbora konferencije. Svatko je trebao transkribirati jedan dio zvučnog zapisa. Pored tipkanja, moj je zadatak bio pregledati i urediti sve dijelove transkripta. Moram priznati da su mi najviše muke zadavale moje izjave ("Evo, ja bih, ako smo... Budući da je već 17.30, mislim da smo iscrpili... Nismo možda iscrpili temu, ali mislim da smo energiju srozali do... Na neki vrlo niski nivo je pala").

Posao smo završili prije desetak dana. Nakon što su sudionici rasprave autorizirali tekst, on je danas objavljen na web stranici konferencije. Puno je truda i vremena uloženo u ovaj projekt, no vjerujem da rezultati neće izostati.

Razgovor s Elenom Jurić i Natašom Treursić, dobitnicama nagrade "Zvonimir Wyroubal"

Prije nekoliko tjedana u Splitu je održana 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. O tome je događaju bilo riječi u posljednja dva posta (ovdje i ovdje). Konferencija je donijela nekoliko novosti, od pokretanja službene web stranice do tematskog okruglog stola. Jedan od najznačajnijih noviteta svakako je uvođenje nagrade "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje, najbolju Power Point prezentaciju i najbolji poster. Iako naziv nagrade zaslužuje poduže obrazloženje, važno je upamtiti da je Zvonimir Wyroubal (1900.-1990.) čovjek uz kojega se vezuju počeci restauratorske službe u Hrvatskoj.

Meni je pripala čast da najavim nagradu "Zvonimir Wyroubal"

Plaketu je dizajnirao Vedran Perkov, a izradila tvrtka Salona Var d.o.o.

O dobitnicima nagrade odlučivala je publika. Prije početka svake sesije, sudionici su dobili anketni listić na kojemu su, ocjenama od 1 do 5, vrednovali kvalitetu i sadržaj usmenih izlaganja i Power Point prezentacija. Postupak glasovanja za postere bio je nešto jednostavniji; sudionicima su bili ponuđeni papirići na kojima su trebali zaokružiti redni broj najboljeg postera. Za izradu anketnih listića i prebrojavanje glasova bile su zadužene Nives Mijić, Tina Tomšič i Ana Šapina, članice organizacijskog odbora. Oko prebrojavanja glasova pomagala im je Ivana Vukadin.

Dodjela nagrada za mene je bila najbolji dio konferencije; studenti su navijali jedni za druge i pljeskom pozdravljali nagrađene kolege. Nagrada "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje pripala je Martini Tekavec s Akademije za likovnu umjetnosti i oblikovanje u Ljubljani. Nagrada za najbolju Power Point prezentaciju dodijeljena je Eleni Jurić, mladoj konzervatorici-restauratorici koja je diplomu stekla na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Nagradu za najbolji poster odnijela je Nataša Treursić s Odjela za umjetnosti i restauraciju Dubrovačkog sveučilišta.

Zamolila sam Elenu i Natašu da podijele sa mnom svoje dojmove o konferenciji.

Elena, ti si držala predavanje o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu koji je bio tema tvoga diplomskoga rada. O čemu se točno radi?

Elena: Na konferenciji sam govorila o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na drvenom oslikanom predoltarniku sv. Katarine Aleksandrijske. Ta umjetnina potječe iz crkve sv. Kate na Osiču u selu Tugare pored Splita. Opsežni radovi trajali su dvije godine, a izvela sam ih pod mentorskim vodstvom docenta Jurice Matijevića. Predoltarnik je bio oštećen i jako zaprljan. Osim tvrdokorne prljavštine, koja je onemogućavala iščitavanje oslika, trebalo je ukloniti ostatke starog laka, a zatim nadomjestiti nedostajuće dijelove nositelja i rekonstruirati oslik. Važnost ovoga projekta manje leži u činjenici da se radi o mom diplomskom radu, a više u tome što je taj zahvat dio većeg projekta obnove inventara crkve sv. Kate, iz koje su prije tridesetak godina uklonjene sve umjetnine.

Elena Jurić

Ove je godine prvi put organizirana izložba postera na kojoj si i ti, Nataša, sudjelovala.

Nataša: Da, predstavila sam poster o dijagnostičkim istraživanjima i konzervatorsko-restauratorskim radovima na globusu s prikazom Zemlje iz 19. stoljeća, koji je u vlasništvu Pomorskog muzeja u Dubrovniku. U suradnji s Laboratorijem za molekulsku spektroskopiju Instituta Ruđer Bošković i Franom Mihanovićem sa Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Splitskog sveučilišta, na tom su predmetu provedene dijagnostičke analize: kompjuterizirana tomografija, infracrvena spektroskopija s Fourierovom transformacijom i UV fluorescencija. Cilj je bio upoznati materijale od kojih je predmet načinjen te definirati promjene koje su se s vremenom dogodile. Na posteru sam također prikazala konzervatorsko-restauratorske radove koji su izvedeni na kugli globusa. Ti su radovi obavljeni pod mentorstvom Samira Serhatlića na Odsjeku za papir Hrvatskog restauratorskog zavoda – Restauratorskog odjela u Dubrovniku.

Nataša Treursić

Koliko ste se dugo pripremale za konferenciju?

Elena: Za usmeno izlaganje pripremala sam se večer prije i to, kako se kaže, "sama sa sobom". Trema je bila tolika da nisam mogla vježbati ispred ogledala, jer me vlastiti odraz nije htio slušati! Priprema Power Point prezentacije trajala je puno dulje, dva tjedna, jer je trebalo uskladiti brojne animacije kojima sam pokušala ilustrirati ono o čemu govorim.

Nataša: Plakat mi se činio kao idealno rješenje da ostalim kolegama prikažem svoj rad. Najprije je trebalo sortirati prikupljeni slikovni i tekstualni materijal, a onda osmisliti kompletan izgled. Grafičko oblikovanje i izrada plakata trajalo je pet ili šest dana. U izradi plakata sudjelovali su konzervatori-restauratori Nađa Lučić i Elio Karamatić, dok je za grafičko oblikovanje zaslužan Antonio Blašković, pa im se ovim putem zahvaljujem. Bez njih, plakat ne bi postigao takav uspjeh.

Prema odluci publike, vas dvije dobile ste nagradu "Zvonimir Wyroubal"; Elena za najbolju Power Point prezentaciju, a Nataša za najbolji poster. Kakav je to bio osjećaj? Što su rekli vaši kolege?

Nataša: Super je osjećaj dobiti nagradu, jer je to potvrda da se uloženi trud isplatio. Priznajem da je nisam očekivala, jer je bilo puno odličnih plakata i konkurencija je bila jaka. Bila sam iznenađena i počašćena što je baš moj rad nagrađen. Kolege su bili ponosni i sretni, jer znaju koliko smo vremena i truda uložili u ovaj projekt.

Elena: Moram priznati da sam bila iznimno zadovoljna svojom prezentacijom pa mi je bilo jako drago što je moj trud nagrađen. Kolege su bili puni riječi hvale i prije proglašenja dobitnika, što mi je na neki način još i draže.

Dobile ste plaketu "Zvonimir Wyroubal" i poklon-paket tvrtke Crescat d.o.o. Hoće li vam pokloni biti od koristi?

Nataša: Osvojeni "kipić", naravno, ide na policu. Poklon-paket je odličan i bit će mi od velike koristi. Moram izdvojiti knjigu Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru, koja se meni pokazala vrlo korisnom, jer sam se opredijelila za konzervaciju-restauraciju papira.

Elena: Vjerujem da će album za čuvanje fotografija poslužiti svrsi.

Tvrtka Crescat d.o.o. osigurala je vrijedne poklone za nagrađene studente: arhivske kutije za čuvanje fotografija, plastične uložnice za fotografije i knjigu Priručnik preventivne zaštite umjetnina na papiru

Smatrate li da je nagrađivanje studenata poticajno?

Elena: Nagrada je uvijek poticajna. Smatram da je Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije ovom nagradom dobila na težini, jer će se studenti ubuduće više truditi oko pripreme predavanja i izrade postera.

Nataša: Slažem se s Elenom; nagrada potiče studente da u što većem broju sudjeluju na konferenciji te da se što bolje za nju pripreme. Osim toga, struka se ovim putem približava široj javnosti, što je danas jako važno jer, nažalost, mnogi uopće nisu upućeni u naš posao, koji je veoma bitan.

Pored Eleninog, na konferenciji smo čuli još trinaest predavanja. Koje vam je bilo najzanimljivije?

Nataša: Svi su predavači bili izvrsni, a predavanja vrlo interesantna. Osobito mi se svidjelo predavanje naslovljeno "Istraživanje i restauriranje ulomka oslikanog kožnog antependija s poluotoka Pelješca" koje je održala moja kolegica Ana Ćorak, jer je ta tema mojoj struci najbliža, a time i veoma zanimljiva. Naravno, Elena nas je sve oborila s nogu sa svojom Power Point prezentacijom.

Elena: Ha, ha, hvala! Od konferencije je prošlo nekoliko tjedana, a meni su dva predavanja nekako "najsvježija", ono o suradnji zagrebačke Akademije s Dijecezanskim muzejom, koje je održala Ines Palčić, i predavanje o grafitima koje je održala Tea Trumbić, još jedna zagrebačka studentica. Mislim da su mi se ta dva predavanja usjekla u pamćenje jer su bila zanimljiva, a i zato što su teme obrađene jednostavno, a opet detaljno.

Ovogodišnja konferencija donijela je nekoliko novosti: izložbu postera, tematski okrugli stol... Što vam se najviše svidjelo? Imate li kakav savjet za organizatore?

Nataša: Iako je bilo puno zanimljivih tema i prezentacija, najviše mi se svidio okrugli stol "Restauratori: Što nakon diplome". Ja sam trenutno apsolventica pa mi je ta rasprava pomogla da vidim što mi je činiti nakon završetka studiranja. Organizacija konferencije bila je sjajna pa ovim putem želim pohvaliti organizatore. Nadam se da će atmosfera i gostoljubivost i na idućoj, Desetoj međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije, biti na ovakvom nivou.

Elena: Konferencija je bila odlična. Organizatori su napravili odličan posao. Jedino mi je žao što se kolege iz Zagreba i Dubrovnika nisu zadržali na domjenku koji je organiziran na Umjetničkoj akademiji nakon obilaska restauratorskih radionica... Nadali smo se ugodnom poslijepodnevnom druženju, a na kraju smo ostali samo mi Splićani.

No, prilike za druženje bilo je u pauzama između predavanja. Jeste li upoznale kolege s drugih studija, razmijenile s njima iskustva, možda dogovorile suradnju?

Nataša: Drago mi je da sam na konferenciji vidjela neke ljude s kojima se odavno nisam srela, pa smo sada razmijenili iskustva. Steći nova poznanstva mi je jako važno, osobito u Splitu, mom rodnom gradu. Budući da sam studirala u Dubrovniku, nisam imala priliku upoznati splitske konzervatore i restauratore. Drago mi je da sam nakon konferencije dobila poziv za sudjelovanje u projektu inventarizacije jedne crkve pored Vrgorca. Svako novo poznanstvo je bitno, osobito u našoj struci, jer razmjena iskustava umanjuje rizike u poslu i proširuje vidike.

Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije

U posljednjem broju Universitasa objavljen je članak Ivane Vukadin i Filipe Sršen "Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije", osvrt na 9. međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije koja je sredinom travnja održana u Splitu. Ivana i Filipa bile su članice organizacijskog odbora. Pored njih, u odboru je bilo još devet studenata i četvero asistenata honorarno zaposlenih na Umjetničkoj akademiji. Iako je organiziranje skupa bilo vrlo zahtjevno (s pripremama smo započeli još u prosincu prošle godine), drago mi je da sam imala priliku raditi s ovim krasnim mladim ljudima.

Članovi Organizacijskog odbora 9. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije

Članak "Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije" objavljujem uz odobrenje Tomislava Čizmića Marovića, izvršnog urednika Universitasa.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Godišnji susret studenata konzervacije-restauracije

PIŠU: Ivana Vukadin i Filipa Sršen

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. IV, br. 29, 27. travnja 2012., str. 6

U Splitu je održana 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije koja je okupila više od stotinu sudionika. Predavanjima i posterima publici se predstavilo tridesetak studenata iz Hrvatske i Slovenije.

Sredinom travnja u Splitu je održana 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Studenti zagrebačkog, dubrovačkog, ljubljanskog i splitskog sveučilišta na konferenciji su predstavili rezultate svog znanstvenog i stručnog rada. Domaćin skupa bio je Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.

Regionalni značaj konferencije

Konferenciju su otvorili dr. sc. Branko Matulić, dekan Umjetničke akademije, prof. dr. sc. Roko Andričević, prorektor za znanost, međunarodnu i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Splitu, i Sagita Mirjam Sunara, predstojnica Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije i predsjednica organizacijskog odbora. U ime Grada Splita, otvaranju konferencije nazočila je Maja Munivrana, pročelnica Službe za kulturu i umjetnost, dok je Ferdinand Meder, v. d. ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda, organizatorima uputio pismenu čestitku.

Na konferenciji je održano četrnaest predavanja. Teme su obuhvatile gotovo sva specijalistička područja konzervatorsko-restauratorske struke: zaštitu umjetnina, dijagnostička ispitivanja, konzervatorsko-restauratorske zahvate... U sklopu konferencije upriličena je izložba studentskih postera. Uz to je organiziran posjet restauratorskim radionicama Umjetničke akademije.

Predavanjima i posterima predstavila su se čak 34 studenta

Prvi put je organizirana izložba postera

Sudionici konferencije posjetili su restauratorske radionice Umjetničke akademije

Konferencija je pružila priliku da se konzervatori-restauratori, povjesničari umjetnosti, arhitekti, arheolozi i predstavnici drugih struka vezanih uz zaštitu kulturne baštine upoznaju s radom mladih stručnjaka. U publici se našla i delegacija Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. Gosti iz Kotora i Cetinja smatraju da ovaj stručni skup predstavlja značajan pomak u regiji te su iskazali želju za suradnjom s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije.

Volontiranjem do radnog staža

U sklopu konferencije održan je okrugli stol na kojemu je glavna tema bila stjecanje radnog staža potrebnog za polaganje stručnog ispita u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti. Bivše studentice mr. art Ivana Letilović, Lana Kekez i Elena Jurić govorile su o problemima s kojima su se susrele nakon diplome. Elena Gudelj iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje predstavila je mjere za poticanje zapošljavanja koje provodi ta ustanova. Najveći interes pobudio je program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, koji korisnicima omogućuje jednogodišnje stažiranje. Milivoj Hekman iz Pravne službe Grada Splita upozorio je da taj program tek djelomično rješava problem struka kod kojih je nužno "prikupiti" dvije godine staža za polaganje stručnog ispita. Elvira Šarić Kostić, ravnateljica Muzeja grada Splita, govorila je o svojim iskustvima. Dvosatnu raspravu, u sklopu koje su sudionici odgovarali na brojna pitanja publike, moderirala je Sagita Mirjam Sunara.

Nagrađeni studenti i Universitas

Ovogodišnja konferencija donijela je nekoliko novosti. Uz pokretanje službene web stranice na kojoj će biti objavljeni svi konferencijski materijali, prvi put je dodijeljena nagrada "Zvonimir Wyroubal" za najbolje usmeno izlaganje, najbolju Power Point prezentaciju i najbolji poster. Nagrada je ime dobila prema začetniku konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj. Najboljim predavanjem publika je ocijenila ono Martine Tekavec s ljubljanske Akademije. Martina je govorila o zahvatu na drvenoj gotičkoj skulpturi koja je sredinom prošlog stoljeća teško oštećena u vandalskom napadu i nakon toga temeljito restaurirana. Nagradu za najbolju Power Point prezentaciju dobila je Elena Jurić iz Splita, koja je prezentirala zahvat na drvenom oslikanom predoltarniku iz 17. stoljeća. Nagrada za najbolji poster pripala je Nataši Treursić, koja je prezentirala istraživanje i restauriranje globusa iz Pomorskog muzeja u Dubrovniku.

Elena Jurić dobila je nagradu "Zvonimir Wyroubal" za najbolju Power Point prezentaciju. Plaketu je dizajnirao Vedran Perkov

Posebnu nagradu "Zvonimir Wyroubal" dobio je Universitas, zbog kontinuiranog rada na senzibiliziranju šire javnosti za problem očuvanja kulturne baštine. Tu je nagradu dodijelio organizacijski odbor konferencije, sastavljen od studenata konzervacije-restauracije i nekoliko asistenata honorarno zaposlenih na Umjetničkoj akademiji.

Organizatori su za svoj posao dobili velike pohvale.

Predavači, autori postera i njihovi mentori

Deveta međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije

Objavljeno u Universitasu : listu Sveučilišta u Splitu, god. III, br. 28, 30. ožujka 2012., str. 23

Sredinom travnja u Splitu će se održati 9. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Konferencija uključuje predavanja, poster-prezentacije, okrugli stol i posjet restauratorskim radionicama Umjetničke akademije, organizatora skupa. Konferencija je otvorena za javnost

U Splitu će se 13. i 14. travnja održati deveta po redu Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije. Eto prilike da i šira javnost zaviri u čudesan svijet očuvanja kulturne baštine te da se razbije mit o restauratorima kao ljudima koji "popravljaju" slike. Konferenciju organizira Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije, a održat će se u sjevernom tornju Sveučilišne knjižnice.

Što konferencija nudi

Konferencija uključuje četrnaest predavanja iz svih područja konzervatorsko-restauratorske struke. Saznajte kako su restauratori skinuli i ponovno montirali oslikani strop u splitskoj palači Bajamonti-Dešković, kako se čuvaju grafiti te na koji su način umjetnine u crkvama izložene propadanju! Rezultate svojega znanstvenoga i stručnoga rada na konferenciji će predstaviti studenti Akademije za likovnu umjetnost i oblikovanje Sveučilišta u Ljubljani, Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku te Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Program konferencije i sažeci izlaganja objavljeni su na web-stranici: www.konferencija-restauracija.com. Na istome će linku nakon konferencije biti dostupni cjeloviti tekstovi svih predavanja.

Ranijih su godina konferencije studija konzervacije-restauracije završavale okruglim stolom za studente gdje se, najčešće u ležernoj atmosferi, razgovaralo o razlikama između studijskih programa. Ove su godine organizatori odlučili prirediti tematski okrugli stol na kojemu će pozvani stručnjaci i bivši studenti razgovarati o problemima koji muče mlade restauratore, a to su: stažiranje nakon diplome, stručni ispiti i licenciranje konzervatora-restauratora. Transkript ove moderirane rasprave bit će objavljen na web stranici konferencije.

Skup će biti zaključen organiziranim posjetom radionicama Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije uz stručno vodstvo nastavnika i studenata.

Drugoga dana konferencije bit će organiziran posjet restauratorskim radionicama Umjetničke akademije. Apsolvent Vedran Kundić demonstrirat će klesanje replike dijela oltarne pregrade iz 10. stoljeća, što je predmet njegovog magistarskog stručnog rada.

Detalj replike srednjovjekovne oltarne pregrade

Organiziranje konferencije kao prilika za učenje

Organizacijski odbor 9. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije vodi Sagita Mirjam Sunara, predstojnica Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. U odboru sudjeluje desetak studenata i nekoliko asistenata. Organiziranje konferencije studentima je bila prilika da nauče štošta novo. Apsolventica Jelena Zagora, primjerice, bila je zadužena za uređivanje sažetaka usmenih izlaganja, traženje smještaja za sudionike konferencije, pisanje tekstova za web-stranicu i promoviranje projekta. "Promoviranje je aktivnost u kojoj se najmanje snalazim," priznaje Jelena, "no to mi je bio i naveći izazov: kako predstaviti našu konferenciju široj javnosti, kako privući posjetitelje koji ni ne znaju što je to restauracija."

Helena Ugrina, studentica treće godine, prije upisa na studij konzervacije-restauracije godinu je dana radila kao grafička dizajnerica za jedne novine. Njezin je zadatak bio dizajnirati pozivnicu i brošuru sa sažecima predavanja. Kaže da joj je to bio veliki izazov te dodaje da joj je drago što je tiskanje promidžbenih materijala povjereno Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije. "Pozivnice i plakate za našu konferenciju tiskaju studenti koji prate izborni kolegij Grafika," objašnjava. "Taj kolegij vode docentica Kristina Restović i stručni suradnik Edi Matulić. Drago mi je da sam imala priliku s njima surađivati i naučiti nešto o tehnici sitotiska. To je prva takva suradnja ovih dvaju odsjeka Umjetničke akademije. Mislim da je izraz zadovoljstva koji se pojavio na našim licima kad smo otisnuli prve materijale pokazao da se svi radujemo novim prilikama za suradnju."

Helena Ugrina (u sredini lijevo), Kristina Restović (u sredini desno) i Edi Matulić (desno)

Pozivnice i plakate za 9. međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije tiskali su studenti slikarstva i dizajna vizualnih komunikacija u sklopu kolegija Grafika

Podrška sponzora

Održavanje 9. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije omogućili su: Studentski zbor Sveučilišta u Splitu, Crescat d.o.o., Klesarstvo Jakšić, Adriapapir, Juriček – obrt za trgovinu i Salona Var d.o.o. Organizatori se zahvaljuju ravnatelju Sveučilišne knjižnice, mr. sc. Petru Kroli, što im je osigurao prostor za održavanje konferencije. Zahvale upućuju i Danijelu Gudelju, koordinatoru za kulturna događanja Knjižnice, te Ivanu Kovačeviću, ravnatelju Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju – Split, koji im je omogućio tiskanje brošura s programom konferencije i sažecima izlaganja.