srijeda, 24. kolovoza 2016.

Razgovor s Vlatkom Čakširanom, idejnim začetnikom projekta "Info centar industrijske baštine – Holandska kuća"

Dvadeset šest milijuna kuna vrijedan projekt pod nazivom "Info centar industrijske baštine – Holandska kuća" uskoro kreće u realizaciju! Riječ je o najvećem projektu u kulturi u sisačkoj povijesti i za sada jedinom projektu u Hrvatskoj koji prezentira industrijsku baštinu i koristi je za privlačenje posjetitelja. Projekt će se najvećim dijelom financirati iz fondova Europske unije (nadležno je ministarstvo odobrilo bespovratna sredstva u iznosu od 20 milijuna kuna). Preostala će sredstva osigurati Grad Sisak, a realizacija projekta trajat će dvije godine.

Ovu sjajnu vijest – sjajnu za Sisak, Siščane i, dakako, sisačku industrijsku baštinu – prenijele su gotovo sve dnevne novine i internetski portali. Nažalost, u novinskim se napisima često ne nađe mjesta za imena zaslužnih pojedinaca; ljudi koji godinama predano i strpljivo rade za opće dobro. Tako je bilo i ovaj put. Da ispravim tu napravdu, zamolila sam Vlatka Čakširana, idejnoga začetnika projekta "Info centar industrijske baštine – Holandska kuća", za razgovor. Počeci našega poznanstva sežu u 2012. godinu i vezani su uz projekt zaštite i očuvanja sisačkoga Parka skulptura.



Mr. sc. Vlatko Čakširan je ravnatelj Gradskoga muzeja Sisak i neumorni istraživač sisačke industrijske baštine (fotografija preuzeta s web-portala Jutarnjega lista)


Prije desetak dana silno me obradovala vijest da je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije prihvatilo projekt "Info centar industrijske baštine – Holandska kuća", i odobrilo njegovo financiranje bespovratnim sredstvima u iznosu od 20 milijuna kuna. Taj će projekt, sigurna sam, promijeniti percepciju i tretman industrijske baštine, i pružiti Sisku priliku za ekonomski razvoj kroz kulturni turizam. Malo ljudi zna da je cijela priča potekla od Tebe, i to davne 2006. godine.

Moram reći da sam izuzetno emotivno vezan uz taj projekt, jer je nastao kao plod desetogodišnjeg istraživanja i prezentacije industrijske baštine grada Siska. Preko mojih ruku prošle su velike količine arhivske građe, tiskovina, fotografija; obavio sam niz razgovora s ljudima koji su bili vezani uz sisačku industriju...

Kao prvu fazu te ideje mogu navesti izradu karte industrijske baštine grada Siska koja je tada bila jedinstvena u Hrvatskoj. To je bilo 2011. godine. Na karti su mapirani svi važniji lokaliteti na prostoru grada, što će kasnije poslužiti za razvijanje ideje o obilježavanju tih lokacija i formiranju središnje lokacije koja bi bila zadužena za njihovu promociju i prezentaciju. U drugoj fazi se kao najbolja lokacija za takav proces iskristalizirala Holandska kuća, staro žitno skladište iz druge polovice 19. stoljeća. To je bio zapušteni objekt kojem je bila potrebna hitna obnova. U trećoj fazi osmislio sam za sada jedinstvenu manifestaciju pod nazivom Dani industrijske baštine grada Siska kroz koju sam javnost upoznavao s tom problematikom u našem gradu, državi i inozemstvu. Jedan od značajnih partnera na Danima industrijske baštine bila je tvoja ustanova, Umjetnička akademija iz Splita. Organizirao sam izložbe, predavanja i obilaske raznih industrijskih lokaliteta... Prošle sam godine organizirao festival piva povodom 160. godišnjice Sisačke pivovare. Sve je to u svrhu senzibiliziranja javnosti za taj problem. Na taj sam način inaugurirao Holandsku kuću u središnju lokaciju priče o industrijskoj baštini. Desetogodišnji rad ipak se isplatio!



Holandska kuća se 2013. godine našla na plakatu Dana europske baštine

Te su godine u Holandskoj kući svečano otvoreni Dani europske baštine i prvi Dani industrijske baštine grada Siska (slijeva nadesno: sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, kustosica Alma Trauber, mr. sc. Vlatko Čakširan i pročelnica Konzervatorskog odjela u Sisku Ivana Miletić Čakširan)


Gradski muzej Sisak, ustanova kojoj si ti na čelu, jedan je od nekoliko partnera na projektu "Info centar industrijske baštine – Holandska kuća". Tko su ostali?

Niz je partnera u ovom projektu, uz Gradski muzej Sisak, bez kojeg do projekta ne bi ni došlo. Gradska ustanova Sisak projekti d. o. o. radila je na ispunjavanju dokumentacije koja je bila potrebna za natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova. Turistička zajednica grada Siska radila je na segmentu turističke propagande i vidljivosti projekta. Lučka uprava Sisak u sklopu projekta provodi poslove obnove riječnoga broda Biokovo koji je ostao kao uspomena na bogatu povijest sisačkog riječnog brodarstva, te njegovo postavljanje na rijeci Kupi, u centru grada, nasuprot Holandske kuće. To će zasigurno biti velika atrakcija! Gradska galerija Striegl radila je na osmišljavanju izložbenog prostora koji će biti namijenjen prikazivanju bogate umjetničke ostavštine grada vezane uz industriju. Na kraju izdvajam Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Sisku koji se istaknuo kod izrade projektne dokumentacije. Bez te dokumentacije ovaj projekt ne bi bio u fazi izvedbe. Takva suradnja zasigurno je ogledni primjer kako se projekti trebaju izvoditi.

Od ideje do početka realizacije projekta prošlo je dugih deset godina. Zašto je to toliko potrajalo? Koji su bili najveći izazovi, najveće prepreke?

Prvenstveno je dugo trajalo istraživanje navedene problematike koja je do tada bila u pozadini svih povijesnih istraživanja. Trebalo je istražiti veliku količinu arhivskoga gradiva, prelistati puno godišta raznih tiskovina, pregledati brojne fotografije i obaviti razgovore s nizom osoba koje su imale određene informacije... Mislim da se možemo složiti kako je istraživački proces izuzetno zahtjevan i ako se ne napravi kako treba, onda ni rezultati neće biti dobri. Upravo je moj studiozni pristup problemu bio uzrok dugom trajanju procesa od ideje do realizacije.

Na tom putu bilo je dosta nerazumijevanja, jer je tema svima bila nova i naizgled neatraktivna. Bilo je ponekih neargumentiranih kritika, no sve u svemu nije bilo ozbiljnijih problema.

Spomenuo si maločas da je Holandska kuća podignuta u drugoj polovici 19. stoljeća i da se izvorno koristila kao žitno skladište. Što mi još možeš reći o njoj? Otkud naziv Holandska kuća?

Zgrada se nalazi u strogom centru grada. Karakterizira je specifično pročelje i oblik krova koji nalikuje nizozemskim građevinama – zbog toga je i dobila svoje ime. Kroz povijest je funkcionirala i kao parni mlin. Nakon Drugog svjetskog rata dugo je bila ugostiteljski objekt. Nešto kraće je u joj bio smješten Pet Shop. Holandska kuća je dio sisačkog identiteta i kao takva zaslužuje potpunu obnovu i prezentaciju.



Holandska kuća (2013.)

Gornji dio pročelja (2013.)


Info centar industrijske baštine nalazit će se u prizemlju zgrade. Što će njegov postav uključivati?

Info centar će uključivati prostor za dobivanje informacija vezanih uz industrijsku baštinu grada, pješačke i biciklističke rute kojima se one mogu obići, povijesni kontekst industrijske baštine... Tu će biti smješten i izložbeni prostor u kojem će se originalnim predmetima i multimedijalnom prezentacijom javnost upozoriti na važnost, bogatstvo i potencijale industrijske baštine grada. To je posebno važno jer je međuodnos između posjetitelja i informacija koje tu može dobiti presudan za razvoj pozitivnog stava o industrijskoj baštini i mijenjanju percepcije o gradu Sisku kao gradu bez perspektive. Ovaj prostor je ujedno i poruka svima.

A na gornjim katovima i u potkrovlju, što će tamo biti?

U ostalim prostorima – osim prizemlja, tu su još tri kata, potkrovlje, podrum i nova zgrada koja će biti dograđena iza postojeće – bit će razni sadržaji. Radi se o oko 2000 m² korisnoga prostora! 

Na prvom katu će se smjestiti Gradska galerija Striegl koja će se baviti prezentacijom bogate umjetničke ostavštine grada Siska vezane uz Likovnu koloniju Željezare Sisak, koja se održavala u Sisku između 1971. i 1990. godine, a okupljala je veliki broj umjetnika iz cijele bivše države. Na drugom katu trebao bi biti smješten Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Sisku, koji je izuzetno doprinio realizaciji projekta. Na trećem katu će biti smještena Zbirka Kraker, poznatog sisačkog kolekcionara Velimira Krakera koji se godinama bavi prikupljanjem starih fonografa, gramofona, radioaparata i ploča. Na taj je način stvorio jedinstvenu kolekciju koja govori o povijesnom razvoju aparata za reprodukciju glazbe, njihovoj industrijskoj proizvodnji i dizajnu od kraja 19. stoljeća do 1950-ih godina. U tavanskom prostoru nalazit će se multimedijalna dvorana za sastanke, skupove, prezentacije. Podrumski je prostor namijenjen društvenim prostorijama, a u njemu će biti smješteno i manje kino za posjetitelje. Svi navedeni prostori i institucije doprinosit će vidljivosti industrijske baštine, njezinoj zašiti i prezentaciji. To je izuzetno bitno za razumijevanje cijelog projekta.

Gdje se sada čuva Zbirka Velimira Krakera? Možeš li mi reći malo više o njemu?

Zbirka Velimira Krakera čuva se u njegovu domu, a kolekcionar živi sa svojom zbirkom. Njegova ideja je da aparati za reprodukciju zvuka prate povijesni razvoj tehnike i na taj način su i prikupljani. U podrumu njegove kuće, u kojem se nalaze uređaji za reprodukciju zvuka, nalazi se i bogata fonoteka s izuzetno vrijednim pločama iz razdoblja od početka 20. stoljeća do 1950-ih godina. Tu se nalazi i oprema za presnimavanje ploča, slušaonica i radionica za restauriranje. Onima koji žele saznati nešto više o ovoj vrijednoj zbirci preporučio bih svoj članak "Zbirka Kraker u Sisku" objavljenen u časopisu Muzeologija, broj 51, iz 2014. godine.

Ako sam dobro shvatila, to će biti "živi" muzej? 

Veliki muzeološki problem koji se postavio i prije realizacije projekta jest to što g. Kraker ne želi svoje aparate spremati u zaštićene vitrine, jer su oni prema njegovu mišljenju živi predmeti koji moraju ispunjavati svoju funkciju. To znači da kada netko donese određenu ploču i želi je poslušati na nekom od gramofona, to može i učiniti. Treba napomenuti da svi njegovi fonografi, gramofoni i radio-aparati funkcioniraju.

Vratimo se zgradi: u kakvome je stanju Holanda kuća sada? Jesu li se na njoj već izvodili sanacijski radovi?

Kuća je u lošem stanju i bili su potrebni hitni radovi na krovištu koje je prokišnjavalo i uništavalo dio drvenih greda. Unutrašnjost kuće je u potpunosti od drveta, osim zidova koji su od cigle, prirodnih materijala koji su se nalazili u Sisku i njegovoj okolici u vrijeme izgradnje. Upravo će se veliki dio drvene građe trebati zamijeniti zbog dotrajalosti i neodržavanja. Osnovna drvena konstrukcija je u relativno dobrom stanju. U dvorištu Holandske kuće sada se provode arheološka istraživanja na mjestu izgradnje nove zgrade koja bi trebala imati servisnu funkciju i u kojoj bi bio ugrađen lift kako bi zgrada bila dostupna svim posjetiteljima.

Projektom nisu predviđeni sadržaji samo u Holandskoj kući: on "izlazi" i u grad?

Tako je. Projektom se predviđa obilježavanje lokacija industrijske baštine, te obilježavanje pješačkih i biciklističkih ruta kojima će se one obilaziti. Ujedno se predviđa i obnova riječnog broda Biokovo, i njegovo postavljanje na rijeci Kupi u neposrednoj blizini Holandske kuće. U brodu će se nalaziti manji izložbeni postav posvećen riječnom brodarstvu Siska.

Na sisačkoj šetnici, malo dalje od broda i Holandske kuće, bit će obnovljena parna dizalica "Granik", jedina takve vrste u Hrvatskoj. Dizalica bi se nakon obnove trebala kretati po lokaciji na kojoj se nalazi, i na taj način biti atrakcija u centru grada. Sve se to radi u svrhu kvalitetnije turističke prezentacije grada.

O karti sisačke industrijske baštine koji su izradio 2011. godine već smo ponešto rekli. Ako se ne varam, to je bila prva takva karta u Hrvatskoj. Kako si došao na tu ideju? 

Realizacija karte je također bila plod istraživanja, i prva faza u realizaciji projekta Holandske kuće kao centra industrijske baštine. Karta je objavljena 2011. godine, a 2015. godine objavljena je i engleska verzija zbog velikog interesa stranih posjetitelja u gradu Sisku. Na ideju o izradi karte došao sam kada sam u istraživačkom procesu htio vizualizirati ukupnost industrijske baštine grada, utvrditi položaj industrijskih objekata i njihov međusobni odnos na razini grada. To je bila prva takva karta u Hrvatskoj. Karta je koncipirana tako da se s jedne strane nalazi karta grada u realnim okvirima i na njoj lokacije industrijske baštine označene rednim brojevima, dok se s druge strane nalaze fotografije lokacija i kraći povijesni tekst. Ja sam i danas zadovoljan izgledom i funkcionalnošću karte. I strani su posjetitelji s njom zadovoljni, tako da je komunikacija i s njima uspješna.


Karta industrijske baštine grada Siska

Karta industrijske baštine grada Siska


Godine 2013. pokrenuo si Dane industrijske baštine grada Siska, manifestaciju koja se održava jednom godišnje. Kako je program koncipiran? Kakav je odaziv Siščana?

Manifestacija je pokrenuta 2013. godine u sklopu Dana europske baštine koji se slave na hrvatskoj razini. Takva usmjerenost manifestacije u kontekstu europske baštine dala joj je na vidljivosti i značaju od samog početka održavanja. Njezin je cilj prezentirati industrijsku baštinu grada Siska, ali i drugih sredina iz kojih su nam izuzetno bitna iskustva koja nam mogu pomoći da neke probleme što lakše savladamo. Manifestacija obuhvaća izložbe, predavanja i obilaske industrijskih lokacija, a traje dva do tri tjedna u mjesecu rujnu i listopadu.

Od prošle godine uvedena je jedna novina, a to je Sisački festival piva. On je proizašao iz ideje da se široj javnosti na jednostavan način prezentira industrijska baština. Za to je iskorištena 160. godišnjica prve sisačke pivovare. Na taj je način jedna zaboravljena tradicija grada Siska ponovno prezentirana javnosti. Ja sam pristalica one teorije koja tvrdi da ljude uvijek privlači nešto novo, interesantno, nešto što odudara o svakodnevnih modela ponašanja. Na taj sam način kroz festival piva gradu dao novi sadržaj, novu vrijednost i ljude upozorio na zaboravljenu tradiciju. I to je, naravno, privuklo veliki broj stanovnika grada i njegovih gostiju. 

Moram spomenuti da sam u tome imao veliku podršku i suradnju od Turističke zajednice grada Siska, koja je s Gradskim muzejom Sisak organizirala festival. Ujedno je priču odlično prihvatio i Grad Sisak, tako da sam na toj ideji uspio okupiti sve glavne gradske institucije.


U sklopu 1. Dana industrijske baštine grada Siska bio je organiziran posjet tvornici Segestica. Na fotografiji je prikazana unutrašnjost postrojenja za proizvodnju pare na mazut (listopad 2013.)

Drvene bačve u kojima se dovršavaju ili čuvaju proizvodi Segestice (listopad 2013.)

Obilazak tvornice završio je prezentacijom i degustacijom proizvoda tvornice Segestica


Svi Tvoji projekti imaju jedan cilj: očuvati sisačku industrijsku baštinu i iskoristiti je za dobrobit grada. Koliko su Tvoja nastojanja u Sisku prepoznata – i podržana?

Sisak, kao i drugi gradovi, ima svoje specifičnosti koje treba uvažiti za razumijevanje odnosa prema industrijskoj baštini. Ne mogu reći da me bilo tko odbijao u mojim projektima i zamislima, jer sam uvijek dolazio s gotovim proizvodom koji je bio kvalitetno utemeljen. Više se tu radilo o nedostatku razumijevanja za bavljenje takvom problematikom, koja je bila u pozadini povijesnih istraživanja. Neki pojedinci su gledali industrijsku baštinu kao relikt socijalizma, što bi odmah trebalo imati negativan prizvuk i političke konotacije. Uvijek sam argumentirano pobijao svaki politički kontekst jer su prvi industrijski lokaliteti iz polovice 19. stoljeća i nemaju veze s bilo kojom ideološkom matricom. Treba naglasiti da je razvoju industrije prethodio razvoj obrta i trgovine, tako da je industrijalizacija grada bila dio gospodarskog kontinuiteta i poduzetničke logike. 

Najveći problem je probiti medijsku blokadu grada o kojem možete čuti sve najlošije stvari: od nezaposlenosti, zagađenja, malignih bolesti... No nema informacija o tome da se radi na projektima kojima se nastoje riješiti neki problemi ili pokušava prezentirati drugačija slika o gradu, kako ga vide njegovi stanovnici. Problemi zasigurno postoje, kao i u svakom drugom gradu. Zbog toga je bilo teško naći mjesta za industrijsku baštinu u medijima. I taman kad misliš da si uspio, u medijima se pojavi informacija koja naruši sve ono za što si radio! Drugi Dani industrijske baštine održavali su se u jeku štrajka radnika Rafinerije nafte Sisak, pa su se mediji dosta posprdno odnosili prema toj manifestaciji, ni ne pokušavajući doći do informacija o čemu se tu radi. No, i to je dio borbe za vidljivost koju treba prihvatiti, ustrajati u njoj i prvenstveno vjerovati u ono što radiš.

Danas, kada gledam iz svoje perspektive, mislim da sam uspio povećati vidljivost industrijske baštine. Mene pak prepoznaju kao osobu koja se bavi tom problematikom. Kada netko ima neki projekt na tu temu, obavezno me kontaktira. Isto tako, kada medijima trebaju informacije vezane uz tu temu, obavezno me zovu. Radio sam na projektu "Info centra industrijske baštine  Holandska kuća" koji je danas postao simbol moga istraživačkog rada i zalaganja da takva baština dobije pravo glasa. Moram još napomenuti da nikada nisam gledao industrijsku baštinu kao neki zaseban okvir izdvojen od ukupne kulturno-povijesne i prirodne baštine grada, već kao jedinstvenu cjelinu i jedinstveni razvojni potencijal.

Na ulazu u grad stoji tabla s natpisom "Sisak – grad hrvatskih pobjeda". Može li se Sisak brendirati kao grad industrijske baštine?

To je samo pitanje vremena.

1 komentar:

  1. Čaki... ukleti neprijatelj na košarkaškom terenu ...Poz iz Novske Čaki

    OdgovoriIzbriši